Stanley

Ovo je primjer kako se iz relativno skromnog okoliša može napraviti zanimljiv putopis. Sada mi je žao što na svom para-novinarskom obilasku nisam imao više vremena za ovaj kolodvor...

Zanimljiv mnogopis. Kušali smo rečeni proizvod na izletu prošle nedjelje. Prva liga! Čak je i zaspalom kondoru u Macosi tako lijepo zamirišalo da je otvorio jedno oko i promeškoljio se. Tko zna što je lijepog usnio?

Sprema se nešto na proljeće. Ako je Pfaff zadovoljan udomiteljem i ako može spojiti subotu s komadićem nedjelje možemo ga odvesti npr. u Osijek, Beli Manastir, Dalj, Vinkovce, Županju, Drenovce...

Bjelica. Kaj imaš doma terarij, ili...

Bilo bi šteta ne pitati kakva ti je ono beštija na novom avataru. Izgleda dobroćudno. Elaphe guatuorlieneata, Dolichopis caspius ili nešto treće? P.S. Ubit će nas seabral i STIB zbog ovog zmijskog offtopičarenja.

Misliš na kakvu knjigu? Nisam. Ima još vremena...

Putopis ti je po običaju prva liga. Prikazao si od našeg putešestvija sve što je trebalo prikazati (jedino ima malo viška sendviča ). S obzirom da će te drugi dovoljno nahvaliti, ja ću biti slobodan dati malu ispravkicu sitne greškice na zemljovidu. Relaciju Bjelovar - Kloštar odvukao si na krivu stranu. Trasa pruge u početku ide uz cestu za Šandrovac (do onog koljena tj. desnog skretanja), zatim malo vijuga po brdima (desno od slova i kod Bilogore), izbija (odmah iza tunela) prema onom potoku pri slovu Č kod Čepelovca, slijedi vodotok i u Kloštar ulazi s druge tj. zapadne strane. Gotcha! No hard feelings?

Ne samo iz ogulinskog kraja, već iz čitave Hrvatske pa i šire. I za Grgu Čokolina (vidi Zlatarevo zlato) pričalo se po Gradecu da je na crnom jarcu odletio na Klek. Za vjetrovitog vremena oko velike Klekove stijene čuje se specifično hukanje i zviždanje, pa je narod stvorio legendu da se tamo okupljaju vještice, lete naokolo na metlama i plešu kolo. Legendi doprinosi i specifični izgled stijene na vrhu Kleka (1.182 m/nm). Evo i jedne prigodne anegdote: Prije nekoliko godina, nakon selidbe u novi prostor, zajedno s kolegicom radio sam ''veliko spremanje''. Kolegica je po temperamentu malo kolerična, pa je stalno gunđala i podizala glas. Moj protuotrov za takve slučajeve je mirnoća i poneki štos za hlađenje. Pri kraju posla zadao sam završni udarac: (JA) - Jeste li donijeli metlu? (ONA) - Što? Još i da metem!? Jeste vi normalni!? To neka radi spremačica! (JA) - Nisam ni mislio da metete. Mislio sam da se imate s čime vratiti na Klek. (ONA) -

Klečice ili Mali Klek. Planinarska staza do Klečica polazi od kolodvora Ogulinski Hreljin.

Mi smo se uvijek ''penjali'' iz Bjelskog (cca 30 minuta laganini hoda do planinarskog doma), a spuštali se prema Ogulinu.

Ako je atmosfera dovoljno čista, kao npr. kada se razvedri poslije oluje, s vrha Kleka se lijepo vidi Zagrebačka gora. Svojedobno sam sa vrha Sljemena, tamo gdje je vidikovac prema Zagorju, gledao Kamniške Alpe. A s balkona na šestom katu zgrade na Trešnjevci, poslije ljetnih oluja, viđao sam Klek iako je zračnom linijom udaljen oko 70 km. Moji su govorili da sam lud i da mi se priviđa, no stijena na vrhu Kleka je toliko prepoznatljiva da ne može biti nikakve sumnje. Druga je stvar što se pruga Karlovac - Ozalj - Bubnjarci nalazi u ''grabi'' i nema teorije da se vidi s Kleka.

Ja sam bio na Kleku (tri puta) i znam što se vidi i što se ne vidi, no sused je sused pa rekoh sebi: daj čkomi. Osim toga, strah me da ona Vipera ammodytes ne ispuzne s monitora na moj pisaći stol.

Ti se zasigurno prisjetio pionirskih dana televizije i tadašnjih prikazivanja dugometražnih filmova. Usred filma na ekranu nastaje mrak, a onda se pojavljuje tekst: momenjamome akutrakutra Sorry na Off Topicu.

Taxi za Tobruk više ne vozi? Libija je ukinula željeznički promet 1965. godine. Između I. i II. SR Talijani su izgradili prugu Benghazi - Barce (kolosijek 750 mm, kasnije proširen na 950 mm), dugu 110 km. Također je izgrađena i dionica Benghazi - Soluk, duga 56 km. Mala mreža lokalnih pruga izgrađena je i oko Tripolisa (950 mm). Za vrijeme II. SR Britanci su izgradili prugu Marsa Matruh - Tobruk, dugu 350 km. Dionica ove pruge od Solluma do Tobruka ukinuta je 1946. godine. Libija upravo ostvaruje golemi plan izgradnje željezničke mreže kolosijeka 1.435 mm, ukupne duljine 3.170 km. Grade se dva glavna smjera: - obalski = 2.178 km - južni (do grada Sabha) = 992 km Ivog bi ipak mogao vidjeti prugu, makar u izgradnji, a možda i neku dovršenu dionicu. Eto u čemu je draž ovog Foruma: drito sa izložbe modela, preko roštilja, stigosmo u Tobruk i Marsa Matruh.

Pa ovaj moj egzemplar baš i ne spada u tu kategoriju. Više voli da ga sve dočeka svježe, čisto, toplo, ispeglano itd., ovisi o kojoj kućnoj udobnosti je riječ. Osim toga, djeca žive i množe se u smrtnom grijehu tj. nisu vjenčani. Kad smo već kod te teme, a usput u totalnom korneru (čitaj: Off Topic, uostalom zašto ne), prije nekoliko dana dođem ja doma, pozdravim mlado ukućanstvo, a sada prenosim trijalog po sjećanju: Kćer: - Tata, imamo novost za tebe. Odlučili smo vjenčati se na proljeće. Ja: - Fino. Kak vi odlučite tak nek vam bude, ja se ne mešam u vaše stvari. Zet: - To će biti u travnju, taman kad vam sjedne otpremnina za penziju, hihihaha. Ja: - Odjebite!

Subotom ne radi.

Još uvijek liči na čovjeka, a i temperaturu više nema. Čini se da je u pitanju lažna uzbuna.

Dobio ih je danas, komada dva. Na putu prema tržnici u Španskom učinio sam digresiju i svratio u ''Philadelphiju''. Naručio sam kavu i odmah platio, da čovjek ne pomisli kako sam došao žicati besplatno piće. Tada sam mu rekao: - Gazda, imam nešto za vas. - Slike? - pita on. - Nije vrag da se sjećate? - Kako ne, odmah sam vas prepoznao i mislio sam pitati što je sa slikama, ali mi je bilo neugodno. I tako je sve lijepo završilo. Osim što sam po povratku saznao da mi zet ima temperaturu, nešto ga pecka u grlu i osjeća se kao da je preko njega prešao valjak. Nije valjda...

Čuj njega: zamjeriti. Svojim prilogom si obogatio i oplemenio ovu temu, so thanks!

Ručali smo u restoranu koji se djelomice vidi na lijevoj strani slike. Ulaz je s druge strane zgrade. A pod ovom strehom (spremište za kolica od susjednog dućana) smo pušili, jer konobar-šanker-kuhar nije dao kaditi unutra, a tu smo se mogli skloniti od kiše.

Vidim da ste se dobro proveli i obavili uspješni ekšn, u pravom stilu riječke ekipe. Kada na proljeće krenemo u vožnju prugom Ljubljana - Novo Mesto - Karlovac mogli bi se pridružiti. P.S. Komotno ste mogli usput napraviti i reportažu za moje poštarčine.

Hehe... Šilo nam je bilo izvan ruke, a kad smo već tamo morali bi i u Vrbnik... Stoga se protest odbacuje kao neutemeljen.

Gledam i čitam ovaj sjajni putopis, pa se prisjećam sinoćnje epizode iz kolodvora Karlovac. Blicao sam k'o nezdrav - o kvaliteti proizvoda nećemo sada - i to prometniku pred nosom, a da me nitko nije pitao ''koji si i što to radiš?''. Čini mi se da vlada nepisano pravilo: što je veća (s oproštenjem) vukojebina, to je budniji ONO i DSZ. Čestitam i ja Juri na izvanrednom putopisu.

Pravo da ti kažem ne znam zašto su neke pošte smještene tamo gdje jesu i tko je gradio te zgrade. To bi trebalo istražiti. U Velom Lošinju nismo bili, jer nismo stigli otići tamo s obzirom na vremenski raspored. Pretpostavljam (morao bih provjeriti) da tamošnji poštanski ured ne radi cijeli dan, pa bi ionako poljubili vrata. Nisam zapamtio kako se zove restoran u Omišlju, samo znam da se nalazi relativno blizu pošte. Točnije, između pošte i parkirališta gdje smo ostavili samovozna prometala. Možda ga je Tomica snimio, pa ću staviti sliku naknadno. Restoran je velik i po prvom dojmu je, kakbirekli, ozbiljna firma. No kad smo od šankera/konobara/kuhara (on je bio jedina ''službena'' osoba na raspolaganju!) zatražili jelovnik rekao je da imaju samo roštilj. Preporučio nam je miješano meso za tri osobe, što smo i naručili. Pretpostavljam da smo naletjeli u vrijeme kada je promet mali (radni dan oko 14 sati) i ne isplati im se držati kuhara, a ponuda na reklamnoj ploči im je zaista raznolika. Jelo je bilo obilno i ukusno. Konobar i sve što usput jest pitao nas je kod plaćanja računa je li bilo dobro. A meni je, naravno, izletjelo: - To će pokazati obdukcija!

Tvojoj znatiželji budi udovoljeno. Za zagrijavanje ćeš dobiti još malo Ilovika: Ovo je iz Cresa: Sad već znaš koji je ovo trajekt: A da ne umaraš oči: Nije trajekt, ali plovi (valjda): Znam da voliš brodove (uostalom i ja), pa ti evo i ovog usput: Mali Lošinj. Ovaj mi djeluje kao da je u šturcu: Pretpostavljam da te zanimao ovaj. Snimio sam ga u trenutku dok je isplovljavao ''u rikverc'': Za kraj još jedna slika brodogradilišta Mali Lošinj: Ima li još kakvih pitanja?