Jump to content

ivog

Počasni član
  • Posts

    11958
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by ivog

  1. Obično je zadnji Baat u kompoziciji delal pizdarije. Nekad se tolko bacakal da su doktori ekipi sa kamencima preporučala vožnju u njima. Eh Antiša, moram priznati da je ovo dosta emotivan post, barem za mnoge od nas koji smo se vozili tim cugima i proživljavali mnoge zgode i nezgode. Al barem mogu reći da sam u životu doživio procvat željeznice, pa s te strane sam sretan, kaj sad napokon imamo modernu željeznicu pri nama (barem u jednom dijelu, dok mi moj dio štreke kaže vrati se u prošlost i na standardne brzine od 20 km/h). No svakak, ovo budu lijepe priče za pričati mlađim generacijama koje budu u čudu gledala da s čim smo se mi to vozili.
  2. Dosad sam uvijek išao autom i izgledalo mi je kao nikad kraja vožnje, pa me zato zainteresiralo..
  3. Koliko ti je vremenski trebalo od stajališta do skele?
  4. Oho, neko mi se skital po dvorišću.. Moram ti priznati da se već neko vrijeme nisam provozal cugom po svojoj štreki, moral bi to ispraviti.. Bar si me ti sad podsjetil kak to zgleda.
  5. Bilo bi zanimljivo da smo se sreli u Kamanju. Bio bi šok za obojicu.
  6. STA putovanja su objavila natječaj za putopisce.. Kako mi tu na forumu imamo puno putopisaca, mogli bi se javiti.. Imate još par dana za to.. Nagrade su čisto pristojne, putovanje u Bangkok, Dubai ili New York.. Napišeš kratki tekst, zalijepiš jednu slikicu i to je to.. Možemo ovu temu koristiti za promociju naših putopisa koje smo napisali tamo.. Eto, ja sam to napravio, slobodno kliknete i podržite me.. To je mali uvod u jedna never ending putopis koji će započeti nekada.. http://www.staputovanja.com/blogomokosvijeta#/natjecaj/212
  7. Haaa, vidim ja da ja spadam u donji dio ljestvice omiljenih admina.. Nije da se ljutim, al ono.. Šteta i ja nažalost nisam bio u mogućnosti prisustvovati ovom zanimljivom događaju, ali gledajući slike, koda smo bili tamo.. Jedino je još miris roštilja trebao, da se upotpuni doživljaj..
  8. Baš mi je žao što vam se nisam mogao pridružiti na ovoj vožnji, tako da iako je to moja domicilna pruga, još nisam uspio napraviti "krug".. No doći će i to na red.. Vidim ustvari da smo se svi bazirali samo na SŽ crvendaće, a nitko još nije uslikao makozlina na "novoj" štreki.. Morati ću odraditi i taj zadatak. No, vidim da ste se lijepo zabavili.
  9. Ovisi kako se gleda na te destinacije, za nas je jako daleko.
  10. Kad me baš vlečeš za jezik onda ispravka: "...mjesto gdje se okupljaju railfanovi, railfanovi koji to negiraju i svim ostalima kojima željeznica na neki način sudjeluje u životu.." Zadovoljan?
  11. Ja uvijek kažem da svaki railfan ima svoje veselje.. Dal je to fotkanje vlakova, dal je to proučavanje voznih redova, brojeva vlakova, broja kotača, šarafa, prozora, skretnica, pragova, bilo čega, svatko sebe nađe u tome. To radi iz veselja i to ga zabavlja. Time provodi svoje slobodno vrijeme. Dal to radi kvalitetno ili malo manje kvalitetno čisto je svejedno, bitno da radi to što ga veseli. Ovo nije škola, niti posao da mora sve biti savršeno, ovo je samo mjesto gdje se okupljaju railfanovi i razmjenjuju svoja iskustva i saznanja. Dovoljno je reći da ljudi koji ne kuže s čim se mi to zabavljamo čudno gledaju na to, a još ako ćemo se mi međusobno klati, to opet nema nikakvog smisla.
