STIB

Istina je da bi se tako moglo zaključiti po nazivu stajališta, ali odavde je to centra Čakovca puno bliže nego od tzv. glavnog kolodvora Čakovec!

Balatonboglar.

Mislim da nije na redovnom vlaku, dapače, mislim da uopće nije na vlaku.Cokla je uostalom napisao "pozabljeni" (=zaboravljeni)

Hvala na zanimljivim slikama iz moga grada!

Ista ili druga priča, svejedno, ali mogla bi biti itekako zanimljiva, pogotovo ako ima još i ostataka kakvog uskog (rudničkog) kolosijeka i/ili vagoneta ili kakve druge mašinerije.Zna li se gdje je uopće bio ulaz u taj rudnik? Nije valjda bio u ravnici?

Isto takve su i zgrade nekih kolodvora na (bivšoj) pruzi Karlovac - Sisak!

Ja ću dodati samo par svojih slika nastalih tu nedjelju: Na okretištu Prečko. Inače, mislim da nikad tu nisam proveo toliko vremena, Obično bih samo došao i prvim slijedećim tramvajem (ili čak istim) se vratio natrag u grad. Svaki kolosijek ima svoje ogledalo - valjda smo zato napravili toliko slika u ogledalu:

Baš i nije egzotično. To je najnoviji dizajn oznaka koje se u zadnje vrijeme postavljaju tamo gdje nema displeja niti totema.

Ova crkva je inače Mormonska, tj. Svetaca posljednjih dana.

Super tekst i izbor slika i filmova. Bilo mi je drago...

Riješeno!

Lijepo i informativno.Ja bih jedino onu skretnicu zvao "sa drugog na prvi kolosijek", ali to je samo stvar terminologije. Dobro zapažanje i predviđanje budućeg prometa

Jako lijepo i romantično!

Nevjerojatno je kako se u jednoj ovakvoj obavijesti nađu barem 3 pogreške:

Nije, a ima i logike.Hvala!

Cijelo vrijeme čitam i čekam da se pojavi neko objašnjenje zašto onaj prvi ranojutarnji vlak od Zaboka do Đurmanca treba duplo više vremena nego svi ostali. Stoji dugo u Krapini, ili...?Za ostalo vrijedi

Danas sam na jednodnevnom GO, pa sam u miru "putovao" do Stubice i natrag. Ako sam dobro brojao, na povratku je u vlak ušlo dvadesetak putnika. Jesu li svi oni išli u Zabok, ili je netko putem i izašao?

Suvremena prometnica na slici je Radnička koja se nakon Savišća sužava i dalje vodi prema Domovinskom mostu. Jednog dana bi tu po sredini moglo voziti nešto na tračnicama (tramvaj ili LGŽ).

Prvi put čujem i za Donje Pokupje

Dok sam se vozio sam bio malo nesretan jer nije bilo dosta sunca pa mi se činilo da na slikama boje nisu došle do izražaja. No, s druge strane, prejako sunce bi mi onemogućilo snimanje jer se najvećim dijelom puta vozilo prema jugu ili jugoistoku, pa sam na kraju ipak zadovoljan (a drago mi je ako se sviđa i čitateljima)

Ovakvo putovanje mi je bilo prekratko, a nije bilo niti neudobno (na pomoćnom sjedalu u upravljačnici). Mislim da ću morati ponoviti put još jednom kao običan putnik da bih mogao opisati taj dojam.

Za kraj još par neželjezničkih slika iz Splita. Prvu večer i slijedeće jutro je padala kiša što me baš i nije smetalo jer smo ionako cijeli dan bili na kongresu i unutra. Pogled s balkona hotelske sobe slijedeću večer kad se konačno pojavilo malo sunca Navečer smo išli u obilazak Splita pa sam slikao: Rivu: Marulića: Grgura: Zvonik Sv. Duje: Nakon toga dočekali su nas Rimljani i pozvali na večeru u Dioklecijanove podrume... ...gdje nas je pozdravio i sam Car (te ispričao u šaljivom tonu svoju životnu priču) Ave! Uživajte!

I ovaj dio pruge je vrlo zanimljiv iz perspektive strojovođe: Na filmu se vidi da smo u jednom času morali stati na ulaznom signalu jer se teretnjak očito presporo penjao. No, odavde dalje pruga uglavnom ide nizbrdo. Naravno da smo komentirali i prošloljetnu nesreću u Rudinama. Sasvim mi je jasno što je sve morao proživjeti strojovođa tog vlaka kad je shvatio da ga ne može zaustaviti. Negdje ovdje sam shvatio i da sam potrošio cijelu memorijsku karticu pa sam na brzinu morao nešto brisati i zbog toga propustio poneki motiv. Nešto slika je ipak vrijednih za pokazati: Svi signali do Splita su nam bili otvoreni Pogled na more: Iznad Kaštela: Izlazim iz vlaka i slikam Sv. Duju: Vlak je inače bio solidno popunjen, obzirom na godišnje doba i neočekivano puno turista (backpackera) - dio ih se vidi i na slici okružene ponuditeljima "zimmer frei" usluga: Budući da je padala kiša, žurio sam se pod krov. (kraj u slijedećem nastavku)

Iz Knina imam samo jednu sliku ali puno više se vidi na filmu: U Žitniću susrećemo još jedan teretnjak - vrlo dugačak pa smo zaključili da je najvjerojatnije prazan, ali ipak je pitanje da li se do Perkovića popeo u jednom komadu ili u dva. Unešić s odrezanim izlaznim signalima: Najduži ravni dio pruge u Dalmaciji: Perković:

U Gospiću smo dosta dugo čekali nagibnjaka iz suprotnog smjera pa se moglo malo prošetati po (novom) peronu, a i pušači su došli na svoje. Na filmu je dolazak onog kojeg smo čekali i polazak dalje. Nakon toga sam još malo ostao na svom mjestu, nešto pojeo i popio, a strojovođi sam se opet pridružio u Gračacu. Netko je ovih dana pitao kako izgleda uspon odmah iza Gračaca, pa evo ga na početku ovog filma: Na većoj visini se povremeno pojavilo i sunce, pa su jesenske boje bolje došle do izražaja. Vjetrenjače!