ICE-3M

Evo još malo usputnih kod stajališta Maksimir. Za početak, pogled prema istoku. Ovdje počinje ono ograničenje čiju sam tablo fotkao neki dan Dok čekam vlak fotkam malo okolo. Poslije sam shvatio da bi u ovom kadru vlak pasao. Bude drugi put Evo vlaka kojeg sam čekao. 2301 za Bjelovar Ovoga nisam čekao, ali se pojavio i malo me je iznenadio, pa je fotka takva kakva je. To bi trebao biti vlak 2204 iz Koprivnice To je to od mene za sad. Idučih dana ovogodišnje fotke. Pozdrav

Ima još par fotki od nedjelje 26.01.2014 Za početak jedna usputna. Evo jedna od mnogih vrana koje su se nažalost naselile u okolici. Zakaj nažalost? Pa zato kaj neizdrživo buče od ožujka do negdje početka ljeta, hranu traže po smeču, pa onda ono kaj im se ne sviđa porazbacaju oko kante i na kraju, od kad su vrane tu, drugih ptica nema, osim golubova. Dodatni problem je to kaj su zaštičene, pa im nemožeš nikaj U blizini stajališta Maksimir dokumentiram prolazak vlaka 2011 za Vinkovce Dolazim do kolodvora i tu je Bik na dvojki Ovdje se ulazi u zagrebački metro Uspio sam uhvatit jednu jako rijetku pojavu. Prazan Jelačič plac. Nama šatora, pozornica, klizališta, štandova... Evo jednog 2100 na liniji 17 i to u orginalnoj shemi bojanja Prognostičari su prognozirali neku polarnu hladnoču i jako niske temperature. Kako se vidi iz priloženog, opet su pogriješili Evo za kraj još jednog 2100, ali ovaj puta s novim bojanjem i reklamom

Dalje idem Deželičevom ulicom. Inače Gjuro Deželič je utemeljio vatrogastvo u Hrvatskoj. U ulici se nalazi Crkva Svetog Blaža, nekad zaštitnika Gradeca. Crkva je djelo Viktora Kovačiča, a gradila se je od 1912. do 1915., a njena armiranobetonska kupola je prva takva konstrukcija kod nas. Zagrebčani su tvrdila da se nakon skidanja skele kupola bude srušila. pa je arhitekt morao cijalu noč prosjedit ispod nje nakon skidanja skele kako bi dokazao da se nebude srušila Dolazim do trga Vadka Mačeka s kojeg fotkam tramvaj koji prolazi ulicom republike Austrije i to ispred Rudolfovih vojarni. Te su vojarne izgrađene 1889., akmen temeljac je položio godinu dana prije prijestolonasljednik Rudolf pri posjetu Zagrebu. Ovaj tramvaj na fotki je isto rijedak primjer, jer Katica na dvojki nije bila jako dugo vremena, a i bolje jer je to definitivno premali tramvaj za tu liniju Dugo sam je čekao, ali odmah poslije dolazi trmavaj broj 11, kojem ovo nije redovna linija Ubrzo prolazi i jedan Bik Sad sam na trgu Franje Tuđmana na kojem se i nalaze Rudolfove vojarne u kojim su danas neka ministarstva Za kraj malo tramvaja u daljini... ...minibusa... ...i šetnica na tom trgu

Krenuo sam dalje zelinim valom i srečem na jako česti način obnove fasada po Zagrebu. Dakle jedna zgrada, dva haustora. Lijvi haustor u jednoj boji, desni prizemlje u drugoj, a kat u trečoj boji Došao sam do Evangeličke luteranske Crkve. Malo o njoj. Dakle, 1859. je car Franjo Jospi I. omogučio naseljavanje i djelovanje evangelika u Zagrebu. To su bili večim djelom Njemci, a malo je bilo Mađara i Slavaka. Kako je rastao njihov broj izgrađena je 1887. Crkva, župni dvor i evangelička javna škola na njemačkom jeziku. Cijeli taj kompleks je projaktirao Herman Bolle (nisam siguran, ali mislim da sam negdje pročitao da je i on bio evangelik). Inače 2001. je u Zagrebu bilo 642 evangelika, a taj je broj u vrijeme gradnje crkve bio puno veči, ali nakon drugog svjetskog rata ih je dosta bilo protjerano Preko puta je zgrada elektre, kažu značajno djelo moderne Na uglu Gunduličeve i Masssarykove je jedna zanimljiva zgrada, zgrada Kallina. Projektirao ju je 1904. Vjekoslav Bastl i izvedena je s dekorativnim pročeljem od keramičkih pločica koje su bile izrađene u tvornici čiji je vlasnik bio Josip Kallin, koji je ujedno i vlasnik zgrade, pa je ta zgrada, koja je danas važan objekt secesijske arhitekture izgrađena kao reklama za tvornicu pločica U ovj zgradi u Massarykovoj gdje je danas Pan-pek je nekad bila legendarna Zvečka Pogled prema HNK-u Mora u putopisu biti i ovakvih objekata

I ode on prema Virovitici Na okretištu Borongaj iznenađenje. Tramvaj kojeg još mnogi zovu "nova sedamnajstica" je nakon dugo vremena na sedamanjstici. Naime, tramvaj kad je bio novi je vozio, osim par odstupanja, isključivo na liniji 17, međutim od 2006. kad su došli niskopodni tramvaji taj se tramvaj preselio na druge linije, da bi se na kraju ustalio na liniji 5. Zbog toga jer je ZET prošle godina imao jako puno problema na snijegu s niskopodnima i to zapravo ne radi samih tramvaja, tako je te subote u promet poslao večinom visokopodne tramvaje, pa je ovaj tramvaj, inače TMK 2100 ponovo završio na liniji 17 koja je do prije 8 godina bila isključivo njegova. Inače, meni je to najudobniji tramvaj s strane putnika Na glavnom baš i nema vlakova, pa fotkam ovu brundavku koja je dovukla vlak 991 iz Varaždina. To je isto novost, jer je taj vlak zadnjih 25 godina dolazio iz Kotoribe Na kraju Petrinjke ulice se nalazi Željeznička tiskara. Evo iz ove prizemnice izlaze karte, vozni redovi... Ovo je isto jako rijedak prizor subotom. Bik na dvojki Zimska služba marljivo radi i posipava sol Kako niskopodni čine večinu voznig parka, tako ih je ipak te subote malo i izašlo Putnici ove šetice nisu imali tu sreču da ih zapadne niskopodni, pa su se morali vozit u najgorjem tramvaju koji vozi Zagrebom - Čehu

Jel se sječa tko ovog putopisa? Razmišljao sam sal da ga uopče nastavim, jer ne bu tu puno novoga, a u zadnje vrijeme su se pojavili i oni koji ovakve putopise ocjenjuju smečam, ali kako broj pregleda ovog putopisa nije loš, odlučio se ja nastaviti. Prvo budem riješio zaostatke iz doba kad me na forumu nije bilo. Dakle, počinjem s ako se ne varam jedinim prošlogodišnjim snijegom, a u gradu sam bio 25.01.2014. Dakle, snijeg je padao u petak, a ja sam u obilazak grada krenuo u subotu. Krenuo sam prema stajalištu Maksimir, pa evo par usputnih Dakle, kao kaj se vidi iz slika, padao je mokri snijeg i napravio puno problema u željezničkom prometu usljed rušenja stabala. HŽ-u se može svakaj prigovorit, ali evo jedne pohvale za lijepo očiščeno stajalište Ovaj je znak na zapadnom rzubu stajališta je novost od novog voznog reda i nekoliko dana nakon postavljanja, našao se neki veseljak koji ga je okrenuo za 90. Srečom pa ovaj znak zapravo nikomu ne služi jer u tom smjeru vlakovi idu jako rijetko, ali to naravno ne opravdava kretena koji se našao igrat s znakovima Evo vlaka 985 preko Bjelovara za Viroviticu u prolazu

Kao i uvijek zanimljiva šetnja. Kaj se tiče ZET-ovih automata, s njima i ja imam zabavu. Imam mjesečnu kartu i baš sam neki dan imao problama oko prislanjanja karte na automat. Prislonim ja i automat ne reagira i pokušavam ja to više puta i ne reagira, da bi na kraju vozač rekao da odem sjest, jer sam se svaki dan vozio tim busom i svaki dan je bio isti vozač, a očito mu nije teško zapamtit svakodnevnog putnika na polasku u 4.50. To je samo jedan od problema kojih imam s tim automatima, tako da oni očito ne rade baš najbolje. Kaj se tiče slučaja tvoje kčeri, da trebalai bi imati neku toleranciju, ali to bi trablo biti 10 ili 15 minuta, a ne cijelo vrijeme boravka u tamvaju, jer bi onda netko mogao uč u tramvaj s kartom koja vrijedi još dvije minute i vozit se idučih sat vremena u tom tramvaju, a to baš i ne bi bilo u redu.

Točno je da ima puno fotki mosta, a pogotovo iz vlaka, ali ova prva mi je najbolja i to zato jer je zrak očito bio jako čist i nije bilo one izmaglice koja je kvarila skoro sve fotke do sad. Možda je i u pitanju doba dana, ali kaj god da je ove fotke su ti baš dobro i jasno ispale. Uglavnom lijepo da si nas počastio fotkama Gorskog kotara, baš osvježavaju dok se tu kuham u prevručem Zagrebu.

Zanimljiv cipelcug Kaj se tiče mina, evo situacije https://misportal.hcr.hr/HCRweb/faces/simple/Map.jspx

Hrvat nije Grk, nego je izgrađen u Kraljevici, kao i njegovi blizanci Marjan i Juraj Dalmatinac, a blizanci Biokovo i Jadran su izgrađeni u Splitu. Tin je Grk i nema veze s ovih pet trajekata.

Prvo čestitke Stanleyu i ostalima na odličnom prikazu stanja na zapdnom Zanimljivo da su i početni i krajnji koldvori ovog vlaka zapravo zamjenski koldvori, iako Meidling i zapadni baš i nisu za usporedbu.

Hvala svima na pohvlama. Ma kaj bi se ljutil. Pa i ideja mi je bila kad sam započinjao ovaj putopis da ga forumaši koji su bili na Maksimiru nadopune. Zato i takav naslov putopisa, iako pol putopisa nema veze s Maksimirom. Mislim da se odgovor na ovo pitanje može nač na drugoj Seabralovoj fotki na kojoj se vidi plava sparkiran na Borongaju. Također ovaj Plavac s prvog posta mog putopisa je došao par minuta prije polaska čini mi se isto s Borongaja, tako da očito Borongaj služi za parking Plavcima.

I za kraj jedan tramvaj u daljini koji je dok je bio u redovnom prometu vjerojatno koji put vozio i kao stara desetka To je to od mene. Pozdrav

Manevarka s vagonima Desetka se vrača prema Borongaju Istu desetku sam sreo kasnije na Zrinjevcu Još jedna na Tomislavcu

Još jedan pogled na desetku kojom se budem vozio do zapadnog Radnici u daljini Pogled na sljemenski toranj Ovako izgleda okretište s nasipa Pogled prema stajalištu i putnicima koji su izašli iz desetke i sad idu prema vlaku Išli su ovim putem i jedina dobra stvar je to da put vodi do pothodnika, tako da bar za sad nema masovnog pretrčavanja Branimirove Destka na zapadnom I na zapadnom je gužva Parkirani Mađar u daljini Nastavak slijedi

Stvarno izgleda lijepo Nove oznake Pogled prema dva usvinjena Mađara Prema tamo ne bude nikaj išlo još nekih tjedan dana Još jedan pogled na lijepotana. Zapravo svaki puta kad izađe neki Mađar svježe ofarban iznenadim se kako može lijepo izgledat taj vlak Sva tri Mađara Na okretište je došla i desetka Jedan lijepi pogled na Medvedgrad A dugo je i bilo čitavo Nastavak slijedi

Dakle, kako je sa zapada dolazi dosta izvještaja, evo jedn moj kratki s istoka. U putopisu, zapravo kratkopisu bude i malo zapada i tramvaja, naravno desetki. Kad sam došao do stajališta Maksimir, zatekao sam ovaj prizor. Jedan Mađar i jedan koji je nazire u daljini. I nije baš nekaj posebno Ali uskoro se stanje promjenilo. Dolazi Plavac koji bude krenuo prema Osijeku kao vlak 985 Par sekundi nakon Plavca se pojavljuje Mađar na vlaku 2170 iz Novoselca Sad je na stajalištu gužva Vlak 985 je postavljen i spreman krenuti na dalek put Hž se pobrinuo i za porebe putnika A ti isti ne pomišljaju koristit pothodnik Ovaj je Mađar nedavno obojan ili opran, pa se sav sjaji i moram priznat da izgleda jako lijepo ovako čist Nastavak slijedi

Sad malo tramvaja na Zrinjevcu Pa snijegom zameteni Ruđer Boškovič... ...i August Šenoa Malo tramvaja s Tomislavca I za kraj moja omiljena lokomotiva To je to. Do idučeg snijega pozdrav

Prije par godina na križanju Preradovičeve i Masarykove je postavljen spomenik Nikoli Tesli. Inače spomenik je originalno bio postavljen unutar instituta Ruđer Boškovič, ali je današnja gradska vlast odlučila da je ovo mjesto prikladnije za taj spomenik Vjerojatnu su mislili da ga postavljaju u Teslinu ulicu, ali su se malo zaj... Lijevo Preradovičeva, desno Masarykova koja je nastala između 1850. i 1864. i nazvana je Marofska, da bi 1930. dobila današnje ime po prvom predsjedniku Čehoslovačke Pogled iz Preradovičeve ulice prema Preradovičevom trgu, koji se popularno zove Cvjetni trg Varšavska ulica Dakle Cvjetni trg je mjesto gdje je Zagreb vjerojatno najviše devastiran. To je prije bio jedan jako lijepi trg s posebnom atmosferom, krošnje drveča su mu davale poseban ugođaj, postojala je stogodišnja pumpa za vodu, popularni Željezni Francek i onda je sve to 1995. nestalo i trg je potpuno opustošen. Onda je drveče kolko tolko naraslo, ali onda su se sjetili napraviti ono ruglo od trgovačkog centra i još jednom obnovit trg, tako da je od jednog lijepog i ugodnog trga postao mjesto koje je bolje zaobič. Sjevernom stranom dominira Pravoslavna Crkva Preobraženja Gospodnjeg koja je sagrađena 1866. na mjestu stare dotrajale Crkve. Prije toga je tamo bila Margaretska Crkva i groblje, ali su je 1794. prodali Pravoslavnim trgovcima koji su se u Zagreb tada doselili večinom iz Grčke. Kao podsjetnik na Mrgaretsku Crkvu danas je desno od Crkve istoimena ulica, a lijevo je Preobraženska. Oba dvije ulice nakon 100 metara završavaju na Ilici Cvjetni trg s Ilicom povezuje i prolaz Oktogon Spomenik Petru Preradoviču Istočna strana trga Došao sam do potpuno očiščene Ilice Pogled iz Petričeve prema Ilici Nastavak slijedi

Glavna djelatnost danas u Gajevoj su pogrebnici Na uglu Gajeve i Kovačićeve se smjestio Faemaceutski fakultet, a zgrada je građena za francusku školu Alliance fancaise Križanje Gajeve i sjevernog zelenog vala Križanje Gajeve i Berislavičeve... ...i pogled niz Berislavčevu prema Zrinjevcu Zanimljiv dio zgrade na istom križanju Pogled u dvorište Arheološkog muzeja Ne idem Gajevom do kraja, nego skrečem u Teslinu, a ovo je križanje te dvije ulice Dakle, Teslina se prvotno zvala Nikoličeva, a 1952. je dobila ime po istraživaču i izumitelju Nikoli Tesli. Ovo je sjeverni dio ulice... a ovo južni Nastavak slijedi

Još jedan tramvaj u daljini Evo jedne zgrade s lijepo obnovljenom fasadom. Odmah se vidi koja je to razlika prema ruševinama od zgrada. U ovoj je zgradi sjedište HŽ-a. Svjedoci smo da bi neki selili sjedište HŽ-a iz te zgrade jer puno košta, ali kaj onda s zgradom? Sumnjam da bi se nekom privatniku isplatilo uzet ovu zgradu za poslovne prostore, a kako je ta zgrada malo umjetničko djelo i time spada u kulturnu baštinu grada, a i države, onda ne vidim u čemu je problem da država financira održavanje svoje baštine Zgrada na uglu Gajeve i Mihanovičeve ulice Preko puta sjedišta HŽ-a se nalazi jedna zgrda koja ima veze s željznicom. To je hotel Esplanade izgrađen 1925. za potrbe putnika vlaka Orijent express. Jedno vrijeme je imenu hotel pridodan naziv Regent, ali to je nedavno maknuto Zanimljiv znak na žutoj kuči. Ljudi koji ovdje rade zanju kako vode željznicu, pa na posao putuju autom Evo primjer lijepe, ali derutne fasade Mnoge najobičnije stambene zgrade u donjem gradu imaju ovakve ukrase po sebi kao ova zgrada u Gajevoj ulici, a ovo je rad projektnog biroa Hönigsbeg i Deutsch iz 1911. Neke sam zgrade morao rezat kako se ne bi vidli grafiti :ljut11: Na ovoj prilično velikoj zgradi piše da je ministarstvo financija Zimska služba je dobro očistila južni zeleni val Nastavak slijedi

Ponovo je pao snijeg u Zagrebu, ali nije bio baš velik, a i kratko se zadržao, međutim svejedno sam uspio uhvatit malo snijega u Zagrebu. Za početak tri fotke od petka 22.02.2013. Prvo, vlak 2204 iz Koprivnice za Zagreb vučen lokomotivom od Carga Još dvije iz Maksimira dok je snijeg još padao Nastavljam s fotkama od subote 23.02.2013. Prvo, dolazak vlaka B786 iz Virovitice Zgrada glavnog Ovo bi trebao biti Plavac za Đurmanec i Stubicu Tramvajima snijeg ovaj puta nije smetao, pa evo dvije fotke tramvaja kako prolaze Starčevičevim trgom Do centra budem išao Gajevom ulicom. Ta se ulica prvo zvala Bolnička, po bolnici Milosrdne braće koja je stajala na uglu Jelačićeva trga i Ilice na mjestu na kojem je današnji neboder i zgrade ispod njega, a kasnije je neko vrijeme nosila naziv Poštanska, po pošti koja se u njoj nalazila. Svojim izgrledom u vrijeme kad je preimenovana u današnji naziv, izazvala je revolt Gajevih nasljednika, jer je u to vrijeme u toj ulici bilo blato, zapušteni vrtovi, skladišta i pilana. Kasnije se ulica jako proljepšala, te je u njoj izgrađeno dosta lijepih i reprezentatitvnih zgrada, tako da danas ne bi imali čemu prigovarat, osim stanju fasada na tim zgradama Kad sam spomenuo stanje fasada, ono je u cijelom donjem gradu jako loše. Izuzetak je tek istočna strana potokove, te donekle Ilica, ali večinom su zgrade u alarmantnom stanju i to je velika šteta, jer večina tih zgrada je prekrasna i da se to obnovi donji grad bi bio ukras grada, a ne kao danas kada podsječa na neka bolja vremena na prijelazu iz 19-tog u 20-to stolječe. Nastavak slijedi

Dobro, znači sad mi moramo nakaj napisat ako hočemo vidjet kaj je dalje bilo. Prvo, kad sam bio na Lastovu, kupao sam se unutar vojnog objekta kod Pasadura i bilo je dosta ježeva, pa sumnjam u istinitost priče koju si čuo, a sad, rekao bih i da sve ono smeče u moru ne koristi čistoči istog, ali istina ja sam se kupao na ulazu u zaljev. Kad sam več spomenu svoje ljetovanje na gradu Hvaru za 189 DEM, mogao bi napisat i nekaj o tome dok ne odeš predaleko od Hvara. Dakle, bila je godina 1993. vrijeme je rata i turizam je praktički mrtav. Pojavio se oglas jedne agencije za ljetovanje na Hvaru u hotelu Amfora s punim pansionom i prijevozom za tih 189 DEM. Put je išao autobusom do Senja, pa na brzi bord Iris ili hidrogliser Mirta do Hvara. Oba broda su bila vlasništvo (propalog?) Kvarner expressa. Put je do Senja protekao dobro, kao i nastavak do Hvara, a kako smo bili dosta brzi, čak smo malo skrenuli s puta i prošli pokraj Kornata. Osim gostiju te agencije koji su bili smješteni u hotelima Amfora i Pharos drugih turista nije bilo. Grad je bio poluprazan, ali ipak živ jer su to veliki hoteli, pa je i ljudi bilo, ali po mojim sječanjima atmosfera je bila dosta sumorna. Svaki dan je uplovljavo trajekt na relaciji Rijeka - Dubrovnik i to je bio brod koji život znači. Na toj liniji su bili Liburnija koja i danas plovi, Slavija I koja je izrezana i Ivan Zajc (na znam kaj je s njim bilo). Povratak nije protekao tako dobro kao put tamo. Prvo je hidrogliser kasnio nekih sat vremena, ali ajd dobro, krenuli mi. Odjednom smo stali na nekom otoku i kapetan i njegov pomočnik su nekaj ronili ispod broda. Ok, krenemo mi nakon nekog vremena i odjednom nasred mora brod pada i stane. Plutamo mi tako, a kad smo stali automatski se ugasila klima, pa je bilo vruče. Radio je normalno radio, a bila je neka emisija žalje i pozdravi i to po principu kaj netko naruči to se pušta pa makar bilo četiri puta u zadnjih pola sata, a svaki drugi koji nazove naruči "Cesaricu" od Olivera, tako da sam je tog dana čuo valjda 20 puta, tako da i danas kad čujem tu pjesmu, odmah se sjetim pokvarenog broda. Kako je iza nas išao brzi brod Iris bilo je i ideja da se na njega prebacimo, ali i on je blagoizvolio krepati. Očito je ta relacija bila previše za te brodove. Kružila je priča da su iz Rijeke poslali drugi hidrogliser po nas (prekrcaj nasred mora bi bio zanimljiv), a bilo je i bistrih ideja od strane ženskog djela putnika da ode par muškaraca zaprijetit kapetanu da moramo krenut Na znam kaj su mislile, da je kapetanu jako velik gušt plutati izmđu Pašmana i Dugog Otoka. Nakon dva sata smo napokon krenuli i stigli smo do Senja. Ukrcali se na buseve i krenuli, međutim usput su nas par puta zaustavljali i legitimirali, a bili smo među zadnjima koji su prošli tom cestom prije uzbune, a u daljini se vidjelo kako nekaj gori i to na više mjesta. Putnici s broda Iris su išli za Rijeku i tamo prešli na buseve. Evo jedne fotke tog hidroglisera prije polaska za Senj, a ovaj balavac koji smeta sam ja Druge godine 1994. sam također išao s istom agencijom u istom aranžmanu na Hvar, jedino je poskupilo, pa je bilo 289 DEM. Put je i tamo i natrag protekao u redu, a i Hvar je malo živnuo i sve je nkako vedrije izgledalo, a čak smo u povratku prošli pokraj Zadra jer se je očito situacija na fronti smirila, pa smo mogli proč bliže obali. Jedina zanimljivost je bilo pristajanje u Primoštenu radi doljevanja goriva. Hidrogliser se nije mogao dič, pa je kapetan zamolio jače muškarce da dođu naprijed kako bi tamo bila največa težina. Međutim, jedan koji je bio uvjerljivo najteži na brodu je mislio da je jako duhovit i zbijao je šale na račun toga kaj hidrogliser nemre krenut, a nije mu bilo ni na kraj pameti otič napraijed, a možda bi lakše krenuli da smo njega bacili u more. Uf, malo sam se previše raspisao, valjda nebute zamjerili.

Više nigdje. To je stari naziv za Radičevu ulicu, koja ide od sjeverozapadnog ugla Trga bana Jelaičića prema Ilirskom trgu. prolazi i malo ispod Kamenitih vrata.

Hm, kad več moramo pisati, valjda ne bu problem ako napišem kako je Lastovo izgledalo 1997. kad sam tamo ljetovao. Je da sam to trebao napisat ranije, ali eto, stalno si mislim budem napisao, pa nikad napisat. Je da je malo glupo pisat o Lastovu kad je putopis došao do Hvara, ali priču kako sam ljetovao tjedan dana na Hvaru u hotelu Amfora za 189 DEM i to za puni pansion s prijevozom tamo i natrag budem pisao kad putopis dođe do grada Hvara. Dakle Lastovo 1997. Te godine sam ljetovao u hotelu Solitudo (ak se dobro sječam imena hotela) koji je zapravo u mjestu Pasadur, iako se vodi pod Ubli. Krenuli smo u 4 ujutro iz Zagreba, ali kako smo imali tri stajanja koja su trajala umjesto 20 minuta 40, tako smo zakasnili na katamaran koji nas je trebao prebacit pred sam ulaz u hotel. Umjesto toga, išli smo trajektom Lastovo, koji se onda zvao Lastovo I. Kad danas gledam na to sve, jako sam zahvalan vodičkinji kaj nije mogla utrpat ljude u bus kad je trebalo krenut, jer vožnja trajektom od Splita do Lastova je pravi gušt i puno je ugodnija nego duplo krača vožnja u onoj konzervi od katamarana. Na kraju smo umjesto u dva popodne došli do hotela oko 8 navečer. Sad malo o samom mjestu. Pasadur je amlo mjesto na otoku Prežba i smješten je uz cestu koja ide uz obalu. Kad se prijeđe most na lijevo nakon nekoliko kuča je ulaz u bivši vojni objekt. Te 1997. je još postojala stražarska kučica s zastavom bivše države, ali zvjezdu su izbrisali. Kad sam 1999. bio nakratko povno tamo te kučice više nije bilo, a razlog je gradnja nečije kuče na tom mjestu. Očito je netko mislio da je Lastovo toliko izolirano da je i inspektorima predaleko. Turistički djelatnici očito nisu navikli na turiste i to se je jako vidjelo. U moru dalje od one stražarske kučice unutar tog vojnog objekta je bilo svačega. Od pribora za jelo, preko starih štednjaka do jednog Yuga. Očito je taj dio nakon povlačenja vojske mještanima poslužio za smetlište. Pomislio sam tada čak da su to mještani pobacali stvari iz vojnih objekata u more, ali kad bolje razmislim, rekao bih da ako su našli štednjak u dobrom stanju da bi ga prije odnesli doma nego ga bacili u more, a o Yugu da ne govorim. Iako ima svakavih ljudi, pa se nikad ne zna. Vojni objekti su bili dosta devastirani, a bilo je i par tunela u koje se ulazilo morem. Povratak katamaranom i nije bio nako uživanje, a od Splita smo se vozili u ZET-ovom busu. Čim smo vidli s čim idemo dalje, netko je pitao "Kaj nam treba pokaz za ovo?" Te godine je s obzirom da je hotel bio skoro pun, bez obzira na izoliranost, Pasadur bio dosta živo mjesto, a kad sam ponovo došao na jednodnevni izlet dvije godine poslije, hotel je bio zatvoren (kupio ga Kutle), izgradile se neke nove kuče (očito vikendice) s autima splitskih registracija ispred, a ljudi skoro da i nije bilo. Ne znam kakva je situacija danas tamo i dal taj hotel uopče radi, ali ono kaj sam zatekao 1999. nije bilo nimalo obečvajuče.