  12. Moram i ja dodati neke stvari koje ovdje nisu spomenute.. Da, nekak u zadnje vrijeme mene spadne da kupujem karte, al kad je meni to zanimljivo, onda se ja primim tog posla. Nekih tjedan dana ili koji dan više prije putovanja, sam zvao HŽPP, kako bi dogovorio kartu za grupu. Tad još nismo svi bili 100% sigurni tko ide, tko odustaje, tko hoće ovo tko hoće ono. Tako da sam u dogovoru s tetom koja rezervira grupne karte rekao da ću joj se javiti u ponedjeljak s točnim brojem ljudi. Morali smo stisnuti one koji su se dvoumili da se odluče. Zovem opet u ponedjeljak, al caka je u tome kaj imam specijalne zahtjeve. Dakle 7 ljudi, od toga ima jedan sa svojim popustom, dakle 6 povratnih karata, od tih 6 trebam 4 rezervacije za vagon s ležajevima i još jednu dodatnu rezervaciju za onoga tko ima svoj popust. Uglavnom, razgovor je potrajao dok sam konačno uspio objasniti teti kaj hoću. Iako, rekla je da ona to mora sve provjeriti dal to ide tak, ovo ono, pa da će mi se javiti kasnije. Javila mi se, još jednom smo prošli sve što sam zahjevao, skužila je sve dobro. Dakle, brzojav će biti poslan blagajni na glavnom, pa tamo možemo podići karte. Igrom slučaja dva dana prije puta smo se u Zagrebu našli Antiša, Mario i ja, te smo otišli na kolodvor podići karte. Prvotni plan je bio podići karte u petak prije putovanja, ali kako je teta rekla da rezervacije za vagon s ležajevima pogotovo vikendom se rasprodaje ko lud, morali smo to čim prije napraviti, da ne bi ipak spavali u kupeu. Bila je večer, rekao bih oko 21h, kad je trio fantastikus došao na blagajnu i zatražio našu kartu. Hmmm, brzojav još nije bio došao na blagajnu. Rekli, da je teta rekla da je trebao biti već jučer ili najkasnije danas ujutro na blagajni, ali očito je negdje zapelo. Htjela je da dođemo sutra, ali smo bili uporni i teta je okrenula broj, te je došao neki striček sa našim brzojavom. Onda je krenuo zaplet. Opet smo objašnjavali što trebamo. Iza nas se stvorio red, ali smo uljudno rekli ljudima da rađe odu na drugu blagajnu, jer će ovo definitivno potrajati. Ak se dobro sjećam teta je stavila i znak blagajna zatvorena. Teta i striček su se igrali s automatom za karte, mi smo gledali što rade i nestrpljivo čekali. Nakon nekog vremena, rekli su da su to zgotovili. Onda smo rekli da trebamo još jednu rezervaciju za onoga tko ima svoj popust. Tu nas je HŽ šokirao, ostali smo zbezeknuti, uspjeli su to riješiti bez problema skupa sa ostalim karatama. Problem je bio u tome što ako jedna osoba ide po svojoj posvalstici ne može biti na istoj karti kao i grupa, nego mora biti na posebnoj. Znači mora napraviti svoju rezervaciju ležaja. S tom informacijom smo mi došli na kolodvor, ali ovi na blagani su to uspjeli srediti bez da radimo odvojeno. Što reći nego bravo, iznenadili ste nas! Došao je striček do nas i sve smo još jednom prošli po kartama, sve je štimalo. Sad još pričekati nekih 48 sati i opet se vidimo na istom mjestu. Ah da, došla nam je i kontrola u posjetu. S njima smo imali zanimljiv događaj, koji će ostati samo u uskom krugu sedmeročlane ekipe koja je bila na tom putovanju, ne morate baš sve znati. U Lici, ipak nismo ski skupa zaspali u kupeu, trojica su našla utočište u starim gošama i tamo na razvučenim krevetima odspavala kojih sat vremena.. Da sam ostao tamo u kičmolomcima, sumnjam da bi uhvatio i 5 minuta sna. U tom sjedalu ne mogu nikako zaspati, osim kad se vraćamo iz Splita i kad sam "ubijen" pa bi zaspao u bilo kojem položaju.. Ono što Ante kaže da sam omanuo što se tiče nagiba ceste, nisam se dovoljno jasno izrazio kad sam objašnjavao itinerer.. Ta pruga je meni zapela za oko kad sam jednom išao cestom iz Trogira prema "gore".. I vidi ti to, ta cesta dio ide uz samu prugu, ohohohooo, tu će biti prava lokacija za fotkanje.. Eto, nakon godinu dana, ostvario se taj moj plan da jednom dođem tu i fotkam vlakove. Što se tiče busa iz Maljkovića, tu sam pokušao naći neku alternativu pješačenju do Trogira ili uzimanja vlaka od neke stanice pa spuštanja do Splita. Malo sam istraživao i naletio na informaciju da iz sela Maljkovići ide bus do Trogira. Pasalo nam je i vrijeme polaska, taman da uhvatimo 5 vlakova.. E, samo smo imali jedan malecki problem. Nismo znali točno od kud ide bus, ili gdje mu je krajnja postaja u Maljkovićima. Na ulazu u selo je neka stanica, ali ništa na njoj ne pokazuje da bi to moglo biti to. Vidjeli neke lokalce, išao sam ih pitati, ali oni nisu baš odatle, pa nisu bili sigurni. Al su rekli da nekih 200-300 metara dalje je autobusna stanica, pa da od tamo valjda ide. Ajmo probati. Na strehi od stajališta je bio ogroman pauk, znači atajalište je stvarno u upotrebi, kad se tu šeću tako veliki pauci bez problema. Malo smo bili zabrinuti dal će doći bus, dal će druga ekipa stići na vrijeme do stanice. Kad u daljini vidimo našu ekipu kako stiže. Ubrzo je i nešto žuto prošlo u smjeru zadnje stanice, da baš one na kojoj smo razmišljali dal je to to ili ne. Iznenadili smo se kad nam je šofer rekao da karta košta 11 kuna, očekivali smo da bude puno skuplja. No, ne moramo spominjati da bez nas taj bus bi bio praktično prazan. Eto, potpomažemo i javni prijevoz u okolici Splita. http://s25.postimg.org/ii7pmlnbz/image.jpg Za ovu sliku me vežu zanimljive uspomene.. Dakle, Perković, 5 sati ujutro, smjestili smo se u vlak, po dvoje troje u kupe, kad meni zvoni mobitel.. MOBITEL???? U 5 ujutro?!?!?! Pa tko bi mene zvao tako rano.. Dok sam vadio mobitel iz džepa, svakakve stvari ti prolaze kroz glavu tko bi sad mogao biti tako rano, kad ono Ante.. Ante?? Pa kaj me on sad zove! Javim se i kaže mi nek zatvorim vrata na vagonu, da mu smeta za kadar.. Kaj ćeš, zatvorio sam vrata, da Antiša more okinuti akvarijsku s posvetom nekome.. Kao što Antiša reče, ja sam odmaglio do aerodroma, još sam lijepo pitao ekipu dal ih to zaima, pa da ih odvedem i na plane spotting. No, nisu baš bili zainteresirani, više su preferirali izležavanje u hladu i gledanje polijetanja aviona preko Trogira. Ja sam imao sreće, pa sam malo detaljnije obišao aerodrom uz pomoć lokalnog vodiča. Pošto sam bio sav u adrenalinu od zvuka avionskih motora i omamljen mirisom kerozina, totalno sam zaboravio