mali.paja

Cijena je poslovna tajna. Uglavnom SDZ362 mi je rekao neke općenite podatke. Cijena ovisi o skupini i broju. Isto tako i o programu. Ova vožnje je dosta skupa. Cijene znaju biti i po par tisuća eura po osobi. Ovo putovanje prati od osoblja 5 ljudi. To je šef i pomoćno osoblje (kuhar, konobar, pekar, sobar). Uglavnom svi dosta rade sve.

Ovo je treći vagon koji je bio u skupini. U njemu je osoblje koje koje opslužuje goste. U njemu znaju biti: šef vlaka ili kako oni kažu memadžer, kuhar, slastičar, konobar, pekar,.... Kroz Srbiju dobiju jednog željezničara koji ih prati po cijelom putu i spava u vagonu. Zahvaljujući SDZ362 malo sam uslikao unutrašnjost vagona, točnije njegovu kabinu. Malo podatak o vagonu: Napravljen je 1962 godine za tadaše mađarsko čelništvo sa Janosem Kadarom na čelu. To je bio spavaći vagon I (prve) klase. Ima 10 kabina. Sve kabine imaju klimu. Na kraju se nalazi WC i kupaonica. Zbrinjavanje otpada je ekološko. Ništa ne ide na prugu. Vagon je sposoban za brzinu od 140 km/h. Unutrašnjost je presvučena sa drvetom koje se specijalno radilo za vagon.

Kod ovog vagona sam zaboravio napomenuti da je napravljen 1982 godine.

Ovo su slike vagona broj 56 55 898 9004-7. U vagonima nije bilo dopušteno slikanje unutrašnjosti. Vagon je izgrađen 1998 godine i vlasnik je bila Mađarska pošta. Veoma kratko je služio svojoj svrsi. Pošta je odustala od prijevoza željeznicom i vagon je prodala. Godine 2008 napravljena je velika obnova koja je dugo trajala. Od prvobitnog stanja ostao je samo krov i podvozje. Ostalo je sve novo. To je sada DELUXE spavaći vagon. Sposoban je za brzinu od 160 km/h. Ima 5 dvokrevetnih kabina. Sve imaju kupaonicu, WC i klimu. Ima još jedna kabina za pratitelja. Interesantno je i to da je vagon bio i u Siriji, točnije Damasku. Posluga je moguća u svako doba dana i noći.

Salon.

Vagon broj 51 55 888 1004-1 u sredini je salon vagon i kuhinja. Napravljen je u bivšem DDR-u. Temeljito je restauriran 2003 godine ima klimu i svoj vlastiti izvor energije. Može prometovati brzinom do 160 km/h. Kuhinja i priprema ručka.

Odlazimo u Željeznički muzej. Htjeli smo ići i u Tehnički muzej. Na žalost isti je ponedeljkom zatvoren za posjetitelje. Trebali smo ići u Končar i CIOS. Pošto u CIOS-u nije bilo nikakve lokomotive odustaje se od posijeta. U Končaru je bio kolektivni i nije se moglo ući, a kolioko se sjećam ni tamo nije bilo ništa od lokomotiva. Uglavnom poslije Željezničkog muzeja idemo pješice na ručak u vagon. Bilo je neko jelo IZVRSNO. Ne sjećam se kako se zvalo. Pića po želji. Pijača je sva Mađarska. Ne smiju putem uzimati neku drugu pijaču. Problem su granice. Da carina pronađe kakvu drugu pijaču nadrapali bi. Za to ima popis i na toj deklaraciji mora biti to što je popisano. Može biti i bez ičega ukoloko se popilo, ali usputne nadopune ne smije biti. Kod hrane je pak drugačija priča. U usputnim mjestima znaju kuhari ići i na tržnicu po namirnice, pogotovo sezonske. Nakon ručka kava. Ima još par sati do polaska vlaka. Malo pričamo o ovom neobičnom hobiju i općenitim stvarima. Neki Englezi još idu malo po kolodvoru. Malo slikaju i tramvaje. Pitam ih da li žele osim željeznice pogledati što drugo? Možda kakvu kulturno pvijesnu znamenitost? Ne zanima ih to. U sljedećem nastavku ću napisati nešto malo o vagonima i firmi MAV nostalgija.

Idemo dalje sa pričom. Prvo se ispričavam za čekanje nastavka. Par dana nisam bio doma a i imam dosta posla sa pripremom izložbe u Zaprešiću za 150 godina pruge Sisak-Zaprešić-Z.Most. Drugi dan putujem vlakom u Zagreb. Zovem neke forumaše na posijet salonskim vagonima i vožnja u njima do kuda se dogovorimo poslije podne. Nisam našao zainteresiranih. Dolazim u vagon. Pijem kavu. Englezi se malo motaju po Glavnom kolodvoru. Odlazimo na Ranžirni kolodvor. Javljamo se šefu, točnije pomoćniku jer je šef na godišnjem. Čekamo prijevoz za povratak.

Ovu priču sam stavio pod putopise. Možda je za neku drugu temu? Ukoliko netko od administratora smatra da je za neku drugu temu neka premjesti. Nazvao me početkom mjeseca kolovoza (augusta) SDZ362. "Da li možeš sa jednom skupinom Engleza koju ja vodim malo ih provodati po kolodvorima? Vrlo rado! Samo javi kada, kako bih vidio radi svoga rasporeda službe". I dogovor je postignut. U nedelju 05.08. iz Budimpešte sa vlakom 204 dolazi skupina od 7 ljudi sa posebna tri vagona koji su njima na raspolaganju. Oni bi u ponedeljak 06.08. htjeli malo obići kolodvore ili mjesta gdje se nalaze lokomotive. Isti dan sa vlakom 211 bi se sa svoja tri vagona zaputili prema Srbiji. SDZ362 dolazi o5.08.autom iz Beograda. Kada stigne u Zagreb nazvat će i ja ću doći. Termin mi odgovara jer sam bio iz noćne i lijepo ću se stići naspavati. Nalazimo se na kolodvoru. Vlak 204 kasni iz Mađarske nekih 50 minuta. Taman imamo vremena za kavu. Sjedamo na ulazu u podhodnik i SDZ362 me upoznaje kakva je to grupa. To su ljudi koje zanimaju samo brojevi lokomotiva i drugih vučnih vozila. To i ne mora biti u voznom stanju. Bitno je da ima samo broj. Mogu biti i stare oznake iz Jugoslavije. Može biti i samo dio lokomotive. Čak ne moraju oni biti u blizini toga. Svi imaju dvoglede i kada vide lokomotivu zapisuju broj. Ukolko je lokomotiva u daljini onda sa dvogledom gledaju broj. To je jedan tipični Engleski hobi. Tih hobista ima po nekim procijenama između 2 000 000 do 5 000 000. Nemaju nikakav klub ili udrugu. Na kraju godine izdaju knjigu. Vidio sam knjigu od prošle godine. Samo brojevi lokomotiva i ništa više. Nema nikakvog popratnog teksta niti slika. Slika je samo na koricama. Na knjizi od prošle godine su slike naših dizelki. Knjiga obično ima neki skupni naslov. Naprimjer: lokomotive jugoistočne Europe, lokomotive baltičkih država i slično. Zapisivani su i brojevi lokomotiva iz Njemačke, Austrije, Italije itd. Svi participiraju u tiskanju knjiga. Pdaci su tiskan obično po regijama. Malo mi je to čudno. "Što sa tim brojevima? Ništa", odgovara SDZ362. "Eto, oni između sebe pričaju da su nekad negdje vidjeli neku lokomotivu -XY-". Još mi je to malo čudno. "Ma nije to ništa! Jednom sam vodio neku skupinu u kojoj su bila dva brata. Njih su zanimali brojevi vagona. U Beču na teretnom kolodvoru smo se zadržali par sati. Išli su popisivati sve vagone. Kada smo konačno krenuli, drugi su nešto pijuckali i razgovarali. Ta dva brata su sjedila i kontrolirala brojeve vagona. Uspoređivali su da li su nešto duplo ili krivo zapisali". Ovim hobijem se bave ljudi raznih zanimanja. Ima i željezničara. Grupa koju ću ja voditi ima 7 članova. Zakupili su tri vagona od firme "MAV nostalgija". O vagonima ću malo kasnije pisati. Cijeli put plaća jedan od glavnih menadžera za infrastrukturu britanskih željeznica. Ostali nemaju veze sa željeznicom. Spavat će u vagonima. U ponedeljak imaju zadržavanje u Zagrebu. Poslije podne njihovi vagoni idu sa vlakom 211 do Rume. Tu ostaju noćiti. Drugi dan imaju obilazak depoa Ruma. Kasnije ih vozi posebna elektra do Beograda. Nakon obilaska Beograda vozi ih posebna elektra do Požarevca. Tu ih čeka jedina ispravna lokomotiva serie 661 iz Zaječara. Sa ta tri vagona idu u Zaječar preko Majdanpeka. Po toj pruzi već nekoliko godina nema putničkog prometa. Iza toga idu u Niš, Makedoniju i Kosovo. Kosovari su samo radi ove skupine otkazali cijelodnevni zatvor pruge. Tamo se vrše pripreme i remont pruge za elektrifikaciju. Vlak 204 je malo skratio zakašnjenje. Upoznajem se sa skupinom, i dogovaramo se za program za sutrašjni dan. Predlažem da večeras odemo po Glavnom kolodvoru i depou. Prijedlog je prihvaćen i idemou u obilazak. Javio sam se prometniku na kolodvoru i kasnije nadzorniku lokomotiva. Zaboravio sam napomenuti da je skupina imala uredno odobrenje od HŽ-a za obilazak i slikanje. Na žalost nisam ponio fotić i nema ništa noćnih snimki. Nakon obilaska povratak u vagone. Okrijepa uz piće. Vruće je jako. Dogovor je da se nađemo negdje oko 09 sati drugi dan.

