STIB

U Gospiću smo dosta dugo čekali nagibnjaka iz suprotnog smjera pa se moglo malo prošetati po (novom) peronu, a i pušači su došli na svoje. Na filmu je dolazak onog kojeg smo čekali i polazak dalje. Nakon toga sam još malo ostao na svom mjestu, nešto pojeo i popio, a strojovođi sam se opet pridružio u Gračacu. Netko je ovih dana pitao kako izgleda uspon odmah iza Gračaca, pa evo ga na početku ovog filma: Na većoj visini se povremeno pojavilo i sunce, pa su jesenske boje bolje došle do izražaja. Vjetrenjače!

I dalje kroz Liku u jesenskim bojama: Na filmu to izgleda još ljepše:

Sasvim nepotrebno, vlak ide najprije u Ogulin. No, kad je već tako, onda evo par slika infrastrukture: I slika mog vlaka u ogledalu Prometnog ureda: No, odavde pa do Splita sam se uglavnom vozio u upravljačnici, praveći društvo simpatičnom strojovođi kojemu još jednom zahvaljujem na ugodno provedenom vremenu, mirnoj vožnji, novim saznanjima o prometu i radu na žaljeznici, ali i o drugim stvarima. Posebno mu zahvaljujem na izboru glazbe - u filmovima sam pokušao dočarati ugođaj, ali sam time pregazio originalne zvukove naših razgovora. Vjerujem da je tako bolje. Za početak, najprije sa vozimo 40 km/h po kolosijeku paralelnom onom po kojem smo stigli u Ogulin i time nepotrebno gubimo još par minuta. Stotinjak sekundi vožnje između Ogulina i Josipdola je ovdje:

Još u prvoj polovici prošlog mjeseca ukazala mi se prilika za (prvo) putovanje nagibnim vlakom od Zagreba do Splita. Vozio sam se njime do sada samo jednom i to u Osijek, pa to nekako niti ne računam i bio sam jako znatiželjan kako to zapravo izgleda (naginjanje, brzina i tako to...). Dan ujutro nije previše obećavao u pogledu sunca, ali pokazalo se da je bilo dobro da ga nije bilo puno. Ujutro u Zagrebu je ovo bila stražnja upravljačnica, od Ogulina dalje prednja: Ovdje će jednog dana biti neboder (Black Monolith): A i ovdje se raščistio teren za nešto ljepše od starih kućeraka: Prelazimo Savu: Kratko zadržavanje u Karlovcu - približno 4 putnika su izašla, nitko nije ušao: Još malo Karlovca (i ovdje putokaz pokazuje prema Splitu): Unutrašnjost: Za moje noge ima mjesta samo u ovakvom položaju: (srećom nisam morao prosjediti cijeli put ovdje - vidjet će se uskoro kako i zašto) Stajanje u Zvečaju - signal pokazuje da će s druge strane doći nešto: To nešto dolazi i prolazi, a mi krećemo dalje: Kratki filmić - Zvečaj

Negdje mi duboko u sjećanju zvoni da je u Hrv. Leskovcu nekad bila i neka radionica koja je imala neke veze sa željeznicom. Jesam li u pravu?

Na Plasama nam je brzo prošlo vrijeme zahvaljujući simpatičnom prometniku (vidjeli ste ga na slikama), a pojavila se i ova žutka žureći prema moru uz pozdrave strojovođe koji sada valjda više nije bio toliko začuđen medijskom pozornošću: Kako je na povratku skoro do Delnica bilo više sunca, nisam odolio napraviti još poneku sliku prirode i vlaka. U Zlobinu se ukrcava ostatak ekipe (a dio riječke ekipe ostaje i vraća se autima): Napuštamo i Drivenik: "Odmor ratnika" i prva provjera snimljenog materijala. Vagon na povratku je bio isti onaj kojim smo došli i čak je bilo u njemu i desetak putnika od kojih je do Moravica osim nas 6, došlo još njih samo jedan ili dva. U Delnicama stoji ovaj radni strojček: A u Moravicama i žutka odlazi na odmor prije ponovnog spuštanja prema moru Na ovom (zadnjem) filmu skupljene su razne scene tijekom povratka (prolaz brzog za Rijeku, polazak sa Plasa, prolaz kroz Delnice,...) Toliko od mene!

Odmah iza putničkog, stiže i II dio teretnjaka. Nismo ga čuli niti očekivali pa je umjesto filma nastalo samo nekoliko slika s nesavršenim svijetlom: I još dva snimatelja u akciji: Nakon dogovora da "gornji dio" ekipe kreće pješke prema Zlobinu, mi smo se uputili natrag u Plase. Silver i ja smo šetali i pokušali uloviti još koji kadar Kraljevice, Bakra i drugih lokacija na moru, kad smo opet začuli poznati zvuk vlaka koji se spušta. Bio je to kontejnerski s Bondom na čelu, ali iz moje perspektive vidjela se samo polovica: Iako je ovdje vegetacija malo drukčija nego u Gorskom kotaru, boje su i dalje prekrasne. Pruga je usjeku koji se vidi u daljini:

Vozimo se prema "koti 209": Stari stup više nije u funkciji, ali još nije maknut: Dogovor i zauzimanje pozicija: U očekivanju para žutki koje su odvezle prvu polovicu teretnjaka do Lokava i sad se spuštaju same natrag: Iza (iznad) stupa leti avion: Isplatilo se malo spuštati po nesigurnim ostacima betona, dobio sam zanimljivu perspektivu za ovaj film: Stiže i putnički iz Rijeke:

Vraćam se natrag na kolodvor: Tračna pila u zgradi skladišta Vodonapojnik koji se bar koliko-toliko održava, iako nije u funkciji.

