Leaderboard

Vratio sam se na kolodvor gdje me zateklo novo ugodno iznenađenje: Ide u Gospić po kalcit: Pričekati ćeš dok ja ne odem: Evo mi nagibnjaka iz Splita, vjerovali ili ne tri minute ranije od voznog reda. Naravno da je do Zagreba opet nakupio nešto zakašnjenja: I za kraj pozdrav od vašeg izvjestitelja:

Ponovo na pruzi Raspoloživo vrijeme mi je dopuštalo da se uputim u sasvim drugom smjeru, prema onom zavoju na pruzi koji nije poznat po mojim uspomenama nego po tome što ovdje počinje uspon od 18 promila. I po iskliznuću vagona teretnog vlaka 2000. godine. Otvorena pruga i ulazni signal kolodvora Plaški: Egzotična cestovna signalizacija najavljuje da ću brzo do pruge: ŽCPR: Pogled u smjeru kolodvora Plaški... ... i u smjeru Vrhovina: Eno zavoja, a u njemu je i predsignal kolodvora Plaški:

Spustio sam se do cestovnog mosta preko Dretulje i vidio ovo: Sutok kod željezničkog mosta dakle nije ušće Vrnjike nego spajanje dva kraka Dretulje. Ovo je jedan od njih: Ovo izgleda kao ribnjak: Da imam automobil možda bih uzeo par komada: Odlučio sam svakako potražiti tu Vrnjiku, a na pravo mjestu su me uputili mještani. Nije bilo daleko, a usput sam prešao jedan potok: Vrnjika:

Pravoslavna Saborna crkva Vavedenje Presvete Bogorodice iz 1763. godine, restaurirana 1907. po projektu zagrebačkog arhitekta Janka Holjca: Pomalo asocira na forticu: Nekadašnja škola: Da vidimo što vrijedi vidjeti ovdje: Ovo: Spomenik prvom predsjedniku Republike Hrvatske:

Mislio sam da je ovo ušće Vrnjike, ali sam kasnije shvatio da sam se prevario. Riječ je o sutoku dva kraka Dretulje: Pogled na otvorenu prugu u smjeru Oštarija... ... i na Plaški kroz traverze mosta: Došlo je vrijeme da prošećem do naselja. Plaški Plaški je naselje u sastavu Karlovačke županije. Sjedište je općine sa osam naselja - Plaški, Janja Gora, Latin, Lapat, Pothum Plaščanski, Međeđak, Kunić i dio naselja Jezero I. Na popisu stanovništva 2011. godine općina Plaški je imala 2.090 stanovnika, od čega u samom Plaškom 1.281. Plaški s okolicom, satelitska snimka: Danas je Plaški grad duhova bez ikakve privrede i 90% stanovništva živi od socijalne pomoći i mirovina. Mali broj zaposlenih radi uglavnom u nekoliko trgovina i kafića, te u komunalnom poduzeću. U Plaškom ima nekoliko privatnih obrta za sječu šuma i prijevoz, te nekoliko obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Ali zato ne osudijeva u crkvama, ima ih čak četri - pravoslavna, katolička, adventistička i baptistička. Zapis o povijesti Plaškog i okolice citiram sa interneta u skraćenom obliku: Godine 33-35. g. prije Krista Rimljani predvođeni budućim carem Oktavijanom Augustom pobijedili u bici s Japodima koja se je vodila ili na brdu Trojvrhu istočno od Plaškog ili na lokalitetu Čakovca u susjednoj općine Josipdol. U Plaškom su pronađeni ostaci antičkog novca, što upućuje na nesumnnjivu nastanjenost ovog kraja još u antici. Ime Plaški prvi put se u sačuvanim dokumentima spominje sredinom 1163. u dokumentima Splitske nadbiskupije. Drugi spomen datira iz 1185. prigodom osnutka nove, Krbavske biskupije kojoj je pripala plaščanska župa. Do 1193. plaščanska je županija (comitatus Plazy) bila posebna upravna oblast, a tada je postala dijelom županije modruške te dospjela pod vlast plemenitaške obitelji Frankopana. Stari Plaški nalazio se u podnožju Plaške glave, a sagrađen je krajem 12. ili početkom 13. stoljeća kao frankopanska utvrda. U ime Frankopana Plaščanskom su dolinom upravljali plemići Zebići (po kojima se do danas zove jedan dio Plaškoga), njihovi vjerni vazali. U ispravi kneza Bernardina Frankopana iz 1500. godine Plaški se spominje kao protuturska utvrda podložna njegovoj vlasti. Isti status imala je i Lička Jesenica, koja danas pripada susjednoj općini Saborsko. Status Plaškog kao obrambene utvrde ponavlja se i u dokumentu iz 1551. godine. Ogulin se u tom dokumentu navodi kao jedno od četiriju središta Hrvatske Vojne Krajine, a Plaški kao njemu pripadajuća utvrda. Pred naletima i pljačkanjima turske vojske krajem 15. stoljeća, i neposredno pred Krbavsku bitku 1492. godine, Plaški biva opljačkan od Jakub-paše. Mjesto ostaje pusto poput poznatije utvrde Modruš. Odlukom Ratnog vijeća u Grazu, dopušta se pravoslavnim Srbima naseljavanje na ovaj prostor iz krajeva današnje Srbije. Srbi se nastanjuju na područje Plaškog organizirano u tri navrata, godina 1609., 1639. i 1666. dok Ličku Jesenicu nastanjuju 1690. godine. Srbi su povijesti i kulturnom životu Plaškog dali neizbrisiv pečat, posebice nakon osnivanja Gornjokarlovačke eparhije. Obrambena kula u Plaškom, uz koju se razvijalo staro naselje zvano Plasi (Plasy, Plazy) sagrađena je 1663. godine. Projekt utvrđivanja plaške kule, crtež M. Clausa iz 1713. godine: Plaška kula, crtež Matije Antuna Weissa: U sklopu ogulinske pješačke pukovnije od sredine 18. stoljeća djeluje i Plaščanska, uz Tounjsku i Ogulinsku kapetaniju. Plaščanski doseljeni Srbi nazivani još i Vlasima i Rašanima, pravoslavne odnosno grkonesjedinjene vjere, imali su vojničku obvezu i bili su vojna snaga u Vojnoj krajini. Pravoslavna Gornjokarlovačka eparhija osnovana je 1711. godine. Prvo sjedište bio joj je manastir Gomirje kod Ogulina, a od 1721. do 1941., dakle punih 220 godina, Plaški. Prva pravoslavna eparhija osnovana je oko 1700. godine, a srpsko-pravoslavna crkvena općina u Plaškom djeluje i danas. Sabornu crkvu odnosno katedralu Vavedenja Presvete Bogorodice izgradio je vladika, odnosno episkop, Danilo Jakšić, od 1756. do 1763. godine. Vladikin dvor izgrađen 1784. je zapaljen u doba NDH, a ruševine do kraja srušene 1970-ih odlukom komunističkih vlasti. Katolička kapelanija osnovana je 1769. pod nazivom sv. Antun Padovanskog. Zbog malog broja katolika brigu je isprva o katolicima Plaškog vodio župnik Saborskog. Katolička crkvica sv. Ane zamijenila je onu sv. Antuna Padovanskog oko 1835. koja služi kao župna crkva i danas. Od 1744. godine u Plaškom djeluje pravoslavna crkvena škola, a osnova se i crkveni sud. 1773. godine, kad je izišla naredba o osnivanju škola u Vojnoj krajini Plaški je već imao školu. Godine 1881., nakon ostavke bana Ivana Mažuranića, Vojna krajina se razvojačuje i priključuje Banskoj Hrvatskoj. Tada Ogulin postaje glavnim gradom Modruško-riječke županije, a Plaški jedna od devet općina ogulinskog kotara te županije. Plaški 1899. godine: Ogulinci su 23. listopada 1918. na ulicama izvikivali parole za ujedinjenje Južnih Slavena. Država Slovenaca, Hrvata i Srba osnovana je šest dana kasnije, a 1. prosinca 1918. ujedinjena sa Srbijom u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. (...) Povijesni važan događaj za Plaški dogodio se 12 - 15. listopada 1943., kada je u Domu kulture, nekada Domu ZAVNOH-a, održano II. zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske. Predsjedao mu je pjesnik, i antifašist Vladimir Nazor. Na tom su povijesnom zasjedanju potvrđene odluke o priključenju nepravedno oduzetih 1920., 1924. i 1941. hrvatskih krajeva Dalmacije, Istre, i grada Zadra. (...) Plaški danas ima šest kafića, četiri prodavaonice prehrane i kućnih potrepština, dva kineska dućana, knjižnicu i čitaonicu, pravoslavnu i rimokatoličku župu, nogometni klub, osnovnu školu i 2000 stanovnika. Izvor: https://blog.dnevnik.hr/plaski-croatia/2010/04/1627402751/povijest.html?page=blog&id=1627402751&subpage=0&subdomain=plaski-croatia Najpoznatija osoba rodom iz plašćanskog kraja je Omer-paša Latas (1806.-1871.), a njegov životopis je toliko zanimljiv da mu je Ivo Andrić posvetio roman. Omer-paša Latas: Rođen je u selu Janja Gora u plašćanskoj dolini kao Mihajlo Latas. Otac Sofronije je bio časnik austrijske vojske u Vojnoj Krajini pa je i Mihajlo otišao u kadetsku školu u Zadar i kao kadet-narednik služio je u očevoj Ogulinskoj pukovniji. Prijelom u životu mladog Mihajla zbio se 1823. godine kada mu je otac, inače poznat kao kockar i ženskar, bio optužen za potkradanje vojne blagajne. Obojica su prebjegla u Bosnu, tada u sastavu Turskog imperija. U Banja Luci jedan trgovac je Mihajlu ponudio posao pod uvjetom da prijeđe na islam. U džamiji Ferhadiji izgovorio je 1827. kao 21-godišnjak šerhadet i uzeo ime Omer. Dvije godine kasnije stigao je u bugarski Vidin gdje je počeo raditi kao sluga (hizmećar) tamošnjih turskih vojnika u gradskoj posadi. Zapovjednik tvrđave Ibrahim-paša primijetio je njegovu darovitost i najprije ga je uzeo za učitelja crtanja svojoj djeci, a zatim ga poslao u Istanbul s najboljim preporukama. Dalje se njegova karijera razvijala munjevitom brzinom - najprije je bio profesor tehničkog crtanja, a zatim je postao privatni učitelj prijestolonasljednika Abdulmedžida čime je postigao ulazak u visoko društvo tadašnjeg Istanbula. Oženio se bogatom nasljednicom Advije Hanim, kćeri Hafiz-paše Čerkeza, a nakon stupanja Abdulmedžida na prijestolje unaprijeđen je u čin pukovnika, dobio zvanje paše i imenovan vojnim upraviteljem Istanbula. Kasnije je vodio vojsku u Siriji, Albaniji, Kurdistanu, Moldaviji, Vlaškoj i Bosni gdje je skršio moć bosanskog begovata. U međuvremenu je unaprijeđen u čin maršala, a tokom Krimskog rata postao je vrhovni zapovjednik (Serdar-ı Ekrem) cjelokupne turske vojske i od 1869. ministar rata. Preminuo je 1871. godine u Istanbulu. Omer-paša Latas upamćen je kao strog i nepopustljiv vojnik, a prema protivnicima okrutan. Njegove pobjede nad begovima u Bosni prouzročile su mržnju među dijelom lokalnog stanovništva jer u u njemu gledali starog ''kaurina'' koji prolijeva krv ''pravovjernih'' bez milosti. U stvarnosti je slamanjem begovata okončao Srednji vijek u Bosni, jer je u velikoj mjeri dokrajčio stare feudalne tradicije.

Valjalo je krenuti i dalje, a cilj je vidljiv u daljini: Pogled unatrag na sjeverni ulaz u kolodvor: Sve smo bliže: Sve piše... ... i dobro se vidi: Dretulja zaslužuje malo širi osvrt. Premda je nevelika, s duljinom toka od samo 10,4 km i širinom korita do 9 m, stručnjaci je smatraju jednom od najčišćih rijeka na planetu. Izvire na zapadnom obodu Plaščanskog polja u podnožju masiva Male Kapele, oko 2 km zapadno od središta Plaškog, na nadmorskoj visini od 375 m. Protječe Plašćanskom dolinom meandričnim tokom, od Plaškog u smjeru jugoistoka. Kod zaseoka Jakšići ponire u kraško tlo, a njen podzemni tok je jedan od izvora rijeke Mrežnice. Najveća pritoka Dretulje je rječica Vrnjika koja se ulijeva kod Plaškog, a ostale pritoke su potoci Vera, Vinkovac i Komadinski potok. Dolina Dretulje potvrđeno je stanište 32 biljne vrste koje se nalaze u Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske odnosno na Crvenom popisu ugroženih biljnih i životinjskih vrsta Hrvatske. Na području predviđenom za zaštitu zabilježen je i endem dinarskih krških polja - livadski procjepak (Scilla litardierei). Također obiluje životinjskim svijetom, a od ribljih vrsta zastupljeni su potočna pastrva (Salmo trutta), kalifornijska pastrva (Onchorhynchus mykiss), klen (Leuciscus cephalus), pijor (Phoxinus phoxinus), tivuška (Barbatula barbatulus), potočna mrena (Barbus meridionalis) i peš (Cottus gobio). Dretulja je nekada bila jedna od najzagađenijih rijeka u Hrvatskoj, a zagađivala je i Mrežnicu, Koranu i Kupu. Uzroćnik je bila Tvornica sulfatne celuloze i papira, odavno zatvorena, koja je posljednji put proizvela papir 22. srpnja 1991. Nekada je proizvodila 36.000 tona celuloze i 40.000 tona papira i zapošljavala 800 radnika, a među kupcima su bile tvornice ''Kartonažna tovarna'' iz Ljubljane, ''Ivica Lovinčić'' iz Zagreba, ''Avala'' iz Beograda, ''Belišće'' iz Belišća, ''Bilokalnik'' iz Koprivnice, ''Fopa'' iz Vladičinog Hana, ''Lepenka'' iz Novog Kneževca, ''Istragrafika'' iz Rovinja, ''Imgrad'' iz Ljutomera i ''Stanoje Aksić'' iz Lipljana. Ostaci Tvornice sulfatne celuloze i papira:

Izlazni signal: Otvorena pruga u smjeru Vrhovina: Kolodvor se ispraznio od poželjnih uljeza pa je vrijeme da se obiđe drugi dio. Ostavljena siročad čeka mamu da dođe po njih: Nije prijelom nivelete nego vrste pragova: Prema sjevernom kraju: Još jedan vagon Pružnih građevina:

Iznenada se ukazao još jedan lijep prizor: Vlak s teretom kalcita iz Gospića: Vrijeme je da i onaj prvi krene: Sretan ti bio uspon do Rudopolja:

Vagon poduzeća Pružne građevine: Pogled prema južnom izlazu iz kolodvora: Nekadašnja ložiona. U Plaškom su svojedobno dežurale lokomotive koje su prije uspona uz Malu Kapelu dodavane kao zaprežne ili potiskivalice: Blok kućica: Južni ulaz u kolodvor:

Vagoni su... ... osim ovog: Manevristi istrčavaju na radni zadatak: Moćnog stroja nikada previše:

Vrijeme je za svježi željeznički zrak: Najprije sam se uputio prema južnom kraju kolodvora... Hodnju sam privremeno prekinuo jer se ostvario san svakog railfana - živa akcija na pruzi. Pitao sam prometnika hoće li biti kakvih teretnjaka i odgovorio mi je da je jedan upravo prošao Josipdol. U Plaškom će se rastaviti na dvije garniture jer čitav ne bi mogao uz Kapelu. Lokomotiva će se poslije vratiti po preostale vagone. Vrebao sam ga iz daljine i uvrebao: Skreće na četvrti kolosijek gdje će ostaviti dio vagona:

Sličice iz prometnog ureda... ... i prostora za putnike: