Carpe diem (II): kolodvor Zaprešić, 18. travnja 2010.

[Stanley]

Umjesto uobičajene dnevne pješačko-rekreacijske ture Malešnica - Vrapčak - Jarun - Savski nasip i natrag, danas sam odlučio otići na drugu stranu.

Da se vratim na štreku izravno me potaknuo jutrošnji e-mail s lijepim fotkama, točnije ukazanje dva UFO iznad Laduča, no to je iz neke druge (ne moje) priče.

Odlučio sam se ovaj put za Zaprešić. Kroz taj kolodvor prošao sam nebrojeno puta svim vrstama i bojama vlakova, ali ga nikada nisam obišao pješice.

Znam da je o kolodvoru Zaprešić već puno pisano i da je puno slikan, pa najte zamerit ak bude nekih ponavljanja.

Sve u svemu, spojio sam ugodno s korisnim i baš mi je pasalo. Evo današnjih dojmova u riječi i slici.

 

Pusto stajalište Vrapče, vrijeme oko 9 sati:

 

 

 

Ali je zato na pruzi živahno, iako je nedjelja.

Manevra 2132 u strojnoj vožnji:

 

 

 

Dok čekam Mađara koji dolazi u 9.16, razgledavam škrabotine, oglase i druge nakazne uratke po stajalištu. Ovo je, ajmo reći, još i zanimljivo:

 

 

Rekao sam da je na pruzi živahno. Upravo stiže Mađar iz Gajnica:

 

 

A nešto se pojavljuje i s druge strane:

 

 

Oho, pa to je međunarodni IC. Nešto mi je kratak s obzirom na sveopći pičvajz oko vulkanskog pepela:

 

 

Brzina je svemirska: 70 km/h:

 

 

S druge strane je opet pusto:

 

 

A ni s moje strane perona baš nema gužve:

 

 

Tko mi se to penje na most preko Vrapčaka?

 

 

Naravno, moj Mađar:

 

 

(Nastavlja se)

[Stanley]

Putem smo se mimoišli s dva teretna vlaka. Jedan je prošao dok smo stajali u Podsusedu i imao je 25 vagona punih-puncatih kontejnera. Drugi je pokraj nas protutnjao između Podsuseda i Zaprešića. To su bili, nažalost, jedini teretnjaci koje sam danas vidio.

No, evo mene na cilju kratkog putovanja.

Kolodvor Zaprešić jedan je od najstarijih u Hrvatskoj (1862.). I naselje po kojem kolodvor nosi ime, danas grad s oko 25.000 stanovnika, postoji od davnina. Prvi pisani spomen Zaprešića datira još iz 1334. godine.

Po izlasku iz Mađara, a nakon što je vlak ispraćen po propisima, obratio sam se gospodični prometnici i predočio joj dozvolu za snimanje. Iskustvo mi govori da je to najbolji pristup našoj railfanovskoj zadaći i da u startu eliminira bilo kakav nesporazum. Crvenkapica je temeljito iščitala tekst na papiru i pitala: - Gdje ćete biti? - Od mosta na Krapini do drugog kraja kolodvora. - U redu, pazite na sebe.

I tako sam krenuo u obilazak. Najprije evo zgrade, koja je nedavno obnovljena i pristojno uređena izvana i iznutra:

 

 

Povijest se čuva i pamti:

 

 

Turistička zajednica Zaprešića upoznaje posjetitelje s gradom i okolicom:

 

 

Bacam pogled preko kolosjeka:

 

 

Ipak ću, za početak, ostati na ovoj strani.

Ćenifu su ukrasila ona jedina petorica bedaka koji još idu gledati utakmice u Maksimiru:

 

 

Dopustite penziću malo nostalgičnih prisjećanja na vrijeme dok je ovo još trčalo po pruzi:

 

 

Specijalno za Pfaffa: padokaz u peripanonskoj ravnici :

 

 

Skretalo:

 

 

Pogled prema istoku, koloplet infrastrukture:

 

 

Valja meni preko štreke, tamo se i nalazi ono što me najviše zanima, no o tome kasnije.

Za vrijeme šalabazanja po kolodvoru Zaprešić više puta sam prelazio s jedne strane na drugu, uvijek na oprezu, stalno gledajući lijevo-desno i prateći izlazne signale, iako je preglednost dobra i potencijalna opasnost zamjetno manja nego li prije tridesetak godina. Jer je zamjetno manja gustina prometa i brzina vlakova.

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Prešao sam na južnu stranu kolodvora i posvetio se, za početak, vozilima infrastrukture:

 

 

 

Ima tu Plassera, a ima i Theurera :

 

 

 

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Zašto me posebno zanima(o) ovaj dio kolodvora?

Tu su nekada, dok sam još bio klinac, stajale kasirane parne lokomotive i prastari vagoni, sve određeno za rezanje. Drugim riječima, ovdje su zaslužni veterani željezničkog prometa pretvarani u otpadno željezo. Tu je, između ostalog, nestalo svakog traga legendama kao što su 05, 27, 31, 37...

Danas jednako neugodnu zadaću obavlja CIOS, a malobrojne preostale parnjače više i ne treba rezati švajs-aparatom - one se raspadaju sâme od sebe.

Na nekadašnjem groblju lokomotiva i vagona danas se nalazi skladište neke firme, po svemu sudeći aktivne. Ne znam zašto je ovaj kolosijek zabetoniran, možda zbog lakšeg čišćenja otpadne prašine(?):

 

 

Puno je toga na kolodvoru Zaprešić ''bivše'', pa tako i zgrada nekadašnjeg robnog skladišta:

 

 

Do njega ću još navratiti:

 

 

Na putu prema istočnom kraju kolodvora primijetio sam ''krasno'' stanje konzole za kontaktnu mrežu:

 

 

Je li ovo bila mosna vaga?

 

 

Ponovo sam prešao preko kolosjeka i našao se na nekadašnjem području za pretovar tereta:

 

 

Tu se očito prebacivalo nešto sipljivo/rasuto:

 

 

Valja meni do istočnog kraja kolodvora, pa i dalje. Iskliznice:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Opet sam se prebacio na južnu stranu kolodvora, u namjeri arheoloških istraživanja, a onda sam primijetio njega:

 

 

Konačno i jedan Zagorec:

 

 

Idemo dalje u smjeru mosta. I ovdje imamo brdo pragova:

 

 

Ne možeš zalutati:

 

 

Biljke i mosna konstrukcija:

 

 

Nemam pojma što je ovo. Nekakav most ili?

 

 

Ono što me danas najviše zanimalo jesu tragovi kolosjeka koji se nekada protezao sve do blizu obale rijeke Krapine, rekao bih na pedesetak metara od željezničkog mosta.

Na tom kolosjeku sam 1963. prvi put vidio oklopni vlak iz II. SR, koji je tu stajao godinama. Bio je očito zapušten, već tada sav zarastao u travu. Oružja se ne sjećam (zasigurno je bilo poskidano). Pamtim da su u sastavu vlaka bili klasični oklopljeni vagoni, ali i teretni vagoni visokih stranica koji su iznutra bili zaštićeni betonom.

Ne znam kada je ''panzer'' nestao s tog mjesta, pretpostavljam krajem šezdesetih ili ranih sedamdesetih, a bilo bi jako dobro da nam netko podastre više podataka. Za fotografije se ne usudim ni pitati...

Arheologija počinje ovdje:

 

 

Tragovi dokazuju da penzić nije sišao s uma :

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Šalabazajući prema mostu na Krapini uhvatio sam i poneki suvremeni motiv:

 

 

Njima ne smeta 25 kV, a ne plaćaju ni račune:

 

 

Hodajući južnom stranom kolodvora primijetio sam da je tlo sve mekanije, žbunjem obraslije i neprohodnije, pa sam opet prešao preko kolosjeka na sjever. Putem sam bilježio zanimljive motive. Ovo je završetak još jednog pretovarnog kolosjeka (zagorski = bikojna):

 

 

Razglas (bio nekoć):

 

 

I ovdje se nekada nešto pretovarivalo iz vagona... u nešto. Danas je ovdje furda, tj. auto-otpad:

 

 

 

Konačno je granulo i malo sunca:

 

 

S obzirom na pedološko-vegetacijsku komu na južnoj strani kolodvora, ali i ništa bolje perspektive na sjeveru, morao sam silom prilika napustiti štreku i spustiti se na cestu. Putem prema željezničkom mostu na Krapini ukazalo mi se ovo čudo. Kakvo, pobogu, gradilište?

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Postojano obilazeći svakojake zapreke (uključivo dva opaka i iznimno lajava cucka) i tražeći puteve da se popnem na željeznički nasip naletio sam na ovog Mađara.

Majstor je najprije zatrubio, zasigurno u namjeri da se otrese još jednog luđaka uz prugu, no kad je vidio da imam fotoaparat mahao mi je iz upravljačnice:

 

 

 

S dosta muke prešao sam prugu, koja je na tom mjestu u nagibu i visoko izdignuta od okolnog tla. Nigdje nisam vidio stazu uz kolosjeke, pa se pitam kako jadni ophodari odrade svoj posao. Moraju hodati kolosjecima i nositi glave u torbi?

S druge strane snimio sam ovog bika, koji pokazuje gdje je bio završetak nekadašnjeg kolosjeka:

 

 

Ali to nije bio i kraj kolosjeka gdje se nalazio oklopni vlak. Pruga je išla dalje i to ovuda, tu gdje su ovi ''nasadi'':

 

 

Bik je, vjerojatno, postavljen kasnije. Trasa se i dalje vidi:

 

 

 

Tu sam prekinuo svoju arheološku misiju. Dalje mi se nije dalo ići s obzirom na stanje terena i ograničeno vrijeme. Završetak nekadašnjeg nasipa, u neposrednoj blizini mosta na Krapini, snimio sam na povratku iz vlaka. Snimka je vrlo loša pa je neću objaviti, ali je za mene važnije da sam vidio trasu nekadašnje pruge.

Vraćajući se cestom prema kolodvoru uhvatio sam ovog ljepotana:

 

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Lagano klipsajući uputio sam se prema bircu koji se nalazi pokraj kolodvora, a gdje smo lani Pfaff, Jean i ja napunili akumulatore prije roštiljijade u Varaždinu. Nakon obilnog doručka prije putovanja uhvatila me žeđ, a htio sam i malo odmoriti noge.

Birc je na prvi pogled djelovao zatvoreno. Ipak, kroz staklo sam primijetio dvije osobe unutra i nakanio sam ući, kad... vrata zaključana. Jedan gospodin, za koga sam ubrzo saznao da je gazda, pojavio se na vratima i rekao da birc nedjeljom ne radi.

Već sam se pomirio s tim da ću morati sjesti na klupu u čekaonici, kad me gazda upitao: - Jeste vi onaj koji slika po kolodvoru?

Oho, dobar glas daleko se čuje... Potvrdio sam i odmah sam pripušten unutra. Domaćin me počastio Stellom Artois (nije htio ni čuti da platim) i proveli smo petnaestak minuta u ugodnom čavrljanju. Saznao sam, između ostalog, da gazda lokala poznaje mog bivšeg direktora i čitav niz kolega iz PTT Zagreb, a poznaje i našeg forumaša malog.paju.

Svom domaćinu, koga nažalost nisam pitao za ime, u znak zahvalnosti za gostoprimstvo obećao sam poslati fotografije. Ujedno ga predstavljam i vama, a obratite pozornost na model nagibnog vlaka koji je svojedobno dobio na poklon:

 

 

 

Nakon tjelesne i duhovne okrjepe, a čekajući Mađara za Vrapče, prošetao sam zapadnim dijelom kolodvora i zabilježio još neke, meni zanimljive, motive.

 

 

 

Gle Mjeseca što se nakrivio:

 

 

 

 

 

Industrijski kolosijek za pokojni Karbon:

 

 

 

Za vrijeme ovog mini-pohoda čuo sam se telefonski s Portosom, koga su današnji planovi odveli na drugu stranu. Predložio mi je da obiđem i kolosjeke Infrastrukture u smjeru Zaprešić-Savske, ali sam od tog dijela odustao zbog oskudice u vremenu. Biti će još prilike.

 

Nastavlja se

[Stanley]

Došlo je vrijeme za povratak kući.

Na ovoj blagajni kupio sam kartu za Vrapče:

 

 

A iz ovog automata stigla je kavica:

 

 

Vozni red:

 

 

Zgrada je netom uređena, svinja već mora staviti svoj potpis:

 

 

Na svašta čovjek naiđe dok čeka vlak :

 

 

Evo Mađara, ali iz kontra-smjera:

 

 

Skoro u isto vrijeme stiže i moj za Vrapče:

 

 

Over And Out. Za ovaj put. Hvala na pozornosti.

[hadzibane]

Časna mladina je napisala:

 

Over And Out. Za ovaj put. Hvala na pozornosti.

 

 

Uvek pažljivo svi pregledamo Tvoje izveštaje.

Lepo,duhovito i UVEK simpatično zabeleženo.Bravissimo.To može samo,latinski rečeno: Umirovljenopoštaris majstorus numerounos chr.

 

 

Nadam se da će Vaša Visost (uglavnom mislih na visinu-dužinu...kako god to već iko gabaritizovao ) imati vremena da mojoj malenkosti sledećeg vikenda blagoizvoli pokazati ovako nešto,ili slično.

 

Puno pozdrava iz Ravangrada!

 

Pakujem kufer i veselim se susretu.

[mali.paja]

 

Ali je zato na pruzi živahno, iako je nedjelja.

Manevra 2132 u strojnoj vožnji:

 

 

Stigao je vlak preko 1900t. cementa u Podsused. Malu kružnu lokomotivu sam poslao da to postavi.

[Silver]

Na ovoj blagajni kupio sam kartu za Vrapče:

 

Lijepo si ti to odradio jedino sam se štrecnuo na gornju rečenicu, misleči "Pa nisi valjda, ipak je došlo vrijeme za opuštanje a ne za prolupanje"

Šala bila, šala bu .....

Pozdrav, Silver

[mali.paja]

 

Dopustite penziću malo nostalgičnih prisjećanja na vrijeme dok je ovo još trčalo po pruzi:

 

Ovaj vagon je ured i radionica za SS trupe. Ograđen je ispod i služi za skladište većih dijelova (motke polubranika i slično). U početku nije bilo ispod ograđeno. Po noći bi tu došli spavati Romi. Po danu su se svukuda motali, poslije podne u Kauflandu dok se ne zatvori, onda čekaonica do zadnjeg vlaka i poslije ispod vagona. Lijepo bi se oni stisnuli k'o sardine jedan iz drugog i pokrivali najlonom.

[mali.paja]

Putem smo se mimoišli s dva teretna vlaka. Jedan je prošao dok smo stajali u Podsusedu i imao je 25 vagona punih-puncatih kontejnera.

To je bio takozvani obilazni vlak. Naime zbog radova je zatvoren prijelaz (Hodoš) između SŽ i MAV i (Čakovec) između SŽ i HŽ. Radovi su od strane SŽ-a. Vlakovi iz Kopra i Italije idu preko Zagreba, Koprivnice i Botova.

[mali.paja]

Zašto me posebno zanima(o) ovaj dio kolodvora?

Tu su nekada, dok sam još bio klinac, stajale kasirane parne lokomotive i prastari vagoni, sve određeno za rezanje. Drugim riječima, ovdje su zaslužni veterani željezničkog prometa pretvarani u otpadno željezo. Tu je, između ostalog, nestalo svakog traga legendama kao što su 05, 27, 31, 37...

Danas jednako neugodnu zadaću obavlja CIOS, a malobrojne preostale parnjače više i ne treba rezati švajs-aparatom - one se raspadaju sâme od sebe.

Na nekadašnjem groblju lokomotiva i vagona danas se nalazi skladište neke firme, po svemu sudeći aktivne. Ne znam zašto je ovaj kolosijek zabetoniran, možda zbog lakšeg čišćenja otpadne prašine(?):

 

To je željeznički kolosijek koji koristi SLUŽBA NABAVE. Prevedeno malo karikirano, trgovačka firma HŽ-a. Preko nje se sve nabavlja (kočione papuče, osovine, bandaži i slično). Asfaltirano je jer se sada najviše otprema kamionom. Kad netko nešto zatreba utovari se kamiončić i odmah dostavlja. Vagonom se otprema ukoliko je potreba za nekom velikom količinom.

[mali.paja]

Tu se očito prebacivalo nešto sipljivo/rasuto:

 

To je koristio KAMENOLOM TOUNJ. I to je propalo. Oni su i onako bili tu privremeno. Na tom se mjestu treba graditi novi terminal za autobuse. Ljudi bi pristizali sa vlakovima i onda dalje se razvozili sa autobusima.

[mali.paja]

Ponovo sam prešao preko kolosjeka i našao se na nekadašnjem području za pretovar tereta:

 

Ovaj kolosijek se zove "Graba". Grudobran je bio skroz do one kućice ispred gostionice. Skraćen je radi izgradnje parkirališta. Nekad je još između tog kolosijeka Graba i magazinskog bio još jeda kratki kolosijek koji se zvao Mala Graba.

[mali.paja]

Ne možeš zalutati:

 

Ovaj mali kontejner sa krovom je blok I (jedan rimski). Nekad je bio zidani. Negdje u prvoj polovici osamdeseti kod izvlačenja jednog Eas vagona otvorila se vrata i pomela blok.

[mali.paja]

Biljke i mosna konstrukcija:

 

 

Nemam pojma što je ovo. Nekakav most ili?

 

Ovo prvo su ako nisam i ja zaboravio PAJNER nosači. Isto kao i ovaj most služili su privremeno kada se trebalo nešto premostiti kod izgradnje (propusti, podhodnici i sl.).

[mali.paja]

Ono što me danas najviše zanimalo jesu tragovi kolosjeka koji se nekada protezao sve do blizu obale rijeke Krapine, rekao bih na pedesetak metara od željezničkog mosta.

Na tom kolosjeku sam 1963. prvi put vidio oklopni vlak iz II. SR, koji je tu stajao godinama. Bio je očito zapušten, već tada sav zarastao u travu. Oružja se ne sjećam (zasigurno je bilo poskidano). Pamtim da su u sastavu vlaka bili klasični oklopljeni vagoni, ali i teretni vagoni visokih stranica koji su iznutra bili zaštićeni betonom.

Ne znam kada je ''panzer'' nestao s tog mjesta, pretpostavljam krajem šezdesetih ili ranih sedamdesetih, a bilo bi jako dobro da nam netko podastre više podataka. Za fotografije se ne usudim ni pitati...

Arheologija počinje ovdje:

 

 

Tragovi dokazuju da penzić nije sišao s uma :

 

 

Nastavlja se

Zaprešić je nekad bio pogranični kolodvor sa NJEMAČKOM. Tu je bio RANŽIRNI kolodvor. I poslije '45 je jedno vrijeme funkcionirao. Kada je '48 nastupla REZOLUCIJA IB ostali smo bez pomoći sa Istoka i Zapada. Tada, sve gdje su se mogle tračnice uzeti odnešeno je na OMLADINSKE pruge. Isto tako smo mi (Jugoslavija) gradili i u Albaniji pruge. I tamo je trebalo materijala. Izvlačni kolosijek je eto opstao još do danas. Kod izgranje nadvožnjaka je prekinut. Ja sam ga još koristio osamdesetih godina.

[mali.paja]

Razglas (bio nekoć):

 

I sad!

[mali.paja]

I ovdje se nekada nešto pretovarivalo iz vagona... u nešto. Danas je ovdje furda, tj. auto-otpad:

 

 

Ovo je izvlačni kolosijek Šturc. Isto se koristio za istovar kamena iz Tounja.

[mali.paja]

Lagano klipsajući uputio sam se prema bircu koji se nalazi pokraj kolodvora, a gdje smo lani Pfaff, Jean i ja napunili akumulatore prije roštiljijade u Varaždinu. Nakon obilnog doručka prije putovanja uhvatila me žeđ, a htio sam i malo odmoriti noge.

Birc je na prvi pogled djelovao zatvoreno. Ipak, kroz staklo sam primijetio dvije osobe unutra i nakanio sam ući, kad... vrata zaključana. Jedan gospodin, za koga sam ubrzo saznao da je gazda, pojavio se na vratima i rekao da birc nedjeljom ne radi.

Već sam se pomirio s tim da ću morati sjesti na klupu u čekaonici, kad me gazda upitao: - Jeste vi onaj koji slika po kolodvoru?

Oho, dobar glas daleko se čuje... Potvrdio sam i odmah sam pripušten unutra. Domaćin me počastio Stellom Artois (nije htio ni čuti da platim) i proveli smo petnaestak minuta u ugodnom čavrljanju. Saznao sam, između ostalog, da gazda lokala poznaje mog bivšeg direktora i čitav niz kolega iz PTT Zagreb, a poznaje i našeg forumaša malog.paju.

Svom domaćinu, koga nažalost nisam pitao za ime, u znak zahvalnosti za gostoprimstvo obećao sam poslati fotografije. Ujedno ga predstavljam i vama, a obratite pozornost na model nagibnog vlaka koji je svojedobno dobio na poklon:

 

 

Josip Mikelec poznatiji kao Braco.

[mali.paja]

Industrijski kolosijek za pokojni Karbon:

 

Karbon je na tom mjestu tek negdje od pedesetih godina. Do tad je tamo bila svinjogojska farma i klaonica.

Jedna anegdota iz Karbona. Odmah na suprotnu stranu Karbona bile su prostorije u kojima su spavali radnici na održavanju pruge. Bilo je tu Međimuraca, Bosanaca i inih (ne vrijeđam nikoga). Oni bi petkom putovali doma a u nedelju navečer su se vraćali. Preko tjedna su tu spavali. Bio je neki od Sunje Ranko. On malo malo se napije i doziva kralja Petra. Dođe u nedelju i tuži se da ga žena u petak nije u kuću navečer pustila. On je morao čekati dok njen ljubavnik nije otišao. Bio je isto tako jedan radnik od Sunje. Zaboravio sam kako se zvao. Svi smo ga zvali Jaro. Znao je poslije podne ići u fušu što zaraditi. Obično je to bio kakav pretovar uglja. I jedanput tako nakon pretovara (bilo je ljeto) išao se oprati na šodericu. Nije znao plivati i bilo ga sram. Onda se prao negdje sa strane da ga nitko ne vidi. Kako dno nije u vodi ravno on se pokliznuo. u utopio. Nokoga nije u blizini bilo i nitko ništa nije vidio. Samo je neki ribič na drugoj strani primjetio kao da nešto potonu naglo. Pozvali su miliciju i ronioce i pronašli Jaru na dnu od par metara. Nikad nije išao doma. Isto se znao napiti pa ići po gostionicama i svašta baljezgati. Znao je dobre batine dobiti. Isto se pijan htio kartati. Poslije plaće bi ga primili maheri i opeljašili. Sad o anegdoti. Nekad je na rampi u Karbonu bilo jako puno kanti. To su bile metalne kante u koje se boja sipala. Bilo je punih i praznih kanti. Domoroci su to koristili za napoj za svinje. I netko kaže pijanom Jari daj mi koju kantu donesi, platm pijaču. On siromah ode i uzme punu kantu i isipa boju i stane u nju. Primjetio ga je stražar. On pobježe. Dođe milicija. Vide tragove. I po tragovima oni nađu Jaru u nastambi.

[Stanley]

Znao sam da će me mali.paja dopuniti (i ispraviti), ali nisam očekivao ovakvu hrpu podataka i anegdota. Baš ti hvala što si obogatio ovaj mini putopis.