Zaaaaa-učkarje, Za-uč-kar-je (iliti Usamljeni jahač)

[Pfaff]

Mini krugoputopis iz Istre

 

Prošli utorak osvanuo je službeno kao prvi snježni dan ove sezone. Na sabajle u uredu dobijem mail od frenda: Pao je snijeg na Učki. Molim fotke!

Velim ja: Bit će. Idem kasnije u Istru...

I tako se nekako rodio ovaj kružni poludnevni i poludnevnički putopisić iz Istre.

 

Ovoga sleda sam cijeli put obavio autom pa je bila prilika slikati svašta. Za početak jedna tmurna slika Učke koja zbilja ima bijeli veo na glavi...

 

 

... a nad Velim vratima miješala se nekakva škura bura

 

 

Imao sam nešto posla u Opatiji pa sam preko Pobri i Bregi krenuo put Veprinca i dalje starom cestom preko Poklona. Jesensko lišće prekrasne crvene boje činilo je nakupine s obje strane ceste

 

 

Ovo zahlađenje je došlo mrčuk prerano dok se dio lišća na stablima čak još nije odlučio ni požutiti, a kamoli pocrveniti. Svijet definitivno ide kvragu.

 

 

Bura valja snjegonosne oblake preko brda na Kvarner...

 

 

... pomalja se nekakvo slabašno, bljedunjavo sunce. Po termičkom efektu, moglo bi biti i iza Alfe Centauri

 

 

Sjetih se Gervaisa: "Ka bura vane, jezero vrazi po cestah praši, po kroveh gazi..."

 

 

S druge strane Učke je već malo ljepše (Ah, ti Ištrijani!). Moja prijateljica Deželka kaže da bi ono brdo pod snijegom mogla/trebala biti Vremščica. Ne znam, nisam se nikad penjao, znate mene

 

[Pfaff]

Mali osvrtaj na Učku s istarske strane. Propisno unakarađenu zastarjelom američkom tehnologijom potrebnom za obranu našeg mora. Mi obično velimo da Učka ima kapicu, no ovo je više veo...

 

 

Nakon raskršća za Lupoglav (imao sam muke spriječiti Pfaffmobil da skrene), nastavio sam prema Pazinu. U dolini se svija veliki vijadukt Mrzlići. To je onaj kojeg rado slikam iz vlaka dok mili s 5 na sat, a ispod njega ide cestica prema stajalištu Hum

 

 

Na vijaduktu radovi – mijenjaju se ležajevi (kasnije sam saznao da mi je prijateljica visila na platformi ispod mosta dok sam se ja pažljivo vozio njojzi iznad glave)

 

 

Ovo je malo kažnjivo, ali sam ipak uspio slikati prugu

 

 

Subočice mi promiče stajalište Novaki

 

 

Približavam se Pazinu. Lijevo gore na brdu nazirem vrh zvonika crkve u Gračišću. Tuda neću proći – to je cesta prema Potpićnu i pruzi Lupoglav – Štalije.

 

[Pfaff]

Kad sam stigao do čvora Pazin zapad, skinulo me s brze ceste zbog nekih radova oko Žminja. Ovo su Rogovići

 

 

Sjećate se kako svaki put prilikom prolaza vlakom kroz Pazin, obavezno slikam kuću svoje prijateljice koja stanuje ispod nasipa? E, kad sam već morao dolje s brze ceste, odlučio sam vas, dragi moji štioci, počastiti slikom željezničke pruge i nasipa s pozicije ispred kuće moje prijateljice...

 

 

 

Zadovoljni?

[Pfaff]

Vratio sam se na staru cestu Pazin – Vodnjan, a onda skrenuo do Heki poslikati stajalište o čemu sam detaljno izvjestio ovdje

 

 

 

Heki su, tvrde neki, najbogatije selo Pazinštine i za one koje ne zanimaju kolodvoropisi, stavio sam malo više slika sela i njegovih zaselaka.

 

 

 

 

 

Ova kuća je stara, ali uščuvana. Naročito mi se dopalo mini-svetište uzidano u fasadu (a kuća čak nema ni ugal kako bog zapoveda)

 

 

Ima mnogo jako urednog zelenila...

