Stanley

Thanks! Za moju malenkost je bitno da se meni nije nikaj zmešalo!

Portos, kam je zgasnul onaj sudar u Zagorskoj (krajem šezdesetih ili početkom sedamdesetih), isto je bil ZET-ov bus? Nije vrag da sam to sanjal, dobro se sećam crne kronike i fotki u novinama. I jedna stvar mi nije jasna. Kak je mogel biti sudar na ŽCPR u Vrapču s tak gadnim posljedicama, a tam je bilo stajalište i Strela je morala voziti sporo? Moguće je da se autoru knjige nekaj zmešalo? P.S. Izvinjotina svima na mojem Off Topic-u. Ja sam jedan od tvrdih protivnika politike na Forumu, ali me vrag odnesel u ''lingvističke'' i neke druge (gadne) vode. Događa se...

Točno je da je bilo, kako kažeš, ''histerične kroatizacije'', ali autor ove umotvorine dolazi s druge strane. Riječ je o jednoj bradatoj bitangi, uvezenoj nažalost iz Vojvodine (tzv. ''dođoš''!), zaboravio sam ime, koja se ''proslavila'' korteširanjem među baranjskim Srbima i rekla im da ''onoga ko tvrdi da ovo (Baranja, op.S.) nije srpsko ubijete ko kera pored tarabe''. Bitanga je kao ''argument'' navela upravo igru riječi manastir - samostan. Odosmo Off Topic. Pustimo ružne uspomene i vratimo se na temu. U vrijeme mojih putovanja (1960.-1978.) kolodvor se zvao i Nedelja i Nedjelja.

A i ja sam ovca... Zaboravil sam da je u međuvremenu, otkak pamtim stanje koje sam opisal (sedamdesete), Domaslovec ziher išel u širinu prema šumi, a šuma vrit. Prema tome, kak je rekel Einsteinov deda svom unuku: - Moj Alberte, sve je relativno.

Portos, odi spat, a jesi me zahebal za 30 sekundi! Nema veze, bitno je da čovjek dobije informaciju. Usput rečeno, kladim se da bi i dan-danas našel tragove obadve trase kroz šumu i mesto gde su se spajale (nije baš na ulazu u Domaslovec!). Ko zna, jednog dana...?

Što je "nova trasa"? Trasa za novu, buduću, prugu? Znači da se već nešto radi? Ne. Stara trasa (prvobitna) išla je ravno od Bestovja do Samobora, a 1958. (izgradnjom autoceste Zagreb - Ljubljana) skrenuta je kroz podvožnjak kod Svete Nedelje. Skretanje trase počinjalo je odmah iza stajališta Strmec, a nova trasa spajala se sa starom u šumi prije Domaslovca. Ovim zahvatom ukupna duljina trase pruge povećana je za cca 600 metara u odnosu na izvornu iz 1901.

Nažalost, u Zagrebu ne postoji nikakav muzej s očuvanim Samoborčekovim voznim parkom ili slično. Kaj nije ostala u Tehničkom muzeju garnitura: lokomotiva + 2 vagona?

Hehe, a moji najbliži rođaci (mamini bratići tj. polu-ujaci) u Ivaniću prezivaju se Leš! Istog prezimena ima i u Zagorju (oko Zlatara). I moj nekadašnji ''kućni'' soboslikar, rodom Zagorec, bio je Leš. Prezime inače potječe iz Češke, a Leševi su etničkim porijeklom Moravci. Naseljeni su u 18. stoljeću u Gorskom kotaru (područje Vrbovsko - Mrkopalj - Ravna Gora), kada je Josip II. tamo htio otvoriti neke rudnike ili kamenolome i doveo je majstore iz cijele Monarhije. Zato ja imam po maminoj strani pretke iz Dalmacije (Lukšić) i Njemačke (Kufner). Plan Josipa II. se izjalovio, a majstori i njihove obitelji postali su sirotinja i razišli se mili moji - kuda koji. Veliki broj naselio je tada puste krajeve u Ivaniću i oko njega (bivša Vojna Krajina). Da se vratimo na topic: pravi naziv otpada iz ložišta je šljaka, a popularni ''leš''.

Pozdrav i tebi. Već sam mislio da su te strpali u zatvor kao ''autonomaša'', hehe . Jedan Apatinac bio je dovoljan Portosu i meni, čak je nešto i ostalo. Dalo bi se potegnuti i više, ali smo stalno bili u žurbi i pijuckali smo uglavnom za vrijeme vožnje (što inače nije preporučljivo iz puno razloga). Ali moram se otkačiti od ove pod-teme, jer sam ionako na Forumu došao na glas kao mogući referent za ''pivska pitanja''.

Ne znam ti ja baš... S T A N L E Y !!! daj objasni kolegi Hmm... Čini se da sam promaknut u višeg savjetnika za parnu vuču, ali se bojim da u ovom slučaju neću puno pomoći. Ono što znam jest da nije riječ o pepelu već o šljaki (poznatijoj kao ''leš''), koja se izbacivala iz ložišta lokomotive. Izbacivanje šljake, koliko znam, obavljalo se u ložionama. Jesam se u životu puno puta motao oko parnjača, ali nikada nisam vidio izbacivanje šljake ili vatre. Jedino sam u ložioni TK Črnomerec, na kolosijeku koji je bio odmah uz prugu Samoborčeka, viđao prastare otvorene teretne vagone (2 osovine) na kojima je pisalo uljanom bojom i velikim slovima: ''Kasirana za prijevoz leša - Ložiona Črnomerec''. Moram priznati da pomalo zbunjuje: zašto baš Hrastovica? Jer ložiona Sisak je udaljena samo 18 km (Caprag 14 km, Caprag - Sisak 4 km). A i ukupna relacija nije dugačka, od ložione Sisak do ložione Karlovac ima 107 km. Nekako bi bilo logičnije da je graba smještena ili u Topuskom (na pola puta), ili u Glini ili Vrginmostu (Gvozdu) gdje su veći kolodvori i gdje su se vlakovi dulje zadržavali, pa i mijenjali smjer vožnje. Moguće je tako zbog teške brdske dionice Hrastovica - Banski Grabovac. To bi zvučalo logično, zbog toga je vjerojatno i vodonapojnik bio tamo. Vrlo je vjerojatno da je u Hrastovici bila stacionirana pomoćna lokomotiva za zapregu ili potiskivanje, što cijeloj priči o grabi i vodonapojniku daje puni smisao. A graba je, osim za izbacivanje šljake, mogla služiti i za drugu namjenu, tj. za pregled tzv. ''trčećeg stroja''. U Hrastovici je nekada postojao i drugi kolosijek, koji je očito izvađen nakon ukidanja parne vuče, ali se dobro vide ostaci njegove trase. Više o tome čemu je stvarno služila graba, koje su točne dimenzije i na koji način se iz ložišta izbacivala šljaka/vatra mogli bi nam reći majkyy i rudamaca, jer su njihovi očevi radili na parnjačama.

E, tu ti držim fige i računaj na mene kao putnika. Tj. mogel bi računati da pruga, nažalost, nije pokojna totalka. Šteta. Da je love i pameti, k'o što ih nema, ova je pruga dušu dala za furanje muzejca. Ja bi ti osobno dopustil da furaš 2043 u zapregi iza 11.

Najoriginalnija (i najživopisnija) svakako, ali ''najbolja''... Ajde sad lepo priznaj: kaj si ti tam išel tražiti, štreku ili koze, hehe

To sam se i ja pital, ali nisam štel forsirat. Čini se da je kod veleštovane gospode administratora malo popustila stega

Nekih posebnih pikanterija nije bilo. Sve je teklo glatko, zahvaljujući lijepom vremenu. Sjetimo se crnih prognoza, pa ''kaj idemo ili ne idemo'', ''išli bi ako...''. I, naravno, zahvaljujući složnoj i dobro raspoloženoj ekipi koja je krenula u punom sastavu. Slobodan sam dodati neke crtice s putovanja, da udovoljimo u potpunosti znatiželji ostalih kolega-forumaša. A moji suputnici neka me dopune i po potrebi isprave. Svi na broju! Sastali smo se na dogovorenom mjestu (sidro kod Brodarskog instituta) i otprilike u dogovoreno vrijeme. Kažem otprilike, jer su nešto malo kasnili bubimir_1 (profulao autobusno stajalište) i gomulka014 (zapeo u bespuću povijesne zbiljnosti tj. rekonstrukcije mosta na Krapini). Našem slovenskom kolegi-forumašu valja, po meni, odati posebno priznanje jer je na ovaj izlet krenuo rano ujutro iz Ljubljane, a za čitavog putovanja marljivo je fotkao i uopće nije pokazivao znakove umora. Unatoč maloj zbunjoli dan prije, bili smo svi na broju. Tko je najavio da ide taj je i došao. Gdje je taj RVR? U kolodvoru Sisak pokušali smo se uredno prijaviti nadležnima, kao idemo slikati muzejske izloške, ali u prometnom uredu nije bilo žive duše. Zapravo nismo primijetili ni jednu tzv. službenu osobu. Zloglasnom NKVD..., pardon, RVR, ni traga. Kha-kha! Da smo kojim slučajem naložili 22 i izveli je van iz depoa, teško da bi nas itko pitao tko smo i što tu radimo. U Capragu smo htjeli baciti pogled na uskotračnu lokomotivu koja se nalazi na dječjem igralištu. Vidjeli smo je, ali izdaleka jer je ulaz bio zatvoren lokotom. Šteta. Kozje stvari Koza koja je prisvojila Portosa, kako vidim, jedna je od atrakcija ovog topica. Zasluženo. Riječ je o vrlo zanimljivoj, simpatičnoj i zaigranoj životinji. To govorim iz iskustva, jer su moji tast i punica u Somboru neko vrijeme držali kozu. Zvala se Šarika i imala je jare tj. sina Jančiku, a oboje su na kraju završili u zamrzivaču. Koza je i radoznala, naročito kada je riječ o hrani, pa me ova priča podsjeća na jednu epizodu upravo iz Sombora. Dok sam razgovarao s punicom osjetio sam da me nešto škaklja iza desnog koljena, a to je Šarika, podignute glave, isprobavala jesu li moje traperice jestive. Koza se (dok je na slobodi) hrani na način da brsti mlado lišće sa stabala koje može dohvatiti. U pravilu se hrani s glavom prema gore, dakle ne pase travu kao drugi preživači. Stoga sam savjetovao Portosu da odlomi jednu obližnju grančicu s mladim lišćem i da je postavi iznad koze, a ona će skakati po hranu. Tako je i bilo, a Toma je scenu (uz opće cerekanje) ovjekovječio svojim fotićem. Usput rečeno, osim koze na snimci, na prugu je bila privezana još jedna beštija istog roda. Upozorio sam Portosa i seabrala da se ne približavaju previše jer je to mužjak zvani jarac. Djelovao je naizgled pitomo i nezainteresirano, ali tko zna što si u sebi misli dok se dvonožne nemani motaju oko njegovog komada... Jatemoto Do Siska i po Sisku + Capragu vodio nas je Toma. Uspješno. Stoga smo ga ostavili na čelu mini-kolone, sve dok nas nije izveo iz Petrinje u krivom smjeru. Onda smo ga brzopotezno smijenili s vlasti i vođenje je preuzela posada seabral (ujedno vozač) & Portos & Stanley. Tako je bilo sve do kraja putovanja kod mosta na Kupi. Većinu lokacija pronašli smo glatko i bez poteškoća, ali smo i nas trojica znali zalutati. Neka odredišta (npr. stajalište Utinja Vrelo) pronašli smo zahvaljujući lokalnom stanovništvu. Kartu čitaj - seljaka pitaj! Od tih lutanja spominjem jednu epizodu, ne sjećam se više gdje je to bilo (prije Gline?). Mi u vodećem tutaču zalutali smo i krenuli u spuštanje niz lokalni makadamski putić, kako bi našli mjesto za okretanje. Za nama se stuštio Toma, dok je Renato mudro ostao gore na cesti i čekao razvoj događaja. Mi smo se već okrenuli kada je Toma doprašio i pitao: - Dečki, kam se ide? - Za vas ne znamo, a mi smo se došli okrenuti! Lokalna atrakcija Netko od mojih prethodnika dobro je spomenuo da smo nas osmorica u tri tutača bili atrakcija manje-više gdje god bi se zaustavili. Još kad su domoroci vidjeli dečke da fotkaju... U Skakavcu nam je upala u oči obitelj iz kuće nedaleko kolodvora. Od trenutka našeg dolaska uredno su se posložili po ogradi i pratili nas pogledima. Zasigurno se koji od promatrača (ne samo u Skakavcu) ponadao da smo ekipa koja je došla izvidjeti stanje prije obnove pruge. Rečica, Orlovac Još nešto je ostalo nedorečeno, a riječ je o dionici pruge koju nismo obišli: most na Kupi - Karlovac. Tamo nismo išli, ne zbog poodmaklog vremena već iz razloga što pruge na toj dionici više nema. Ostao je samo nasip, zarastao u žbunje. Ostaci trase dobro se vide iz vlaka od kolodvora Karlovac prema Draganiću (desna tj. istočna strana), te iz autoceste sa vijadukta Orlovac. Rekli smo u prvom postu da je pruga na ovoj dionici izvađena još početkom devedesetih godina, a kolosječni materijal ugrađen je u prugu Bjelovar - Kloštar. Na toj dionici nije bilo kolodvora, već stajališta Rečica i Orlovac. Nota bene I to bi bilo to. Po meni: prava stvar u pravo vrijeme. Osobno bih čestitao svim kolegama-forumašima koji su se uputili u ovu ''ekspediciju'' i zahvalio na ugodnom druženju, a ostalima hvala na komentarima. Eh, da. Na putu za Zagreb Portos, seabral i ja brbljali smo o dojmovima i usput kovali planove za idući putopis. Biti će još, s neke druge destinacije, o tom potom. Među ostalim izvalio sam: ''Izvaditi ćemo mast dečkima koji nas rajcaju na bivšu prugu Bjelovar - Garešnica i Pavlovac-Dražica - Bastaji (Maslenjača), a od toga ništa''. No hard feelings! Možda se jednog dana sretnemo na nasipu, hehe

Prvi most je preko kanala Veliki Strug (njegov gornji dio zove se još i Trebeš ili Trebež). U Veliki Strug utječu rijeke Ilova i Pakra, a Strug utječe u Savu negdje oko Stare Gradiške. Čestitam na fotkama.

Arhitektonski su potpuno iste zgrade kolodvora u Petrinji i Glini (moguće i u Topuskom). Kolodvori u Banskom Grabovcu i Utinji građeni su, vjerojatno, pedesetih ili ranih šezdesetih godina. Zgrade su, kako se čini, također iste. A što se tiče slika iz prošlosti pruge bilo bi jako lijepo da netko nešto pronađe i stavi na Forum.

Ovo malo zbunjuje. Prugom Bjelovar - Kloštar (i natrag) putovao sam u drugoj polovici devedesetih. Na dionici Mišulinovac - Sirova Katalena, okladio bih se, Macosa nije išla brže od 40 km/h i to ne zbog stanja pruge već zbog velikog broja zavoja malih radijusa. Ako je brzina, kako navodiš, na cijeloj dionici 65 km/h, to je već sasvim dobro.

Politika, ništa drugo...Da su STVARNO HTJELI, mogli su tu prugu obnoviti za dva mjeseca... Točno, riječ je o političkoj intervenciji. O tome sam već pisao negdje na ovom Forumu. Za obnovu pruge Bjelovar - Kloštar založio se osobno pokojni saborski zastupnik HDZ-a Stjepan Sulimanac (moj susjed Nikola, jedan od nadzornika gradnje, zvao ga je ''Sulejmanac''). I sve je išlo kao podmazano i sve je bilo gotovo dok si rek'o ''uš''. Očito je da bi Slavoniji dobro došao neki Sulimanac (Vinkovci - Osijek, Banova - Pčelić, Nova Kapela-Batrina - Pleternica - Velika/Našice...).

Čestitam ti na sjajnoj reportaži, x-type. Što se tiče onih betonskih pragova, tj. razlike, možda se objašnjenje može potražiti u činjenici da je za rekonstrukciju pruge Bjelovar - Kloštar korišten materijal s pokojne pruge Karlovac - Skakavac (točnije s dionice Karlovac - most na Kupi). To nije bilo dovoljno za cijelu prugu Bjelovar - Kloštar, pa je vjerojatno dopremljen i dodatni materijal. Ponavljam ono što sam već napisao u jednom od ranijih postova: na poslovima rekonstrukcije ove pruge sudjelovao je i moj nekadašnji susjed iz istog stubišta, od njega sam dobio podatke o kojima govorim.

Vidi se da si dete kibernetičkog doba. To ti je napojnik vode za parne lokomotive. Iz toga se sipa(la) voda u tender. Izgleda u dobrom stanju, di si to slikal? To se nalazi u Plasu. Thanks, ikar. U Plasama. VICTOR bi rekao: svatko ima pravo da se izdeklinira, hehe .

Vidi se da si dete kibernetičkog doba. To ti je napojnik vode za parne lokomotive. Iz toga se sipa(la) voda u tender. Izgleda u dobrom stanju, di si to slikal? Nije drezina, već pružno vozilo za održavanje kontaktne mreže. U Srbiji to zovu ''mušica'', a kod nas(?). Usput rečeno, vrlo dobra reportaža. Go on!

Lijepa reportaža, seabral. Šteta je da nisi imao vremena skočiti do mosta preko Save, dobro bi došao za onaj tematski topic. Inače, za mojih brojnih putovanja na relaciji Zagreb - Vinkovci - Sombor išao sam puno puta i ovom prugom (brzi s polaskom oko 13 sati). U kolodvoru Jasenovac gotovo uvijek sam viđao 1-2 teretnjaka koji su stajali radi križanja/pretjecanja.

Prije svega, bravo majstore! Toliko se na Forumu pisalo o toj pruzi, a sada imamo manje-više kompletnu sliku današnjeg (jadnog) stanja. Vozio sam se tom prugom u više navrata i sjećam se da je Macosa išla ko zmaj. Pamtim i teretni promet, dugačke garniture s parnjačama 33 i 11. Bijaše to nekada davno. I ove pruge dobro se sjećam sa svojih brojnih putovanja Vinkovci - Dalj - Bogojevo - Sombor. Mislim da ne vodi nikuda tj. da je riječ o slijepom kolosijeku, ali ne bih baš prisegnuo. Pretpostavljam da je to ili ostatak stare trase prema Osijeku ili Dalju, ili je nekadašnji izvlačni kolosijek (? - za tako nešto u vinkovačkom čvoru ja, kao laik, ne vidim potrebe), ili je pak nekakav stari industrijski kolosijek, samo se ne sjećam nikakvog objekta kamo bi to vodilo. Vjerojatno bi Anton kao Vinkovčanin mogao (sa)znati više?

Ex 41200 Zagreb. Poštanski broj 41102 nije se nikada koristio. To se nekada, u vrijeme ex-Yuge, zvalo GPPC (Glavni poštansko-prometni centar) Zagreb 2. Zatim je (1991.) naziv promijenjen u PMCH (Poštanski magistralni centar Hrvatske). Današnji naziv je Poštansko središte Zagreb (organizacijski dio u sastavu Središta pošta Zagreb). Da ne bude lutanja u ovom, više puta mijenjanom i laiku zbunjujućem, nazivlju: Središte pošta je organizacijski pojam i otprilike odgovara nekadašnjim PTT poduzećima, a Poštansko središte je pojam vezan uz tehnologiju (tu se obavlja razmjena i razrada zaključaka tj. poštanskih pošiljaka). U Branimirovu, tj. u zgradu na Glavnom kolodvoru, dolaze zaključci (pošiljke) iz čitave Hrvatske i inozemstva, prispjeli vlakom, kamionima ili zračnim putem, gdje se dalje razrađuju i usmjeravaju u odredišta. Isto vrijedi i obratnim putem tj. za zaključke ili pošiljke u polazu. Za međunarodni poštanski promet postoji posebna organizacijska jedinica i zove se MPS - Međunarodno poštansko središte, koje se također nalazi u Branimirovoj. Otišli smo Off Topic, ali od ''viška'' informacija glava ne boli...

Imaš o tome topic u forumu Vagoni. Ipak, da udovoljim tvojoj znatiželji reći ću da nisu (još uvijek) mrtva priroda i da saobraćaju tj. prometuju na relacijama Zagreb - Rijeka - Zagreb i Zagreb - Split - Zagreb. Više nemaju status putujuće pošte i nemaju poštanski broj. Danas su, recimo, nešto kao teretni vagoni specijalne namjene u sastavu brzog vlaka. Inače je za ex-putujuće pošte bio karakterističan srednji broj 6. Primjer: 41640 Zagreb - Beograd (u obratnom smjeru 41650). To su ex-PP koje su pripadale ex-PTT Zagreb. Prve dvije znamenke označavale su domicilni poštanski centar (središte), npr. 11, 41, 61, 71... treća znamenka (6) značila je da je riječ o putujućoj pošti, a preostale dvije znamenke označavale su broj linije. Primjerice: kada je netko rekao ''41632'' znalo se da je riječ o putujućoj pošti Zagreb - Gračac... I još jedan (hipotetski) primjer, tebi blizak: kada bi Sombor imao domicil neke putujuće pošte, što nikada nije imao, ona bi nosila broj 256XX. Usput dodajem i da je 41101 bio nekadašnji poštanski broj današnjeg Poštanskog ureda 10101 Zagreb, Jurišićeva 13. U prijevodu na jezik prosječnog Zagrepčanina: to je tzv. ''glavna pošta'' u Zagrebu.