Jura Posted November 6, 2009 Share Posted November 6, 2009 Prošlu subotu ponukan predivnim, sunčanim jesenskim danom uzeo sam si jednu ne toliko predivnu temu. Dapače, meni tužnu. Odlučih posljednji put poći za Valpovo i Belišće. Posljednji put vlakom i prugom. Dan je kako sam već rekao bio prekrasan, iako zubato sunčan i kristalno bistar, a temperatura nešto manja od 10°C osvježavala je Grad na Dravi. I tako sam oko 13,30 pošao prema obližnjoj stanici Petrovoj gori, nazvanoj prema istoimenom naselju u kome se nalazi. Inače, Vijenac Petrove gore i Vijenac Dinare (GČ Retfala) su željeznička naselja, sagrađena početkom 80-ih godina, možete ih prepoznati na mnogim mojim slikama po žutim i crvenim zgradama. Naročito Vijenac Dinare, u kojemu su se gradili stanovi prvenstveno za željezničare. Danas se u naselju nađe tek poneki umirovljeni željezničar, a stanovi više nisu željeznički, već "civilni". No da ne duljim previše, dočekivao sam moju Macosu u 13,42 za Belišće. Uskoro se ona pojavljuje, pogađate, prazna. Smjestio sam se u prostor odmah do strojovođe, i zatim se sjetio da bih mogao zamoliti strojovođu za par fotki iz kabine. Predstavio sam se i rekao što mi je cilj, a strojovođa je bio maksimalno ljubazan i izašao mi u susret, te mu ovom prilikom još jednom zahvaljujem. Pa krećemo, usput dok gledate ovaj putopis, preporučujem ovo, onako radi atmosfere... Ulazimo u Josipovac... Kućica u stanju kakvom je, ali zato je klima tu... Naravno, dočekuje nas prometnik, o kojemu će kasnije biti još ponešto... Izlaz iz Josipovca... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Ravno sve do nadvožnjaka... A dalje raaavno... brzina, punih 80 km/h. Za nas je i to previše. Zavoj pred Bizovcem... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 I već ulazimo u Bizovac, desno je pruga za Belišće... I tu nas čeka prometnik... A mijenjamo i smjer, pa shodno tome i upravljačnicu... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Dok čekamo polazak za Belišće, majstor odlazi pumpati vodu, jer Macosa naravno gubi vodu. Toliko o održavanju. U Macosu čak i ulazi 3-4 putnika, koji će izaći u Ladislavcima. Križamo se i sa B703 koji kreće svojom zadnjom etapom, prema Osijeku... Majstor... On ode... Za Osijek... A mi još uvijek mirujemo... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Za koju minutu i mi krećemo ka našem cilju, Belišću. Napokon će mi i položaj Sunca, a time i svjetlo biti bolje. A potom se prestrojavamo nalijevo... Tu su i stari likovni signali... Desno pruga za Osijek, a u daljini strašno brdo... Što smo bliže, sve je strašnije... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 U nadljudskim borbama uspjevamo ukrotiti svih 10 promila uspona... Prelazimo preko nadvožnjaka... A zatim prekrasan jesenski mozaik, slavonski Divlji zapad... Brzina punih 30 km/h, Macosa se ugodno ljuljuška, pruga nije varena pa kotači lijepo klopoću, a uz sve to direktan pogled iz upravljačnice na prekrasne krajolike obojane jesenskim bojama - istinska duhovna terapija! Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Barney Posted November 6, 2009 Share Posted November 6, 2009 Desno pruga za Osijek, a u daljini strašno brdo... Što smo bliže, sve je strašnije... U nadljudskim borbama uspjevamo ukrotiti svih 10 promila uspona... Jebate... sav sam se us.. od straha... Barney Quote Najpametniji čovjek na svijetu je onaj koji je izmislio WC školjku. Nikom nije uzeo mjeru, a svima odgovara. Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Prošli smo rubom šumarka pa nastavljamo prema Ladislavcima. Spomenuo sam strojovođi kako zbog ukidanja putničkog prometa idem zadnji put u Belišće kako bih što više toga dokumentirao. Strojovođa ostaje začuđen, njemu je to prvi glas o ukidanju putničkog prometa na ovoj dionici. Pričamo o ukidanju i općoj nerentabilnosti pruge, strojovođa govori kako je vozni red nikakav, te da je svaki dan Macosa iz i za Belišće prazna, ili u najboljem slučaju ima nešto putnika do Josipovca ili Bizovca. No, govori i kako je uvođenjem ove linije vozni red bio puno bolji, te je bilo i putnika. Međutim, neka faca sa željeznice je dogovorila s autobusnim prijevoznikom da preuzme putnike kako oni ne bi morali slati vlakove za Belišće. Šokiran sam, no s obzirom na situaciju i pizdarije koje čelnici HŽ-a i države izvode nemam razloga ne vjerovati strojovođi. Tužno je to, tužno. No, nastavljamo dalje... Ovdje vlak ipak nije brži. Usput, obratite pozornost na dedu kraj pruge. Od samog zavoja vidio je kako se vlak približava. Mogao je preći tad, ali ne, on će rađe sada kad je vlak 50-ak metara od njega. Nisu mi jasni takvi ljudi, strojovođa trubi i praši mu sve po spisku... Stajemo u Ladislavcima, pa nastavljamo dalje. Još jedan divan jesenski prizor... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Nastavljamo dalje prekrasnim predjelima. Već je rečeno kako je ovo zapravo najnovija pruga u Hrvatskoj, izgrađena tek negdje 70-ih godina, nakon ukidanja Guttmanove uskotračne pruge. Prije je maksimalna brzina bila 50 km/h, sada 30 km/h. Ovo je pravi dokaz naše nebrige i neodržavanja, eto kako sad, nakon nebrige i sustavnog zanemarivanja izgleda kvalitetno napravljena i najnovija pruga u Hrvatskoj. Uskoro nailazimo na most preko Karašice... Most izbliza. Izgleda da je nedavno nanovo obojan... Pa opet ulijevo, ljulja se kabina, turbo je mašina... Ne trebam ni napominjati škripu tračnica u zavoju, dovoljno je reći da škripi i na ravnom. Ipak, i to daje ogroman čar ovoj predivnoj, zaboravljenoj pruzi. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Pa opet ravno, sve do šume u koju ulazimo nakon ove ravnine... Prolazimo pokraj ogromne plantaže jabuka, kojih je već dobar broj završio na tlu... A potom se bližimo šumi, jednom od najljepših dijelova ove pruge... Unutra debela, slavonska 'ladovina... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Uskoro izlazimo iz dubokog 'lada slavonske šume i bližimo se, u zadnje vrijeme na forumu vrlo popularnom ŽCPR-u... Pa nastavljamo dalje, uskoro smo u Valpovu... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Dokaz da uskoro stižemo na valpovački kolodvor, ako se on tako još uvijek može nazvati... Ulazimo u Valpovo... U daljini dvorac Prandau-Normann i crkva... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Zavoj pred kolodvorom... U daljini golemo zdanje PPK "Valpovo". Stoji nad kolodvorom poput zaštitnika, a zapravo to i je. Zahvaljujući PPK-u valpovački je kolodvor funkcionirao, i zasigurno u neko bolje vrijeme bio pun vagona. Općenito, cijela je pruga funkcionirala zahvaljujući PPK-u i belišćanskom kombinatu. Danas industrijski kolosijeci PPK-a stoje prazni, a prijevoz robe vrši se kamionima. Pruga će nakon novog VR-a ovisiti samo o belišćanskom kombinatu, koji će ostati jedini njezin korisnik. Zgrada kolodvora, preostala još od Guttmanove željeznice. Ako se dobro sjećam, pruga od Valpova do Belišća ide trasom stare uskotračne pruge... Još jedan pogled na valpovačkog diva... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Krećemo na zadnju etapu, prema Belišću, i prolazimo kraj PPK-a... Kolosijeci koncerna koji se najvjerovatnije više uopće ne koriste... U daljini obrisi dima i dimnjaka ogromnog belišćanskog kombinata... Zavoj pred Belišćem. Belišće i Valpovo smješteni su u neposrednoj blizini, a gradovi su se već spojili. Neupitno je da će u budućnosti, ukoliko ovaj kraj doživi napredak i razvitak, doći do kompletnog spajanja Belišća i Valpova u jedno naselje. To također znači i najmanje 50-ak tisuća novih stanovnika, a bila bi prava šteta da takvo naselje nema željezničku vezu. No, vratimo se u realnost. U Hrvatskoj smo, slavonski i mnogi drugi gradovi propadaju, mladi stanovnici sele se u Zagreb ili u inozemstvo, industrije gotovo da i nema, radnih mjesta iz dana u dan sve je manje, ukidaju se željezničke linije, i još mnogo toga. Nažalost, to je realna slike Slavonije danas. Na još veću žalost, baš ništa ne sluti na bolje. Što reći... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 I to gadan zavoj... I evo nas, u daljini teretni vagoni na belišćanskom kolodvoru... Ulazimo u kolodvor... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Prestrojavamo se lijevo, na kolosijek koji se koristi za putnički promet. Za dva vlaka dnevno. Uskoro ni toliko. Čak nas i u Belišću čeka prometnik... U Belišću je bavljenje nekih 20-ak minuta, tako da ću stići okinuti koju fotku na samom kolodvoru, a tu se našla moja Macosa... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Iako putničkog prometa uskoro neće biti, nadajmo se da će kombinat i dalje dobro poslovati, te da će kolodvor i ubuduće biti nakrcan teretnim vagonima, kako ovu prugu ne bi arheološki istraživali... I tako je toplo i nisko popodnevno jesensko sunce po tko zna koji put obasjalo Belišće... Je li ovo protest? Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Još jedan detalj, volan na vagonu... Između vagona... Al' se sjaje... Tu je i vaga, možda je u funkciji, al' ne mora da znači... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Fino su oni to naslagali... Eh... Bliži se vrijeme polaska i rastanka s Belišćem, Macosa već čeka... I posljednji pozdrav Belišću, uz želje da uvijek bude barem ovoliko teretnih vagona. Barem nešto. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Krećemo iz Belišća. Vlak, naravno, potpuno prazan. Kondukter je zalegao, ionako nema ništa pametnije raditi. Odlučio sam vožnju natrag provesti u putničkom prostoru, da prođem dionicu zadnji put i kao putnik. Prolazimo Valpovo, uskoro opet dolazimo u onu crnu šumu, 'ladovina je još veća. Potom dolazimo do mosta na Karašici. Prelazimo preko ove pitome rječice koja se malo dalje ulijeva u Dravu. Uskoro stajemo u Ladimirevcima. Inače, u Ladimirevcima je rođen naš, sada pokojni, legendardni glumac Fabijan Šovagović. Još malo prekrasnih jesenskih motiva... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Pred Bizovcem puca pogled na nepregledne slavonske ravnice. Razmišljam. Razmišljam dokad će ova moja Slavonija živjeti suživot. Dokad ćemo ovu plodnu žitnicu iskorištavati minimalno - pamtim priču moje bake, kada su 70-ih godina prošlog stoljeća u posjet Jugoslaviji došli neki japanski poljoprivredni inženjeri. U sklopu posjete, posjetili su Slavoniju i Vojvodinu, žitnicu bivše nam države. Navodno da su postavili račun, kada bi hranidbeni resursi Slavonije i Vojvodine bili maksimalno iskorišteni, da bi se njima cijeli Japan bez problema mogao hraniti, pa čak i izvoziti hranu. Dokad će se, pored ovakvih mogućnosti, hrana uvoziti u Hrvatsku. Dokad će mladi ljudi seliti, ovo malo preostalo industrije propadati, a socijalno stanje padati sve niže. Ne samo u mojoj Slavoniji, nego u cijeloj Hrvatskoj. Istina, negdje manje, negdje više. No, više nego sramotan je maćehinski odnos države prema ovoj napaćenoj zemlji na kojoj je nastala Hrvatska. Najviše me žalosti što nema nikakvih znakova napretka i boljitka. Primjera radi, u ostatku Hrvatske grade se te nesretne autoceste, ali gradnja naše "Slavonike" staje kod Osijeka. Navodno za most preko Drave i nastavak prema Mađarskoj nema novaca. Bitno da za pelješki most ima. Strašno, no neću više o politici, dosta nam je što nas svakog dana pomoću svih medija sve više šokiraju svojim biserima. Dosta. Strojovođa, kojemu se još jednom srdačno zahvaljujem! Pruga iz Osijeka... A sunce se spustilo nisko, jesenski... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 U Bizovcu čekamo ostale dvije Macose, koje se kuplaju s našom, pa trio nastavlja prema Osijeku. Evo ih, dolaze okupane posljednjim zrakama Sunca... Iz Osijeka čekamo drugu Macosu na križanje... Raja se već priprema, lijepo je vidjeti da barem ovdje ima putnika... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 Macosa staje, putnici se ukrcavaju... A potom kreće dalje... I ode tamo gdje vazduh trepti kao da nebo gori... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jura Posted November 6, 2009 Author Share Posted November 6, 2009 A uskoro krećemo prema Osijeku. U mojoj Macosi ima ponešto putnika, a mislim da ih je i u ostale dvije bilo. Ipak su idući dan Svi sveti. Dolazimo u Josipovac. Tu se nastavlja priča o onom prometniku što sam spomenuo da će o njemu biti još govora. Dakle, Macosa staje u Josipovcu, prometnik trči do strojovođe: "Jel, majstore, ko je to bio sliko kad si išo tamo, jel zna on da treba dozvola za slikanje, ne može to tako..." Sjedim odmah u prostoru do strojovođe, pa čujem cijeli razgovor, strojovođa ga ne j..e ni 5%, ali ipak odgovora: "A jebiga, pustio sam ga." Prometnik nastavlja: "Vidim ja neko slika, za to treba dozvola, ja mislim da je moj šef tu da bi ga odma nokautiro." Razmišljam da izađem na prozor, nabijem mu dozvolu na njušku i pošteno skinem sve po spisku. Ipak neću, previše sam relaksiran i smiren od prekrasnog dana. Uskoro dolazimo do Višnjevca, dolazi kondukter i naplaćuje kartu, pita me odakle, kažem iz Bizovca, on će "jel iz Samatovaca?", ne, idem iz Bizovca. Ispiše kartu, a onda kreće, "jel znate vi da ne smijete slikat, da za to treba dozvola?", ja mu odgovaram da imam dozvolu i da se on ništa ne sekira oko toga, na to će on "u vlaku je zabranjeno slikat, ako će te slikat, morate se javit meni". Sad mi je već lagano dosta, pitam ga otkad je to tako i gdje to piše, on naravno odgovora da je tako oduvijek, ja više ne izdržavam pa mu govorim da je možda prije bilo tako, a sada više nema razloga da bude, a to što on i njegovi kolege to ne shvaćaju nije moj problem. Vidim da mu nije svejedno, zato šuti i pokupi se. Eto male digresije kakve sve djelatnike HŽ zapošljava. Kasnije mi je bilo žao što nisam malo "popričao" s prometnikom iz Josipovca, prvenstveno zbog strojovođe. Tek kad je kondukter otišao pregledavam kartu, napisao je naravno Samatovci. No dobro, meni paše. Zadnji obrisi Sunca... Izlazim na Petrovoj gori, zadnja Macosa je naravno izvan perona, te neke dvije starije žene jedva izlaze iz Macose, dok ih kondukter kroz prozor nervozno požuruje. Još jedna slika s HŽ-a. Odlučujem pričekati još B782 koji će sad proći. Još prije par tjedana ovaj se vlak mogao fotkati na lijepom kasnopopodnevnom suncu, no sada je već u tami. I evo i njega... Silazim s pruge, krećem prema kući i time završavam ovaj putopis. Manje-više sam rekao sve što sam imao za reći, tako da vas više ne bih zamarao mojim pustim mislima. Puno toga vidi se iz fotki, jer kako kažu, slika govori više od tisuću riječi. I tako je Sunce još jednom zašlo nad slavonskom ravnicom... Hvala na pažnji! Pozdrav, Jura Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
ivog Posted November 6, 2009 Share Posted November 6, 2009 Auuu, baš sam uživao u slikama, pogotovo u jesenskim bojama.. Ovo nisko sunce daje baš zanimljive fotke.. Jako lijepo.. A vidim da ćemo ubrzo morati početi vaditi dozvolu na dozvolu.. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Recommended Posts
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.