 

 

... i puno raznih kamenih ukrasa

 

[Pfaff]

Evo me natrag na glavnom smjeru. Cesta vijuga središnjom Istrom... (Sorry, staklo je malo musavo)

 

 

Selo Zabrežane

 

 

Na izlazu iz sela je crkvica sv. Ivana i Pavla koja ujedno služi i kao grobljanska kapela

 

 

 

Tu sam, recimo, mogao skrenuti za Kašćergane, ali kud bi me, za ime božije, odvelo da u Istri skrenem do svakog mjesta s neobičnim imenom?

 

 

Žminj. Portret crkve i mjesta

 

 

Zvonik crkve sv. Mihovila

 

 

Među svoje znamenitosti, Žminj ubraja i ovu Kalvariju

 

[Pfaff]

Vjerovatno najstarija i najinteresantnija crkvica Žminjštine je Sv. Marija od mora, nekih dva kilometra dalje od Žminja. Neki aboridžan kojeg sam pitao za ime crkve rekao je "Sveta Marija sveto more". Zanimljivo.

 

 

Zvonik me oduševio – sav je nekako nakrivo, k'o da su ga djeca u vrtiću radila od plastelina.

 

 

Očito je nekad bio prislonjen uz neki raniji objekt koji je srušen.

 

 

Sav je nakjivo

 

 

 

Tipična istarska loža ispred ulaza u crkvu s kipovima koji nose grede i anđelčićima upakovanim u zid mi više vuku na Erehteion nego na crkvu.

 

 

 

Još jedan pogled i idemo dalje

 

[Pfaff]

Prije nekih 20-30 godina su kažuni bili prava rijetkost, danas ih se sve češće viđa.

 

 

Evo me u Juršićima. Ovaj zid je složen na sličan način kao i kažun. U Istri je kamen drugačiji pa se i stil gradnje suhozidova razlikuje od onih na Boduliji

 

 

Crkva u Juršićima posvećena je sv. Franji Asiškom. Ovo joj je zvonik. Željezničko stajalište Juršići nema veze s mjestom i nalazi se koji kilometrić daleko na suprotnoj strani glavne prometnice po kojoj se vozim.

 

 

Mjesto i općina Svetvinčenat dobilo je ime po svom parcu, sv. Vincentu. Zanimljivo, talijanska inačica imena se piše Sanvincenti, a željeznička stanica se iz posve neobjašnjivog razloga zove Savičenta. Pa ti budi pametan...

 

Eto zvonika crkve, a ovo dobro očuvano zdanje...

 

 

... je dvorac Morosini-Grimani.

 

 

Osim crkve i dvora, Svetvičenat se može pohvaliti i ovim velelepnim grobljem. Očito je stanovnika nekoć bilo i više nego danas.

 

 

Jedno sam se vrijeme vozio za ovim crnomanjastim veseljacima kvalitetno opremljenim za skupljanje i 'skupljanje' krupnog otpada

 

[Pfaff]

Eto ga – najviši zvonik u Istri! Crkva sv. Blaža u Vodnjanu ponosi se ne samo zvonikom od 60-tak metara već i fratarskim mumijama u svojoj kripti. No, to je već predmet za neki drugi putopis. Mene dužnost goni ka jugu Istre...

 

 

Nema u Vodnjanu samo crkava – evo i partizanskog spomenika...

 

 

... a tu je i kultni ŽCPR na pruzi koja se šulja među gradskim kućama.

 

 

Pula. Po obavljenom poslu svratio sam na željezničku stanicu pogledati novosti.

 

Izgleda da se između 1 i 2 popodne u Puli skupi na timarenje & namirivanje (vulgo: kopanju) sav istarski željeznički vozni park. Vidimo dva Šveda (treći je iza remize), Jenbacha, a u dubini remize plavi se i brundalica

 

 

Druga brundalica je na čelu nečega što se doima kao sabirni vlak.

 

 

 

Htio sam popiti kavu na kolodvoru, ali je taj vid aktivnosti otišao u dobra spominjanja. Kava je ovdje bila čisto podnošljiva iako si sobom morao nositi vlastiti Natren jer je standardni odgovor glasio: "Nemat' toga u mene..."

