Virovitica voli vlakove, 17. ožujka 2018.

[Stanley]

O Virovitici i tamošnjem susretu željezničkih modelara već je pisano OVDJE, pa nema potrebe ponavljati već rečeno. U subotu 17. ožujka Virovitica je ponovo ugostila modelare, a među sudionicima smo bili i nâs trinaestorica iz Kluba željezničkih modelara Zagreb. Svi osim jednog putovali smo vlakom.

 

Dio mojih suputnika u vlaku 783:

 

 

 

 

Kolodvor koji dokazuje da Virovitica voli vlakove - cijeli kat je ispunjen sadržajem za ljubitelje željeznica...

 

 

... zahvaljujući prije svega ovom čovjeku, a on je Goran Denac - alfa i omega, glava i peta malog željezničkog spektakla koji je uvršten u turističku ponudu grada:

 

 

Društvo se ubrzo razmililo izložbenim prostorom:

 

[Stanley]

A imalo se što i vidjeti, pregršt krasota za ljubitelja malih željeznica:

 

[Stanley]

 

[Stanley]

Ima i autića...

... a nađe se ponešto i od velike željeznice:

 

[Stanley]

Suveniri:

Vrijeme je za osvrt na veliku željeznicu, pa za početak ide pogled iz ptičje perspektive:

Zatim sam se, unatoč kiši, zaputio među kolosijeke:

Pokisli Đuran 2041-105:

 

[Stanley]

Vagoni tvrtke Pružne građevine d.o.o:

Legendarna ''štuka'' iz drugog ugla:

Starici JŽ 51-136 nitko nije ponudio kišobran:

Kako je bilo dovoljno vremena odlučio sam, unatoč kiši koja je lijevala kao iz kabla, da posjetim gradski muzej u Virovitici. Naravno da sam imao peh - zgrada u kojoj se nalazi muzej, dvorac Pejačević, upravo se obnavlja i pristup je blokiran ogradom. Stoga umjesto dojmova iz muzeja samo ova slika dvorca, skinuta s web stranice grada Virovitice:

Iz pokislog i natopljenog grada ide samo ova slika ''Virovitičkog meteorološkog kamena''. Štos je dobar, ali sam original vidio još šezdesetih godina na Vršiču u Sloveniji. ''Zanesljivi barometer'' je bio magarac kojeg je držao vlasnik krčme, pa ''če je rep suh = lepo vreme'', ''če barometer padne na tla = potres'':

 

[Stanley]

Na povratku prema kolodvoru, boreći sa sve jačim vjetrom koji je nakanio preokrenuti moj priručni sklopivi i niš-koristi kišobran, imao sam jedan neobičan susret. Ispred neke trgovine stajao je starac potpuno sijede kose i sijede čekinjaste brade i dozvao me. Pitam ga ''nešto ste me trebali?'', a on ''molim vas da mi pomognete da dođem do kuće tu odmah iza ugla''. Jadan čovjek nije mogao hodati bez tuđe pomoći pa sam ga uzeo pod ruku, zaštitio ga kišobranom koliko se moglo i doveo ga puževim korakom do vrata njegove kuće. Rekao je da dalje može sâm i zahvalio mi na pomoći. Ovo nisam opisao da se hvalim nečim što je obična ljudska dužnost, pomozi bližnjem u nevolji, nego da spomenem nešto što me iznenadilo - sijedi starac je osam godina mlađi od mene! Izgleda da me railfanovski, planinarski i svekoliki drugi pohodi drže u dobroj kondiciji.

Ovako izgleda luđak koji po kišurini i vjetru traži gradski muzej - moja malenkost po povratku iz grada:

Vrijeme je da se osvrnemo i na burzu modela, koja se održavala u kafiću znakovitog imena ''Train'':

Ponuda je bila bogata...

... a dosta modela je promijenilo vlasnika:

 

[Stanley]

Upozorili su me da je na prodaju i nešto iz moje bivše struke pa sam snimio (ne i kupio):

U jednom trenutku sam začuo udaljeni poznati zvuk i uputio se na peron, gdje je upravo imao bavljenje brzi iz Rijeke za Osijek:

Pred povratak nas je domaćin počastio pikantnom i ukusnom lokalnom delicijom:

Na kraju ovog izvještaja, skromnijeg nego obično, valjda naglasiti da smo jučer proveli još jedan ugodan railfanovsko-modelarski dan. Loše vrijeme je doduše pokvarilo neke moje dodatne planove, ali ima vremena - Virovitica neće nikamo pobjeći.

 

[mali.paja]

Lucijan je imao 2 člana kluba u autu pa si broj sudionika povećaj.

[Stanley]

Lucijan je imao 2 člana kluba u autu pa si broj sudionika povećaj.

 

Ne znam gdje su stali uz onoliko robe koju je vozio na burzu (i veći dio natrag). Ja sam nabrojao nas 12 u vlaku i Lucijana kao trinaestog. Ako nas je bilo više tim bolje. U svakom slučaju hvala na ispravci.