ZG-RI-Opatija

[baraba]

I ove godine priuštio sam si jedno proljetno-zimsko putovanje vlakom do Rijeke. Kombinacija Gorskog Kotara sa snijegom do guzice i tek rascvalog proljetnog cvijeća u Opatiji stvarno je neodoljiva.

 

Sastav putnika je očekivan. Penzići. Dulje vrijeme putovanja njima ne igra ulogu. Slobodno vrijeme jedino je što imaju u izobilju.

U susjednom kupeu skupila se glasna penzionerska četvorka za belu. Oduvijek sam se divio starijim ljudima kako vrlo slobodno započinju razgovor s potpuno nepoznatim ljudima i bez ustručavanja ispričaju im životnu priču. U intimnoj atmosferi kupea razmijenjuju dijagnoze, pokazuju slike djece, unuka i pokojnih muževa.

Ja nisam od te vrste pa cijelo vrijeme gledam kroz prozor.

 

Sezona loženja nije još završila.

 

 

U Moravicama po običaju imamo bavljenje cigaretama i kavom. Bojim se da će kad bežični prijenos električne energije postane stvarnost i dalje postojati lokomotive s bežičnim prijenosom 3kV i one s 25kV. No dobro dokle god je kava u lokalnom kafiću zadovoljavajuće kvalitete neću previše gunđat.

 

 

Nismo nešto baš ni kasnili, do Rijeke samo 7 minuta. Imali smo zeleno svjetlo, većinom.

 

 

Prestizali su nas auti.

 

 

Prestizali su nas kamioni.

 

 

Evo njih, postrojeni na pozdrav.

 

 

U Fužinama božićni ugođaj još uvijek aktualan. Zašto ne, što fali blagdanima.

 

 

I na kraju Opatijo bajna...

 

 

 

Ne, nisam išao na Doru. Radije bi se vozao betejcem po Zagorju cijeli dan nego slušao tuljenje naših estradnih zvijezda.

 

No povratak je uslijedio autobusom. Vlak ide prekasno, nije mi se dalo čekati. K tome putuje jedan i pol sata dulje!!!! Žao mi je, nema šanse. Po noći ionako ne vidim kroz prozor pa ni argument prekrasnog pogleda jednostavno ne prolazi.

Iako brže, putovanje autobusom je bilo grozno. Smrznuo sam se kao nikad dosad. Naravno, dopalo me i sjedalo na blatobranu niskopodnog autobusa. Neprirodniji položaj sjedenja već dugo nisam iskusio, uz prijevoz skuplji za nekih četrdesetak kuna. Vlak još uvijek ima neke prednosti.

[seabral]

Lijepe fotke, bravo ! Imaš još ?

[baraba]

Imam, ne baš željezničke tematike pa preskačem ali moram priznati da ne volim baš intenzivno fotografirati kad negdje putujem. Fotografiranje krade vrijeme i utiske. Više sam volio klasične fotoaparate kod kojih si dobro pazio kako ćeš iskoristiti film od 36 snimaka. Danas kvantiteta baš ne rađa uvijek i kvalitetom.

 

Zaboravio sam napomenuti a to zapravo više spada pod:

Putovanje HŽ - > Vrhunac bezobrazluka HŽ-a,

 

da su mi uredno prodali rezervaciju za mjesto koje je bilo zaključano i s oznakom rezervirano za službenu osobu. Ne samo meni, već i još jednoj bakici koja je čak i protestirala. Osoblje joj nije dalo nikakav logičan odgovor.

Nije mi palo na pamet da protestiram, mi koji se svakodnevno vozimo vlakom znamo da to nema smisla. Uostalom ovih dvadesetak putnika koje je odlučilo koristiti usluge HŽ-a moglo se sasvim dobro rasporediti u dva vagona. Onaj treći prvorazredni ionako se voza gore dolje prazan. Nije mi jasno čemu. Vjerojatno zbog nekog pravilnika još od pokojne monarhije.