Leaderboard

Taman podigli na 120 km/h, kad ono... Na pruzi se još uvijek radi... ... pa i moj Som za Harmicu stiže neuobičajenim kolosijekom: I za kraj pozdrav od vašeg savoplovca:

@Stanley, isprika na upadu u tvoj putopis, no danas sam se odlučio prošetati prema poznatom penjalištu na istočnim obroncima Medvednice - Gorskom zrcalu. Ispod zrcala teče potok Trnava, koji nekih 11 kilometara jugoistočnije ponire u kanalizaciju nekih 350 metara istočnije od okretišta Dubec. Par fotografija snimljenih oko Gorskog zrcala slijedi! pozdrav toma

Ponovo na rijeci: Oproštajni pogled na skelu: Natrag u šumu: Na stajalištu Zaprešić Savska Vectron Enna-PPD s teretnim vagonima za žito:

Medsave, 3. veljače 2021. Danas sam po treći put u penzićkoj šetnji pohodio skelu Medsave. Prvi put sam bio 19. svibnja 2018., a drugi put 8. listopada prošle godine. Namjeravao sam obići ušće potoka/rječice Gradne, ali je na kraju ispala kadilnica (hrvatski: pušiona) o čemu više u nastavku. Skela je za mog posjeta 2018. godine vozila: Tada sam se prevezao preko Save ''sim pak tam'' i nisam izlazio na drugu obalu: Za lanjskog posjeta skela je bila privezana uz desnu obalu Save zbog visokog vodostaja rijeke: Krenuo sam od željezničkog stajališta Zaprešić Savska i taman uhvatio svoj korak od 6-7 km/h kada mi je iza leđa zatutnjao niz narančastih Wascosa: Most preko potoka Lužnica:

Do sada je na forumu objavljeno više ne-željezničkih putopisa, među kojima i nekoliko vezanih uz planinu Medvednicu ili Zagrebačku goru i potoke koji u njoj izviru. Toga će biti još, tim prije jer uz ovog autora ima još forumaša koje privlače šetnje uz zagrebačke vodotoke. Recimo naš forumaški kolega Alen, koji živi u Rijeci i poznat je pod nickom čeličana, obožava ZET-ove tramvaje i zagrebačke potoke. U nekim šetnjama pravio mi je društvo i vjerujem da će takvih susreta biti još. S obzirom da će uslijediti i nove ekspedicije uz-niz podsljemenske potoke odlučio sam otvoriti novu temu i u nju stavljati pojedinačne pohode, kako se podforum Putopisi ne bi nepotrebno preopterećivao temama. Lukšići, Mikulići i potok Črnomerec, 17. prosinca 2017. Na red je došao i Črnomerec, jedan od najpoznatijih zagrebačkih potoka duljine gotovo 10 km. Najveći dio Zagrepčana poznaje ga kao vodotok uz Fallerovo šetalište, iako mu mnogi ne znaju ni ime. Vodu mu daje nekoliko izvora smještenih ispod glavnog planinskog grebena Medvednice, između planinarskih domova ''Grafičar'' i ''Risnjak''. Hidrološki se dijeli na tri dijela - gornji tok od izvora do retencijske brane Črnomerec, srednji tok od retencije Črnomerec do Ilice i donji tok od Ilice do ušća. Od izvora do naselja Lukšići nosi ime Veliki potok. Uz Črnomerec sam se motao još kao klinac početkom šezdesetih kada sam prvi put otkrio ZET-ovu remizu, a Fallerovo mi je bilo omiljeno šetalište dok sam živio na Trešnjevci. U nedjelju 17. prosinca iskoristio sam lijep dan da obiđem dio potoka koji ranije nisam vidio. Početna točka - okretište autobusa ZET-a u Lukšićima: Evo ga: Ovom planinarskom stazom za dom ''Risnjak'' nisam nikada išao, obično se kretalo od Mikulića: Današnji najdublji zalazak u Medvednicu: Krenuti ću nizvodno: Ako ne lažu podaci sa interneta valja mi krenuti ovom ulicom: Usputna stara hiža:

Krasne slike od obadvojce, hvala! Srećom imade još očuvane prirode koju nisu zagadile horde bezobzirnih "izletnika". Mene je djed sredinom 50-ih godina vodio za lijepog vremena gotovo svake subote ili nedjelje na Sljeme. Išli smo uvijek raznim putevima i do raznih ciljeva, sjećam se da smo se ljeti znali okupati u ponekom potoku. Kod Kraljićinog zdenca je jedna retencija tvorila malo jezero i tu je uvijek bilo više kupača unatoč hladnoj vodi!

Sve dvojbe riješene su nakon povratka kući. Na satelitskoj snimci se lijepo vide ušće Gradne i mjesto koje sam pohodio: Nisam nažalost imao vremena ići dalje jer sam žurio na vlak za povratak. Usput su mi pažnju privukli ovi brzaci na Savi: Usputni pogled na Samoborsko gorje i stari grad Okić: Skela je srećom još na desnoj obali:

Gradna je po kategorizaciji voda potok iako više nalikuje rječici. Nastaje od Lipovačke Gradne duljine 11 km, koja izvire u okolici Japetića na nadmorskoj visini 610 m, te Rudarske Gradne duljine 9 km. Oba vodotoka se sastaju u jedinstven tok ispod Starog grada Samobora. Do ušća u Savu Gradna ima jedinstven tok duljine 8 km. Ukupna duljina toka od izvora Lipovačke Gradne do ušća iznosi 19 km, a zračna duljina oko 15 km. Sutok Rudarske i Lipovačke Gradne: Gradna u Samoboru: Po količini vode i širini toka učinilo mi se da ovo ne može biti Gradna i da bi mogla biti riječ o potoku Rakovica: Zaključio sam da bi ušće Gradne moralo biti tamo negdje:

Nekoliko riječi o selu Medsave. Po teritorijalnom ustroju Republike Hrvatske nalazi se u sastavu Grada Samobora, županija Zagrebačka. U popisu iz 2011. godine imalo je 242 stanovnika u 60 domaćinstava. Medsave na snimci Google Eartha. U desnom dijelu fotografije vidi se skelski prijelaz, a sasvim lijevo ušće rječice Gradne: Nekoliko fotografija sela Medsave, koje bi bilo ''Bogu iza leđa'' da nije skelskog prijelaza: I sada dolazimo na početak mojih nedoumica. Prema riječima skelara ušće Gradne se nalazi na ''manje od kilometra'' od skele, pa bi to trebalo biti to:

Pogled na drugu obalu Save: Prelazimo na drugu stranu: Dva pogleda na skelu sa desne obale Save:

Sloj izmaglice: Usputni pogled na Medvednicu: Još malo izmaglice: I malo šumskog ugođaja: Evo me kod skele, koja vozi: Odmah sam se ukrcao, a ljubazni skelar mi je poklonio gratis vožnju u oba smjera: Sava uzvodno:

Malo zimskog ugođaja: Upozorenje

Ovdje je Kustošak kanaliziran i nije više toliko atraktivan: Hodnja niz Kustošijansku ulicu je bila prava robija jer je nogostup samo na jednoj strani i uglavnom je zakrčen parkiranim automobilima: Vrijeme je da ovu ploču promijene: Još tri slike Kustošaka... ... koji na ovom mjestu ponire pod asfalt i ponovo će se na kratko pojaviti negdje prije ciglane: Nije mi se dalo dalje tražiti prizore kakvi su manje-više isti u urbanoj aglomeraciji, makar se radilo i o potoku, a bio sam i sit osvrtanja ide li kakav automobil. Stoga sam se na stajalištu Skočilovići ponovo poslužio uslugom ZET-a, koja je danas bila besprijekorna.

Kustošijanske Plitvice: Jedan pogled unatrag: Treći susret s Kustošakom: Tromostovje kao u Ljubljani:

Moj bus se vraća: Malo preuski pogled na Zagreb: Prvi susret s Kustošakom: Kažiputi:

Potok Kustošak u Gornjoj Kustošiji 11. ožujka 2018. Niz potok Kustošak već sam šetao, sâm i s forumskim kolegom iz Rijeke Alenom koji koristi nick celicana, ali samo u donjem toku od Ilice ili pruge do ušća. Kao što se vidi iz PRILOŽENOG. Danas sam odlučio spojiti ugodno s korisnim - prošetati po svježem zraku obroncima Medvednice i špijunirati srednji tok Kustošaka u Gornjoj Kustošiji. Za neupućene, Kustošija je zagrebačko gradsko naselje u zapadnom dijelu grada, u gradskoj četvrti Črnomerec. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine naselje je imalo 14.040 stanovnika na površini od 613 hektara. Kustošijom prolazi potok Kustošak, prema Vrapču se proteže park-šuma Grmoščica, a uz kraj sjevernog naseljenog dijela se proteže granica parka prirode Medvednica. Kustošija je nekada pripadala zagrebačkom Kaptolu, a ime je dobila prema kanoniku kustosu koji je vodio brigu o ovom području. Kustošija je jedno od starijih naselja u okolici Zagreba, a poznati su zapisi iz ranog novog vijeka. Gradu Zagrebu je pripojena 1945. godine u sklopu pripojenja općine Vrapče. Pripojenje Kustošije gradu Zagrebu bilo je aktualizirano još početkom tridesetih godina prošlog stoljeća, no neki ljudi su se tome protivili jer bi grad dobio novi teret zbog novih investicija za uređenje cesta, kanalizacije, željeznice, vodovoda i sličnog. Kustošijanci su pak iznosili svoje razloge, navodeći koristi koje bi Zagreb imao od industrije koja je pobjegla iz gradskih granica upravo zbog olakšica. Kako do ciljane destinacije nema željeznice koristio sam javni gradski prijevoz: Dvije sličice sa ZET-ovog terminala u Črnomercu: Voze na rodni plin... Kao i neki političari: Jedna od zgrada bivše ciglane: U busu na liniji 126 Črnomerec - Gornja Kustošija - Krvarić: Okretište Krvarić:

Zagorska ulica: Za današnji oproštaj s potokom Črnomerec nekadašnji most na pruzi pokojnog Samoborčeka: Za kraj i malo željeznice. Najprije 2041-107 koja drijema u magli: Ovo je sve što danas vidjeh od Sunca: Ovo bi trebao biti Vatroslav iz Münchena: Ode on svemirskom brzinom od 60 km/h: I evo mi Somulj-age za Vrapče. Od svih tarifa HŽ PP najviše volim onu besplatnu - prodavaona karata u Kustošiji nedjeljom ne radi, a kondor se nije pojavio da mi naplati kartu:

Most na Baštijanovoj ulici: Meni najljepši dio šetališta: S-zavoj: Stabla su potkresana: Nekada igralište NK Elektrostroj, kasnije NK Končar, a sada... Plitki slapić: Blago Mamiću, a i blago nama: Nekada sam ovuda džogirao s prijateljem Branimirom:

Nastavak hodnje niz potok učinio mi se previše rizičnim, stoga sam odlučio izaći iz blata i popeti se u Mikuliće: Imao sam sreću - na okretištu je stajao ZET-ov bus za Črnomerec spreman za polazak: To još nije bio rastanak s potokom Črnomerec. Izašao sam na stajalištu kod ulice Josipa Šabana i ponovo naletio na starog znanca: Ako je ovo nogostup ja sam nadbiskup u Kalocsi: Neposredno prije Ilice: I za kraj satelitska snimka dijela područja kojim sam prošao. Retencija Črnomerec vidljiva je u sredini slike: Toliko od mene za ovu priliku. Biti će toga još, a ako netko od drugih forumaša želi obogatiti ovu temu svojim prilozima - više nego dobrodošli.

Ušće jednog malog potoka: Da se vidi po kakvom sam se terenu kretao: Još jedan umjetni slap: Neka zanimljiva gromada u daljini:

Tu sam se našao u čudu jer je prestao asfalt i pojavila se neka zablaćena putina. Ipak idem dalje, pa što bude: Ponovni susret s potokom: Prilično je nabujao: Jezerce i brana s vodopadićem:

(Nastavak sa prethodne stranice) Izgleda da sam se vozio u cisterni: Konačno na obroncima Medvednice i svježem zraku: Nije vrana nego je gačac: Valjalo se spustiti strmom ulicom Krvarić i potražiti potok. Usput su na mene lajale valjda sve psine zapadnog dijela Zagreba, a ovo su dva uzorka lajave beštije vrste Canis lupus familiaris - vulgo pas domaći: Ostatak stare Kustošije u jadnom stanju: