Dragi forumaši zeljeznice.net, budući da je od 27.11.2019. omogućen upload fotografija na forum, molim vas da koristite isključivo forum za upload fotografija, kako bi izbjegli probleme s nestankom fotografija, koje smo imali u prošlosti. Upute za postavljanje fotografija se nalaze na ovoj poveznici.

 

Jump to content
zeljeznice.net

Medo

Članovi
  • Content Count

    2125
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    1

Medo last won the day on November 12

Medo had the most liked content!

Community Reputation

21 Excellent

About Medo

  • Birthday 29.03.2010

Profile Information

  • Gender
    Male
  • Location
    Adelaide - South Australia

Recent Profile Visitors

12635 profile views
  1. Sydney light rail iliti tramvaj Svečano otvaranje linije L2 bit će ove subote, tjedan dana kasnije no što je bilo rečeno prošlog mjeseca. Razlog – otklanjanje manjih problema uočenih prilikom testiranja. Nadam se da je ovo definitivni datum u toj cijeloj sagi oko tramvaja. Ostaje još linija L3 koja bi trebala krenuti u ožujku. Preciznog datuma još nema. Do tada jedan kraći video zapis o prošlosti… Medo P.S. Oko Sydneyja haraju požari a grad je u sumaglici od dima BBC news ABC news
  2. Još jedan lijep videozapis u nizu koji je napravio dulevoz. Hvala! Čapljina - Sarajevo Medo
  3. Pade mi napamet jer sam jučer sortirao neke stare knjige iz mladosti koje čuvam za unuke... za one mlađe koji ne znaju – serija o Winnetou. Drago mi je da si to zamijetio. Nisam baš očekivao. Medo
  4. Vidim (tek sada) da je u prijašnjim prilozima spomenuta Australija. Mislim da Australija nije baš najbolji primjer za usporedbu jer vlada pravi ćušpajz i plaćanje cestarina je praktično ograničeno samo na tri urbana mjesta u Australiji – Melbourne, Sydney i Brisbane i to na djelu brzih gradskih prometnica koje moraju imati alternativu, obično sporiju. Evo na brzaka par natuknica. Nema naplatnih kućica jer odavno se sve plaća s E-Tag ili E-Toll ovisno u kojem ste djelu Australije. Nema naplatnih kućica jer njihovo poslovanje košta i smanjuje profit koncesionaru – tako kažu. Na području Australije nema jedinstvene tarife i plaća se različito od države do države odnosno od situacije do situacije. Trenutno ima samo jedna E- tag kartica (za sada) koja se može koristiti u sva tri grada, a inače svaki grad ima svoju karticu. Tome vjerojatno pridonosi da su udaljenosti među gradovima vrlo velike pa se i relativno rijetko putuje osobnim vozilima na takve udaljenosti. Letovi su jeftiniji pa se renta auto ako već treba. Generalno postoji mix od plaćanja po kilometru pa do paušalno. Rekoh, ovdje se plaća isključivo za pojedine dijelove brzih gradskih cesta i korištenje tunela te jednog mosta. Sveukupno se radi o relativno maloj dužini u kilometrima jer su sve ostale prometnice u Australiji besplatne kao i neke brze ceste unutar istih gradova. Načelno, naplata bi trebala prestati u trenutku kad kompanija koje je financirala gradnju takve prometnice vrati uloženi novac i ostvari dobit, odnosno prestane koncesija na toj prometnici. To se do sada desilo dva puta. Davanje koncesija za gradnju je relativno nova varijanta u Australiji i tek se koristi zadnjih tridesetak godina. Prije je država financirala sve. Možda je jedini izuzetak most u centru Sydneyja (Harbour bridge) jer će se njegovo korištenje plaćati (čini se) još dugo ako ne i dovijeka. Na mostu su postojala naplatne rampe negdje do početka ovog stoljeća. E Tag se može kupiti za dnevno, trodnevno, vikend, tjedno, mjesečno i godišnju upotrebu ili jednostavno platiti unaprijed određenu svotu i onda skida prema korištenju. Ova zadnja varijanta je u principu skuplja ako se koristi dnevno. Dopunjavanje je uglavnom online ili na pumpama/servisnim centrima dok se nova naručuje ili se kupuje na benzinskim stanicama. Koliko znam plaćaju sva vozila osim hitnih službi. Meni kao gostu koji ne živi ni u jednom od tih mjesta ako ne kupim E- tagg karticu račun stiže doma i to je daleko najskuplja varijanta jer se forsira E-tag. Račun trebam platiti u roku od tri dana od nominiranog datuma. Kazne za kašnjenje preko roka je obično duplo od inicijalne svote, a ako je dug veći onda se ide utjerivanje dugova ili nema obnove registracije. Imam E-karticu mada sam ove godine išao samo jednom do Melbourne. Sydney i Brisbane su apsolutno predaleko. Vjerojatno više neću nikad tamo autom. Obzirom da ovdje praktično nema stranih vozila, a oni kojima takvo nešto padne i na pamet moraju imati Carnet De Passages en Douane (CPD carnet) koji košta oko 1.200 dolara za godinu dana. Usput rečeno od kad sam ovdje došao pamtim samo tri strane registracije; dvije na motorkotačima, a treća je bila na motorhome. Po izlazu iz Australije vlasnik vozila mora platiti sve eventualne dugove nastale u vrijeme boravka u Australiji. Održavanje prometnica se financira iz dijela koji se plaća pri registraciji i državnog proračuna. Moja tromjesečna registracija je oko 200 dolara i bazirana je na snazi motora. Dok sam imao auto s motorom od 3l plaćao sam oko 10% više. U prosjeku jedno vozilo dolazi na 1,9 stanovnika. U taj broj nisu uračunata vozila na privatnim površinama poput farmi, rudnika i sl. Gradnja novih prometnica se uglavnom financira iz saveznog ili državnog proračuna odnosno kao što je u slučaju ta tri grada na pojedinim pravcima i iz privatnih izvora putem koncesija… a onda se plaća korištenje. Ovdje u Adelaide je skoro pala državna vlada jer je htjela uvesti plaćanje na djelu novo izgrađene brze gradske prometnice financirane iz proračuna… za sada je sve besplatno. Medo P.S. U Australiji se gotovo do besvijesti forsira cestovni promet na uštrb željezničkog ili javnog gradskog prometa. Postoji niz manjih gradova koji uopće nemaju javnog prijevoza osim školskih autobusa i td. Nije sjajno. Eto toliko jer nije baš izravno vezano za temu. Haug.
  5. Ne povlačim paralelu s rotorom već tek da se vidi jedna varijanta regulacije vrlo prometnog kružnog toka bez semafora. Raskršće je s pet ulica koje radnim danom koristi oko 70.000 vozila + gradski prijevoz (autobusi). Prije zadnje rekonstrukcije 2013 godine bila je meka za nesreće i nastojao sam ne ići tim pravcem kad izlazim iz grada u pravcu Melbourne. Ovdje vozila daju prednost desnoj strani… Da dodam, kad sam došao ovdje bio je jedan ogroman kružni tok u koji se ulazilo iz pet pravaca. Noćna mora. Tamo 2002 godine napravili su loše rješenje koje je vidljivo u prvom videu. Drugi dio prvog videa prikazuje novu varijantu od 2013 godine. Puno je bolja. Drugi video je dio informativne kampanje nakon rekonstrukcije 2013 godine. Video je manjkav jer nije napravljen za period kad je gust promet, a to je u vrijeme špica. Medo
  6. Medo

    Mađari

    U pravu si. Hvala na ispravci. Odvojio sam se jer sam dugo vani pa izgubih povijesni redoslijed. Vidim sad kako su mi se vremena nekih davnih događanja sasvim sigurno pomiješala u jedno opće nedifinirano vrijeme. Medo
  7. Ima ovih dana štofa, a danas imam i vremena jer sam dežuran. Nije mi teško a vani nema baš puno ljudi jer je upravo prešlo 40°. Na kupanje se ide predveče. Beyer-Garratt NGG16 No.129 Ovih dana je završeno testiranje Garratt lokomotive u dobrovoljnom društvu Puffing Billy Railway, Melbourne. Lokomotiva će biti u redovnoj vožnju ovisno o požarnim uvjetima. Prilično je grdo ovih dana u Australiji. Pogotovo u okolici Sydneyja. Probna vožnja Michael Chapman Lokomotiva je kupljena u Južnog Africi i prebačena u prostore društva još davne 1996. Od tada praktično traju radovi na njenom osposobljavanju i konverziji na 762 mm kolosijek. Lokomotiva je proizvedena 1951 u Beyer Peacock & Co, Manchester pod brojem 7430 kao dio treće serije za Južnu Afriku kao klasa - South African Class NG G16 2-6-2+2-6-2 . Bila je namijenjena za kolosijek širine od 610 mm u provinciji Natal (KwaZulu-Natal) gdje je bilo dosta pruga te širine. Radila je do sredine osamdesetih kad je povučena zbog dizelki, a usput je i dobar broj takvih uskotračnih linija prestao s radom. Mislim da je danas ostala samo jedna. Razlog što se ovako odužilo osposobljavanje lokomotive je nedostatak zamjenskih dijelova pa ih je bilo potrebno napraviti u radionicama društva. Društvo ima dvije radionice i osim restauracije lokomotiva i vagona bavi se i redovnim održavanjem istih. Osposobljavanje bi potrajalo još neko vrijeme da nije 2016 kupljena još jedna lokomotiva iste serije - NGG16 No 127. S te lokomotive je skinuto nešto upotrebljivih dijelova dok će sama lokomotiva također biti obnovljena jer su društvu potrebne jače parnjače zbog povećanog obima vožnji i dužine/težine kompozicija. Trenutno stalno voze po dvije u tandemu na liniji dugoj 25 km. Prošle godine prevezeno je 530.000 ljubitelja parne željeznice i među njima ne uvijek sretnih članova obitelji. Društvo svake godine bilježi profit i prošle godine nakon pokrivanja svih troškova bilježi preko 2.7 miliona dolara. Ozi dolara. Karte nisu jeftine i povratna obiteljska karta za cijelu dužinu linije dođe AUS$ 157. Putovanje do krajnje stanice u jednom pravcu traje uz stajanja na usputnim stanicama sat i pedeset minuta. Većina se vozi do polovice puta jer je tamo jezero. Struktura troškova i vrijeme putovanja U ovom trenutku društvo pored šest manjih parnjača ima još jednu aktivnu Beyer-Garratt lokomotivu koja će dolaskom „nove“ otići na kraći remont. O svim parnjačama u tom društvu pisao sam prije kao i o prugama širine od 762 mm u Australiji. Nekoliko fotografija prije videa. Lokomotiva 1970 godine u Umzinto i Misgundu, Južna Afrika. Po dolasku 1996 Dio rastavljene lokomitive Počinje slaganje Sammy Daly Dva videa s testiranja. Jedan kraći i jedan duži pa se može birati dužina ovisno o jačini ljubavi prema parnjačama. Prvo duži jer ih volim... jako. Medo P.S. Sunčano, 41° Ups.
  8. Medo

    Mađari

    Mislim da generaliziraš previše. Koliko me ganglije služe - bila je kriza u jednom periodu pred i za vrijeme vlade Ante Markovića kad je povremeno falilo stvari koje si spomenuo + redukcije struje. S druge strane gotovo sve zemlje za vrijeme naftne krize u svijetu su imale frku s naftnim prerađevina sedamdesetih. Nije Jugoslavija bila jedina s par i nepar vožnjom. Kopirala je druge. Meni su se limići rodili početkom osamdesetih i nisam išao u Trst po nikakvu kozmetiku i slične stvari za njih. Išlo se van većma zbog drugih razloga. Bio je veći izbor, a dosta stvari je bilo i jeftinije. Bar se moglo ići. Meni nije bio drag politički sistem u YU i moja šira obitelj je propatila dovoljno ali to ne znači da trebam farbati po potrebi. Partija je imala preko milion i po članova, a danas ispada da nitko nije bio u partiji. Na stranu razlozi što su pojedini ulazili u partiju. Imam osjećaj da su u globalu danas bivši članovi najveći kritičari ex YU. Medo
  9. Medo

    Mađari

    Gledano kroz povijest grafita je oduvijek bilo i vjerojatno će ih biti i dalje. Izvor riječi odaje značenje koje je ima. Ako govorimo o nekoj današnjoj verziji onda je odgovor na tvoje pitanje – ne. Nije ih bilo jer nije bilo sprejeva. Bilo je šaranja/pisanja kredom, urezivanja ili tome slično ali ne u ovoj količini. U ovo ne računam povremene političke parole koje su ponekad znale osvanuti na fasadama ili su bile poratni ostatak, mislim na drugi svjetski rat. To je isto bio oblik grafita. Današnji oblik grafita je započeo u ranim osamdesetim u USA i onda se lagano širo zapadom zajedno s dostupnošću sprejeva. Ovo je uprošćeni odgovor na tvoje pitanje jer u njega se može uključiti i socijalna dinamika u društvu i tako dalje i tako dalje... Medo
  10. Ajde reci gdje novac nije problem na ovaj ili onaj način. Oko toga se uvijek sve vrti. U ovom slučaju je specifično jer se radilo o prodaji dionica koje nisu baš išle u početku kako je planirano, a država se nije miješala. Privatna posla. Kasnije, oni koji su kupili dionice su izuzetno dobro prošli… Činjenica radi da spomenem da je isto tako bilo problema pri gradnji jer nije bilo dovoljno stručnosti/iskustva. Još malo o prvoj pruzi na kojoj je išla parna vuča. Kažem parna vuča jer je par mjeseci ranije te iste godine, točnije 15/5/1854 puštena u rad prva željeznička pruga u Australiji i to u Južnoj Australiji. Pruga je bila dugačka 10 km i povezivala je riječnu luku - Goolwa i morsku - Port Elliot. Vagone su nekoliko godina vukli konji tako da ta pruga ne ulazi u tu klasifikaciju ali da to ipak spomenem… ah Južna Australija uvijek kaska. Uvećana marka koja izdana povodom 150 godina prve pruge u Australiji (12/9/1854). Na njoj piše Melbourne – Sandridge jer je to bilo prvotno ime današnjeg predgrađa - Port Melbourne. National Museum of Australia Nakon što je dobila još jedan kolosijek krajem XIX stoljeća, 5 km duga pruga je bila elektrificirana 1929 g. Sredinom 1987 pruga je zatvorena za željeznički promet kako bi se promijenila širina kolosijeka i napravio priključak tramvajskog mreži. Izvorno je bio Irski kolosijek, a tramvaji u Melbourne koriste standardni. Od konca te godine pruga se koristi isključivo za tramvajski promet i njome prometuje tramvajska linija 109. Prije zatvaranja za željeznički promet te preseljenja teretne luke i dijela putničkog terminala na novu lokaciju, pruga je bila korištena i za prijevoz imigranata u prihvatne centre u unutrašnjem dijelu Australije. Vanredni vlak bi produžio do obalnog dijela luke. Na slici snimljenoj početkom 1960 g, DMU (280 Walker) čeka novo pridošle grčke imigrante. Proslava 125 godišnjice željezničke linije sa specijalnim vlakom s parnjačom na čelu. Snimak je napravljen 16/9/1979. Obje slike pripadaju arhivi Victorian Railway (VR) Kad već spominjem grčke imigrante da napomenem da su osim „normalnog priliva“ bila dva velika vala migracije iz grčke. Prvi je bio pri kaju završetka građanskog rata u grčkoj krajem 40 tih, a drugi početkom 60 tih. Prema zadnjem popisu računa se da ima oko 150.000 Grka u Melbourne. Najveća urbana grupacija Grka van grčke. Medo P.S. Umjesto vremena evo video novog vlaka koji će povezivati Adelaide i Brisbane – Great Southern. Vlak je turistički i vozit će samo ljeti… cijena od AUS $ 2.300 po osobi pa na više sve do AUS $ 4.500 po osobi. Jučer je krenuo prvi. Seabral - vlak garantirano ima više od 8 vagona. P.S. II Ipak vrijeme… tradicija je tradicija. Sunčano 30°. Ocean 20°.
  11. Prva parna lokomotiva u Australiji Kad se govori o razvoju željeznice u Australiji polovicom XIX stoljeća onda se nikako ne mogu zaobići dva otežavajuća činioca. Prvi je prostornost, a drugi je mali broj stanovnika a time i gustoća stanovnika. Računa se da je 1854 kad je počela parna željeznica, cijela Australija imala nešto manje od pola miliona stanovnika. Viktorija čiji je glavni grad Melbourne imala je oko 200.000 stanovnika a sam grad oko 70.000 stanovnika. Za usporedbu na području današnje Hrvatske u to vrijeme je živjelo oko 2.1 milion stanovnika. Bile su to godine kad je započela zlatna groznica koja je u roku pet godina udvostručila broj stanovnika. Krajem stoljeća val useljavanja u Australiju je pao tako da po prvom popisu stanovništava 1901 godine Australija imala 3.7 miliona stanovnika. Danas taj broj prelazi malo više od 25 miliona stanovnika. Da se vratim prvoj parnoj lokomotivi. Prva parna lokomotiva u Australiji bila je neplanirano domaći izradak. Naime četiri naručene lokomotive od Robert Stephenson and Company su trebale stići početkom 1855, a prva pruga (Melbourne – Port Melbourne) je bila napravljena prije roka. Razlog za tako brzu gradnju je bila želja da Melbourne prestigne Sydney u gradnji prve pruge s parnom vučom. Posao da napravi prvu lokomotivu dan je lokalnoj kompaniji - Robertson, Martin and Smith Engineering Works, Melbourne. Trebalo im je dva mjeseca za izradu lokomotive bazirane na tada dostupnim nacrtima iz Velike Britanije. Cijena je bila £ 2.700 a to bi bilo današnjih $ 250.000. Uzgred da kažem, Australija je imala funte do početka šezdesetih godina prošlog stoljeća. Bilo kako bilo, lokomotiva je napravljena i pruga je otvorena u rujnu 1854 godine. Sydney je dobio prugu tek godinu dana kasnije iako je krenuo u gradnju dvije godine prije Melbourne. Razlog otezanja je nedostatak novaca. Lokomotiva je svoj radni vijek uz brojne preinake i mijenjanje vlasnika završila kao manevarka u Geelongu. Bilo je to pred kraj prvog svjetskog rata. Nažalost nije sačuvana kao ni tehnički podaci o samoj lokomotivi. Prva slika prikazuje najvjerojatnije izvorni izgled te lokomotive, a druga kako je ličila nakon zadnjih preinaka. Obje slike su iz State Library Victoria. Evo, to je to. Sad možete biti mirni. Znate nešto više. Možda Vam zatreba... Medo P.S. Lagana naoblaka, 26°. Za vikend će biti sunčano i toplije. Kod nas je bilo malo kiše početkom tjedna. Slika dolje je od prekjučer iz zapadnih predgrađa Melbourne. Promjena vremena u ovom djelu Australije uglavnom dolazi sa zapada i onda u Melbourne kažu da ovakvo sranje može jedino doći iz Južne Australije. ABC news
  12. Medo

    Malo zabave ... II

    Upozorenje na željezničkim stanicama u sjevernom djelu Queenslanda i plasitka na djelu Medo
  13. Izgleda nema Vam druge već put pod noge i u Australiju. Možete birati parne na širinama kolosijeka od 600 mm pa do 1600 mm. Bojleri su ok. SteamRanger Heritage Railway (Adelaide) SA Tourism Medo
  14. @Stanley - Ima ovdje nešto o prometu luke - https://luka-vukovar.hr/prekrcaj/ Medo P.S. Sad vidim da me m12brk pretekao.... tako je to kad je Australija daleko. Treba vremena da podaci stignu.
  15. Super. Hvala. Očito je onda da imam stari pravopis, a i moje razumijevanje riječi je drugačije što je sasvim moguće. Ako ništa drugo bar je slika lijepa. Medo
×
×
  • Create New...