 

[Pfaff]

Stara caffetierica je i dalje lijepa, uredna i umivena. Zanimljivo je da ju grafiteri ne diraju. Kad se ova djevojka htjela popeti, roditelju su ju spriječili. Zanimljivo...

 

 

Ja sam se, hat međutim, popeo napraviti par slika unutrašnjosti upravljačnice oliti kuhinje

 

 

Prozori su razbijeni pa je sve jako prašno i to daje nekako nestvaran ton ovoj staroj tehnologiji

 

 

 

Bunker za ugljen. Jab' rek'o da si je tu netko uredio log

 

 

S druge strane

 

 

 

Krov je malo popustio, ali se vjerovatno dade popraviti

 

 

Pretpostavljam da su ovdje držali dvocjevku za slučaj da ih napadnu podivljali Ištrijani

 

[Pfaff]

Na kolodvorskoj fasadi boje minjona još uvijek je okvirni nosač telefonskih žica, ali ono što zapanjuje je da su i žice na mjestu. Nije vrag da su još i u funkciji

 

 

Lamponosač od kovanog željeza

 

 

Uputio sam se prema Ypsilonu da nastavim put, a negdje kod Šijane me ona pretekla. Vlak je uvijek brži, vele ovi sa HŽ-a i izgleda da imaju pravo...

 

 

Naplatne kućice. 12 dlakavaca do Kanfanara. Ovi francuski krvopije stežu obruč...

 

 

Vožnja zapadnim krakom Ypsilona nije ni po čemu bila posebna osim što sam kod Bala u kažun-kafiću popio prilično vodenast macchiato. Ono na vrhu brda bi trebalo biti moje krajnje odredište - Buje

 

 

Sunce obasjava Alpe u snijegu (nisu naše – one su u €uropi. Šmrc!)

 

 

 

Još treba preći most/vijadukt preko doline Mirne (narednih 14 kn)

 

 

Plaćeno! Evo me na mostu.

 

[Pfaff]

Buje. Ovo je kip Istranke na središnjem gradskom raskršću.

 

 

Po obavljenim poslovima i radnim zadacima napuštam Buje. Na vrhu brda (a da gdje bi?) je župna crkva sv. Servola iz, mislim, XVI. stoljeća

 

 

Pogled na drugu stranu pokazuje ušće Mirne kako se ljeska na suncu

 

 

Krasica kod Buja. Ovaj toranj ima križ na glavi, ali nema crkve. Često sam prolazio ovuda, ali sam svaki put zaboravio pitati aboridžane. Tako je bilo i ovaj put.

 

 

Toranj, čempres i ušće Mirne

 

 

Daleko gore na vrhu brda je Gružnjan. Nekada najviša točka na Parenzani, danas grad umjetnika. Crkva je posvećena sv. Vidu, sv. Modestu i sv. Krešenciji (to troje obično stižu u paketu), a mi vidimo samo vrh zvonika.

 

 

Na raskršću poznatom kao Ponte Porton je vrlo zanimljivo – grade rotor! Tu se križa cesta koje dolinom Mirne vodi prema Buzetu s poprečnom cestom koja okomito na dolinu Mirne ide od Buja prema Vižinadi. Navodno uređuju i staru cestu koja vodi do ušća Mirne, a kojom se dosad moglo jedino traktorom.

 

[Pfaff]

Ja ću lijevo – pravac Buzet, treba zatvoriti krug iako u Istri svi krugovi dobivaju manje-više deltoidan oblik

 

Motovun, grad Velog Jože sa svojim zidinama i tornjem crkve sv. Stjepana.

 

 

Tu sam prvi put negdje 1967. godine slušao u crkvi lokalni puk kako pjeva poznate crkvene napjeve na istarskoj ljestvici. Bilo je nevjerovatno.

 

 

Motovun ostaje desno, Livade s nekadašnjom stanicom Parenzane i delicijama Sior Zigantea lijevo, a ja ću ravno. Nakon Istarskih toplica, cesta vijuga uskom klisurom Mirne, a onda se otvara pogled na Buzet. Grad je zanimljivo propulzivno naselje s dosta nove industrije, središte je uprave šuma i istarskog vodovoda, a ima i pivovaru. Di ćeš ljepše!

 

Stari grad je na vrhu brda, a vizurom dominira zvonik župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije poznate po svojim orguljama iz XVIII stoljeća.

 

 

Nebih oftopičario pa neću pričati što sam čalabrcnuo u "Danilei", ali evo zato pogled s parkirališta na Učku. Zgradica od klesanog kamena na lijevoj strani je čekaonica stajališta Ročko Polje. Opet sam se sastao s prugom, ako već ne s pameću

 

 

Nije li Učka prekrasna?

 

 

Sveudilj uz prugu....

 

 

... do Lupoglava (čuveni povrat na mjesto istočnog grijeha).

 

[Pfaff]

Plava brundalica je odavno stigla, jedino je negdje pogubila plavi vagon. Čudno. Al' s druge strane, čudni su i putevi HŽ-a, ne?

 

 

Ode Šved prema Puli, predzadnji u danu

 

 

Željeznica, Učka i snijeg

 

 

Ovdje sam se nemilosrdno okoristio, već su mi plivali kutnjaci

 

 

Kod raskršća za Vranju, Francuzi grade temelje za naplatne kućice. Ubuduće ćemo do Lupoglava preko Dolenje Vasi, Mikuličića (bok, Tuki!) i tako to... Idu vunena vremena...

 

 

 

Čini li se to meni ili se snijeg topi?

 

[Pfaff]

Na liburnijskoj strani se isto malo razvedrilo. Moj grad osvjetljen suncem (djelomično)

 

 

Školj svetoga Marka, krčki most i kontejnerski brod koji je provu okrenuo na buru.

 

 

Spuštam se niz učkarsku cestu

 

 

Veprinac

 

 

Ova mi je crkva posebno draga, kao prvo, posvećena je sv. Marku, a kao drugo, cijelih 50 godina, polovicu svog života, sam s prozora dnevnog boravka gledao Učku, Veprinac i ovaj zvonik

 

 

Prašim prema Rijeci. Ispod zasniježenih brda riječkog zaleđa, blista se na suncu Kastav. Tu je negdje i crkva sv. Jelene Križarice i njen osebujni župnik, al' dosta toga. Sad mi se već jako žuri. Još moram svratiti u Opatiju ostaviti neke dokumente

 

 

Uuuups! Umalo sam zaboravio skrenuti

 

 

Taman sam u Opatiji obavio što je trebalo kad li zazvoni mobitel, naravno . "Čuuuj, možeš li svratiti putem u... i kupiti..." Billa je bila pri ruci, a onda me sreća nagradila ovom ljepotom za srce i dušu

 

 

Milslim da je taman dobar završetak, što mislite?

 

[68847]

Milslim da je taman dobar završetak, što mislite?

 

Mislim (dakle postojim) da je taman.

[hadzibane]

Bravo faPff.Odlično!!!

Baš lepo si nam prikaz'o to što s' prikaz'o! i dobro je da s' prikaz'o to što s' prikaz'o , jer bi unda bili uskratiti s' onim što neb ' prikazo i unda je dobro da s' ipak prikaz'o! Hvala vi very mlogo!

[seabral]

Bravo ... još jedan pravi Pfaffopis na nivou zadatka. Interesantne lokacije, detaljno dokumentirane i jako zgodno komentirane.

[Stanley]

Krasna zemlja Istra, baš lijepo.

Kad si već spomenuo Gervaisa, nigdje ne vidjeh tri nonice stare, one koje pred kućon su stale i kritikale.

Usput, Drago Gervais ima ulicu nedaleko moje zgrade, u susjednom i prijateljskom Španskom. Nikoga još nisam čuo da ispravno izgovara ime ulice (Drage Žervea), već svi govore ''Drage Gervajsa''. Otprilike kako su nekada kondukterke govorile: ''tramvaj ide do Hejnzlove'' (umjesto Hajnclove). A slikar Marino Tartalja je postao Tartaglija čak i na jednoj natpisnoj ploči.

No, da ne kvarim ovaj lijepi putopis...