Leaderboard

Spomen-dom u Kumrovcu djelo je poznatog arhitekta Berislava Šerbetića (1935.-2017.) i njegovog kolege Ivana Filipčića. Između ostalog Šerbetić je zajedno s Vjekoslavom Richterom bio autor stambenih nebodera na zagrebačkom Vrbiku (tzv. raketa), s Mihajlom Kranjcom turističkog kompleksa Babin Kuk u Dubrovniku, s Marijanom Hržićem i Ivanom Pitešom Poslovno-sportskog centra ''Cibona'', a s Mihajlom Kranjcom i Brankom Silađinom preuređenog Trga Republike (danas Jelačićev trg). Bio je predsjednik Društva arhitekata Zagreba i profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Dobitnik je brojnih priznanja, a 2016. godine Udruženje hrvatskih arhitekata dodijelilo mu je Nagradu za životno djelo ''Viktor Kovačić''. Berislav Šerbetić: Na internetu se može naći zanimljiv osvrt Antonija Šibera iz 2018. godine, koji prenosim uz neznatna kraćenja: Arhitektura se tu uklopila u okoliš potpuno prirodno i lagano. Smještajni dio bio je klasificiran kao hotel B kategorije. Imao je 62 sobe i smještajni kapacitet od oko 120 osoba. 62 sobe postoje i danas, ali teško mi je zamisliti u kakvom su stanju... Objekt koji je u prošlom režimu imao snažno ideološko značenje, postao je s dolaskom nove države neželjeno mjesto. Nitko nije znao što bi s njim, a politička elita ga se sramila, dijelom i zato jer su se mnogi od novih ''domoljuba'' donedavno zaklinjali u vrednote prošlog sustava i prolazili kroz njegove političke škole i spomen-domove, uključujući i ovaj u Kumrovcu. Devedesetih su ga, u atmosferi domoljubnog poleta i nacionalističkog kiča, svjesno i namjerno zaboravili... Od napada na Vukovar pa sve do 2000-tih u objektu su bili prognanici iz Vukovara i okolice, njih između 150 i 200... Cijeli je spomen-dom i njegovo malobrojno osoblje s dolaskom prognanika i potrebom za njihovim zbrinjavanjem utrpan pod Ministarstvo znanosti ne bi li mu se našla uloga u proračunu. I danas se objekt i 13 djelatnika nalazi na (ne)brizi MZOa i to pod imenom ''Znanstveno-studijski centar Kumrovec''. Vidi se ipak da se o objektu njegovi djelatnici brinu koliko mogu. Zgrade se prozračuju, a okoliš je uredno pokošen, o drveću i cvijeću se vodi briga. 2002. godine Račanova vlada pokušala je u dogovoru s Hrvatskom udrugom poslodavaca u spomen-domu otvoriti poslovnu školu. U te je planove bio uključen i arhitekt Šerbetić. Projekt je zastao i zaboravljen je s promjenom vlasti, ako je ikad uopće i krenuo... Jedna od ideja bila je i da se u spomen-domu smjesti hrvatski muzej filma. Dom, naime, ima kino-dvoranu s tri stotine mjesta. Lokalna samouprava desetljećima pokušava oživjeti objekt. Dolazili su navodno zainteresirani Saudijci i Kinezi, razgledavali i dogovarali, ali od svega se do danas nije dogodilo baš ništa. Brdo na kojem se nalazi spomen-dom lagano kliže. Vidi se to po podignutim pločicama i izdignutim dijelovima terena. Bregi su poduprti zidom, a na prostoru koji je tako dobiven je izgrađena ljetna pozornica i amfiteatar koji se spušta pod objekt. Na toj je pozornici Hladno pivo imalo svoj prvi nastup. Netko bi mogao pomisliti da su ratovi već odavno prošli i da su došla vremena kad se povijest može smireno i objektivno sagledati. Taj bi bio u krivu. Nekako ne vjerujem da će spomen-dom dočekati takva vremena, a nisam ni posve siguran da su takva vremena ovdje ikad postojala. Spomen-dom prolazi sudbinu drugih spomenika iz vremena Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije - neki su zaboravljeni, neki su pušteni na miru, a neki su namjerno uništeni... http://www.antoniosiber.org/spomen-dom_i_vila_kumrovec.html

Spomen dom lokalci odrzavaju, bar unutrasnjost. Unutra je sasvim solidna biblioteka sa knjigama koje nemaju apsolutno nikakvu tezinu osim same tezine, pomalo je komicno pogledati naslove i iste prolistati. A miris unutra je kao da otvorite ormar koji je stajao zatvoren nekoliko godina... Cak i rasvjeta u konferencijskoj dvorani radi. Politicka skola je zavrsila kako je jer je sluzila kao centar za obuku HVa i onda jos dom za izbjeglice. Jednostavno ogroman broj ljudi je prosao kroz tu zgradu koji nisu dijelili misljenja i stavove koji su se upravo tamo ucila. Dok ovo pisem stanje je sve gore, posljednji put kad sam bio unutra u razgovoru policajci (koji znaju patrolirati okolo) su mi rekli da odredjeni pojedinci koji se razumiju u to trgaju bakar i zeljezo sa krovova, pa isti prokisnjava i polako unistava raznu stolariju u unutrasnjosti. Najnovija informacija je da je cak i Sigurnost i Povjerenje odustalo od nadzora, i unutra se moze na vise nacina (sto je prije bilo prakticki nemoguce) Inace, unutra ima par zanimljivih relikta nekadasnjeg rezima, no ljudi kojima je do urbexa, fotkanja i istrazivanja te stvari sakrivaju okolo u samoj zgradi da klosari iste ne bi unistili. Ako vas zanimaju kakvi detalji, inbox...