Lako je vama muškarcima

[lovac_na_pruge]

Koje iznenađenje? Odakle Vi ovdje?! Bile su riječi koje sam uputio Darling od Džemsa 049, kada je stajala na ulaznom signalu podsusedskog kolodvora sa zagrebačke strane. Umjesto osmjeha makar i lažnog, koji se očekuju u takvim prilikama od nje sam čuo samo: "Lako je vama muškarcima, vi se samo pokupite i odete". Dovoljno da osjetim krivnju što je muški rod osjeća kako je svijeta i vijeka, a da ni sam ne zna zašto. Pokušala mi je pojasniti dok je čekala da se mađar za Harmicu odmakne za jedan prostorni odsjek. Priznajem da nisam odmah shvatio u čemu je moja krivica. Zašto? Zato što sam muško. I? I čuveno: "svi ste vi isti".

 

I zato što je On 049 jedne noći zapeo u zavoju ispred Košara sa raspuštenim brutom iz Generalskog Stola, ona ga je čekala u Gomirju, on se nije na vrijeme pojavio, ona mu je kad došao ispalila 3000 riječi što ih mora izgovoriti svakog dana ko i svako normalno žensko, njega su pogodile riječi o njegovoj brzini, snažan je i lijep je, ali spor, nek se okrene oko sebe, neka pogleda onog metroseksualca, on je puko, zar na njega, pa onaj ima samo sebe, zamolio je šefa da ga pošalje na rekreaciju u trening centar Kozjak, taman iznad Splita, da joj nakon toga pokaže ko je, da mu više ne prigovara…..

 

Uslijedila je njena molba, meni njenom i njegovom dugogodišnjem prijatelju, koja se ne može odbiti. Sa nježnom i izvršnom ženskom prijetnjom da odem do njega. Da vidim o čemu se radi. Da ga urazumim. Da joj se vrati, jer eto ona jadna nema žicu. Voli ga. Strah je, jer joj se ne javlja ni na RDV, ne dolazi kući, ona ga čeka zna da je pogriješila, jezik je jezik, a to je jače od nje.

 

Rekao sam joj da i ja trpim kućne kritike radi odlaska. Ona mi je rekla da će to ona ženski srediti što sam rastumačio ko problem više u životu, po jednadžbi 3000 puta korijen iz 3. Što mogu rastopiti ženske suze, ne može ni najjača poznata kiselina. Pa bilo to i najneosjećajnije muško srdce. Recimo moje.

[lovac_na_pruge]

Izvukao sam se rano ujutro iz kuće zadnjeg dana računanja zimskog vremena. Pozdravio se kod pivnice sa TMK 2200, kod Leskovca sa poznanicima od bauštele, nekom dvojicom tipova iz Karlovca, i Karlovac Centra, jednim od uzročnika mog putovanja što mi se skoro cijelim putem do Oštarija kreveljio dok sam ja mirno sjedio i pio jutarnji kakao.

 

 

 

 

 

 

[lovac_na_pruge]

Nije bilo druge nego zatvoriti oči. Sanjati, najljepše slike prostora kuda me nosio vlak. Čekati da što prije dođem do Kozjaka. Da udovoljim ženskom srcu, bez obzira što znam da to nitko nije uspio.

 

 

 

 

[lovac_na_pruge]

 

 

 

[lovac_na_pruge]

 

[lovac_na_pruge]

Bacio sam pogled naprijed i opet priviđenje. Brzo sam zatvorio oči da se spase snovi što se tako lijepo sanjaju.

 

[lovac_na_pruge]

Slijedeće buđenje bilo je jako bolno. Kao da su me dva ženska gledala iz onog bunkera, padokazi što nešto sugeriraju onima koji se razumiju u brojeve, a u meni izazivaju nemir. Što je natjeralo galebove da dođu u drniško polje?

 

 

 

 

[lovac_na_pruge]

A gdje nego drugo nego u mjestu duge željezničarske tradicije, Unešiću, dogodio se susret koji je odagnao moje crne slutnje i promijenio tijek moga putovanja.

 

 

Rekao sam mu za razlog mog dolaska. Nije mi se mogao načuditi da se miješam u njihovu malu svađu. Da joj se nešto loše sastavilo, da je imala problema sa rasporednikom što je tebi otprilike štititnjača, i da je otišao na rekreaciju jer je to bilo već ranije planirano, a da to ona nije ni htjela čuti. Zvao je, nije se javljala, pa prestao. Da je sve to prošlo i da je noćas sprema ugodno iznenađenje. Doći će joj u nedjelju ujutro dok duže spava.

 

A kad sam već tu obiđi prugu Centra Kozjak, pa ćemo navečer zajedno kući. Pohvalio mi se da je dobio na brzini, dokazat će mi to večeras osobno na 824, da je do Unešića dotrčao načinom nenadmašnog Lučiana Sušanja sa riječke pruge, stalnom promjenom ritma je zbunjivao protivnike. Oni bi tako zaboravili na svoj. A on bi pobjeđivao. Da je sa lakoćom i uz opterećenja 120, sa 20 jakih ubrzanja došao kod Ante na partiju briškule i čašu dvije bevande pa će nazad.

 

A ja ću ga sačekati usput. Da ga za nju fotkam.

[lovac_na_pruge]

Pjevušio sam a ko i ne bi nakon toga. Slika iz Perkovića, posjetila me na proljeće Elinih Raštana, skori dolazak prvih mostarskih trešanja.

 

 

 

[lovac_na_pruge]

Pozdravio sam se sa onima koji su prošli Kozjak i čestitao na snazi i izdržljivosti. Na pitanje jel istina da im je Tina Tarner sestrična odgovorili su mi niječno. A li da vole soul. Da imaju nešto u sebi škotsko a tome ćemo kad se vidimo drugi put.

 

[lovac_na_pruge]

Početna točka su mi jedan od sedam Kaštela. Onaj koga zovu Stari. Koji je prvi ili zadnji zavisi sa koje se strane gleda. Kolodvor do koga vozi gradska željeznica u vidu jednog Šveda. Domaći ljudi je zovu jednostavno Metro. A u Kaštelima je u jeku bila igra lovice u ranom proljetnom ambijentu.

 

[lovac_na_pruge]

Najljepši dio pruge nalazi se iznad njega. Na ovom djelu ona naglo odlazi iz urbanog. Ostaje sama sa planinom savladavajući je oštrim zavojima i naglim usponima.

 

Upravo tu se priča najljepša priča od dana kada je prije 85 godina ova pruga puštena u promet. Ona je nastavak stoljećima duge komunikacije čovjeka dalmatinske zagore i mora. Isprepleće se sa stazama kojima su gazili preci današnjih žitelja, Kaštela, Labina i ostalih mjesta u zaleđu. Osjeti se to po trasi pruge, položene po obroncima planine tako da je ne unakazi, nego oplemeni. Vjerujem da je projektant inspiraciju crpio iz gravure igre skromne životinje po kojoj je Kozjak dobio ime od nepoznatog dalmatinskog majstora, a njeni graditelji htjeli su da ga nadmaše u izvedbi. Uspjeli su u tome a meni preostaje jedino da im se divim. I kažem hvala.

 

 

[lovac_na_pruge]

 

[lovac_na_pruge]

Ni Kozjak nije ostao dužan. Otvorio im se usjecima omogućivši lakši prolaz. Hodajući njihovim obodima osjećam da je to namjerno uradio. Kako se u nekim malo uređenijim zemljama i ne posebno lijep prozor čini mnogo ljepšim radi dodijeljenog mu cvijeća, tako se pruga što se nalazi u usjeku nalazi tu da bi se uljepšala botanički vrt sa njene obje strane. Gledajući iz vlaka, Split se vidi kroz cvijeće.

Usjeci bjelinom stijena govore da se radi o nečem neiskvarenom. A Kozjak je takav. I ako se igdje događa taj čarobni susret kontinentalca sa morem to je upravo na ovom djelu. Pogled koji seže daleko i daje osjećaj nadmoći nad prostorom, sa pogledom prema Kaštelima, Trogiru, Splitu, Mosoru. Leti se, a ne se vozi se, otkrila mi je u povjerenju profesorica glazbe iz Nanta. Nije morala. Znao sam to mnogo prije nje.

 

 

 

 

 

[lovac_na_pruge]

Naviru mi slike prvih dolazaka na more njome, povijesti čiji sam malim djelom sudionik, zamišljam slike iz prijašnjih vremena, očekujući da se na pruzi pojave čuvena 32, da čujem njen pisak, ravnomjerni zvuk rada parnih cilindara. Zamišljam zvjezdanu noć iznad Kaštela obogaćenu sa dodatnim iz dimnjaka lokomotiva.

 

Pitam se kako li je bilo prvim Kenedijima, jesu li meko na prstima išli noću preko Kozjaka da ga ne probude?. U kojem su čudu bile Ličanke kada su saznale da ima takvih mjesta na kojima ne raste šuma? Kako li se tek Karavela osjećala kad je mogla izbaciti svu snagu iz sebe?. Volio bih da slušam njeno vrištanje od sreće i to cijeli dan i noć iako baš ne volim galamu.

Kako je bilo alumnijskom 611 vlaku koji je grčevito tražio mjesto na ovom svijetu nadajući se da će mu dalmatinsko sunce dati snagu da dulje živi, francuzu koji je odgojen u francuskoj prefinjenosti a ne na surovosti promila koji su ne tako rijetko prelazili broj 25, prepotentnom nagibnom koji je shvatio da se vanjska ljepota troši teškim radom ali zato oplemenjuje ona druga, unutrašnja.

Kako je vječitom usamljeniku Švedu, željnog dobrog pogleda koji se pruža iznad Kaštela starog dokle on dolazi?

 

Mnogo pitanja, mnogo slika koje mi se vrte po glavi, potičući mi da idem još koji korak dalje, slijedeći kut čini mi se zanimljivim i boljim nego onaj prethodni.

Shvaćam da je prokleto teško u životu ljudima gladnih očiju lijepog pogleda radi nesrazmjera između želja, potreba i ograničenja što im pruža vrijeme i tijelo.

[lovac_na_pruge]

Dolazi mi u susret 5403 za Unešić, pozdravljam ga i zavidim. Izgleda mi ko dječak koji je pošao do nekog samo njemu znanog skrivenog mjesta. Krije se da drugi ne saznaju za njegovu Tajnu.

 

[lovac_na_pruge]

Iz smjera Kaštela slika mojih prvih odlazaka na planinu. Dobri otac poveo je pješice prvi put svoju djecu na duže hodanje. U igri su i Krašove bajadere i cedevita u novoj bočici. Uvjerava ih da ih na vrhu očekuje nagrada. Upalilo je. Niko se ne buni, ne zaostaje. Svi idu zajedno.

 

 

 

 

 

 

[lovac_na_pruge]

Iz smjera Sadina čujem dijelove Tijardovićeve Male Floramy. Neko veselo mladalački pjeva kao što to pjeva mladost na povratku sa planine. Ljepota pjesma me prevarila, to pjeva moj prijatelj 049. Dokaz da se i sa 49 godina može biti mlad. Razlog manje za pesimizam i razlog više za optimizam. Stali smo nakratko, bacili dvije tri pametne, jer prijatelji nikad dugo ne pričaju.

 

 

 

[lovac_na_pruge]

Zatvoren u svoju ljepotu uz Kozjak trči jedan nagibni. Ne primjećuje ništa oko sebe, ne okreće se na Split koji ostavio iza sebe prije 25 minuta, želeći da bude što brži, jer danas je biti brz biti in, o tome se priča, ti su slavni. Ne znam da li zna da se brzi brzo troše, da kratko traju i brzo zaborave?

 

 

 

 

[lovac_na_pruge]

Upornost dva Tarnera podsjeća me na plemenitu životinju svih naših krševa, dobru majku siromašnih i časnih gorštaka, kojeg radi njegove tvrdoglave dobrote u ovom vremenu smatraju glupom, kojeg kao i svako dobro i plemenito u guraju u stranu, jer eto nije u skladu sa suvremenim, koji je našao mjesta i uz najveće, jednostavnog imena tovar i višeznačnog pojma magarac.

 

 

 

[lovac_na_pruge]

 

 

[lovac_na_pruge]

Ni jugo ni kiša koji su me gurali i kvasili radi ljubomore što nisu jedini koji uživaju u ovom prizoru nisu mi mogli ništa. Osjećao sam se na trenutke oholo što sam tu. Samo ja i nitko drugi. Što sam u prvom redu odakle se čuje razgovor ugodni, najboljem mjestu sa kojeg se vidi što mogu čovjek i priroda zajedno kada se ne svađaju i kada se poštuju.

 

 

 

 

Dogovor da se sa 824 idem kući, natjerao me na povratak. Ja ne bih. Doći će noć a u noj se čuje ono što se u toku dana ne može. A to vrijedi.

Na povratku pretiče me Tarner sa brutom. Nije to bilo teško. Noge su mi bile ljute što idu u smjeru u kojem nisu htjele.

 

[lovac_na_pruge]

U Kaštel starom shvatio sam da su i sveci ljudi. Čudio sam se sv. Duji kada nije htio čuti kaštelanke da su ljepše nego splićanke. Zašto Duje sv?

 

[lovac_na_pruge]

U Split predgrađu fotkam prijatelja okupanog, začešljanog i namirisanog. Pratit ću ga na putu ka njoj koja ga čega ali ne zna da dolazi.

 

 

[lovac_na_pruge]

Plan mi kvare oni iz Putničkog sa rasporedom vagona. Poklon za nju od Ane sa blagajne nisam htio fotografirati. To se ni ne gleda.

 

Na čelu je jedan DDTm za auta i Wl za spavanje onih čija se auta voze da DDTm. Kad sam se sjetio pjesme sa Kozjaka, pretrčati pedesetak metara u ponoć, 1 i 17, 2; 3 i 43 i nije nešto posebno. Možda samo onim koji nisu mogli spavati pa su se čudili što onaj tamo na svakom križanju trči, ali u negativnom kontekstu.