up4014

Zašto si ti kulturno došao kad su Ti javili! Nisu ni u Rijeci redari imali popis ljudi nego su pristojno pitali:" U kolikol sati ste naručeni?" i ovi su na brzinu rekli istinu i onda su bili zamoljeni neka čekaju svoj red. Problem je u tome što sada ne smiješ reći netkome da je bezobrazan ili glup "jer će portali vrišati" i onda kulturan čovkej izgubi svoj red, onaj koji se je do jučer igrao "Biti il Ne biti" pojavio rano bez termina progurao se i cijepio i sad se svima smije "kak je on pametan, a one budale ,uredno prijavljene se prže na suncu. I sad se svi moraju braniti zbog tuđeg bezobrazluka. Puna usta multikulturalnosti ljudskih prava, a u biti samo egoisti, zaogrnuti urbanosti.

Izgleda da si Ti kao onaj "Pegula" iz Velog Mista?! Supruga i ja smo prvu dozu dobili točno u minutu, a za drugu dozu je bila za razliku od prve isto tako masovno cijepljenje u dvorani i puno ljudi, koji su bili naručeni jedno sat dva pa čak i tri sata kasnije se guralo. no nisu ih puštali. Bili bismo isto tako stali na kraj reda, no otišli smo naprije i redar pita kada smo naručeni bilo je 9.50, a mi naručeni u 9,45 i ovaj kaže izvolite. Nakon cijepljenja i onog odmora bili smo u autu u 10,10 . Jedini problem je što smo prevalili ukupno 40 kilometara no mi smo već pred mjesec i 20 dana završili sa drugom dozom. Gospođa, koja je naručena u 9,15, a rekla Ti je da čeka preko dva sata znači da je došla već u 8,15 ako u 10,30 sati čeka preko dva sata i očito nije bila jedina. Izgleda da se to događa samo u Zagrebu, ne poznam nikoga ovdje, koji je čekao. Baš mi je žao. Probaj u Baški možda prije dobiješ nego u "Zabregu"

Prekrasno! Konačno je i taj salon doživio biti snimljen nema sumnje prema kratkoj dužini i postoljima Wegmann to je to još se vide poluspojke parnog grijanja priključne kutije i kablovi el. grijanja. Dva puta za Beograd i jedan put za ljubljanu sam ga uspio dobiti u sastav posebnog vlaka. Naravno uz pomoć politike.

Pozdrav i čestitke na fotografijama naročito kolodvora "pomladile" su me! U postu sam želio reći nakon citiram:"kako su mogli nakon katastrofe kod Kobarida...................... podignuti ovoliki spomenik svojoj veličanstvenoj pobjedi nad vojskom, koja ih je tri godine lupala svaki put kad bi pokušali ostvariti novi plan, da bi na kraju ta ista vojska nakon što joj se država raspala, kratko i jednostavno "otišla doma" i ostavila im prazno bojno polje. No jedno im se mora priznati u stvaranju odnosno designeu im u pogledu ukusa nema premca.

Dobro jutro Darko ! Ova Tvoja zadnja rečenica je sažela sve u par riječi, a naročito nakon završetka pobjedonosnog rata nadao se...... zaboravan: odgovorio odmah no sjetio se tek 6. svibnja

Pa nije taj grob ni u tako lošem stanju nakon 101 godinu. Samo trebate pogledati kakav su kompleks napravili u Redipuglia. Negdje pred bivši Dan Republike 1972. ili 1973. godine, poslali su me u direkciju FS u Trstu, kako bih dogovorio najam 30 vagona za posebne vlakove. Nakon razgovora pitao sam gdje bih te vagone mogao vidjeti. Tu blizu u kolodvoru Redipuglia. Odoh ja tamo vidio sam vagone no iz auta sam vidio nešto ogromno i to me zaintrigiralo. Jedno sat vremena sam to pješačio uzduž i popreko. Bilo je naši spomenika iz NOB-a prilično monumentalnih, ali ovo je nešto nepojmljivo. Otišao sam natrag kući i još od onda me stalno čudi kako su mogli od katastrofe na Kobaridu kada su im front spašavali Francuzi, Englezi i Amerikanci. Tada su kao krajnju mjeru primjenili sistem "desetkovanje" odnosno osudu na smrt svakog desetog vojnika bez obzira bio uopće kriv ili potpuno nevin. Na taj način život je izgubilo oko 1.000 vojnika. Da ne duljim ovo je grobnica oko 60.000 poznatih i po imenu i prezimenu navedenih te oko 40.000 nepoznatih vojnika Treće Armije. Veliki sarkofag je grob Vojvode od Aoste, koji je 1931 prema svojoj želji pokopan uz "svoje vojnike". Kameni blok sarkofaga je težak 75 tona. Pored njega su grobovi generala. Pored ovog spomenika je groblje sa prko 14.000 poginuli vojnika protivničke tj Austro-Ugarske strane. Naredbodavac odluke o desetkovanju (decimazione latinskog izvora) general Cadorna je poslije smijenjen. Sve skupa je tako veliko i djeluje skoro nestvarno Snimka od podnožja prema vrhu snimka sa susjednog brežuljka satelitska snimka - u podnožju spomenika na lijevo je ulazna strana kolodvora Redipuglia od Trsta, kolodvor se nalazi na prugi za Goriziu Cle. (FS).

