Jura

Pa opet ravno, sve do šume u koju ulazimo nakon ove ravnine... Prolazimo pokraj ogromne plantaže jabuka, kojih je već dobar broj završio na tlu... A potom se bližimo šumi, jednom od najljepših dijelova ove pruge... Unutra debela, slavonska 'ladovina...

Nastavljamo dalje prekrasnim predjelima. Već je rečeno kako je ovo zapravo najnovija pruga u Hrvatskoj, izgrađena tek negdje 70-ih godina, nakon ukidanja Guttmanove uskotračne pruge. Prije je maksimalna brzina bila 50 km/h, sada 30 km/h. Ovo je pravi dokaz naše nebrige i neodržavanja, eto kako sad, nakon nebrige i sustavnog zanemarivanja izgleda kvalitetno napravljena i najnovija pruga u Hrvatskoj. Uskoro nailazimo na most preko Karašice... Most izbliza. Izgleda da je nedavno nanovo obojan... Pa opet ulijevo, ljulja se kabina, turbo je mašina... Ne trebam ni napominjati škripu tračnica u zavoju, dovoljno je reći da škripi i na ravnom. Ipak, i to daje ogroman čar ovoj predivnoj, zaboravljenoj pruzi.

Prošli smo rubom šumarka pa nastavljamo prema Ladislavcima. Spomenuo sam strojovođi kako zbog ukidanja putničkog prometa idem zadnji put u Belišće kako bih što više toga dokumentirao. Strojovođa ostaje začuđen, njemu je to prvi glas o ukidanju putničkog prometa na ovoj dionici. Pričamo o ukidanju i općoj nerentabilnosti pruge, strojovođa govori kako je vozni red nikakav, te da je svaki dan Macosa iz i za Belišće prazna, ili u najboljem slučaju ima nešto putnika do Josipovca ili Bizovca. No, govori i kako je uvođenjem ove linije vozni red bio puno bolji, te je bilo i putnika. Međutim, neka faca sa željeznice je dogovorila s autobusnim prijevoznikom da preuzme putnike kako oni ne bi morali slati vlakove za Belišće. Šokiran sam, no s obzirom na situaciju i pizdarije koje čelnici HŽ-a i države izvode nemam razloga ne vjerovati strojovođi. Tužno je to, tužno. No, nastavljamo dalje... Ovdje vlak ipak nije brži. Usput, obratite pozornost na dedu kraj pruge. Od samog zavoja vidio je kako se vlak približava. Mogao je preći tad, ali ne, on će rađe sada kad je vlak 50-ak metara od njega. Nisu mi jasni takvi ljudi, strojovođa trubi i praši mu sve po spisku... Stajemo u Ladislavcima, pa nastavljamo dalje. Još jedan divan jesenski prizor...

U nadljudskim borbama uspjevamo ukrotiti svih 10 promila uspona... Prelazimo preko nadvožnjaka... A zatim prekrasan jesenski mozaik, slavonski Divlji zapad... Brzina punih 30 km/h, Macosa se ugodno ljuljuška, pruga nije varena pa kotači lijepo klopoću, a uz sve to direktan pogled iz upravljačnice na prekrasne krajolike obojane jesenskim bojama - istinska duhovna terapija!

Za koju minutu i mi krećemo ka našem cilju, Belišću. Napokon će mi i položaj Sunca, a time i svjetlo biti bolje. A potom se prestrojavamo nalijevo... Tu su i stari likovni signali... Desno pruga za Osijek, a u daljini strašno brdo... Što smo bliže, sve je strašnije...

Dok čekamo polazak za Belišće, majstor odlazi pumpati vodu, jer Macosa naravno gubi vodu. Toliko o održavanju. U Macosu čak i ulazi 3-4 putnika, koji će izaći u Ladislavcima. Križamo se i sa B703 koji kreće svojom zadnjom etapom, prema Osijeku... Majstor... On ode... Za Osijek... A mi još uvijek mirujemo...

I već ulazimo u Bizovac, desno je pruga za Belišće... I tu nas čeka prometnik... A mijenjamo i smjer, pa shodno tome i upravljačnicu...

Ravno sve do nadvožnjaka... A dalje raaavno... brzina, punih 80 km/h. Za nas je i to previše. Zavoj pred Bizovcem...

Prošlu subotu ponukan predivnim, sunčanim jesenskim danom uzeo sam si jednu ne toliko predivnu temu. Dapače, meni tužnu. Odlučih posljednji put poći za Valpovo i Belišće. Posljednji put vlakom i prugom. Dan je kako sam već rekao bio prekrasan, iako zubato sunčan i kristalno bistar, a temperatura nešto manja od 10°C osvježavala je Grad na Dravi. I tako sam oko 13,30 pošao prema obližnjoj stanici Petrovoj gori, nazvanoj prema istoimenom naselju u kome se nalazi. Inače, Vijenac Petrove gore i Vijenac Dinare (GČ Retfala) su željeznička naselja, sagrađena početkom 80-ih godina, možete ih prepoznati na mnogim mojim slikama po žutim i crvenim zgradama. Naročito Vijenac Dinare, u kojemu su se gradili stanovi prvenstveno za željezničare. Danas se u naselju nađe tek poneki umirovljeni željezničar, a stanovi više nisu željeznički, već "civilni". No da ne duljim previše, dočekivao sam moju Macosu u 13,42 za Belišće. Uskoro se ona pojavljuje, pogađate, prazna. Smjestio sam se u prostor odmah do strojovođe, i zatim se sjetio da bih mogao zamoliti strojovođu za par fotki iz kabine. Predstavio sam se i rekao što mi je cilj, a strojovođa je bio maksimalno ljubazan i izašao mi u susret, te mu ovom prilikom još jednom zahvaljujem. Pa krećemo, usput dok gledate ovaj putopis, preporučujem ovo, onako radi atmosfere... Ulazimo u Josipovac... Kućica u stanju kakvom je, ali zato je klima tu... Naravno, dočekuje nas prometnik, o kojemu će kasnije biti još ponešto... Izlaz iz Josipovca...

Ako se ne varam, negdje sam pročitao da je u pitanju točno takva vrsta zaštite.

"Kod Ruže" i sada postoji, samo što se nalazi u Tvrđi.

Uvijek me zanimalo kako to "tamo dolje" izgleda, no sada znam. Odličan putopis, Pfaff!

Zaista jedna od najljepših pruga u Hrvatskoj, koja naprosto vapi za temeljitim remontom - žalosno je ovakvo stanje... Svaka čast, čestitam!

Nijedna, tako da nije bilo nikakvih komentara. U biti, nikada nijedna nije skužila da ju fotkam - tako da sam to usavršio. Zaboravih, hvala svima na pohvalama!

Dakako da je, pažljivije čitaj VICTORE... Ima nešto i u tom žalosnom stanju infrastrukture... pruga prekrivena spaljenom travom, pomalo zahrđale šine... dalo bi se tamo napraviti lijepih fotki, naročito sačekuša...

Nažalost, nemam nijednu fotku iz samog mjesta niti bazena, jer nisam baš želio riskirati i ostavljati opremu bez nadzora na bazenima. Sada mi je zbog toga itekako žao, no "za svaki slučaj" ... Zasigurno jesmo, i to negdje prije Nove Kapele, ako me sjećanje dobro služi...

Još jedna simpatična djevojka na požeškom kolodvoru... Mrači se sve više, dani su ipak sve kraći, te uvjeti za fotografiranje postaju sve gori... Krećemo iz Požege prema Pleternici, gdje presjedam na vlak za Osijek. Do Osijeka me čeka 3 i po sata vožnje za 116 km. Od Pleternice pa gotovo do Našica brzina je punih 30 km/h, slijedi mali dio pred Našicama sa 50 km/h, a od Našica prema Osijeku 80 km/h. Macosa kojom sam stigao u Pleternicu, koja nastavlja dalje prema Kapeli, a ja prema mom Osijeku... I tako nastaje posljednja slika, pada mrak i krećemo prema Našicama, preko Krndije. U polasku u vlaku je bilo možda 5 putnika, od Čaglina mislim da sam ostao jedini. Vrijeme sporo teče, Macosina sjedala su užasno neudobna, no ipak unatoč manjem kvaru u brdima, na usponu od 15 promila (gdje nema čak ni signala!!), sretno i točno stižemo u Osijek. Ako zbrojimo sate mog današnjeg putovanja (7h) i kilometražu (269 km), dobijemo prosječnu brzinu od otprilike 40 km/h. Toliko o brzinama na jedinom nam i premilom HŽ - u. Dolaskom u Osijek završava jedno predivno putovanje, a tako i ovaj putopis. Nadam se da sam vam barem približno uspio dočarati atmosferu i neizmjernu ljepotu ovih krajeva i pruga. Do slijedećeg putopisa pozdravlja vas, Jura

Posljednji pozdravi Velikoj i Vallis Aurei... Trenkovo... Prema Požegi... U vlaku se osim mene nalazio još jedan mladić, kondukter i strojovođa...što reći?! Ulazimo u Požegu, pogled na most u zalasku...

Bliži se polazak... I dolazi čas polaska, pozdravljam se s Gogom, ukrcavam i krećemo brzinom od punih 30 km/h, dok okolina pomalo podsjeća na westerne...

U Velikoj me dočekao, a tko drugi nego prijatelj i naš forumaš Gogo. Nakon obilnog (čitaj: slavonskog ) ručka zaputili smo se prema poznatim veličkim bazenima. Velika kao omanje mjesto ima ogromne turističke i druge potencijale, koji su nažalost neiskorišteni, kao i tisuće drugih u našoj Hrvatskoj. Možda će i za to jednoga dana doći bolja i ljepša vremena, tko zna?!...no uskoro, nažalost, zasigurno ne. Zasad se tome možemo samo nadati... Velički bazeni nalaze se poviše mjesta, gotovo u brdima, i zaista su prekrasni i u prekrasnoj okolini. Svakome tko ima priliku svakako bih preporučio da ih posjeti, kao i Veliku. Požurite, možda se kroz koju godinu tamo više neće moći vlakom... Nakon višesatnog kupanja krećemo natrag, te još jednom obilno objedujemo (treba i do Osijeka doći, a gosti u Slavoniji nikada ne odlaze gladni... ) I bliži se 19 sati, treba polako krenuti na kolodvor obasjan bojama zalaska... Macosa već čeka polazak...

I nakon gotovo 3 i po sata vožnje (za 153 km) stižemo u Veliku! I Macosa odlazi natrag prema Požegi i ostavlja stanicu u pustoši... Nekadašnja ložionica i okretnica u Velikoj - nekad bilo, sad se spominjalo... No, ipak nešto vagona čeka pretovar...

Stajalište Trenkovo: I kroz prekrasne krajolike nastavljamo dalje prema posljednjoj stanici, Velikoj... Zbog katastrofalnog stanja infrastrukture i brzine od 30 km/h, automobilima nije nikakav problem prestići vlak...

Na pruzi se nalazi i podosta zavoja... Bližimo se stajalištu Trenkovo...

Ponovno prelazimo preko Orljave... Prvo stajalište poslije Požege su Mihaljevci, gdje izlaze i dvije mlađahne i zgodne putnice... Idemo dalje!, prema Velikoj...

I krećemo dalje prema Požegi te uskoro stižemo do prvog požeškog mosta preko Orljave: Polako ulazimo u grad... I stižemo u Požegu, gdje izlazi većina putnika iz vlaka, no ponešto njih tek ulazi...