Leaderboard

Ovu džepnu prometnicu ne bi trebalo slati van dok puše bura, jer kada joj se kosa omota preko lica ne vidi prugu:

@Stanley fantastično! Ne mogu reći da je prekrasan putopis jer neke posebne ljepote nema, ali znaš na što mislim kad kažem fantastično:-). Svaka čast za trud i provedbu naravno! Tužno je što je taj dio Hrvatske tako zapušten, a toliko potencijala ima da bude prelijep! Baš me srce boli nekako. Na ovoj pruzi sam bio nekoliko puta: 2 puta sam išao do Volinje nadajući se ŽRS lokomotivi dolje ili bilo-kakvoj akciji. Oba puta su nade umrle posljednje, ali su umrle. Prvo sam u stvari imao priliku snimiti cab ride od Zagreba do Volinje i uživati u premium pogledu iz pokojnog Mađarona 021. Jedna od zadnjih njihovih vožnji dolje kako se pokazalo kroz neko skorije vrijeme. Dolje sam saznao da idu još teretnjaci pa sam 2 puta pokušao nešto uloviti. A zadnji posjet ovoj pruzi bio je onaj s kojeg sam objavio i putopis odozdo. Nažalost što se vlakova tiče sam uvijek otišao kući praznih ruku. Iako nije moja tema postaviti ću par slikica. Prilikom zadnjeg posjeta sam imao "čast" da me on doveze i odveze. A ovo je slika koja je od "nedavno" dobila na vrijednosti, što u trenutku slikanja nisam mogao niti htio naslutiti:-( I sad nekoliko screenshotova iz videa kojeg očito s foruma nitko nije otkrio iako ima više od 3 godine od objave. Krećemo sa žcpr-om prije Majura. Ulaz u kolodvor Cesta kojom je @Stanley hodao Žcp i najavna tabla za Kostajnicu

Pa žcpr Kostajnica Tada još aktivan kolodvor Hrvatska Kostajnica Prometnik izlazi i otprema vlak. Žcp ispod sadašnjeg stajališta i pogled na Kostajnicu i BiH. Iste lokacije iz perspektive strojovođe...nije se ništa skoro promijenilo.

U međuvremenu je vlak 4000 raskopčan, stroj odlazi na kolosijek "Kukuljanovo"(industrijski). Bakarskom prugom ulazi HŽ Cargo Vectron HŽPP 1141-303 odlazi na treći kolosijek. Svi zajedno:putnička garnitura, Končar, Siemens Vectron i ĐĐ na jednoj fotografiji.

Pričali smo o tome. Promet varira ovisno o sezoni, a ovih dana ga baš i nema puno. Lokalnog prometa (sabirno-manipulativnih vlakova) uopće nema. A što se tiče one dvojice mušketira ja sam s obojicom u dobrim odnosima, no ako netko od njih zapodjene svađu odmah prijavljujem lokalnom šerifu (STIB). 😉

@Stanley je li prometnik možda spominjao koliko tereta tu prolazi? P.S. gordana357 i mali.paja počinju prepucavanje za 3, 2, 1...🤣

Ispod kolodvora teče potočić maleni: Konačno, evo i akcije - stiže putnički za Volinju koji će me u povratku vratiti u Zagreb: Srećom nije onaj zakamuflirani od jutros: Vraća se sa pet minuta kašnjenja. Već je bilo dosta putnika jer je završetak vikenda. Već u Sisak Capragu bio je krcat: I za kraj pozdrav od vašeg izvjestitelja:

Valja krenuti prema južnom kraju. Neću reći da je lako, jer treba prijeći više od pola kilometra preko pragova i tucanika, a ni trava uz prugu nije baš gostoljubiva. Putem bilježim poneki zanimljiv motiv, poput ove ćenife. Staro i novo: Upokojeno robno skladište: Još nekoliko usputnih motiva bez suvišnih ''što je to'':

Skretničar se nije želio slikati, a primijetio sam ga dvaput u akciji. Nije ništa okretao nego je glumio ulazni signal, isto kao što sam jednom vidio u kolodvoru Blata. Majur danas nema nikakvih signala, ni ulaznih ni izlaznih, a kladio bih se da ih je nekada imao (možda likovne?). Idem ja malo procunjati kolodvorom. Najprije ću prema sjevernom kraju: Nisu čunjevi nego hektametarski stupići: Kolodvor bez starih pragova je kao juha bez soli: Motivi sa sjevernoj strani kolodvora bez suvišnih opisa:

Kolodvor Majur Slijedi nekoliko uobičajenih podataka i o ovom službenom mjestu prema Izvješću o mreži za 2024. godinu. Majur je međukolodvor na pruzi R102 Sunja - Volinja - državna granica, na kilometarskom položaju 11,043 km. Od kolodvora Sunja udaljen je 11,5 km, a od kolodvora Volinja 8 km. Največa dopuštena dužina vlakova na 2. i 3. kolosijeku je 538 m, a dopuštena brzina vlakova je 40 km/h. Kolodvor Majur inače pamtim iz mladosti, točnije iz ondašnjih prijevoznih karata. Tako je na karti pisalo ''Zagreb - Split via Majur''. Ne via Sunja, via Bosanski Novi ni via Bihać, nego baš Majur. A na karti za vlak Beograd - Prizren pisalo je ''via Knić'' (malo mjesto između Kragujevca i Kraljeva). Nikada mi nije bila jasna genijalnost takve prakse. Čekaonica je zatvorena zbog oštećenja u potresu, ali su putnicima na raspolaganju ove klupe: Put do perona je udoban: Ne nedostaju ni informacije: Vodonapojnik je suh: Dašak starih dobrih željezničkih vremena: U kolodvoru sam zatekao prometnika i skretničara. Srećom je prometnik mlad čovjek i znao je iščitati moju dozvolu sa mobitela. Kasnije smo jedan drugome pravili društvo i do sita se napričali, a saznao sam i dosta zanimljivosti o prometu na pruzi Sisak - Novska i ovoj pruzi. Mladom gospodinu poslao sam nekoliko fotografija za uspomenu, a ovo su dvije od njih:

Pruga u smjeru kolodvora Majur... ... koji se već lijepo vidi relativno blizu. Nažalost ne mogu do njega po hipotenuzi jer nema staze nego moram po katetama: Sve bliže i bliže: Zanimljivo rješenje za stajalište autobusa: Crkvena vrata gledaju točno na kolodvor: U ovoj zgradi je općinsko poglavarstvo: Da, čak je i Majur središte istoimene općine u sastavu Sisačko-moslavačke županije. Površina općine iznosi 68 km2 i obuhvaća jedanaest naselja - Gornja Meminska, Gornji Hrastovac, Graboštani, Kostrići, Majur, Malo Krčevo, Mračaj, Srednja Meminska, Stubalj, Svinica i Veliko Krčevo. Na području općine Majur prema popisu za 2021. godinu žive 782 stanovnika, što je u odnosu na popis iz 2011. (1.185) pad za 34%, a u odnosu na popis iz 2001. (1.490) pad za 48% ili gotovo za polovicu. Ako se nastavi takav trend gubitka stanovništva uskoro će općina imati više zaposlenih u administraciji nego stanovnika. Grb općinićice Majur: I konačno je na vidiku cilj cestovne hodnje:

Pruga i cesta idu usporedno i vrlo blizu, pa se usput može zabilježiti poneki zanimljiv motiv: Ovdje idem desno: Nisam fulao u orijentaciji: Ubogi strojovođe mora da imaju stres od ovoliko cestovnih prijelaza:

Razgledavanjem utvrde okončao sam današnji posjet Hrvatskoj Kostajnici. Uslijedio je povratak prema pruzi, a s obzirom na uspon, vanjsku temperaturu, moju poluzimsku opremu i godinu proizvodnje nije bio neki užitak. No kad vidim prugu, makar i komadić, nekako živnem: Plan je bio odšetati sitnih 3 km do kolodvora Majur i tamo čekati vlak za povratak. Imao sam na raspolaganju dva i pol sata pa ih je valjalo što bolje iskoristiti. Pratim ja nju, a bogami i ona mene Početna točka je kod zgrade bivšeg kolodvora Hrvatska Kostajnica, a na onom raskrižju u daljini ću lijevo: Još jedan ŽCPR: Pogled prema bivšem kolodvoru, lijepo se vidi prijelom nivelete pruge: Pruga u smjeru Majura: Samo naprijed za nosom do cilja: Jedan mali ŽCPR:

Idući i krajnji cilj je stara utvrda Kostajnica. Nalazi se na otoku rijeke Une koji je povezan mostom do obje obale, a na otoku je i granični prijelaz prema Bosni i Hercegovini: Stari grad Kostajnica postao je utvrđeni grad od XV. stoljeća kada je bio u posjedu obitelji Arlandovića. Martin Frankopan dobio ga je u posjed 1442. godine. U prvoj polovici XVI. stoljeća darovnicom ugarskog kralja Ferdinanda prešao je u vlast Zrinskih, a već 1556. Pao je u ruke Turaka kojima je služio kao uporište za obranu granice na Uni do 1689. godine. Grad je građen uz rijeku u obliku višekutnika na kamenim temeljima. Ima jaku polukružnu kulu sa strijelnicama i dvije četverokutne kule. Projekt cjelovite sanacije i prezentacije Starog grada u Kostajnici započet je konstruktivnom sanacijom, injektiranjem i djelomičnim ponovnim zidanjem zidova peterokutne kule. Zidovi su ožbukani i obijeljeni vapnom prema očuvanim izvornim dijelovima. Sanacija krovne konstrukcije izvedena je prema izvornoj geometriji i zamjenom pokrova od rukom tesanih daščica šindre ariša. Fasada je ostala kamena. Izvedeni su radovi sanacije vanjskih zidina i uređenje Starog grada iznutra sa šetnicom po bedemu. Izvor: https://www.ing-grad.hr/hr/projekti/povijesne-zgrade-i-sakralna-arhitektura/tvrdjave-dvorci-palace1/120-stari-grad-kostajnica-hrvatska-kostajnica Pogled sa mosta na Unu uzvodno... ... i nizvodno: Idemo baciti pogled na utvrdu izbliza: Ne može se unutra: Pogled kroz ''špijunku'', čitaj rešetku, na dvoriše: Ako ne može iznutra može izvana:

I jedan od kapitalnih zgoditaka dana, rijeka Una: Ukupna dužina Une je oko 212 km. Vrelo Une nalazi se kod mjesta Donja Suvaja u ličkom dijelu Zadarske županije. Ovo vrelo je najdublji kraški izvor u Hrvatskoj i među pet je najdubljih u svijetu. Ušće Une je kod Jasenovca, gdje se ulijeva u rijeku Savu. Njene glavne pritoke su Sana, Unac, Krušnica i Klokot. Prema legendi ime rijeci dali su rimski vojnici. Bili su toliko zadivljeni njenom ljepotom da su je nazvali Una (jedna, jedina). Vrelo Une kod Donje Suvaje: Na obalnom šetalištu su neki čudni stupovi: Vjerojatno je riječ o ovome: Uz obalu su zgodni ukrasi: Prelijepa Una: Preko su Sjedinjeno-razjedinjene Bosanske Države:

Zapravo je početni plan bio sasvim drugačiji. Namjeravao sam se uputiti na jedno odredište prema sjeveru, ali sam u posljednji čas uz jutarnju kavu promijenio mišljenje i orijentirao se u smjeru jugoistoka. Sasvim je svejedno kamo idem ako tamo nisam već bio, a troškova prijevozne karte ionako nema. Na zagrebačkom Glavnom kolodvoru čekao je vlak za Volinju. Inspiriran sam izazovom da nekoga pošaljem u materinu, opet ću imati putovanje s pogledom kroz rupice: Da se nisi usudio pojaviti u mojoj povratnoj vožnji: Ex kolodvor Hrvatska Kostajnica Za početak nekoliko uobičajenih podataka o ovom službenom mjestu prema Izvješću o mreži za 2024. godinu. Hrvatska Kostajnica je stajalište na pruzi R102 Sunja - Volinja - državna granica, na kilometarskom položaju 14,472. Od kolodvora Majur u smjeru Sunje udaljeno je 2,8 km, a od kolodvora Volinja 5,3 km. Dopuštena brzina vlakova je 60 km/h. Današnje stajalište Hrvatska Kostajnica nekada je bio kolodvor i imao je dosta teretnog prometa. Kako je kolosijek za križanje bio vrlo kratak lokomotiva sabirno-manipulativnog vlaka ostavljala je garnituru u kolodvoru Majur, odakle je dopremala vagone u Kostajnicu. Pruga između Kostajnice i Volinje prolazi kroz brdsku dionicu s mjerodavnim otporom pruge od 16-19 promila, stoga je na ovom dijelu pruge teretnim vlakovima pomagala lokomotiva-rivalica. Zanimljiv opis nekadašnjeg rada u kolodvoru Kostajnica koji je objavio umirovljeni željezničar Đ.H. na Facebooku: Sve je to sad pusto. Koliko sam puta s radnim vlakom 65156 imao utovar u TO Kostajnica iz tog magazina u pružna zbirna. Vlak iz Volinje dođe u kolodvor. Majur. Prometnik uz nalog da ključeve skretnica od Kostajnice voznom vlakovođi. Složi se vlak pružna zbirna, službena i lokomotiva do Kostajnice. Po dolasku vlakovođa otključa skretnice, smjesti vlak na prvi kolosjek. Vrati skretnice u redovan položaj, da odjavu i obavjest Majuru da je radni vlak smješten na prvi kolosjek, da je pruga slobodna. Vlakovođa skine plombu s pružni zbirni, izvrši se utovar komadne robe. Sve teretne listove upiše u tovarnicu pružni zbirni. Plombira vagon. Od Majura traži dozvolu za povratak. Kad dobije dozvolu prebaci vlak na prolazni, vrati skretnice u redovan položaj i povratak u Majur, naravno sve uz suglasnost lolodvora Volinja. U Majuru sve se složi na 65156 i polazak prema Sunji, Capragu, i Sisku. Puno puta smo iz Volinje s 65156 znali zvati Kostajnicu da pitamo koliko ima utovara komadne robe. Nekad nije bilo puno pa smo uz dogovor s prometnicima utovar vršili s prolazom ako ima vremena između vlakova. Stanemo u Kostajnici pa iz magazina preko dva kolosjeka na prolazni utovar. Znali se dobro i oznojiti, nosili na sebi kutije teške tekstilne robe iz ''Pounja''. A još ograničeni s vremenom. Bilo je i takvi situacija. Idemo obići ono malo čega ima, a za početak civilnu stranu: Zgrada je ne samo napuštena nego i oštećena u potresu pa je zakovana: Neka vrsta čekaonice ipak postoji: Fontana je odavno zaboravila kada je imala vodu: Idemo se malo posvetiti arheologiji. Ovo je trasa nekadašnjeg trećeg kolosijeka:

Ne znam kako je sada, ali u Majuru je znalo biti poprilično živo. Recimo, kada ima teži teretni vlak iz Volinje za Sunju i dalje, onda dvije elektre po pola vlaka u dva puta izvlače do Majura i spajaju u jedan.

Uz Kostajnicu je vezano nekoliko istaknutih ličnosti. Najpoznatiji među njima su nekadašnji ministar u vladi Kraljevine SHS i od 1927.godine zajedno sa Stjepanom Radićem supredsjednik Seljačko-demokratske koalicije Svetozar Pribićević (1875.-1936.), austrougarski feldmaršal koji se istakao u Prvom svjetskom ratu u bitkama na Soči Svetozar Borojević (1856.-1920.), pedagog i prvi predsjednik Saveza hrvatskih učiteljskih društava Davorin Trstenjak (1848.-1921.), te partizanski prvoborac i narodni heroj Nikola-Nina Maraković (1912.-1943.). Svetozar Pribićević: Svetozar Borojević: Davorin Trstenjak: Nikola-Nina Maraković: Nekoliko fotografija iz spuštanja u središte Kostajnice:

Pogled na prugu sa ŽCPR na obje strane: Došlo je vrijeme da se ex kolodvor napusti i da se uputimo u dolinu Une, gdje je smješten glavni dio Hrvatske Kostajnice: Grad(ić): Hrvatska Kostajnica je skupina naselja sa statusom grada u sastavu Sisačko-moslavačke županije. Područje Grada obuhvaća 52,6 km2 i sastoji se od sedam naselja - Čukur, Hrvatska Kostajnica, Panjani, Rausovac, Rosulje, Selište Kostajničko i Utolica. Prema popisu stanovništva za 2021. godinu područje Grada ima 1.946 stanovnika, od kojih u naselju Kostajnica 1.439, što je u odnosu na 2011. godinu (2.756) pad za 30%. Grb Grada Hrvatska Kostajnica: Ime Kostajnica (1240. godine Koztainicha, 1272. Kaztainicha, 1351. Coztanycha, 1362. Costgnanice) vjerojatno potječe od riječi ''kostanj'' (kesten) jer su brda s obje strane Une obrasla kestenovim šumama. Ovo područje ima dugu i burnu povijest. Bilo je nastanjeno još u bakreno i brončano doba o čemu svjedoče arheološki nalazi (keramičke posude i sjekire) iz vremena 2.500 godina p.n.e. U doba Rimljana ovuda je prolazila cesta od Dvora na Uni do Sunje što potvrđuju pronađeni miljokazi iz III. stoljeća n.e., iz vremena cara Maksimilijana. Nakon podjele Rimskog carstva u IV. stoljeću ovo područje je pripalo Bizantu, u VII. stoljeću naselili su ga Hrvati i pripadalo je Posavskoj Hrvatskoj, a u X. stoljeću državi kralja Tomislava. Od 1102. godine pod vlašću je ugarsko-hrvatskog kralja. Ime Kostajnica prvi put se spominje u jednoj ispravi iz 1240. godine, a ponovo se spominje 1256. u ispravi kralja Bele IV. koja rješava spor zbog zemlje između templarskog reda i građanina Kostajnice Hetynka. Plemićka obitelj Hetynk je odlukom kralja Stjepana V. postala feudalnim vlasnikom zemlje oko Kostajnice i dobila je ime Kostajnički. Obitelj Hetynk je izumrla početkom XV. stoljeća i posjed je pripao kralju Kralj Ludovik I. Anžuvinac uzeo je 1247. godine knezovima Šubićima-Bribirskim posjed u Dalmaciji, a kao zamjenu dodijelio im je grad Zrin i posjede u Pounju. Prema ovom posjedu obitelj će se zvati knezovima Zrinskim. Godine 1424. kralj Sigismund Luksemburški darovao je Kostajnicu Vladislavu Blagajskom, što je dovelo do spora i pritužbi kralju. Otada je Kostajnica promijenila mnogo vlasnika - Jelena Lipovačka, Martin Frankopan, Ivan Benvenjud, ban Ladislav Egervarski, ban i biskup Petar Berislavić, te Nikola IV. Zrinski Sigetski. Njemu je Kostajnicu darovao kralj Ferdinand I. Habsburški kao nagradu jer je 1539. u kostajničkoj tvrđavi ubio Ivana Kacijanera. Burnu povijest Kostajnice naročito su obilježila turska osvajanja. Nakon pada Bosne pod vlast Turaka 1463. godine Hrvatska je bila izložena stalnim turskim napadima i pljačkama. Prvi turski odredi pojavili su se u okolici Kostajnice 1469. godine, a 1483. su napali sâmu Kostajnicu ali su bili poraženi. Pounje je uspješno branio Nikola IV. Zrinski koji je 1542. postao hrvatski ban i dobio je od kralja vojsku za obranu Kostajnice. Za ostatak Hrvatske nastupila su vrlo teška vremena jer su Turci prodirali preko Kupe i poharali Turopolje, pa čak zaprijetili i Zagrebu. Banovanje Nikole IV. Zrinskog spasilo je ''ostatke ostataka nekada slavnog kraljevstva'', ali nije uspjelo spriječiti pad Kostajnice, Valpova, Virovitice i Čazme u ruke Turaka. Kostajnica je nekoliko puta prelazila iz ruke u ruku da bi ostala u turskoj vlasti sve do velikog rata za oslobođenje 1683.-1699. godine. Ban Nikola Erdödy je 1685. uspio zauzeti kostajnički grad i tvrđavu, a pokušaj Turaka da povrate Kostajnicu 1688. godine završio je njihovim porazom. Mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine utvrđena je granica između Turskog i Austrijskog carstva na rijekama Uni, Glini, Korani i Savi. Nikola IV. Zrinski Sigetski: Kostajnica 1617. godine: Između 1788. i 1791. godine Austrija je vodila novi rat s Turskom. Jedna od bitaka vođena je između Dubice i Kostajnice pri čemu su se Turci morali povući pred jačom austrijskom vojskom. Kostajnica je bila pod vojnom upravom od 1718. do 1871. godine kada je Vojna krajina ukinuta i pripojena Banskoj Hrvatskoj. Kostajnica je poveljom cara Josipa II. 1788. proglašena slobodnim gradom. Josip II: Hrvatska Kostajnica 1929. godine:

Pogled u smjeru Volinje. Lijevo je trasa nekadašnjeg manipulativnog kolosijeka, desno nekadašnjeg mimoilaznog kolosijeka: Jedna žalosna ruševina, očito nekadašnja željeznička zgrada: Pruga u smjeru Majura s najavom prilično opake strmine: Čini se da je ovdje negdje bila skretnica za treći kolosijek: Bivše robno skladište. Plato za pretovar robe pretvoren je u parkiralište za cestovna vozila: Pruga je, reklo bi se, u osrednjem stanju: Zavoj u smjeru Volinje: Jedan ŽCPR: