
up4014
Članovi-
Posts
4413 -
Joined
-
Last visited
-
Days Won
101
Content Type
Profiles
Forums
Events
Everything posted by up4014
-
Mogao si i skrenuti do rta "Lipica" na drugoj strani mislim desnoj strani od mosta prema Kraljevici. Otplivaš do bove i iz mora imaš pogled na prugu od Meje sve dok poslije Plasa ne "okrene unutra" prema Zlobinu. Sad možemo uživati u moru bez gužve .
-
To je općepoznata pojava nove multikulturne i politički korektne civilizacije nažalost ne samo u našoj državi, jer je sada taj ručnik dobio osobnost, još malo bude i vikao ako ga neovlašteno sputavaš u njegovim "ljudskim pravima".
-
Ajde nek si se i toga riješio! Već sam počeo razmišljat supruginu bivšu šeficu u Baški zvat da Ti pomogne! Nastavak u temi Krčki most!
-
Zašto si ti kulturno došao kad su Ti javili! Nisu ni u Rijeci redari imali popis ljudi nego su pristojno pitali:" U kolikol sati ste naručeni?" i ovi su na brzinu rekli istinu i onda su bili zamoljeni neka čekaju svoj red. Problem je u tome što sada ne smiješ reći netkome da je bezobrazan ili glup "jer će portali vrišati" i onda kulturan čovkej izgubi svoj red, onaj koji se je do jučer igrao "Biti il Ne biti" pojavio rano bez termina progurao se i cijepio i sad se svima smije "kak je on pametan, a one budale ,uredno prijavljene se prže na suncu. I sad se svi moraju braniti zbog tuđeg bezobrazluka. Puna usta multikulturalnosti ljudskih prava, a u biti samo egoisti, zaogrnuti urbanosti.
-
Izgleda da si Ti kao onaj "Pegula" iz Velog Mista?! Supruga i ja smo prvu dozu dobili točno u minutu, a za drugu dozu je bila za razliku od prve isto tako masovno cijepljenje u dvorani i puno ljudi, koji su bili naručeni jedno sat dva pa čak i tri sata kasnije se guralo. no nisu ih puštali. Bili bismo isto tako stali na kraj reda, no otišli smo naprije i redar pita kada smo naručeni bilo je 9.50, a mi naručeni u 9,45 i ovaj kaže izvolite. Nakon cijepljenja i onog odmora bili smo u autu u 10,10 . Jedini problem je što smo prevalili ukupno 40 kilometara no mi smo već pred mjesec i 20 dana završili sa drugom dozom. Gospođa, koja je naručena u 9,15, a rekla Ti je da čeka preko dva sata znači da je došla već u 8,15 ako u 10,30 sati čeka preko dva sata i očito nije bila jedina. Izgleda da se to događa samo u Zagrebu, ne poznam nikoga ovdje, koji je čekao. Baš mi je žao. Probaj u Baški možda prije dobiješ nego u "Zabregu"
-
Prekrasno! Konačno je i taj salon doživio biti snimljen nema sumnje prema kratkoj dužini i postoljima Wegmann to je to još se vide poluspojke parnog grijanja priključne kutije i kablovi el. grijanja. Dva puta za Beograd i jedan put za ljubljanu sam ga uspio dobiti u sastav posebnog vlaka. Naravno uz pomoć politike.
-
Pozdrav i čestitke na fotografijama naročito kolodvora "pomladile" su me! U postu sam želio reći nakon citiram:"kako su mogli nakon katastrofe kod Kobarida...................... podignuti ovoliki spomenik svojoj veličanstvenoj pobjedi nad vojskom, koja ih je tri godine lupala svaki put kad bi pokušali ostvariti novi plan, da bi na kraju ta ista vojska nakon što joj se država raspala, kratko i jednostavno "otišla doma" i ostavila im prazno bojno polje. No jedno im se mora priznati u stvaranju odnosno designeu im u pogledu ukusa nema premca.
-
Dobro jutro Darko ! Ova Tvoja zadnja rečenica je sažela sve u par riječi, a naročito nakon završetka pobjedonosnog rata nadao se...... zaboravan: odgovorio odmah no sjetio se tek 6. svibnja
-
Pa nije taj grob ni u tako lošem stanju nakon 101 godinu. Samo trebate pogledati kakav su kompleks napravili u Redipuglia. Negdje pred bivši Dan Republike 1972. ili 1973. godine, poslali su me u direkciju FS u Trstu, kako bih dogovorio najam 30 vagona za posebne vlakove. Nakon razgovora pitao sam gdje bih te vagone mogao vidjeti. Tu blizu u kolodvoru Redipuglia. Odoh ja tamo vidio sam vagone no iz auta sam vidio nešto ogromno i to me zaintrigiralo. Jedno sat vremena sam to pješačio uzduž i popreko. Bilo je naši spomenika iz NOB-a prilično monumentalnih, ali ovo je nešto nepojmljivo. Otišao sam natrag kući i još od onda me stalno čudi kako su mogli od katastrofe na Kobaridu kada su im front spašavali Francuzi, Englezi i Amerikanci. Tada su kao krajnju mjeru primjenili sistem "desetkovanje" odnosno osudu na smrt svakog desetog vojnika bez obzira bio uopće kriv ili potpuno nevin. Na taj način život je izgubilo oko 1.000 vojnika. Da ne duljim ovo je grobnica oko 60.000 poznatih i po imenu i prezimenu navedenih te oko 40.000 nepoznatih vojnika Treće Armije. Veliki sarkofag je grob Vojvode od Aoste, koji je 1931 prema svojoj želji pokopan uz "svoje vojnike". Kameni blok sarkofaga je težak 75 tona. Pored njega su grobovi generala. Pored ovog spomenika je groblje sa prko 14.000 poginuli vojnika protivničke tj Austro-Ugarske strane. Naredbodavac odluke o desetkovanju (decimazione latinskog izvora) general Cadorna je poslije smijenjen. Sve skupa je tako veliko i djeluje skoro nestvarno Snimka od podnožja prema vrhu snimka sa susjednog brežuljka satelitska snimka - u podnožju spomenika na lijevo je ulazna strana kolodvora Redipuglia od Trsta, kolodvor se nalazi na prugi za Goriziu Cle. (FS).
-
Malo fantazije i historije..... (ovo je zbog rime) Kada Borojević javlja caru kako je sa 500.000 vojnika (o brojki možemo raspravljati) umarširati u Austriju tj u Beč i podržati ga no Karlo je to otklonio. Revolucija u Austriji i Mađarskoj svakako je Habsburge željela i fizički ukloniti iz okvira novoosnovane republikanske Austrije, tako da je cijelu obitelj na sigurno odvela britanska regimenta, koja je bila u počasnom mimohodu na sprovodu Karlovog sina Otta godine 2011. u Beču. Car Karlo je očito nadživio Borojevića te je umro kasnije koliko me ovo sjećanje ne vara na Madeiri i to samo dvije godine poslije Borojevića. U međuvremenu je Austrija 1919 zakonom ukinula plemstvo, a svim članovima kraljevske loze zabranila ulaz na teritorij države, osim ako se izričito ne odreknu prava na na nasljedstvo krune, jer se Karlo nikad nije odrekao titule. Očito je Karlo dobro znao zasluge Borojevića kad mu je i grob dao napraviti i tko zna postoji li još kakav privatni arhiv obitelji, koja je stoljećima vladala, ili je car koji je i sam umro u prilično slaboj materijalno situaciji, bio u bilo kakvoj vezi sa Borojevićem. To nikad nećemo znati. Može biti da je iako je Borojević otklonio naslov baruna, Karlo, koji se i dalje smatrao zakonitim Carem taj naslov Borojeviću dodijelio i posmrtno. Isprave i zakoni su vrijedni no pokoji put život piše svoje. No sad smo zašli već u hipotetične vode. Darku svaka čast na istraživanju
-
Stil poznat kao "Zimmer frei" dobro poznat i iz bivših vremena najbolje razvijen u mojoj djedovini "Dalmatien"😄
-
Ne sekiraj se moja draga hoda sa štapom osim u marketu kad vozi kolica, štap je srebrne boje i danas sam ga odvezao sa kolicima uzeo iz njih 2 kune, sjeli smo u auto dovezli se do kuće, pita ona:"Vidiš ti gdje mi štap?" Ostatak naslućuješ no srećom su mi u marketu na tel. upit odgovorili da je štap spremljen i kako mogu doći po njega.
-
Ja zaboravim od sobe do kuhinje za što sam tamo i došao !
-
Točno ! A je bogme fino mirisalo na Glavnom koliko me sjećanje služi popodne na drugom i trećem "a" peronu pa sve do početka nadstrešnica. To je bio "sladski desert" nakon zamarajućeg blebetanja i svađa na radničkom savjetu i povratka vlakom doma.
-
Pozdrav splavaru sa Yukon-a i neka nam napiše još puno putopisa!
-
Usrdno se nadam da se "Lutajući reporter" ni prehladil!
-
Prigodna fotografija obzirom na dolazeći datum! Sjećam se da je bilo govora, kao će grupa nas ići pregledavati temelje mostova preko Save. Poznavajući "bistrinu" i čistoću Save bježao sam od tog projekta ko "vrag od tamjana", a i ne bih se mogao sjetiti da me netko i previše zvao. U to vrijeme nas tj. autonomnih ronilaca baš i nije bilo previše. Samo sjećanja.....
-
Ovaj domorodac se još uvijek sijeća mitnice kod tramvajskog okretišta na kraju "Savske ceste" na prijelazu iz 40-ih u 50-e godine prošlog stoljeća, koja je također imala nekad i kolsku vagu. Čekamo dalje opise i hvala na pokazanom.
-
Mislim da je ispravak nepotpun jer je tekst na hrvatskom ispravan !! Blagdan Svetog Marka slavi se svake godine 25-og dana 4-og mjeseca. Provjereno na svim izvorima. Tako ovaj put mi nismo ništa krivo napisali, nego je tekst na Njemačkom poštovane gospode iz Beča pogrešan na moje veselje tako da ne moramo imati kompleks inferiornosti.
-
Sad jedan morbidni opis. U roku od mjesec dana stižu gosti iz V. Britanije, otvara se zračna luka kod Omišlja i za par dana prvi zrakoplov iz Pariza s s turistima za hotel Adriatic u Omišlju. Slijedeće prijepodne sunčan i sparan dan s malo sumaglice. Poslije doručka Francuz ulazi u more otpliva jedno 30-40 metara od obale. Nakon dve tri minute PRAS !!!!! . Iz neba bez oblaka sijevne munja i jadnog Francuza ravnu u glavu. Slijedeći let za Pariz preminulog vraćaju na sprovod, a nije ni dana uživao u odmoru. Osobno sam upoznat jer sam tada radio u agenciji iz Zagreba, koja je organizirala boravak tih turista u Omišlju. Kad te hoće, hoće te!
-
Nakon otvorenja hotela Corinthia prvi turisti agencije "Lunn Poly" iz V. Britanije pred pedest i nešto godina stigli na aerodrom u Puli. Transfer do Baške trajao je dva puta duže od leta.Bez autocesta, bez mosta i bez zaobilaznice oko Rijeke. Za vrijeme večere atmosfera komorna. Da malo "razbijem led" odlučio sam se malo bubnjati po bubnju na praznom podiju za zabavni orkestar kojeg nije bilo. Uspjeh je bio savršen!! Prvo su razjapili usta od užasa, a poslije se počeli smijati ko ludi. Jedina dobra stvar, koje se još sječam jest avion Comet mislim tip IV. Predivne linije a tako zlosretan početak Malo je van teme, ali kad sam vidio ovu fotografiju hotela Corinthia nisam mogao odoliti. To su bili počeci avio turizma na Krku
-
Tko ide danas doma sa otoka evo u 11.15 druga porcija veća od prve onako prave jesenske dosadne kiše bez vjetra, i čuvajte se "na cesti" pa će vas i Bog i Karma ili Teorija kaosa poštedjeti .Svim kolegama forumašima sretan povratak doma sa godišnjeg.
-
Ma kakvi ja sam točno u srpnju 1962. godine. tamo položio ispit za autonomnog ronioca, Zaljev Martinščica bio je idilićno mjesto gdje se dolazilo na kupanje i obiteljske šetnje od okretišta trolejbusa na Plumbumu do vrtnog restorana na nedeljne "Čevape". U produžetku je bio niski dugački paviljon koji je paralelno uz obalu za pristajanje izgradila bivša kraljevina Jugoslavija, za oporavak djece, to se poslije u soc. državi zvalo "kolonija".Ispod željezničkog nasipa bilo je malo brodogradilšte gdje su se izvlačili trabakuli i bracere. U sredini zaljeva bile su usidrene dvije oceanske bove, otprilike velićine kao ona na terminalu Brajdica.Tri četvrtine istočne obale ispod Jadranske magistrale bilo je prirodna šljunčana plaža dok jednog popdneva 5 tona eksploziva nije 200 metara padine jednom velikom eksplozijom diglo u zrak, kao početak radova na novom V.Lencu.Događaju je bio nazočan uz desetak znatiželjnika i pisac ovih redaka, koji je morao "gurati svoj nos" gdje treba i ne treba.Kako vidim "thomcro" već sigurno ima dobrih fotografija pa više neću zamarati svojim uspomenama