na mobitel i odgovoriti ekipi koja se je vračala iz Trogira prema Splitu. Kad sam skužio da su me zvali jedno 23 puta i poslali desetak poruka, oni su već stigli u Split. No, za razliku od njih, ja sam uživao u klimatiziranom busu do Splita. Kad sam došao u blizinu kolodvora začuo sam poznati glas, netko je vikao "Iveeek".. Odmah sam primjetio Antišu kako odmara na rivi. Pridružio sam mu se, pa smo ubrzo otišli pridružiti se ostatku ekipe. Kad smo iščekivali naš vlak, Ante i ja smo na peronu iščekivali "okretanje" lokomotive. Moram priznati da smo se tako nasmijali nekim potezima i reakcijama, da to neću nikada zaboraviti.. Umorni, znojni, ali puni dojmova, čekali smo napokon naš vagon, da uđemo unutra i izvalimo se ko klade.. Nooo, vlak je stigao, teta ne pušta u vagon, bez da vidi kartu. Uletjeli smo u vagon i isti trenutak izletjeli. Vagon je bio cijeli dan na suncu, naravno, da li trebam dodati sitnicu da su i prozori bili zatvoreni. To u konačnici znači da je u vagonu bilo 50°C.. Užas.. Kad si izašao van iz vagona, imao si osjećaj da si negdje na sjevernom polu. No, nakon nekih sat vremena vožnje, napokon je došlo zraka unutra, iako je bilo idalje prevruće. Ja sam odabrao krevet na trećem katu. No, smetnuo sam s uma, da sam ja najbliži krovu i da taj krov je isijavao toplinu još satima.. Zatim, sustav protiv padanja na niže razine baš i ne ulijeva neko povjerenje. Malo sam bio zabrinut da ne odoletim dole u Pilanu d.o.o. No, kod Prkovića, ja sam zakrmio i sjećam se da sam se probudio negdje već oko Jaske.. Ekipa je već pokušavala uhvatiti izlazak sunca, ja sam samo odmahnuo, još sam preumoran za fotkanje.. Kad sam stigao kući, odsapavao sam još pošteni komad.. Ali takvo railfan iskustvo je nešto što će nam ostati u sjećanju zauvijek, te vrijedi se malo iscrpiti fizički i psihički za to.. PS Nismo vidjeli niti jednu zmiju..
  13. http://www.zeljeznice.net/forum/index.php?/topic/13517-slike-zrakoplova/page-2&do=findComment&comment=475542 Tu ima par sličica..
  14. Znaš pravilo ovog podforuma, sve može, ali mora biti barem jedna fotografija željeznice, tako da..
  15. Huh.. Stvarno vidim da je bilo i malo sreće kod tebe. Stvarno su milimetri dijelili da se ne izlije rijeka u Požegi i napravi Veneciju. Moram priznati da sam i ja prije nekog vremena bio u Požegi, te se također dobro sjećam dosta tih lokacija. Stvarno sve to izgleda zastrašujuće.
  16. 28.12.2013. je bila druga ekspedicija u Rijeci. Kolko vidim, ovih dana je očito railfanovska opsada Rijeke.
  17. Hehehehehe, već imam jedno 10 narudžbi za istu stvar.
  18. Pfaff će me ubit.. Još nisam dovršio Peru, a krećemo opet prema egzotici. Poluputopis o Aziji očekujte u 12 mjesecu.
  19. ivog

    Golubovec-Rogatec

    Je, al ono po Mađariji i Međimurju je više-manje ravno, tu su bregi, tak da se ovo računa x2.
  20. ivog

    Golubovec-Rogatec

    Žal mi je kaj vam se nisam mogel pridružiti.. Bum zato idući put kad krene promet na ovoj štreki.. I ne kužim kak vam je dionica od Lepoglave do Golubovca bila najteža, kao recimo od Radoboja do Trškog Vrha ili od samog Golubovca do Radoboja su dionice puno brdovitije od prvospomenute..
×
×
  • Create New...