Leaderboard

Ja nisam niti postavio tezu da sudbina Vinkovačke ranžirne je unikat za sebe, ali samo govorio o njoj i balkanskoj aksi ono što sam čitao i što se zapravo događa (tj. dogodilo se, sad samo ostaje da se mjeri prsni promjer debla i prirast šume na bivšoj ranžirnoj). A to da reduciranih kolosjeka ima napretek na stanicama u razvijenoj Evropi, nije tajna. To da je bezbroj kolodvora samo stajalište, također. Ali ima i kvaka - tamo nisu mali kolodvori sravnjeni sa zemljom a zamjenjeni tram.- stajalištima tiupa iz afere Gredelj-Šela-Bandić, nego je sve uređeno, a prugama u taktu voze udobni motorni vlakovi primjerenog kapaciteta, pri tom ne mislim na za male pruge duge vlakove a s malo stolaca, nego čak i obrnuto, sa 3+2 rasporedom sjedišta, prostorom za bicikle, dječja kolica, invalide..... A napušteni planumi bivših kolosjeka se ipak održavaju da ne nikne džungla. Tamo željeznica ipak u suradnji sa lokalnom zajednicom obavlja i javnu funkciju, prvenstveno u prevozu putnika, dok kod nas HŽPP ponire sve više u tajnu funkciju, povlači se u sebe, da ne vidimo što im je svrha postojanja.

Često se događa u životu da gradiš i gradi jer ti treba, a onda ne primjetiš da se sve promjenilo i da postaje beskorisno. Već 80-tih je počeo padati ranžirni rad u Vinkovcima, a recimo i davnija izgradnja veze Vrapčana-Mirkovci je označila nove principe maršutnih vlakova koji ne trebaju ranžiranje. Sami stručnjaci sa ŽTPZg su predlagali kolegama u ZJŽ da se zbog ubrzavanja protoka robe samo u tuzemnom prevozu ne vrši u zagrebačkom Ranžirnom... što vidovitim razmišljanjem postavlja pitanje svrhe i njega samoga iako se gradio jako dugo i bio potreban. K tome u drugoj polovici 80-tih je rastao prevoz preko Subotice i to nevezano za "raspadanje" bratstva i jedinstva, jer sam iste sadržaje tekstova čitao i od zagrebačkih i beogradskih autora. A rat je zabio rafal automatskim zaklamanih klamerica u to da abeceda ranžirnih grupa vinkovačke stanice ne treba nikome. Vinkovačka stanica izgleda kao veliko drvo koje je pogodio grom: deblo je nekako preživjelo a grane se osušile. A vječna politika motorizacije prebacila je terete već odavno na ceste.