Radije bi jeo lišće nego proteine, a pijaču si isto promjenio? Prešao si na RADLERA umjesto pive?

Ili si bolestan, ili si prešao u vegetarijance ili u neku sektu?

Ponavljam još jedanput, Luka Čupković nije nikad bio direktor ŽTP-a Zagreb! On je bio durektor RO ŽP Zagreb, a to je ipak puno manja funkcija od direktora ŽTP-a. To je kao sada u rangu Prijevoznog područja. Takvih područja je bilo 5-7 ne sjećam se više. Sve su te da malo pojednostavnim sekcije bile iste prema ŽTP-u, sa tim da je sekcija u Zagrebu ipak bila najveća i najjača po radu. Radi toga se malo više da tako kažem slušala zagrebačka sekcija. Osim toga Luka Čupković je na funkciju direktora došao sa mjesta "Predsjednika sindikata SR Hrvatske" kada mu je istekao ili istekli mandati. Samim tim je imao dosta jači politički utjecaj. A politika je i prije imala dosta veliki utjecaj. Sad ovo kad pišem ne mislim ništa loše o gospodinu Čupkoviću, dapače bio je dosta stručan i po tom nema nikakve zamjerke. Ovi sad mu nisu ni do koljena.

Luka Čupković nije bio nikad direktor ŽTP-a Zagreb!

Dolazi melasa obično kad krene kampanja šećerne repe. Onda obično dnevno dolazi po 4,5,6..vagona. Samo se zna ponekad nakupiti i po više vagona. Melasa koristi u proizvodnji kvasca i špirita ako se ne varam. Uglavnom dolazi iz Osijeka i Virovitice. Znalo je doći ponekad i iz Županje i Ormoža (Slovenija). Za Jugoslavije je bila jedna garnitura cisterni vlasništvo Plive. Ta garnitura je znala ići u Vrbas (Vojvodina) po melasu. Postavu tovarenih cisterni i izvlaku praznih obavlja osoblje i lokomotiva od HŽ-a samo u vidnom dijelu dana. Do prije par godina to je obavljalo osoblje Plive sa svojom lokomotivom. Ponekad zna i ljeti doći pokoji vagon melase. Ljeti je znala melasa stići iz inozemstva (Slovenija i Vojvodina).

Januševac je dio HDA (Hrvatski državni arhiv). U njemu se nalazi materijal koji je vezan za željeznicu.

Ne sjećam se nikakve izložbe u Zaprešiću koja se odnosi na SAMOBORČEKA?

