Stanley

Krećem u obilazak kolodvora, a ovo su peroni: Nekadašnje robno skladište: Zaboravljeni bager: Kolodvor je sav u žutom i vrvi od vagona tvrtke Remont i održavanje pruga. Obilazeći ih imao sam bliski susret s društvom koje očito spada u tu firmu. Dečki su sjedili za stolom i cugali, a kada su primijetili da se motam oko ''njihovih'' vagona dozvali su me pomalo prijetećom kakofonijom glasova. Što ja tu imam slikati? Tutnuo sam pod nos najstarijem po rangu i najglasnijem po gunđanju, valjda poslovođi, dozvolu HŽ Infre, a onda je nastalo malo nadmudrivanje. Kao, mi nismo HŽ Infra nego druga firma. Okay, moja dozvola vrijedi za kolodvor i sve što je u njemu i na njemu, a ako vam nije pravo premjestite vagone na neki drugi kolodvor. Nakon mojeg podsjećanja da nismo u Sjevernoj Koreji vrlo brzo smo uspostavili normalan ljudski odnos i razišli se u miru. Nekoliko fotografija vagona firme Remont i održavanje pruga:

Vrijeme je za ukrcaj u drugi vlak: Napominjem da sam u ovoj vožnji doživio osobni rekord u brzini putničkog vlaka u kojem se vozim: Velika Gorica - Mraclin 142 km/h (ako display točno pokazuje). Kolodvor Turopolje Turopolje je međukolodvor na pruzi M502 Zagreb Glavni kolodvor - Sisak - Novska, na kilometarskom položaju 400+467. Od susjednog kolodvora Velika Gorica u smjeru Zagreba udaljen je 9,4 km, a od kolodvora Lekenik u smjeru Siska 9,8 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 3. i 4. kolosijeku ovisno o smjeru vožnje je 570-573 m, a najveća dopuštena brzina kroz kolodvor je 140 km/h. Diplomatski odnosi s prometnikom uspostavljeni su odmah po dolasku. Dapače, gospodin je udovoljio mojoj znatiželji i obavijestio me da je u kolodvoru Sisak Caprag upravo spreman jedan teretni vlak za Zagreb. Nisam ga vidio jer sam u vrijeme njegovog prolaska bio podalje od kolodvora. Nije neka šteta jer moj džepni Oly ionako nije baždaren za snimanje vlaka koji prolazi brzinom od 90-100 km/h. Dvije sličice iz prometnog ureda... ... i jedna iz čekaonice za putnike: Mačke iz nekog razloga vole željeznicu, a ovdje se nastanila čitava obitelj - mama maca i četiri mačića:

Rijeka Krapina: Nekoliko impresija sa zagrebačkog Glavnog kolodvora:

Kolodvor Turopolje je reklo bi se ''bogu iza nogu'' i teško je da bi nekome moglo pasti na pamet otići tamo, osim ako nije u sklopu nekog posla. Inače sam kroz taj kolodvor protutnjao puno puta brzinom od 80 do 120 km/h, ovisno o godini i stanju pruge, ali nisam nikada imao potrebu izaći iz vlaka na tom mjestu. Jest da su brdsko-planinski predjeli nekako uzbudljiviji i raznolikiji, ali i ravnica ima svojih čari. Turopolje je mikroregija u Središnjoj Hrvatskoj između Zagreba i Siska, omeđena rijekom Savom na sjeveroistoku i Vukomeričkim goricama na jugozapadu. Riječ je o aluvijalnoj ravnici dugoj oko 45 i širokoj do 23 km površine oko 600 km2, kroz koju protječe rijeka Odra s pritokom Lomnicom. Ime Turopolje nastalo je po izumrlom govedu Tur (Bos primigenius), vrsti Europskog bizona, koje je obitavalo u Turopoljskim šumama hraneći se visokom travom i raznim drugim biljem. Tur je bilo nešto većih dimenzija nego današnje domaće govedo, a posljednji primjerak te životinje zabilježen je oko 1800. godine. Turopolje je i ime jednog naselja, a o njemu nešto kasnije. Mikroregija Turopolja: Crtež Tura u knjizi Sigismunda von Herbersteina iz 1556. s latinskim tekstom Urus sum, polonis Tur, germanis Aurox: ignari Bisontis nomen dederant: Prijevoz je bio udoban - četiri Soma - i kod svih vlakova točan u minutu. Nešto (us)putnih slika Jutro na stajalištu Sutla i jedan mic railfan: Na prigradsku liniju zalutao je međugradski Som: Vozni red je pošteđen šaranja: Ja ću na 8023: Zaprešić:

I šire i uže: Svaka čast momci.

Ne.

Posjet danas, putopis sutra: Tko prvi pogodi lokaciju ima pravo platiti pivo u prvom susretu. 😁

Bogami si se nakupio krpelja.

Duga iznad Marijagoričkog pobrđa, 18. svibnja 2021. Jučer oko 18 sati nakon pljuska ukazao se lijep prizor. Za razliku od današnjeg potopa biblijskih razmjera: I malo cvijeća vu moji kuruzi:

Ispod oblaka, 15. svibnja 2021. Nekoliko dojmova sa današnjeg kratkog bicikliranja:

Tog vozača poznajem i začudio sam se kada sam ga vidio na slici u Jutarnjem listu. Bili smo godinama prvi susjedi u Zorkovačkoj, vrata do vrata, a njegova supruga je stanovala dva kata iznad nas. Pravo ime mu je Boško D., a ime ''Tomica'' dala mu je supruga. Prije puno godina malo se hladio u buksi jer je prodavao ukradenu ili švercanu robu. Moj pokojni stari kupio je od njega televizor u boji SABA i propisno je cvikao kada je murija došla po Boška. 😁

Kako to da ti je promakao kolodvor Majur, koji se nalazi između Graboštana i Kostajnice?

Malo svašta, ovih dana Iz območja državne meje već dugo nema novih vijesti. Korona je sve umrtvila, a moja penzićka malenkost srećom i oprezom još odolijeva toj napasti. Slijedi nekoliko fotki, čisto za održavanje forme do neke veće akcije. Prika Portos mi je preko zime sredio bicikl (hvala još jednom) pa sam ga prije nekoliko dana isprobao. Laganicom, samo do stajališta Sutla in obratno. Stroj vozi kao podmazan: Somulj-aga iz Harmice za Dugo Selo: Malo HŽ Infre, nek' se nađe: Poznavanje prirode i društva: Prije nekih pola sata ukazalo mi se na prozoru moje mijaukalo: Znao sam što hoće - uvaliti se u svoj dnevni ležaj za čmrljenje u susjednoj sobi. Pa budi mu udovoljeno:

Nađe se i neki vlak: Boli njega briga:

Proljeće vu moji kuruzi, 29. ožujka 2021. Bez nepotrebnog teksta:

Zanimljiv i lijep putopis. Toma se konačno vratio na prugu. ''Oštarij'' i ''Blati'' opraštamo. 😉

Putnički vlak iz Dobove u zanimljivom sastavu: Som iz Savskog Marofa za Zagreb Glavni: U Savskom Marofu sam vidio čak tri teretnjaka, a ovo je jedan od njih: Za kraj pogled iz vlaka na zasnježeno Žumberačko gorje:

Starac Susedgrad još se drži: Ovaj teretnjak mi je skoro promakao: Informacija i podsjećanja nikada previše:

Podsused, 6. ožujka 2021. Jučer sam imao kratko bavljenje u Podsusedu, krajnjem zapadnom dijelu grada Zagreba. Dojmove o remontu pruge opisao sam u odgovarajućoj temi, a ovdje slijedi ''točka Razno''. Za prijevoz sam naravno koristio željeznicu. Priigradski vlak 8023 po redu vožnje kreće iz Sutle u 7:36 sati, ali HŽ ne bi bio HŽ da ne smisli neku psinu - vlak 8023 su jednostavno spojili s vlakom 8025 koji iz polaznog kolodvora Savski Marof po redu vožnje kreće u 7:58. Po ovoj improvizaciji 8023 kreće iz Sutle u 8:02, a iz Savskog Marofa kada stigne. Sve to ne bi bilo problematično, remont je na pruzi pa su ovakve kombinacije razumljive, da je HŽ objavio ovu promjenu. Ali nije, pa mi je kćer prvog dana ove dosjetke zakasnila na posao. Oko 7:35 vlak je tek stigao u Sutlu iz Savskog Marofa. Ukrcao sam se i odvezao u Harmicu jer je vani temperatura u minusu. Na displeju se uporno vrtio natpis ''iduće stajalište je Laduč''. Ma nemoj: Odredište: Najprije ćemo malo do Save. Netko je ''spigao'' ploču: Sava uzvodno: Sava nizvodno: Sprud:

Lokomotiva 1141-221 HŽ Carga u strojnoj vožnji za Dobovu: Da se pročita obavijest o radovima na pruzi treba malo hodati oko stupa: Za divno čudo stajalište Brdovec još nije zašarano: Netko je spojio bicikl i vlak: I za kraj grafički prikaz (malo nezgrapan) jučerašnjeg kretanja:

Ovo je zbog radova na ŽCPR Brdovec/Javorje: Prednajava stajališta Brdovec vidljiva izdaleka: Bilo je i nešto prometa na pruzi, a ovo je teretnjak za Dobovu s puno Taads-z: Som iz Savskog Marofa za Dugo Selo: Vozni red:

Okretište autobusa ZET-a u naselju Šibice: Vraćam se u matičnu općinu - Home, sweet home: Jedan potok: Dobro, usporiti ću:

Vidi se da je stiglo proljeće: Ovdje ću desno: Put ne izgleda baš privlačno pa nisam išao dalje: Brdovec preko oranice: Vraćam se na glavnu cestu: Ajd bok Lužnica, vidimo se kada opet otvore park:

I nekoliko slika parka:

Dakle, što se tiče mojih namjera - pušiona. Preostaje mi samo snimiti dvorac kroz vrata parka: Idem okolo pa ću fotografirati izvana. Jedna usputna ruševina (nije od potresa): Krećem niz cestu sa istočne strane parka: I ovaj ulaz je zatvoren: Nekoliko fotografija dvorca: