Toma

2019. sam prije jedne konferencije imao nešto slobodnog vremena u Beču, pa sam posjetio centralno Bečko groblje - Wiener Zentralfriedhof. Četiri fotke Boroevićevog groba, desno od crkve u arkadama. pozdrav toma

Odlučio sam ga zaobići, bez nekog posebnog razloga. Na ovim stajalištima nisam nikada prije bio (osim u prolazu vlakom), pa su mi se (ne baš opravdano ) učinila zanimljivijma. pozdrav toma

Hvala ti; a kritiku prihvaćam! Većer prije sam proletio ovaj tekst: http://www.ffzg.unizg.hr/pov/zavod/triplex2/wp-content/uploads/2012/02/ROKSANDIC-2007-64.pdf Proletio, jer d sam bio pažljiviji, uočio bi ovu rečenicu: pozdrav toma

Zanimljivo je da je u Gaboštanima u vlak ušlo nekoiko putnika, i također nekoliko iz njega izašlo! Iduće kratko stajanje je u Hrastovcu, tek toliko da bacim pogled na bivši kolodvor... Odlučio sam pričekati putnika u Sunji, most istočno od kolodvora se čini OK... To je sve, nakon fotkanja u Sunji sam se zaputio prema Zagrebu... Ukupno oko 220 kilometara... Hvala na čitanju! pozdrav toma

Od Volinje do šume Medjejak 1914. je izgrađena 760 mm pruga duga 4.9 kilometara kojom se vuča obavljala konjima. 1924. pruga je produljena i duljina joj je iznosila 7 kilometara. Prije izleta znao sam da je pruga postojala, ali nisam znao ništa više o njoj... S obzirom da sam za izlet spremio sendvić, u Volinji sam potražio neko mirno mjesto gdje ga mogu smazati. Dvjestotinjak metara sjeverno od kolodvorske zgrade, s lijeve strane ceste u smjeru Kostajnice vidim neko ugibalište, i uvezem se autom unutra - samo koji metar od male stare pilane - i naravno - uskotračni kolosijek! Ne bi ga uopće vidio da kotačem auta nisam zapeo za njega pri ulasku u ugibalište. Nakon obilaska pilane sam shvatio da se može uči u nju, i da se i unutra vidi komad kolosijeka... Sad sam bacio oko na aviosnimke iz 1968, no nisam pronašao neki vidljiv trag ove pruge... Sendvić pojeden, i odlazim natrag; ispijam još jednu kavu u Kostajnici i razmišljam što ću dalje. Nikad nisam vidio Barišićev spomenik Gordanu Ledereru na Čukuru iznad Kostajnice, pa kad sam već tu... Spomenik je dobro uklopljen u pejzaž, i ideja razbijenog objektiva je super, no začudile su me njegove dimenzije. Mislio sam da je sve zajedno nijansu manje. Odlučujem da ću 5109 čekati negdje na potezu Majur - Sunja... Graboštani su manje-više OK varijanta. Nastavak slijedi! pozdrav toma

