mali.paja

Zašto okreću dizla?

"Omladinka" ima 36 godina i kćer od 14 godina E ti si neki! Pa nebi je kuhao za jelo!

To je grafitna mast koja podmazuje kotače. Posebno je to dobro tamo gdje su mali radijusi i brzine.

U donjem desnom uglu vidi se fotografija naše Brene dok je vozila po Mađarskoj.

Pa, za 2 i pol godine u Zagrebu, jel? Doduše, tada sa slovenskom ili austrijskom parnjačom...OVO PIŠEM VELIKIM SLOVIMA DA BI BILO UOČLJIVIJE. ODNOSI SE PRVENSTVENO NA ONE KOJI SE NISU BILI U SVEČANOM VLAKU U POVRATKU ZA ZAGREB. POZVANI SMO SLJEDEĆE GODINE NA JEDNU PROSLAVU, NEGDJE U ISTO OVO VRIJEME. PROSLAVA JE U MJESTU DONJI KRALJEVEC (kolodvor prije Kotoribe). DOLAZI AUSTRIJSKI MUZEJSKI VLAK SA PARNOM LOKOMOTIVOM. DOĆI ĆE IZ PRAVCA PRAGERSKOG I ČAKOVCA. PROSLAVA JE 150 GODINA OD ROĐENJA RUDOLFA STEINERA (AUSTRIJSKI FILOZOF, KNJIŽEVNI KRITIČAR I UTEMELJITELJ ANTROPOZOFIJE). OTAC MU JE BIO SKRETNIČAR U KOLODVORU DONJI KRALJEVEC. ZA SADA TOLIKO.

Ja neću ništa posebno pisati. Bedasto mi je da i ja sad na sva usta sve hvalim. Isto se odnosi na fotose. Dosta je postavljeno sličnih. Ja ću vam ispričati zato jednu prispodobu. Ne odnosi se na ovu prigodu. Ali jest željeznička i sudionik je jedan pregledač vagona iz tih krajeva. Rodom je iz Donjeg Mihaljevca (stajalište prije Kotoribe). I moj ti je I.M. završio školu za pregledača u Kastvu. Radio je na Glavnom kolodvoru. Bio je tada još dečko i poslije svake noćne je išao iz Zagreba za Kotoribu (slobodan je bio dva dana). Nosio se i veš na pranje. Samo tada (početak sedamdesetih) nije bilo vlakova kao danas. Bio je vlak iza 05 sati i sljedeći oko 10 (za Zabok, Krapinu i G.Stubicu je bilo) za Kotoribu. I poslije noćne čekao je vlak u 10 sati. Sa društvom je otišao na pijaču. Noć je bila naporna, nema vlaka koji nije imao promjenu sastava na G.K. Nema šanse da oko sklopiš. I umor, noć i malo pijače uzmaju svoj danak. On više onako supijan ode sa vlakom prema Kotoribi. Njegovi frendovi su mu natrpali punu torbu kočionih papuča. Po vrhu su stavili prljvi veš. Dok je išao na vlak i sa vlaka doma sav se iskrivio. Torbu je skoro vukao po zemlji. Kad je majka vadila prljavi veš, otac je vidio punu torbu kočionih papuča. Priupita on sina: "Sinek, kaj si ti ovo sve iz Zagreba donesel? Jesam! Pa nisi morao, imao si toga bliže u Kotoribi.

Karbon je na tom mjestu tek negdje od pedesetih godina. Do tad je tamo bila svinjogojska farma i klaonica. Jedna anegdota iz Karbona. Odmah na suprotnu stranu Karbona bile su prostorije u kojima su spavali radnici na održavanju pruge. Bilo je tu Međimuraca, Bosanaca i inih (ne vrijeđam nikoga). Oni bi petkom putovali doma a u nedelju navečer su se vraćali. Preko tjedna su tu spavali. Bio je neki od Sunje Ranko. On malo malo se napije i doziva kralja Petra. Dođe u nedelju i tuži se da ga žena u petak nije u kuću navečer pustila. On je morao čekati dok njen ljubavnik nije otišao. Bio je isto tako jedan radnik od Sunje. Zaboravio sam kako se zvao. Svi smo ga zvali Jaro. Znao je poslije podne ići u fušu što zaraditi. Obično je to bio kakav pretovar uglja. I jedanput tako nakon pretovara (bilo je ljeto) išao se oprati na šodericu. Nije znao plivati i bilo ga sram. Onda se prao negdje sa strane da ga nitko ne vidi. Kako dno nije u vodi ravno on se pokliznuo. u utopio. Nokoga nije u blizini bilo i nitko ništa nije vidio. Samo je neki ribič na drugoj strani primjetio kao da nešto potonu naglo. Pozvali su miliciju i ronioce i pronašli Jaru na dnu od par metara. Nikad nije išao doma. Isto se znao napiti pa ići po gostionicama i svašta baljezgati. Znao je dobre batine dobiti. Isto se pijan htio kartati. Poslije plaće bi ga primili maheri i opeljašili. Sad o anegdoti. Nekad je na rampi u Karbonu bilo jako puno kanti. To su bile metalne kante u koje se boja sipala. Bilo je punih i praznih kanti. Domoroci su to koristili za napoj za svinje. I netko kaže pijanom Jari daj mi koju kantu donesi, platm pijaču. On siromah ode i uzme punu kantu i isipa boju i stane u nju. Primjetio ga je stražar. On pobježe. Dođe milicija. Vide tragove. I po tragovima oni nađu Jaru u nastambi.

Josip Mikelec poznatiji kao Braco.

Ovo je izvlačni kolosijek Šturc. Isto se koristio za istovar kamena iz Tounja.

I sad!

Zaprešić je nekad bio pogranični kolodvor sa NJEMAČKOM. Tu je bio RANŽIRNI kolodvor. I poslije '45 je jedno vrijeme funkcionirao. Kada je '48 nastupla REZOLUCIJA IB ostali smo bez pomoći sa Istoka i Zapada. Tada, sve gdje su se mogle tračnice uzeti odnešeno je na OMLADINSKE pruge. Isto tako smo mi (Jugoslavija) gradili i u Albaniji pruge. I tamo je trebalo materijala. Izvlačni kolosijek je eto opstao još do danas. Kod izgranje nadvožnjaka je prekinut. Ja sam ga još koristio osamdesetih godina.

Ovo prvo su ako nisam i ja zaboravio PAJNER nosači. Isto kao i ovaj most služili su privremeno kada se trebalo nešto premostiti kod izgradnje (propusti, podhodnici i sl.).

Ovaj mali kontejner sa krovom je blok I (jedan rimski). Nekad je bio zidani. Negdje u prvoj polovici osamdeseti kod izvlačenja jednog Eas vagona otvorila se vrata i pomela blok.

Ovaj kolosijek se zove "Graba". Grudobran je bio skroz do one kućice ispred gostionice. Skraćen je radi izgradnje parkirališta. Nekad je još između tog kolosijeka Graba i magazinskog bio još jeda kratki kolosijek koji se zvao Mala Graba.

To je koristio KAMENOLOM TOUNJ. I to je propalo. Oni su i onako bili tu privremeno. Na tom se mjestu treba graditi novi terminal za autobuse. Ljudi bi pristizali sa vlakovima i onda dalje se razvozili sa autobusima.

To je željeznički kolosijek koji koristi SLUŽBA NABAVE. Prevedeno malo karikirano, trgovačka firma HŽ-a. Preko nje se sve nabavlja (kočione papuče, osovine, bandaži i slično). Asfaltirano je jer se sada najviše otprema kamionom. Kad netko nešto zatreba utovari se kamiončić i odmah dostavlja. Vagonom se otprema ukoliko je potreba za nekom velikom količinom.

To je bio takozvani obilazni vlak. Naime zbog radova je zatvoren prijelaz (Hodoš) između SŽ i MAV i (Čakovec) između SŽ i HŽ. Radovi su od strane SŽ-a. Vlakovi iz Kopra i Italije idu preko Zagreba, Koprivnice i Botova.

Ovaj vagon je ured i radionica za SS trupe. Ograđen je ispod i služi za skladište većih dijelova (motke polubranika i slično). U početku nije bilo ispod ograđeno. Po noći bi tu došli spavati Romi. Po danu su se svukuda motali, poslije podne u Kauflandu dok se ne zatvori, onda čekaonica do zadnjeg vlaka i poslije ispod vagona. Lijepo bi se oni stisnuli k'o sardine jedan iz drugog i pokrivali najlonom.

Stigao je vlak preko 1900t. cementa u Podsused. Malu kružnu lokomotivu sam poslao da to postavi.

Stajalište se zove Sutla. Ali takvo naselja ne postoji. Na sjeveru se nalazi selo Šenkovec.

Na dvokolosiječnoj ili paralelnoj pruzi ne može biti križanje! Može biti samo mimoilaženje. Križanje se može obavljati samo u kolodvoru. Brdovec je stajalište.

Nisu vagoni nego vagon Zagrebtransa (plavi sa spuštenim podom). Ovaj žuti vagon je za kasaciju (rezanje). Prodan je CIOS-u. Nekad je bio na pomoćnom vlaku II (2) u Zagrebu.

Opet si nešto pobrkao! Vi se niste mogli popeti ovako uspješno. Pa zar ti neznaš da naši inžinjeri ništa neznaju. Pogotovo u Končaru. Pročitao sam novine srpskih željeznica "PRUGA". Jedan strojovođa hvali lokomotive serije 444 Severina (pandan ŽBH serja 441 podserija 900, HŽ 300). Njega treba dovesti u Hrvatsku da mu pojedinci objasne da nije u pravu. Ma što ljudi neće samo izmisliti.

To je bilo u drugoj polovici sedamdesetih godina. Naletio je vlak 741 na relaciji Ljubljana-Ploče. Kondukteri su već pregledali karte i sjedili. Jedan kondukter je primjetio da je nešto odletilo u Neretvu i viknuo: Odleti autobus u Neretvu.

Možda bi Riječane trebalo malo dovesti kad puše bura u Mostaru niz Neretvu. Ili u Mostar teretnu da osjete buru. Nije jedanput u Mostat teretnoj bura pokrenula vagon ili krov na " G " kolima otrgnula.