Leaderboard

Kolodvor Zaprešić, 20. veljače 2021. Čudna je ova veljača... Još prekjučer vunena kapa preko ušiju, danas pravo proljeće sa 17°C. A to znači da valja krenuti u neku akciju. Nažalost, zbog zabrane kretanja izvan matične županije bez ausweissa nisam mogao do neke od ciljanih destinacija pa sam se po tko zna koji put uputio na kolodvor Zaprešić. Viđeno više puta, ali nek' se nađe: I sada slijedi mala pričica. Forumaši koji prate moje putopise znaju da se uvijek najprije javim službenom osoblju i predočim dopuštenje za fotografiranje. Clara pacta - boni amici. Tako je bilo i danas, iako sam ranije u više navrata snimao po kolodvoru Zaprešić bez javljanja i nitko me ništa nije pitao. Dakle, priđem ja mlađahnoj prometnici koja je upravo otpremila vlak kojim sam doputovao i kažem joj: - Dobar dan, obavještavam vas da ću fotografirati po kolodvoru i evo vam dopuštenje od HŽ Infrastrukture. - Joj, ja vam to ne znam, ja sam vanjska. Dajte mi da pokažem kolegi. Uđite. Uđem ja u prometni ured, a tamo za pultom sjedi prometnik (valjda unutarnji ako je ona vanjska). Nisam ga pitao za ime, a za ovu priliku zvati ću ga Mrgud. Počne on studirati moje dopuštenje i kada je stigao do zadnjeg semestra kaže mi: - Ovo ne vrijedi, nema pečata! - Pa što će vam pečat, to je izdano elektroničkim putem i naravno da vrijedi. - Vi ste to mogli fotokopirati! - Mogao sam, a naročito vlastito ime i prezime. Hoćete li da vam pokažem osobnu iskaznicu? - Ne treba. Moram ja to provjeriti sa šefom. I što bi vi slikali? - Kolodvor od prve do zadnje skretnice, sve što je između i sve što je u njemu. Jedino nemam dopuštenje snimati lokomotivski depo, kojeg vi ionako nemate. Provjeravaj i s ministrom, mislim si ja, imam dosta vremena. Vrti on telefon i čeka vezu, a ja ne mogu odoljeti napasti: - Dvanaest godina fotografiram na pruzi, obišao sam tridesetak kolodvora i ovo je prvi put da netko dovodi u sumnju dokument vlastite firme. Na Mrgudov poziv se očito nitko nije javio, ali je u ured ušao nepoznat čovjek - dati ću mu ime Dobri Željezničar - bacio pogled na moje dopuštenje i presudio: - Nema problema, izvolite slikati sve što hoćete ali pazite na vlastitu sigurnost. Naravno da ću paziti, na pruzi i uz prugu sam od malih nogu. No pričica ima i nastavak u obliku dijaloga moje malenkosti i Mrguda: - Želite li da vas slikam i pošaljem vam fotografije na mail adresu? - Ne dolazi u obzir! Vani možete slikati, ali u prometnom uredu ne! - Vama za informaciju, dopuštenje vrijedi i za unutarnji prostor HŽ Infrastrukture. Ne tražim od nikoga da se slika ako neće, ali prostoriju smijem fotografirati. - Ja kažem da ne može! - No dobro, ne kanim se svađati. Nisam se htio inatiti, iako sam bio u napasti izvaditi mog Olyja i okinuti nekoliko snimaka unutarnjeg prostora, bez ljudi. Pa da vidim tko će me spriječiti. Ali nisam došao da tih sat vremena na kolodvoru sebi kompliciram život. Valjalo je izaći van, na prugu. Prije pruge nekoliko fotografija čekaonice za putnike: Vani ima zanimljivog sadržaja: Recimo ovaj pogurani sastav, koji je odzujao kolosijekom gdje se izvode radovi: Da malo razgledamo pružnu mehanizaciju: