Evo malo i mog putopisa.
14.08. uputija san se noćnim 824 za Zagreb. Očekivao sam ga na splitskom kolodvoru sat vremena prije polaska, kao što obično bude, no došao je 20 min prije polaska.
Peron je na kolodvoru bia pun ko šipak, što naših ljudi što furešta,irci, česi,i pitaj boga koji još, s naprtnjačama, i svim živim i neživim
Vlak je bija u sastavu dva MAV-ova vagona (jedna spavaća i jedna putnička, kao naš Bl, nisam zamjetio tip )i 2 bl-a za Budimpeštu,poštar,i vagon sa autima,spavaća kola i dva Bl-a za Zagreb.
Ukrca sam se u kupe, nadajući se da će bit što manje ljudi da se mogu opružit u vlaku, al ma kakvi....kupe pun ko šipak, bračni par iz Zagreba, vraćli se dom, mladi irski par i jedan lik,malo čudan .
Vruće, pakleno, prozori otvoreni, a zagrebčni oće da zatvore...koma...
Tako dok nismo krenuli, kasnije smo zatvorili prozor kupea, rastvorili vrata i prozor u hodniku.
Inače vagon je bija pun puncat.
Krenuli smo, lagano u ''zmajevo ždrijelo'', željeznički usjek u srcu Splita,Split-predgrađe,Solin itd. lagano prema Zg-u.
Ova dva para su odma počela spavat, ja i ovaj čudak smo čakulali, mislim da smo dopizdili ostalim u kupeu svojom pričom
Prolazile su stanice i tako, u nedostatku sna san šetao malo vlakom gori doli. I tako do Perkovića, di su nam spojili još jednog bl-ca iz Šibenika.
Moj suputnik je kasnije pronašao prazan kupe u kasnije u jednom vagonu, pa se otišao tamo zavalit, al nije se puno usrećio, obnovljeni Bl s ''krutim'' sidalima, bez pomićnog naslona za glavu i mogućnosti rastezanja sidala u ležaj.
Zato je mene usrečio, jer sam se jedini u kupeu pošteno moga rastegnit priko dva sidala
Inače, zaboravi san reč, vukla nas je turnerica, 2062 116.
Ostatak puta je bija većinom monoton, uz stajana na pojedinim stajalištima i kolodvorima,malo drijemanje, malo šetnja vlakom i tako, s pobzirom da u noćnome nikad ne spavam u potpunosti.
U Lovincu smo nekako počeli kasnit, neznam zašto, jel zbog križanja ili čega drugoga, neznam, bia je mrak pa nisam ni moga skroz vidit šta je.
U polasku iz Lovinca smo kasnili 10-ak minuta, a i kasnije se kašnjenje povećavalo, ja koja picajzla za vozni red primjetija san to odma
Križali smo se sa ranijim noćnim iz Zagreba i sa 825, točno neznam gdje.Pretpostavljam s jednim u Lovincu, a s drugim neznam di
Veliki dizel je vukao, nekako mi se činilo sporije nego inače.
I tako smo došli do Ogulina, zamjena lokomotiva, dizelka u depo, Asea preuzima vuču, minjamo smjer vožnje i tako pičimo za Zagreb, uz kašnjenje od cca po ure.
Osjetna je razlika, dizel vuča uz liku i elektra po ravnici.
Iako san veliki ljubitelj pretežito dizelki bilo mi je fascinantno gledat kako jurimo sa aseom
Stigli smo u zg sa cca po ure kašnjenja .
Otiša san onda kod cure, odmorija se i proveo lipih 7 dana u Metropoli
Moram dat prigovor na wc-e u vlaku, u mome vagonu jedan wc cijeli put je bio zaključan,kolko sam primjetio nije ni bija u funkciji.
Drugi wc je bija otvoren, je sa išaranim pododovima i zidovima, ali bez vode za pranje ruku, za ispiranje školjke je bilo,pranje ruku ne, u drugom vagonu vrata wc-a se nisu mogla zatvorit, vode je bilo, al ne i sapuna i ubrusa, tako da se tribalo za pošteno popišat šetat po vagonima da bi se ruke oprale kako triba, sve skupa jedan ogroman minus za održavanje vagona.
U Split sam se vraćao jutros sa 1521 koji je krenuo sa GK u 06:50, zahvaljujući predatoru vozio sam se u upravljačnici cijeli put.
Inače do Oštarija smo vozili u dvoposjedu, il kako se već kaže, prvi vlak je bija IC 500 za Rijeku, koji nas je vuko do Oštarija, odakle smo mi nastavili sami prema Splitu.
Putem smo uspjeli napravit par fotki, to budem kasnije objavio kad mi predator pošalje, s njegovim aparatom sam slikava
Pa očekujte to za 3-4 dana.
Vožnja prema Splitu je bila poseban ugođaj, s obzirom da san navika gledat krajolik i prugu kroz prozore vagona, ovo je bio posebni ugođaj vožnje, pogled sa strane i pogled naprijed, divota
A trebalo bi napoomenit da bi kemijski vlak dobrodošao na ličkoj pruzi, s obzirom da je zarasla dosta, vegetacija buja
Put je bija brz, miran, izuzev izljetanja kamiona na Kosovu (napisao sam u crnoj kronici o tome nešto).
Par lisica i zečeva smo uspili zamjetit,al zahvaljujući mojoj tromosti s aparatom i brzini vlaka nismo i uspili uslikat.
Eto ga, to bi bilo to, u Split smo stigli sa 2 minute kašnjenja, sve u svemu zanimljivo i za mene uzbudljivo putovanje.
Još jednom hvala predatoru na vožnji