Pokvarila mu se lokomotiva prije Šida.

Nije ti malo neugodno da unuku još nisi vodio u ZOO?

Mislio sam da su ovi u Puli malo pametniji ili bolje reći bolji po tim škrabotinama. Izgleda da sam se prevario.Ovdje nisu još lokomotive išarane, dok u Puli koliko vidim jesu.

Sad mene zanima kakva logika treba za dati ime? Pa da je i TIN bez asocijacije na mlade. Rečeno je samo da je ime na asocijaciju za mlade. Možda ima starih hoji su mlađi od mladih. Ako će mo i po medicinski, granice puberteta su se pomaknule. Sada klinci u pubertet ulaze i sa desetak godina. Ime je kratko i pamtljivo. Tko u što vjeruje nema veze sa ovim vlakom. Na vlaku je sada Djed Mraz. Cijeli svet zna da ne postoji. Pa ipak se svi vesele susretu sa njim. Napisao sam o tom vlaku da znaju biti i odrasli ljudi koji su zaostali u razvoju. Treba doći i vidjeti njihovo veselje. Često su roditelji oduševljeniji od djece. Mi na vlaku i nemamo dogmu o tome da moramo uvjeravati djecu da li i što postoji i tko nosi darove. Ako su glavni putnici mladi do 2-3 razreda osnovne škole da li bi se vlak trebao zvati PIONIR? Ili možda u orginalu na engleskom PIONEER?

Vlak je namjenjen mladima. Zato je dobio skraćeno ime od "tinjejdžeri" TIN.

McD osoblje se samo pojavljuje u Zagrebu na vožnjama za građanstvo i humanitarnoj vožnji. Humanitarna vožnja ove godine je bila o5.12. Međunarodni dan invalida je 03.12. HŽ svake godine obilježi taj dan sa vožnjom. Kako je ove godine taj dan bio u subotu, vožnja je pomjerena na ponedeljak. Uglavnom, ukoliko je taj dan preko vikenda onda se obično pomjeri na ponedeljak, mada može biti i ranije u petak. Na tom vlaku su uglavnom osobe sa posebnim potrebama, najviše djeca ali bude i starijih osoba. Znalo je biti i osoba po mojoj procijeni i sa preko 60 godina. Par godina bila je jedna osoba (dijete) sa nekom rijetkom bolesti. U Europi ima svega par osoba takvih. Ono je imalo 3-5 godine a tijelo je bilo stare osobe. Držao sam to dijete u rukama. Ne znam da li je bilo teško par kg. Na vlaku koji ove godine ima 15-ti rođendan McD je svake godine bio jedan od sponzora. Dijeli dosta svojih balona putnicima. Obično znaju dijeliti male bilježnice, rasporede sati, kupone za popust u restoranu itd. Znaju nam ostavit za podjelu i kada nisu na vlaku sa nama. Paketići koji se djele na vlaku su isti za cijelu Hrvatsku. Svi se distribuiraju iz Zagreba. Sa tim paketićima vjerovatno su i baloni poslati u Varaždin. Radi toga si vidio te balone u vlaku.

Samo Zagreb ima TIN EXPRESS za građanstvo. To znači da su karte u slobodnoj prodaji. Tin vozi i na istarskim prugama i ozaljskoj pruzi itd. Svi ti vlakovi van Zagreba su komercijalni i nemaju određenu relaciju prometovanja kao i ovaj varaždinski. Ovisi gdje se tko javi i naruči vožnju. U principu svi vlakovi van Zagreba prometuju u pauzama između vožnji u obrtnim kolodvorima (imamo vlak na relaciji Buzet-Lupoglav-Buzet). Zagreb ima isto komercijalne vožnje. One su u toku tjedna. U Zagrebu će biti i komercijalne vožnje u sljedeće dvije subote. One su treća vožnja poslije dvje za građanstvo. Lijepo je što smo dobili slike Tina iz Varaždina. Možda netko još koju sliku van Zagreba postavi.

Nadvojvoda prije atentata bio na vojnim vježbama sam. Gospođa se kasnije pridružila. Koliko znam on je na vježbu stigao sa juga. