Ćiro_bos

Alija se malo osamio Pričvrsni pribor je bio odvrnut...pošto je šina "legla", vrše se pripreme za njegovo vraćanje i zavrtanje Pogled sa šina i šarafa rijetko podižu...Ovo mi se čini da je naišla neka ženska osoba vrijedna pažnje...ma šta to značilo I opet šarafi ...koji se moraju i podmazati. Stara izreka kaže: "Nema posla bez dobrog podmaza"! Na tirfonjerki 1 ekipu predvodi moj komšija Ibrahim, takođe iskusni pružni radnik. Pomaže mu Suad Brada, mexiko imidža i T.D. Već se zavrću matice šarafa

Drveni bat, mada slomljene drške mi je nešto pojasnio...a ja znam i pitati Ukratko, to je uvođenje šine u DTŠ, dugi trak, ako sam dobro razumio pružnog poslovođu . Poslije mijenjanja šina u krivinama se čekala određena temperatura da se naprave varovi i jedna šina bi bez prekida-sastava bila povarena u komadu od 6 km. Danas je temperatura odgovarala i ona diktira vršenje ovoga posla, pa se ide na pravljenje jednoga vara. Ja sam stigao malo kasno, već su odvrnuli pričvrsni pribor i šinu istukli drvenim batovima, a mjesto zavarivanja nije leglo kako treba. Šina je preduga. Zato je autogenim sasijecaju, potkraćuju još za koji cm. Dok se to radi, na potezu od 200 metara pruge iznad varilaca vrvi od posla Uspjeli ih sakupiti na jedno mjesto: Pružni radnici iz tri-četiri družine, njih 13 sposobnih, sa svojim poslovođama i jednim pomoćnikom šefa dionice, dva varioca i dva vozača TMD-a učestvuju u današnjem poslu. Svako radi bez posebnih naređenja, uhodano i disciplinovano...temperatura se redovno očitava

Reportaža sa pruge...o ljudima koji vrijedno i pošteno rade na njoj, ljudima o kojima se vrlo malo piše i govori, koji su "medijski" u zapećku drugih, zvučnijih i razvikanih zanimanja na željeznici... ....a prva su karika u bezbjednosti saobraćaja zbog brige o ispravnosti same pruge, pruge bez koje se točkovi željezničkih vozila ne mogu okretati na svom putu do odredišta. Taj dan sam u 08.05 h vozom stigao u stanicu Duboki Potok, na svoje redovne poslove koje imam u ovoj stanici pod nadzorom. Jednom sedmično. Poslije obavezne kafe, zajedno sa svojim pomoćnikom, ovde domaćinom, krenuo sam u obilazak blok područja... Na skretničkom području je sve bilo u redu. I više nego u redu! Skretničar Muharem je skretnice očistio da su se sjajile. Jastučići su sjajili čistim metalnim sjajem, podmazani. Pošto sam viđao svakakvih skretnica i prisjetivši se jedne od glavnih u Sarajevo putnoj koju nisam smio ni slikati, ove sam slikao sa velikim zadovoljstvom i u čast Muharema. Na slici je u plavoj bluzi Dalje smo pošli uz prugu pregledati industrijski kolosijek kamenoloma u blizini. Kolosijek je bio odavno nekorišten i zarastao...u jako lošem stanju Pregledavši kolosijek, a znajući da se između ulaznog signala i predsignala izvode neki radovi na pruzi, da je pruga zatvorena krenuo sam da vidim i zadovoljim znatiželju. Dečki su nešto radili

Nemoj samo da se osjećaš. Mogao si doći u Kotoribu a nisi. Isto si mogao doći i na ovu burzu. Dođite ti i Nera na jesenju burzu. U pravu si kolega! Pravo mi je žao za Kotoribu, a na jednom susretu KŽM prije godinu i po sam bio, samo je tada bilo mnogo manje ovakvih forumaša na jednom mjestu. U svakom slučaju hvala na pozivu. pozdrav...

Kapo. Kolega railfan, modelar... Zaista lijepo! Iz svake tvoje fotografije izbija oduševljenje prizorom koji slikaš, tako da sam se i ja osjećao kao da putujem na susrete KŽM sa tobom. Hvala! pozdrav...

Svima čestitam na događanju, posebno našim forumašima koji su se okupili u velikom, rekao bih kompletnom broju i snimali, što je događaj sam po sebi, ravan dolasku tople parnjače u Hrvatsku... Imao sam poziv da dođem, ali sam bio malo prehlađen i tako zeznem. Sada, poslije viđenih fotografija mi je žao što nisam došao! pozdrav...

Da Roni, znam! Jezero ima tri strane, obzirom na položaj brane. Ja sam bio na prvoj kraćoj strani, a ti sa hotelom na drugoj kraćoj strani. Evo i satelitske snimke: Ja sam sa batićima bio na mjestu označenom pink bojom, a ti, odnosno hotel na mjestu označenom žutom bojom. Blizu tebe je bila i žičara preko jezera, o kojoj sam već ranije pisao. Ispod brane je Lukavac, koji bi nestao ukoliko bi brana popustila. Gore desno se vidi magistralna cesta i pruga Tuzla-Doboj. pozdrav Roni, od sutra putopis u kojem si glavni...

Hvala svima za pohvale i gledanje. Emotivno jest, ali eto, to je moje nekakvo stalno stanje... pozdrav...

I dalje nikoga u blizini. Sunce je zalazilo, a gnjurke u jezeru i dalje izvode svoj prastari ples Zalazak sunca je predivan! Zajedno sa batićima gledam ovaj prizor Odlazim, već pada mrak. Dan mi je ovime potpun, dobar, sa srećnim završetkom. Odlazim sa obećanjem da ću posjetiti ponovo "svoje" batiće, da vidim...sve da vidim i osjetim. U blizini sa pruge Brčko-Banovići se čulo kloparanje točkova i sirena 661... pozdrav...

Danas sam mislio postaviti drugi, veći, "snažniji" putopis...ali sinošnji susret na jezeru je promijenio moje planove. Jezero Modrac kod Tuzle. Vještačka akumulacija za potrebe tuzlanske privrede...ali i mjesto sa lijepom prirodom, za odmor, rekreaciju pa i biznis. Odem i ja tamo često, predveče, gledam da to bude uvijek druga lokacija. Da bolje upoznam sve čari ovoga jezera. Sinoć sam se kretao novoprosječenim putem kroz šumu, na lokaciji obližnjeg sela Bokavića, pri čemu ću izaći na obalu... Bez obzira što je put negdje tik uz obalu, pristupa vodi nema...obala strma i nepristupačna, ali ipak ima lijepih scena za vidjeti. Ove dvije gnjurke u svom redovnom pohodu na ribe...ili su samo u ljubavnoj igri? Nisam ih ometao, krećem se dalje. Na izlasku iz cjeline šume na obalu, šok, iznenađenje. Tri Baat "vagona" me dočekaše, onako tiho, bez glasa... Nisam znao za njih. Čuo sam glasine o "prodatim, poklonjenim, mukte" vagonima u ove svrhe, ali nisam imao predstavu u kakvom su stanju i gdje se nalaze. Opčinjen sam prizorom. Jako mi se svidio ovaj vagon, koji je i po boji najpribližniji našem batiću. Prvi u nizu Nigdje nikoga da upitam za dozvolu za približnije fotografisanje, da pitam kako su ovdje dopremljeni i kada...Ali nije ni važno! Ja sam slikao i uživao. Poželio sam vidjeti batiće, pa makar ovako, batiće u kojima sam putovao u srednju školu, izvodio psine sa ostalima u tunelu, stidljivi nespretni pokušaji prema suprotnom spolu...Sjećanja naviru. Rudari i željezničari na povratku iz smjene sa rakijom šljiivom Zmaj od Bosne... Da li je ovde priroda ukras batićima, ili su oni ukras prirodi na ovome mjestu...Za mene kao ljubitelja oboga, možda pristrasno, ali mislim da se ovde savršeno nadopunjuju. Svaki ovaj vagon je vidio mnoge sretne i nesretne završetke, razne sudbine...sudbina njih samih je bila da završe ovde, na neki način obogaljeni, bez nogu, očiju...ali su živi za razliku od drugih koji su isječeni... mrtvi. Neko će reći da je i ovaj život nikakav, ali i ovakvi vagoni služe ljudima, za neke druge svrhe, ali služe. Danas su i meni uljepšali ovo, inače prekrasno veče. Gledam ih i zamišljam sa lokomotivom: Komad pruge, oni na točkovima, međusobno zakopčani, vrata otvorena, kroz prozor proviruju radnici, učenici...i naravno ribari, koji su dolazili na ribarenje ovde na jezero. Pogled sa obale na kompoziciju bez točkova u šumi

Pffaf! Sa oduševljenjem sam pregledao ove fotografije. Posebno su me zanimale slike iz depoa:okretnica, estakad sa malom okretnicom, šinobusi....i druge stvari koje su se zatekle. Jedan od tvojih ljepših uradaka. Bravo. pozdrav...

Ja sam tek sada vidio i ostao zatečen ovim putopisom, uostalom kao i uvijek kada su u pitanju uradci našega lovca na pruge...Hvala na lijepom putopisnom doživljaju koji si podijelio sa nama! I sretan rođendan, iako sa zakašnjenjem. pozdrav...

Ekipa u Zagrebu sve uhodanija! Vidim lijepo i druženje i klopa i fotografije... Kad je tako dobro to treba ponoviti, barem par puta godišnje. Bravo dečki. pozdrav...

... ja svakako planiram obići i pruge Vinkovci - Gunja i Vinkovci - Županja, znam da će još par ljudi sa mnom, pa se možemo naći i napraviti dernek. Da dečkima ne bi ometali temu sa o.t., samo kratko...Javi ako budeš u blizini, možda bih skoknuo do Gunje ili Županje, svejedno... pozdrav...

I ja sa zanimanjem pratim... Posebno me oduševljava što su mladi ljudi došli na ideju da ovo naprave, skupili se i krenuli... U mom okruženju ne bih mogao naći niti jednog mladog čovjeka, starijih i manje, zainteresovanog za željeznicu, a kamoli da je voli i da posveti vrijeme i sredstva da "malo fotka" po pruzi... Svaka čast zbog toga i držim vam palčeve za slijedeće pothvate! I ako budem mogao pomoći, računajte na mene. pozdrav...

Potpuno razumijem reakcije tvojih...engleza. Jer danas sam ti ja bio vozopratilac vozu na kojem je bilo 48 engleza... Vozila parnjača 33 na relaciji Tuzla-Brčko i nazad...slijedi naravno reportaža, ali za koji dan... pozdrav... P.S. U Brčkom sam bio na ćevapima, kod Šanage !

Hvala mnogo! Ne znam kako se dogodilo, a tek da sam pio onu rakiju... pozdrav...

Uf, tek sam sada vidio ... Molim Administartora da ove moje postove izbriše-zadnjih 5, jer sam pogriješio...Ovo je trebalo ići u Putopise... Izvinjavam se svima, nije namjerno. pozdrav....

Publike ipak ima...i auta za ne daj bože Pada mrak, postaje hladno...završavaju sa pečenjem rakije, ali nastavljaju da sjede Oprostio sam se i pošao kući...oni su ostali da sjede...nije im zima. pozdrav...

Ovaj domaćin je, čini se imućniji, pa je za ovu priliku organizovao muziku...inače čest slučaj, osim gostiju...da uveličaju ovu svečanost, a i da dušmani crknu od zavisti... Rakiju sam probao i ipak naručio pivo, kada sam sjeo za stol Svira se bosanska izvorna narodna muzika, ljubitelji kažu seljačka...Inače čitava sjeveroistočna bosna od granica opštine Brčko, pa sve do Zavidovića i Kladnja štuje ovu muziku...Ovde je daleko popularnija od Cece i Brene. Ovo je klasičan sastav koji je karakterističan za bošnjački zvuk, ali treba reći da je sličan sastav i kod srpskih, odnosno hrvatskih grupa iz ovih krajeva...I bez obzira na "nacionalni" zvuk svi to vole....Nekada Ilija i Marko, Mara i Derventske lole i danas ne pitaju kolko košta... Abid uživa u sviranju...gotovo na uho Ovaj se zanio...umjetnik... ili je note zaboravio Publike je kako vidite malo...oko stola, ali zvučnici i brdo čine da je slušalaca jako puno...počinju naručivati pjesme preko mobitela, a kasnije su poslali i pare...5 KM pjesma, jeftino...Ja sam nekada skuplje naplaćivao...eh ta recesija... Publike malo, ali ima... Brat domaćina od 82 godine nam je udijelio koje zrnce mudrosti: Eh djeco da znate kako je nekada bilo...Kaže da se i sada muškarci i žene svađaju zbog iste stvari: Malo joj jednom...

Abidova kuća je iznad same Gradine... Kazao mi je da ću ga naći ako čujem glasnu muziku...za zvukom. I našao sam ih... Nisu se trudili da ustanu i da me pozdrave...bili su zauzeti, kako i vidite. Abid me je ipak dočekao i upoznao sa rajom...a zatim poveo da vidim pravi razlog zbog čega me pozvao. Šljiva je rodila i pekao je rakiju. On ima i svoj kazan i sada radi...A ja konto što mi traži godišnji odmor baš sada Evo ga majstor Abid, na radnom mjestu Pomaže mu sin, čini se sa nekom modernijom frizurom...verzija irokezice? I još neki rođak, pa zajedno gledaju-gradiraju koliko stepeni curi...ma gleda u roštilj... Pečenje rakije je stvar prestiža: Čija je bolja, jača, čistija bez primjesa drugih pomoćnih sredstava kao što su šećer i druge voćke...U ovom kraju rakija se priznaje samo u izvornom obliku, od šljive Madžarice (mislim da je to Čačanka), a nešto malo od divlje slatkulje. Rakija od Stelne je samo za nevolju. Sada se vraćamo Bosnian folk gudačima...kvartet nije, a ima i trzajućih žica...

Skretničar Abid me danima molio da mu dođem...onako da posjedimo... Na kraju me nazvao mobitelom u subotu popodne i samo rekao dođi. Na pitanje ko ima, on kaže vidjet ćeš... Krenem ti ja... Pošto ova reportaža ima malo veze sa šinama, ipak da malo povežem. Put od Tinje do Srebrenika vodi kraj pruge, ili pruga kraj puta.... Slika dva tunela koji skrivaju prolaz u grad-opštinsko mjesto Srebrenik...onaj desno je moj, držim ga na oku fotića, da ga ne bi mrak pojeo Ali ja ne idem u grad...na neki način. Skretničar Abid živi u mjestu Gornji Srebrenik visoko iznad grada Srebrenika...onoga zvaničnog. Naime, on živi u mjestu pored stare tvrđave koja se zove Srebrenik... Skrenuo sam sa glavne ceste i stao se penjati i ove su slike nastale redom u putu...Slikao sam isključivo stari grad Srebrenik Datira iz godine 1333. i nije mnogo uptrebljavan...mnogo je godina prazan Mi ga jednostavno zovemo Gradina... Obratite pažnju na voćnjak, šljivik, ovde u žargonu ga zovemo bašča...šljiva je rodila... Ispod njega se daleko vidi, Srebrenik mjesto, preko opštine Gračanica i Gradačac, a vidi se i vrhovi planine Ozren...Za bolje snimke bi trebao bolji...majs...maglovito poslijew kiše

Dulevoz, slike su fantazija... A ono što te snašlo na povratku...mislim da si dobro i prošao, s obzirom na naše balkanske razmirice ovih godina i tvoju zaista neshvatljivu smionost, koja graniči sa mazohizmom, da snimaš nešto takvo, a da se ne najaviš i dobiješ dozvolu...ako je dobiješ! I sve to potpuno sam, bez nekog domaćeg koji bi te u startu zaštitio... Svi mi imamo te probleme, čak i kada snimamo u svome dvorištu, gledaju nas kao da jurimo na vjetrenjače... Potpuno te shvatam i podržavam, ali budi sretan što nisi bio onemogućen još na početku... pozdrav...