Evo kako sam ja vidio dolazak u Plase i prvih pola sata. Pogled s juga: KM je spremna za novi napon: Jedino na ovom stupu su ostale stare konzole (ali s novim izolatorima): Ovaj stup drži čak tri žice: Dočekujem najavljeni teretnjak (poslije smo shvatili da je to bila samo prva polovica):

Prije dolaska u Plase snimio sam još dva filma. Križanje s brzim iz Rijeke u Driveniku: Vožnja na mjestima gdje ćemo kasnije napraviti još puno slika i filmova:

Kao što je već spomenuto, osim same vožnje uživali smo i u prekrasnim bojama jeseni. I ove godine se potvrdilo ono što je spomenuto na početku - treći vikend u listopadu je šuma najšarenija! Ovog pogleda na more iznad Plasa sjećam se još iz djetinjstva (doduše tada nije bilo toliko industrije dolje):

Prometnica u Brod Moravicama je stidljivo oborila pogled: Kupjak (?): U tunelu Kupjak (sigurno): Tunel Zalesina Pogled ravno dolje s mosta u Fužinama:

Kretanje iz Moravica i nekoliko kadrova usput (dolazak i odlazak iz Delnica) su u slijedećem filmu: Izabrali smo ovaj vagon: a ne ovaj s novim ali neudobnim sjedalima: iako skoro nitko nije sjedio duže od par minuta, većinu vremena smo proveli na prozorima. Žutka Bond (007) u Delnicama čeka svoj vlak (kontejnerski): Prelazimo staru riječku cestu (tunel i zavoj kod Donje Dobre):

Moravice su već dobro opisane i ilustrirane, dodajem samo još jedan film dolaska vlaka 4000 (s kojim na kraju nije došao nitko od forumaša) i zamjenu lokomotiva Još nekoliko slika koje ilustriraju zamjenu lokomotiva. Vrijeme je tu još bilo prilično oblačno i maglovito, pa su takve i slike. Viđeni fotografi:

Moj doprinos će biti kronološki i popraćen uglavnom slikama i filmovima iz malo drukčijih kuteva od onih koje su već viđene. Odmah moram reći da je cijeli ovaj "desant" bio uspješan u svakom pogledu: - dobro isplaniran u pogledu lokacija - dobro pogođen vremenski (u odnosu na svijetlo, dan u tjednu, godišnje doba) - optimalan broj sudionika - prilično gust i raznolik promet Nedostajala je još samo koja karavela da svojim zvukom (pri penjanju) još više uljepša railfanovski doživljaj. (1) Vrbovsko Na početku par slika i jedan film iz Vrbovskog. Već ste vidjeli par slika "odozdo", ja sam ostao iznad tunela i čekajući vlak (tj. mađara) uslikao ovo: Stiže mađar iz tunela i staje na kolodvoru: Usput smo vjerojatno riješili i misteriju "Sesvetskog kraljevca": http://zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?p=321189#321189 Nastavak ipak tek sutra...

Hvala (u ime svih), ali ima još dosta neobjavljenog materijala.Keep watching!

Evo te slike: Ostale slike i filmovi stižu uskoro...

Tu mi nešto ne štima. Prva i zadnja slika su iste http://i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/LupoglavPula/LupoglavPula203.jpg http://i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/LupoglavPula/LupoglavPula296.jpg a ne zovu se isto.

Pridružujem se čestitkama. Ja sam u petak ujutro također uglavnom bio u magli (daleko od željeznice), pa ću ovdje samo ilustrirati jednom neželjezničkom slikom: Lokaciju još ne spominjem, budući da je još neriješena zagonetka u "Pitalicama".

Hvala i za zadnju sliku mog ljetnog boravišta (Selce)

Isplatilo se i objaviti ovu priču svima nama. Hvala lijepa!

http://www.vjesnik.hr/html/2010/09/13/Clanak.asp?r=zag&c=2

Super puto/loko/vagono/pis! Ova slika me posebno oduševila. Na ovom mjestu (na zapadnom kraju kolodvora Litija) je nekad bila rampa na kojoj sam prije 50 i više godina provodio sate gledajući vlakove - svakom sam obavezno izbrojao vagone, a teretni su ih znali imati i preko 60 (naravno, dvoosovinskih).

Stvarno treba cijeniti trud uložen u ovaj putopis. Ne samo onaj uložen u slikanje i prezentaciju, nego i dobru kilometražu hodanja (uglavnom po pragovima). Svaka čast!