Pandemija mi je gadno poremetila poslovne i slobodne aktivnosti. 2019. sam gotovo svaki vikend bio u Sloveniji, vrlo često na meni omiljenoj Soči, vrlo često u Italiji i Austriji… I sad od svega toga ništa! Dakle, ne preostaje mi drugo no istraživati Hrvatsku! Spomenuo sam Soču – taj dio Slovenije zaista volim, bio sam puno puta, posjetio dosta lokacija vezanih uz Sočansko bojište. Zato sam danas odlučio otići na Baniju! Kakva je veza, pitate se… Dakle, najznačajniji vojskovođa na Soškom frontu na strani Austrougarske je bio Svetozar Boroević, kako je sam govorio – Hrvat pravoslavne vjere s Banije. Boroević je rođen u Mečenčanima kraj Umetića 1856. godine; školovao se prvo u Sremskoj Kamenici, a onda i na raznim drugim vojnim školama u Monarhiji. Dogurao je do feldmaršala, no politika je okrenula ishod rata protiv Boroevića, i umro je zaboravljen i shrvan obiteljskom tragedijom samo dvije godine nakon završetka sukoba u Klagenfurtu. Od Zagreba sam se odvezao, djelomično autoputom (koji je još uvijek besplatan radi potresa na Baniji) do Siska, prošao kroz grad, nastavio prema Komarevu, da bi skrenuo prema jugu i u Blinji opet skrenuo prema jugoistoku. Do Blinje sam mogao doći nešto brže i kraće preko Petrinje, no išao sam ovako. Nastavio sam vozeći po D30 do Umetića, da bi tamo skrenuo prema Mečenčanima. Do Mečenčana ima sa Šalate 87 kilometara. U centru Mečenčana grupa domaćih na 1. maj ispija pivo ispred dučana, i odlučujem ih pitati gdje je groblje. Upućuju me, ali krivo sam zapamtio detalje. Boroevićevi roditelji nisu naime pokopani u Mečenčanima (potrošio sam više od pola sat tražeći spomenik), već u Petrinji. OK – to ostavljam za dugi put! Odlazim s groblja, i provjeravam na netu (signal je užasan) kako izgleda Borovićeva kuća. OK – saznam za izgled, no ne i za lokaciju. Pitam nekog stričeka za kuću, no nema pojma – ne samo za kuću, nego nema pojma niti o Boroeviću. Samo mi uz smiješak veli – ‘Kojeg Borojevića kuću tražiš, pa svi smo mi Borojevići’… Ovdje treba spomenuti razliku u pisanju prezimena: naime, prezime se piše sa ‘j’, no dotični feldmaršal, kao i njegov otac Adam su vjerojatno ‘j’ izostavili u dokumentima, jer su obojica bili oficiri Austrougarske vojske. Vozeći se kroz mjesto (Zagrebačka registracija je pobudila dosta interesa među domaćima, što mi zna jako ići na živce), ugledam rodnu kuću – na samom je početku Mečenčana, na ulazu u selo iz pravca Umetića. Izlazim, a u vrtu kuće do sjedi neka bakica. Pozdravljam je i pitam je li to rodna kuća Boroevića, na što on odgovara da je. Zna baka! Pitam smijem li fotografirati, i baka ljubazno veli da mogu. Susjed od preko puta nije susretljiv – urlao je iz dvorišta da nema fotografiranja, a dodao je da nema niti korone, i ljubazno primijetio da sam budala i što glumim. Razljutio me drznik, no s takvima je bolje ne ulaziti u konflikt. Ipak je majmun na domaćem terenu. Misija Mečenčani je izvršena, pa razmišljam kuda dalje... Mogu s D30 nastaviti dalje prema Hrvatskoj Kostajnici. Do Kostajnice ima nekih 12 kilometara, a možda dolje bude nekog prometa. Dolazim do stajališta... Pogled prema Sunji Ispijam kavu (dobru) u kafiću preko puta stajališta, i odlazim do centra u kojem je crkva sv. Antuna Padovanskog. Razmišjam što dalje... Prometa koliko vidim nema, pa je jedna od mogućnosti otići do Volinje. To je još 6 kilometara, pa kad sam već tu... U Volinji me vrlo ljubazan prometnik obavještava da prometa do putnika 5109/5116 neće biti. Fotkam kolodvor... Nastavak slijedi... pozdrav toma

Kolodvor Vojnić Stajalište Crevarska Strana, na cesti je novi asfalt i nema traga pružnom prijelazu. Toliko s ove pruge! pozdrav toma

Nekadašnji putni prijelaz južno od kolodvora Utinja Utinja Vrelo Novija zgrada koja je bila dučan pozdrav toma

14 godina nakon prvog putopisa odlučio sam jedno popodne iskoristiti za krug Banijom. Kretao sam se rutom Zagreb - Pisarovina - Prkos Lasinjski - Skakavac - Utinja - Vojišnica - Crevarska Strana - Bović - Lasinja - Pisarovina - Zagreb. Tragovi pruge su mnogo manje vidljivi no prije 14 godina, kolodvori i postaje su u ruševnom stanju, kolosijeka nema gotovo nigdje... Na prugu sam izbio nešto istočnje od kolodvora Skakavac. Pogled prema zapadu. Stajalište Udbina-Sjeničak Kod sela Manjerović, pedesetak metara od ceste se nalaze ostaci mosta (nisam pronašao ime vodotoka). Kolodvor Utinja Spomen ploča poginulima u NOB-u Peron Ikonografija iz 1991 pozdrav toma

Šaš se nalazi u kilometarskom položaju 329.4, 32.2 km zapadno od Novske, i 35.1 km istočno od Siska. Idem dalje; cesta je dobra, prometa ima vrlo malo... Najavljeno je da će brzi iz Vinkovaca ići pomoćnim prijevoznim putem, pa razmišljam gdje da ga čekam. Nažalost, oko pruge ima puno grmlja, i nema baš OK pozicija za fotkanje (ili ih ja nisam našao). Odlučujem da ću brzi pričekati u Dubici. Civilna strana kolodvorske zgrade Vaga Natpis na vagi... František Wiesner (1832 - 1880) je bio industrijalac u Češkom gradu Chrudim koji se obogatio na proizvodnji šečera i kasnije opreme za šečerane, a njegov je sin (isto František) je proširio proizvodnju na razne grane strojarstva. Ne bih se čudio da je ova vaga ugrađena s otvaranjem pruge Sunja – Nova Gradiška 1888. godine! Pogled prema Novskoj Dolazi brzi! I nestaje u daljini...! Lokacija mi se ne sviđa za fotkanje najavljenog teretnjaka, pa odlazim prema Višnjici... Dolazi ENNA! To je sve! Hvala na čitanju; i pozdrav toma

Vrlo rijetko idem dalje od Siska, pa sam jedan dan odlučio iskoristiti za odlazak prema Sunji i dalje prema Dubici. Otprilike sat i dvadest mi treba do Blinjskog kuta... Pogled prema Sunji I pogled prema Sisku U Sunji se radi na zamjeni kolosiječne rešetke 3. i 4. kolosijeka. Ispred kolodvora u Sunji se nalazi spomenik NOB-u... ... a nešto sjevernije, na trgu kralja Tomislava spomenik 1000. obljetnici Hrvatskog kraljevstva Crkva sv. Marije i Magdalene Kod Graduse Posavske, sjeverozapadno od Sunje na Savi je skela. Nastavak slijedi... pozdrav toma

Prolazim kroz Jezero, i onda se cesta u par zavoja penje prema Blati. Lijepa su Blata - puna vode u ovo doba godine. Idem dalje - do raskršća na kojem se od ceste D42 odvaja cesta za Dabar i Otočac. Njome ću oko 2 kilometra uzbrdo, a onda ću desno na makadam, prema putnom prijelazu Šumarija... Tu namjeravam pričekati R&S-ov vlak! ŽCPR Nakon relativno dugog čekanja evo i vlaka! Kad sam već došao do ovdje, idem i do kolodvora Lička Jesenica do kojeg je nešto više od 3 kilometra. Pogled prema Gospiću. Vodotoranj Za cca sat vremena bi trebao proći nagibni prema Splitu; no kasno je i ide mi se polako prema doma. U prolazu kratko zastajem u PLaškom i fotkam oštećeni spomenik NOB-u. Nagibni fotkam između Josipdola i Vojnovca. Još jedan pogled prema Plaškom, i - gotovo! Idem doma! pozdrav i hvala na čitanju! toma

U Ogulinu je pusto, pa idem prema Oštariju. Nisam nikad bio na bivšem ŽCPR-u kojim je prolazila cesta prema kasarni JNA, pa odlučujem otići tamo. Fino - u dvadesetak minuta prolaze dva vlaka! Cesta prema kasarni je minirana A kućica čuvara ŽCPR-a je zaista bivša. Teretni Pogled prema Oštarijama I prema Ogulinu Razmišljam što dalje... Povratak u Ogulin u krug centrom je jedna od opcija. Crkva Svih svetih. Nikad prije nisam bio na jezeru Sabljaci, pa odlazim i tamo. Lijepo je, no vjetar puše prejako za jednog kontinentalca. Relativno je rano, nemam još previše volje za povratak u Zagreb i jedini logičan izbor za nastavak vožnje je - Lika... Nagibnog sam uhvatio kod Šušnjeva sela. Tada postajem stvarno ambiciozan - otići ću do Ličke Jasenice... U Lapatu fotkam spomenik NOB-u Nastavak slijedi... pozdrav toma

Prije COVIDa sam non-stop išao u Sloveniju, dosta često u Austriju i Italiju, a niti daljih destinacija nije nedostajalo. Nakon izbijanja pandemije sve je stalo... U prvom sam se lockdownu fino odmorio, i pasalo mi je - ali od jeseni mi užasno fale putovanja... Da barem malo situaciju popravim, počeo sam se vozikati po Hrvatskoj. U srijedu, 3. ožujka sam sa sinom otišao u Kravarsko, južnije od mjesta postoji jedno maleno i fora dječje igralište, pa smo proveli neko vrijeme tamo. Crkva Uzvišenja Svetog Križa u Kravarskom je gadno stradala u potresu, i prema informacijama sa neta biti će srušena i replicirana. Vozimo se još nekih 20 kilometara na jug, do Kupe u Pokupskom... Preko se vidi kapela Presvetog trojstva... Spušta se mrak i vraćamo se u Zagreb... Danas je plan nešto ambiciozniji... Idem do Gomirja, vidjeti ima li štogod zanimjivog na Riječkoj pruzi. Manastir Gomirje Ulaz u tunel Kloštar je lijepo osunčan. Šteta što čekam 4000 koji dolazi iz suprotnog smjera 😕 Vozim se do Gomirja, i kratko se zaustavljam na kolodvoru koji se nalazi u kilometru 547,860 Pogled prema Ogulinu Fora detalj... Pogled prema Kleku iz Ljubošine Nastavak slijedi... pozdrav toma

Kaniška Iva danas... pozdrav toma

Btw - Inker je svojedobno imao manevarku; ako nadjes neki trag lokomotivice - svaka cast pozdrav toma

Dapače! Hvala unaprijed! Ima kakvih najava da bi se nešto moglo voziti tim kolosijecima? pozdrav toma

Vozi se! To je sve. Bilo kakva informacija - povijest, sadašnjost o željeznici na ribnjacima Jasinje je više nego dobrodošla! pozdrav toma

Lokomotiva ima dosta, i u raznim su stadijima hrđanja... Tada je na ribnjacima bio još nešto života. Bilo bi zanimljivo znati kako je danas... Skretnice su starije! Nastavak slijedi... pozdrav toma

Prije 17 godina, 9. srpnja 2006. godine sa s društvom napravo izlet na ribnjake Jasinje, gdje je postojala ribnjačarska željeznica... Ne sjećam se nažalost mnogih detalja, ali imam dosta fotka, pa ću ih postaviti ovdje u formi jednog krnjeg putopisa... Ne volim putopise s previše fotki, a s malo teksta, no tenutno mi ne preostaje ništ drugo. Društvo - lijevo je Željko Halambek, desno Mali Paja. Imena srednjeg kolege se ne sjećam... 😕 Počelo je ovako... Ovo su prve fotke. Brojevi lokomotiva Vagonski park Nastavak slijedi! pozdrav toma

@Stanley, isprika na upadu u tvoj putopis, no danas sam se odlučio prošetati prema poznatom penjalištu na istočnim obroncima Medvednice - Gorskom zrcalu. Ispod zrcala teče potok Trnava, koji nekih 11 kilometara jugoistočnije ponire u kanalizaciju nekih 350 metara istočnije od okretišta Dubec. Par fotografija snimljenih oko Gorskog zrcala slijedi! pozdrav toma

Fenomenalna fotka! Naime, vidi se vlak na Heinzelovoj! Ima li netko ideju kad je promet na tom industrijskom kolosijeku ukinut i kad je ta pruga izvađena? Ja se s počeka '80. sjećam ostatka kolosijeka koji je prelazio Šubićevu s pozicije sadašnje tržnice Kvatrić prema tvornici Gorica. pozdrav toma

Gdje je lokalitet Cikočka Rijeka? Hvala i pozdrav toma

Simboli četiriju evanđelista: anđeo (sv. Matej), lav (sv. Marko), vol (sv. Luka) i knjiga (sv. Ivan). Vol i anđeo se dobro vide na jednoj od fotki ispod. pozdrav toma

Na godišnjoj razini je promet toliki da bi opravdao autocestu? pozdrav toma