Malo fantazije i historije..... (ovo je zbog rime) Kada Borojević javlja caru kako je sa 500.000 vojnika (o brojki možemo raspravljati) umarširati u Austriju tj u Beč i podržati ga no Karlo je to otklonio. Revolucija u Austriji i Mađarskoj svakako je Habsburge željela i fizički ukloniti iz okvira novoosnovane republikanske Austrije, tako da je cijelu obitelj na sigurno odvela britanska regimenta, koja je bila u počasnom mimohodu na sprovodu Karlovog sina Otta godine 2011. u Beču. Car Karlo je očito nadživio Borojevića te je umro kasnije koliko me ovo sjećanje ne vara na Madeiri i to samo dvije godine poslije Borojevića. U međuvremenu je Austrija 1919 zakonom ukinula plemstvo, a svim članovima kraljevske loze zabranila ulaz na teritorij države, osim ako se izričito ne odreknu prava na na nasljedstvo krune, jer se Karlo nikad nije odrekao titule. Očito je Karlo dobro znao zasluge Borojevića kad mu je i grob dao napraviti i tko zna postoji li još kakav privatni arhiv obitelji, koja je stoljećima vladala, ili je car koji je i sam umro u prilično slaboj materijalno situaciji, bio u bilo kakvoj vezi sa Borojevićem. To nikad nećemo znati. Može biti da je iako je Borojević otklonio naslov baruna, Karlo, koji se i dalje smatrao zakonitim Carem taj naslov Borojeviću dodijelio i posmrtno. Isprave i zakoni su vrijedni no pokoji put život piše svoje. No sad smo zašli već u hipotetične vode. Darku svaka čast na istraživanju

Stil poznat kao "Zimmer frei" dobro poznat i iz bivših vremena najbolje razvijen u mojoj djedovini "Dalmatien"😄

Ne sekiraj se moja draga hoda sa štapom osim u marketu kad vozi kolica, štap je srebrne boje i danas sam ga odvezao sa kolicima uzeo iz njih 2 kune, sjeli smo u auto dovezli se do kuće, pita ona:"Vidiš ti gdje mi štap?" Ostatak naslućuješ no srećom su mi u marketu na tel. upit odgovorili da je štap spremljen i kako mogu doći po njega.

Ja zaboravim od sobe do kuhinje za što sam tamo i došao !

Točno ! A je bogme fino mirisalo na Glavnom koliko me sjećanje služi popodne na drugom i trećem "a" peronu pa sve do početka nadstrešnica. To je bio "sladski desert" nakon zamarajućeg blebetanja i svađa na radničkom savjetu i povratka vlakom doma.

Pozdrav splavaru sa Yukon-a i neka nam napiše još puno putopisa!

Usrdno se nadam da se "Lutajući reporter" ni prehladil!

Prigodna fotografija obzirom na dolazeći datum! Sjećam se da je bilo govora, kao će grupa nas ići pregledavati temelje mostova preko Save. Poznavajući "bistrinu" i čistoću Save bježao sam od tog projekta ko "vrag od tamjana", a i ne bih se mogao sjetiti da me netko i previše zvao. U to vrijeme nas tj. autonomnih ronilaca baš i nije bilo previše. Samo sjećanja.....

Ovaj domorodac se još uvijek sijeća mitnice kod tramvajskog okretišta na kraju "Savske ceste" na prijelazu iz 40-ih u 50-e godine prošlog stoljeća, koja je također imala nekad i kolsku vagu. Čekamo dalje opise i hvala na pokazanom.

Mislim da je ispravak nepotpun jer je tekst na hrvatskom ispravan !! Blagdan Svetog Marka slavi se svake godine 25-og dana 4-og mjeseca. Provjereno na svim izvorima. Tako ovaj put mi nismo ništa krivo napisali, nego je tekst na Njemačkom poštovane gospode iz Beča pogrešan na moje veselje tako da ne moramo imati kompleks inferiornosti.

Sad jedan morbidni opis. U roku od mjesec dana stižu gosti iz V. Britanije, otvara se zračna luka kod Omišlja i za par dana prvi zrakoplov iz Pariza s s turistima za hotel Adriatic u Omišlju. Slijedeće prijepodne sunčan i sparan dan s malo sumaglice. Poslije doručka Francuz ulazi u more otpliva jedno 30-40 metara od obale. Nakon dve tri minute PRAS !!!!! . Iz neba bez oblaka sijevne munja i jadnog Francuza ravnu u glavu. Slijedeći let za Pariz preminulog vraćaju na sprovod, a nije ni dana uživao u odmoru. Osobno sam upoznat jer sam tada radio u agenciji iz Zagreba, koja je organizirala boravak tih turista u Omišlju. Kad te hoće, hoće te!

Nakon otvorenja hotela Corinthia prvi turisti agencije "Lunn Poly" iz V. Britanije pred pedest i nešto godina stigli na aerodrom u Puli. Transfer do Baške trajao je dva puta duže od leta.Bez autocesta, bez mosta i bez zaobilaznice oko Rijeke. Za vrijeme večere atmosfera komorna. Da malo "razbijem led" odlučio sam se malo bubnjati po bubnju na praznom podiju za zabavni orkestar kojeg nije bilo. Uspjeh je bio savršen!! Prvo su razjapili usta od užasa, a poslije se počeli smijati ko ludi. Jedina dobra stvar, koje se još sječam jest avion Comet mislim tip IV. Predivne linije a tako zlosretan početak Malo je van teme, ali kad sam vidio ovu fotografiju hotela Corinthia nisam mogao odoliti. To su bili počeci avio turizma na Krku

Tko ide danas doma sa otoka evo u 11.15 druga porcija veća od prve onako prave jesenske dosadne kiše bez vjetra, i čuvajte se "na cesti" pa će vas i Bog i Karma ili Teorija kaosa poštedjeti .Svim kolegama forumašima sretan povratak doma sa godišnjeg.

Ma kakvi ja sam točno u srpnju 1962. godine. tamo položio ispit za autonomnog ronioca, Zaljev Martinščica bio je idilićno mjesto gdje se dolazilo na kupanje i obiteljske šetnje od okretišta trolejbusa na Plumbumu do vrtnog restorana na nedeljne "Čevape". U produžetku je bio niski dugački paviljon koji je paralelno uz obalu za pristajanje izgradila bivša kraljevina Jugoslavija, za oporavak djece, to se poslije u soc. državi zvalo "kolonija".Ispod željezničkog nasipa bilo je malo brodogradilšte gdje su se izvlačili trabakuli i bracere. U sredini zaljeva bile su usidrene dvije oceanske bove, otprilike velićine kao ona na terminalu Brajdica.Tri četvrtine istočne obale ispod Jadranske magistrale bilo je prirodna šljunčana plaža dok jednog popdneva 5 tona eksploziva nije 200 metara padine jednom velikom eksplozijom diglo u zrak, kao početak radova na novom V.Lencu.Događaju je bio nazočan uz desetak znatiželjnika i pisac ovih redaka, koji je morao "gurati svoj nos" gdje treba i ne treba.Kako vidim "thomcro" već sigurno ima dobrih fotografija pa više neću zamarati svojim uspomenama

Evo upravo se zatamnilo!

Jedne ljetne nedelje 1963 išli smo iz Martinšcice, u to vrijeme nije bilo V. Lenca nego šljunčana plaža , a na mjestu današnjeg ulaza veliki vrtni restoran pod platanama na istraživačko ronjenje u kanal između Sv. Marka i Krka, trabakulom Saveznog centra za sportski ribolov na moru i podvodne aktivnosti "Grota". Nakon završenih ronilačkih aktivnosti i "gradela", odlučili smo prijatelj i ja popeti se na vrh Sv.Marka onom stijenom gdje se sada naslanjaju lukovi mosta. I bogme dve budale, onako oko 1 sat popodne, uprlo sunce , stijena strma, mi bosi samo u kupaćima, za jedno 20-ak minuta evo nas na vrhu, a naš trabakul dole kao kutija šibica, možeš "pljunuti" na njega. Idemo mi natrag južnom padinom pa ćemo se niz blagu kosinu spustiti do mora te onda otplivati tih 100-200 metara do našeg trabakula. U zlo doba! Toliko "drače".Proveli smo se zbilja nas dvojica kao "bosi u trnju".Nisam siguran je li bilo još takvih idiota, no to su bila druga vremena.Imam osjećaj da je bila više na cijeni uzrečica "zdrav duh u zdravom tijelu. Danas mogu reči unuku, dida ti se tu popeo bos kao što sam nekad i sina tupio s tim našim "Alpinizmom".Evo crtica s drugog kraja otoka.Slijedi ručak i jedno uru i po "ubit oko pa na more.

Točno tako samo sad nema koksare hvala bogu a na ulazu u kamp pored one rampe na recepciji napravili su još jednu pred onom plažom sa finim pijeskom,koja je 365 dana godišnje zavarena,kao i ona treća sa zapadne strane od svjetionika tako da po lijepim danima van sezone ne može se više do mora ni sa malom djecom nego "cipelcugom" iako u ovih 55 godina nikad nije bilo više nego jedno vozilo osim našega na tom placu neposredno uz plažu.Mi se kupamo sasvim na kraju na rtu gdje se otvara pogled prema mustu i "Uvali Scott" hot.naselju a pruga se vidi samo kad odplivate dalje od obale. Ono "Što je, opet buljiš u vlakove?"nekako mi je poznato.....Za kraj uskoro moram objvaviti jedan post kad sam siguran da su nam se putevi ukrstili vrlo blizu.Jedini problem je moja zaboravnost.Želim vam i dalje puno dobrih fotografija, a ja odoh u more "gledat vlakove".

Evo nove obavijesti za naše "Zagrebačke Bodule i Kirce."Danas oko 17 sati 100 metara od obale, rt "Oštro" Kraljevica,eć 15 minuta u moru, iznenađujuće ugodno, ali valovi se već pjene. Pogled na desno veliki luk našeg mosta, a ispod njega u daljini kućice Voza. Ravno iznad Kraljevice u pozadini krasan pogled na prugu kako se penje od putnog prijelaza prema nasipu ispod koga je završio kolega od našeg "Stenlija".I ovaj put je nastradala ljepotica "Marijana" kao i prvi put u usjeku na Vežici kod bivšeg EVP-a i opet se sudarila sa serijom 38 UNRRA.I naravno opet nastradala!Da ne duljim, pogled je jedinstven sve do otprilike 1 km nakon izlaza iz Plasa u pravcu Zagreba i skretanja pruge u unutrašnjost primorskih padina.Kako je sada instaliran i APB teoretski bi se moglo na tom dijelu vidjeti i 5 vlakova u jednom momentu, ali nažalost u tih pola sata vlaka "ni od korova" ni gore ni dole ništa:pa čak ni onaj jadan ostatak od nekadašnjeg RZ 3, 125, 501 ne vozi. Završavam sa vedrijom notom. Prognoza za Kvarner i bližu okolicu, na moru, bez kiše i temperature oko 25C, a mora oko 23C.Zato tko može, nek se nauživa, dok se može,jer tko zna kakva iznenađenja nas čekaju.

Due to disolution of FRY the state of JŽ class 664 is as follows: former JŽ class 664.0 was built in EMD plants in USA mostly for Direction in Zagreb and have been nicknamed as "James" or "Ličanka"and have been renumbered as HŽ class 2062.At the start of 21 century 20 of them were chosen and overhauled and modernized in "Gredelj" factory in Zagreb in cooperation with "Turner"of Scotland as HŽ class 2062-101 - 2062-120 nicknamed "Turner".In 1984. Đ-Đaković in Slavonski Brod built 20 locomotives of class JŽ 664 for for Direction in Ljubljana numbered from 101 to 120. They retained the same numeration as SŽ class 664 and have from the time of delivery been nicknamed "Reagan".