VICTOR

Želim se ispričati na nekim groznim tipfelerima, malo sam žurio da sve skupa dignem na forum što prije... Editirao bih, no vremenske postavke foruma mi to ne omogućuju. Drempa, super film

DIO DESETI (ZADNJI) VARAŽDIN, KOLODVOR, DEPO Ovaj puta odmah smo došli do službene osobe na kolodvoru (bolje rečeno, naletjesmo na istog). Turismo mu dozvolu (srećom, Ivog to svugdje nosi) i sve je bilo ok. Upitan za depo, dopustio je da i tamo njnuškamo. Meni je cajt već malo bil knap (čekao sam 995 za Trnavu), alui sam i ja za njima. Osjećala se lagana skepsa za depo, da nam ljudi tamo ne bi pravili probleme. I ko za vraga...dok smo se divili ličankama, neprežaljenoj zelenoj bondici, a Zeus se umalo rasplakao nad sudbom krampa četvorke, došel je jeden gospon, tak u hažejovoj plavoj radničkoj kuti. Škicao je on nas još izdaleka, no dok se doteturao (zbog opreza i vrućine), mi smo već poslikali makine na otvorernom. Zeus se odmah prometnuo u pregovarača, pripomogao je i neutralac, nadali smo se da bu kajakavac poslušal kajkavace, al vraga. Malo parafraziram razgovor. - Je dečki, a kaj vi tu delate, kaj hodate. - Je gledamo malo, slikamo, imamo dozvolu. - Ma kaj, od koga. - Od onog gospona na kolodvoru, RVR-a. - -Ma kaj on ima govoriti, tu nema se kaj raditi. - Gospon, pa poglečte ovo na majici: Klub ljubitelja željeznica. - A ja sam ljubitelj penez pa se ne motam po šalterima. Kaj da čovek veli nakon ovakve replike. Gospon se okrenul i otišel, a dečki su odlučili ići njegovom šefu/nadređenom. Kaj je bilo dalje, ne znam, moram sam nazad jer je vrijeme išlo, nisam htio da mui cug ponegne pa sam dost naglo ostavil društvo. Desilo mi se i nešto o čemu nisam imao pojma dok sam bil na terenu. Tman kad smo došli na kolodvor, slučajno sam stisnuo ISO gumb i on je s 80 otišao na 800. Zbog toga su slike užasne, pune šuma, probao sma nešto s PS-om,ali... ...moram pokazati ovog šveda... ..pa moju novu ljubimicu... ...i moćnu 055 koja se baš špinčila oko mene Ništa bolje nisu slike s povrataka...da su kakve trebaju biti, upotpunile bi i zaokružile jedan predivan railfanovski dan. Hvala svima, i nek nas dogodine bu i 30...

DIO DEVETI PREMA KRAJU Polako se bližio odlazak i trebalo je sve to spremiti Zeus nam je otkrio tajne višnje (a ne Višnje) Još jedan plavac A onda su došli sudbonosni trenuci: netko je na mostu. Zaboga, pa to je 2063 XXX! Pa zašto, sjajno si kuhio, svi smo još živi, pa nemoj!!!! Ali ne. Uzeo je svoj top, okrenuo na automatiku i bio spreman okinuti.Ona se približavala i vrištala od užasa. Gdje je? Ne znam kako, ali poslije se pojavio kod nas: živ i zdrav. X file, definitivno. Nakon zajedničke fotke počeli smo se razilaziti, otprilike pola nas je nastavilo do vž kolodvora.

cvrlj, cvrlj, cvrlj DIO OSMI Portos i 2063 XXX su najviše brinuli oko roštilja, sjajno održavali vatru i prije nego kažeš makoza, sve je cvrčalo i mirisalo sve do Čehoka. Barney, Barney, tako si nam falio. I Erraser... Naši juniori u razgovoru ugodnom Naš punkt je sad još zorniji (nadam se) 2063 XXX-ova cura ne treba strahovati, dečki je kuhar i pol Zeus se uznemiril što je značilo samo jedno A pravi šok i nevjericu je izazvao narančasti duplić Nakon prve ture, roštilj je dislociran. Nečije hlače se dime: Pridružio nam se i Vedi Dakako, i ovdje je bilo začudnih pogleda

DIO SEDMI VARAŽDINU UZ DRAVU Kako nas subotnji vozni red stvarno nije mazio, trebalo je smisliti kud sat. Otprije je drstoka želio roštilj uz Dravu, alui i igri su bile i lanjska lokaciju uz most preko Bednje i neka ekskluziva kod Sv. Ilije do koje, nažalost, nije uspio doći. I tako...odosmo na Dravu. Smjestili smo se ispod cestovnog mosta, a susjed mu je željeznički, naš predmet obožavanja: Dolje je vladao priličan propuh i još se nismo ni smjestili i iznenadio nas je vlak. Zato je Zeus sve uzeo i svoje rukue i redovito nas alarmirao kad će sljedeći. U tome je pomagao i zagi koji je bio naša izvidnica na mostu. Zato nam ovaj nije mogao umaći: Skretničar i bitter bili su nerazdvojni. Ona voli mostove i tunele, a on industrijeske pruge. Portos je u početku slikao, a kasnije se prometnuo u izuzetno spretnog kuhara, a egerke je bio vrijedni previdtelj Feritu i njegovom kolegi. Čopor viđenih fotografa Naše mjesto pod suncem, ovaj, mostom. Jako je dobro došlo jer je u par navrata bilo naleta kiše, ali ništa ozbiljno. Na kraju se i razvedrilo pa nam vrijeme nije pokvarilo dan. Tko bogoti broj sljedećeg dizla, dobit će ovaj vrhunski set noževa.

DIO ŠESTI SVETI ILIJA Ubrzo smo se opet svi skupšili i napredovali prema Svetom Iliji. Krasna lokacija, obronak, silan zavoj, barokna crkva na brdu. Ovaj put sam pažljivije birao svoj foto-punkt. Stanley kanda da je nešto zabrinut (baterije, sunce, nešto treće?)... Razmještamo se na razne strane, neki su potegnuli i pol km do istoimenog stajališta... Dok čekamo vlak, ja se igram sa zoomom... Lijepa crkva Mađarski kolege (ovo je, dakle, bio međunarodni roštilj) koji su nam se priključili u Marofu zajedno sa STIBom. Cin-cin, signali rade i nastaje možda ponajljepša slika: ...koju posvećujem ruxruxu i dobrohotno ga špotam što nije imao fotić sa sobom

DIO PETI BEDNJANSKA SAČEKUŠA Luifta do sljedećeg vlaka je bilo i oni poduzetniji su htjeli u sačekušu. Pridružio sam se reicheu, portosu, zagiju, ivogu i otputismo se nedaleko one marofske tvornice. A tamo...ko stvoreno za nas. Pažljivo oko otkrit će, međutim, vrlo ćoškast zavoj (toga više nema ni u simulatorima). Portos sugerira lokaciju... Ivog i ja smo krenuli dalje, no, iz moje perspektive, ja sam pretjerao. Otišao sam u sam zvizdan podneva u gustu i visoku travu, na magdan kojoj zmiji ili insektu...da je bila zima, ovo bi nilo super, ali ovako...dobio sam samo ovo (i nešto slično)... Od danas je 2044020 moja omiljena. vukla na s iz Zg, sad smo je uslikali na povratku i kasnije smo ju opet sreli. Puno fala i strojovođi koji je svirnuo vrlo tiho i umilno, pravi pozdrav, a ne ljutito strašenje. Makar nije čisti leslie, truba ima krasan zvuk. Čudesno je kako se zvuk odbija o brda Presečnog i bednjanske doline.

DIO ČETVRTI NOVI MAROF Desantirali smo i na Marof i to na nadvožnjak kod Remetinca (al nikto ni završil v reštu). Iz smjera Zg... Za Vž...kolodvor je manje od 1 km dalje...2063 XXX je junačio malo, nemre njemu nio jedna 2'044 niš... Al nemre ni nama poslužiti kao foto-ulov, vlak dojde tek za sat, zato tek jedna skupna slika.... Ne trebam valjda komentirati reakcije mještama koji su nam se čudom čudili. Zato smo nastavili vožnju autima i umarširali u kolodvor... Iz Zg ne ide niš.. Bome ni iz Vž... Marof je opremljen i izlaznim signalima, kaj je takav trošak da ih se metne i u Budinšćini? Zanimljiva zelena fasada: Tu je i naš filsmki snimatelj čija oprema ulijeva strahopoštovanje. Uvijek opravimo frizuru kad naletimo na njega. Drempa će desantirati na YouTube... Mukotrpno se traže teksture za simulatore... Možda je jedan od ovih motiva nagnao prometnika da „privede“ Stanleya i Zeusa. No, ubrzo je sve razjašnjeno i čak smo dobili njegvu sliku i informaciju o onom teretnom u Zaprešiću. Zeus je, usput, iksazao veliko diplomatsko umijeće i gotovo svaku informaciju je uspio iskamčiti od poslovično sumnjičavih i zatvorenih HŽ-ovaca.

DIO TREĆI PODRUTE I ovdje sam prvi put u životu, na ovom divnom stajalištu/odjavnici,a, kad bi se HŽ potrudio, i ukrižju. Dogodio nam se fenomen po kojem su bili poznati Riječani. desant na stajalište. Podrute su zaposjednuite, tu je jedan prometnik i nije mu bilo svejedno kad je vidio 20 nas naoružanih s fotićima spremnih da uslikamo apsolutno sve. Zato je malo gunđao, no na kraju je sve bilo ok. Možda zaista ne bi bilo loše opet učiti od Riječana i prvo otići put prometnog ureda, predstaviti se, a ne da čovjeka strefi herc. Podrute prema Vž... ...odnosno Zg. Zanimljivo, iako se dopima prilično neiskorišten, skretnice s ind. kolosijekom su opremljene elektromotorima. Razrada taktike za dalje... Znak za prugu i cestu, ovdje su usklađene Najljepši dio pruge...malo nezgodno slikan...

DIO DRUGI BUDIJNŠĆINA Mjestašce s puno, opuno ljudi. Inače ih nema toliko, ali danas je prošćenje pa su mnogi potegnuli iz svojih mjesta i zaselaka cestom. Uglavnom mlađarija i obitelji, zgodna neka atmosfera. U kafiću i za klupama iza stanice neka mi poznata lica. Zanimljivo je da smo mi koji smo došli vlakom stigli prvi. Dočekao nas je naš domaćin i vođa puta. Tek malo kasnije počela je kapati ekipa iz Zagreba, Rijeke, Varaždina, Krapine... Dok je tako vrijeme prolazilo u našem askupljanju, valjalo je pronjuškati budinšćinski kolodvor. To je meni jedno prilično mistično mjesto o kojem sam toliko slušao, a danas tek prvi puta i kročim istim. Prema Zaboku / Zagrebu Prem Novom Marofu/Varaždinu Sam kolodvor, skroman i malen, stisnut između brad i zavoja. A onda smo se podijelili u ekipe koje se posjedale u moćne automobile. Posebno treba istaknuti vozače: neutralac, portos, Pfaff, ivog i dakako, drstoka. Još da smo istaknuli kakve forumaške rekvizitze i da smo trubili, bi ljudi pomislili da smo svatovi. Peljali smo se do Podruta, meni najljepše stanice na cjelokupnoj trasi Zg-Vž. Do tamo smo vidjeli i prvi ŽCPR prijelaz nedaleko Peca i prvi opaki zavoj i uspon pruge. Idealno mjesto za začekušu. Slijedi nas Ivog sa svojom črlenom makinom, no rijetko tko može sustići drstoku. U pozadini još jedan divan motiv s podrutskom cirkvom.

DIO PRVI Dugo i nestrpljivo sam čekao taj dan. Prvi puta sudjelovat ću na forumaškom roštilju koji se već tradicionalno odvija na potezu Budinčćina – Varadždin. Protekle dvije godine stjecajem raznih okolnih, nisam bio i nervoza pred premijeru je bila razumljiva makar sam se s većinom forumaša već otprije uživo upoznao. I tako započe sve. Srećom, noć prije sam dobro proučio vozni red i otkrio da moj plan ima puno opakih rupa koje su mi mogle upropastiti putovanje. Pretpostavka da trnavska blagajna radi subotom i da istim danom prometuje 8008 bile su pogrešne. Zato sam namjestio uru na pola 6 i hvatao raniji cug. U dobroj staroj Trnavi me iznenadio friško obnovljeni mađar (013) koji je, kako se čini, imao svoju prvu vožnju nakon Gredelja. Na GK uobičajna pospana, mamurna žurba koja je mnoge putnike namjernike svalila na klupa ili vlastite ogromne naprtnjače u nadi da će dočekati svoga vlaka. Tako je prostorija s blagajnama bila puna studentica koji se bezbrižno spavale uvaljene u svoje torbetine sve dok im „šefica“ nije došla i nježno cukala nogom ne bi li dozvala budnosti. Zaista se svašta mogne vidjeti na kolodvorima, zacijelo su stoga oni stalna inspiracija pisaca, skladatelja, umjetnika...čitav svijet u malom. 994, vlak kojim trebam krenuti, još nije postavljen, a dvije dizelke škilje nedaleko botanike. Napokon, eto i garniture: 2 betejca na čelu, a iza njih bijeli bl. A onda se počelo događati neobično i začudno manevriranje: manevra je ubacila još jednog betejca na čelo. Ok, nećemo se gužvati. Potom je cijeli vlak odgurala na prvi peron i otkačila bl. Tipično – pomislih. Vlak je vraćen na staro mjesto. Potom se odnekud pojavila 2044010 s, činilo mi se, potpuno istim Bl-om. I stvarno, zakačili se i oni na vlak. Mislio sam da je svemu kraj, kad eto iz botanike 2044020, dolazi na čelo vlaka. Zaprega!!! O, koje li časti. Spazih, odjednom, visokog i ozbiljnog gospona kako slika i vidjeh – pa to je STIB. Nije prošlo dugo, a još nam se pridriži i reiche i egerke. I tzako naše putovanje otpoče. Pričamo tako o forumu, vagonima, fotićima i ne primjećujemo kako cug klizi i ne mari za zagrebačke kvartove. Respektira samo Zaprešić gdje staje. Reiche izražava već sada vrlo blago nezadovoljstvo betejcem u kojeg se smjestismo (naravno, bijeli bl se napunio dok si rekao keks). I tako dođosmo u gradić Intera i našu pažnju smjesta zaokupi radni teretnjak za Zagorje, na čelu mu 2062055, a i iza tek Utz i par Eas-a.- Pravi railfanovi, zanemarismo naše kolega koji su bili na prvom peron u i kao ozebli sunce tražili nas. No, kasnije će im se posrećiti... I tako se naša ekipa trucka prema Zaboku... A kad smo tamo došli, eto nam dočeka: Zeus nam se pridružuje, a 2063 XXX i Stanley „okidaju“. Zeus je živi enciklopedija, nema tog vagona kojegh on ne zna. Užitak ga je slušati. Vlak jako sliči Maestralu po zaustavljanjima, a ja sve više atkiviram svoje fotkalo: Zlatar Bistrica Konjščina Pokušao sam uhvatiti i zapregu u akciji. I tako smo stigli do Budinšćine. STIB nije sišao s nama, nastavio je put Varaždina, no to je bio tek privremeni sastanak.

Ja sam još pod dojmom i moram se ispričati ekipi za vž-kolodvoru što sam ih naglo napustio jer sam taman stigao na 995 Osmijeh mi nije silazio s lica sve dok nisam došao do slika s posljednje, varaždionske etape. Pukom nesmotrenošću i slučajnošću digao sam ISO parametre u modovima u kojima sam slikao na 800 i koloplet slike iz Varaždina kai i iz vlaka na povratku su jedva upotrebljive uz obilnu pomoć Photoshopa i sličnog. Kako su fotiću upravo i baterije otkazale poslušnost, moram ustanoviti je li se to dogodilo slučajno (u što sam uvjeren i želim vjerovati) ili se nešto drugo dogodilo. Iz navedenog razloga, svoj prilog odgađan kroz dva-tri dana dok se saberu i slegnu dojmovi te probavi pečenje s roštilja Da ipak to ne ispadne samo tako...eto vam jedna slika-mamilica:

Ttt, sad ti kombiniraju i mađare i Lokomotiva podserije 300e, to da ti ne bu dosadno... A imaš sreće i s kondukterkama, sve neke simpe Mislim da je vrijeme da ti uvale kojeg dizla...

Tak jena lepa kajkavska notica..fala ti

Da, to je taj...i k tome jedan od naših duljih tunela makar u Ravnim kotarima nema nekih velikih brda...

Pfaff, lijepo, detaljno, pregledno, informativno i vrckavo Ka navek, bi mi to pod Sljemenom rekli Zadarska je pruga dosta zapostavljena i trebalo bi obraditi i tunel Debeljak i Bibinje i posebno dionicu uz Krku..

Eh, dječice, jeste vi gotovi s tim putopisom jerbo ja imam prikladne završne slike. Stjecajem vragometnih okolnosti, nađoh se na peronu kad se ekipica iskrcala iz brzog kloparala (makar ne vidjeh naše forumaše seniore, ako ih tak smijem zvati ) Obratite posebnu pozornost na koordinirnost koraka

A jesu zločesti, pak su te denuli na Mavaga Ja se već poveselio...

Vjerujem da sui happy kaj ti je završil "prigradski" turnus Bravo i sjajno, kak navek...tek sam sad vidio (jerbo se upoznajem sa svim čarima sx10 ). Eh, da, znam da nekaj fali....di su tunelčeki...

Pa kolodvor Opatija-Matulji ima svjetlosne signale, ne likovne koji su ostali još samo u Jurdanima i Šapjanama. Sorry Al vrijeme je da se i njih zamijeni (koncentrirao sam se na prvi dio, pa zato)

Al meni se nije ispunila - da napokon stave svjetlosne signale...likovnima na elektrificiranoj pruzi (makar poštujem railfansku nostalgiju) u 21. stoljeću nije mjesto. Inače, vrlo lijepa i oku ugodna stanica.

Vidi, ja se ponadah novim slikicama, kad ono - nič. Heh, čim završio posao, odmah davim

Lijepo, Zlayo, informativno i, kako drugi primijetiše, malo odmaknuto od željeznice same. No, to je OK, i sam si rekao da će te drugi nadopuniti...

Pa nismo u koridi da te bikovi vuku

Stanley, tvoj mju je gotovo neusporediv s mojim mju 600, prije svega zbog stabilizacije slike ako ni zbog čega drugog. Stoga - na slikanje