Rasputnica Trešnjevka i bliža okolica - 50 godina poslije

[salko1]

On 08. 12. 2016. at 14:10, Stanley said:

Evo neočekivanog povoda za povratak na ovaj putopis. Kolega sa foruma zglajzan poslao mi je fotografiju rasputnice Trešnjevka iz 1956. godine. Riječ je o isječku iz filma ''Opsada'' redatelja Branka Marjanovića:

 

 

 

 

 

 

[salko1]

On 20. 08. 2020. at 19:24, salko1 said:

 

Tu se ne vidi Rasputnica..

 

[salko1]

On 08. 12. 2016. at 14:10, Stanley said:

Evo neočekivanog povoda za povratak na ovaj putopis. Kolega sa foruma zglajzan poslao mi je fotografiju rasputnice Trešnjevka iz 1956. godine. Riječ je o isječku iz filma ''Opsada'' redatelja Branka Marjanovića:

 

 

 

 

http://i.imgur.com/pxaJvPG.jpg

 

 

On 11. 08. 2019. at 16:19, salko1 said:

On 16. 02. 2016. at 19:12, Stanley said:

 

Hvala Salko. A mogao si dodati da smo se kao klinci skupa sanjkali na nasipu i u rašljama.

Kad smo već kod toga, jesi bio s nama kada je kočničar iz teretnjaka za Zapadni iscipelario klinca koji ga je gađao grudama?

 

[salko1]

On 01. 03. 2015. at 18:53, Stanley said:

Pa sad... Baš i nije bila neka nostalgija, jednostavno mali gušt susreta s prošlošću.

 

 

Tvornica obuće je uselila u bivši pogon tvornice keksa. Ti si još mlad pa se ne sjećaš. A nama je kao klincima mirisalo…

Tvornica keksa se najprije zvala Bizjak, a poslije II. S.R. ju je preuzeo Kraš.

 

Evo dva uzorka (nažalost samo vizualna - ne i jestiva):

 

http://i.imgur.com/GdJMdDH.jpg

 

http://i.imgur.com/2SQK55a.jpg

On 02. 03. 2015. at 14:51, Stanley said:

 

Sjećam se i ja te pilane.

A mi smo pak tom u dvorištu izvodili cirkuse jer nas je spopala manija za raketama (to je bilo otprilike u vrijeme Gagarinovog leta u Svemir). Sjećam se da smo miješali cink i sumpor pa to zapalili u maloj bočici, nakon čega se cijelo dvorište ispunilo smrdljivim žutim dimom.

Kad već pišem osvrnuti će se i na neke moje školske kolege sa fotografije, tim prije jer su neki od njih također bili na svoj način railfanovi. Za početak tri dečkića na uvećanoj slici:

 

http://i.imgur.com/FBFYqFi.jpg

 

Rudlavi momčić u sredini slike je Alfred zvan Fredi. Otac mu je bio bivši ratni zarobljenik koji se kasnije vratio u Njemačku. Kod Fredija sam prvi put vidio pravu malu željeznicu na električni pogon - poslao mu otac - s lokomotivom koja svijetli. Kada je to složio na podu i pustio da trči meni ispale oči pa sam se jedva rastao od tog vlakića. Fredi je bio jedan od onih koji su se sa mnom vozili u lokomotivi 11 od Podsused-Tvornice do Glavnog, što sam već opisao negdje na forumu.

Družili smo se i nakon završene osmoljetke. Posljednji put smo se sreli negdje početkom novog milenija i to slučajno, negdje u gradu. Pozvao me na piće i rekao mi da se upravo vraća iz Tvornice duhana gdje je dobio otkaz kao tehnološki višak. Nekoliko mjeseci kasnije našao sam u Večernjem listu osmrtnicu s njegovim imenom i slikom - preminuo je od srčanog udara.

Dečkić u gornjem desnom kutu slike je Branko, moj partner iz iste klupe. Stanovao je u Paromlinskoj ulici, u onoj višekatnoj zgradi preko puta banke koja je odavno napuštena. I on je bio u kompaniji ''raketaša'' pa se gadno udesio - jednog dana se pojavio u školi s glavom i jednom rukom u zavojima, te tragovima opekotina na licu. Na upit što je to od sebe napravio odgovorio je: - Isprobavao sam gorivo za raketu.

A klinac dolje desno u prvom planu je drugi Branko. Bio je živahan i nestašan, pomalo troublemaker. Život mu je okončan tragično - pod vlakom. Jednog dana ljeti 1962. motao se po nasipu ispred škole i tražio kutije šibica (u ono vrijeme je bila fora među klincima skupljati sličice sa tih kutija). Vidio je da dolazi vlak sa Glavnog kolodvora i neoprezno prešao na južni kolosijek, a u tom trenutku naišao je brzi iz Splita…

Jedan od mališana iz škole u Koturaškoj je moj najdugovječniji prijatelj koji mi i danas povremeno pravi društvo, a to je ovaj koji stoji ispred vrata - Branimir zvani Bronza:

 

http://i.imgur.com/RKXUnzz.jpg

 

Nadimak Bronza dao mu je zajednički prijatelj i kolega iz razreda Zoran. I o Zokiju (nema ga na zajedničkoj slici) sam nešto pisao u putopisu o mojim vojničkim danima. To je onaj koji je zbog pijanke ''oj drugovi jel' vam žao'' propustio otputovati na vrijeme iz grada gdje je okončao vojni rok i završio je u rovu na grčkoj granici, u vrijeme bliskoistočne krize 1973. godine.

Bronza je sa mnom prikupio dosta kilometara na različitim prugama, zajednički smo pohodili zagrebačku Zvjezdarnicu, a mirovinu je dočekao u Pošti premda je diplomirani inženjer kemije i vrhunski znalac svoje struke. No to je neka druga priča.

 

Prijateljstvo koje traje već 59 godina - Bronza i ja u kafiću u Španskom 5. veljače 2013.:

 

http://i.imgur.com/zgQojdL.jpg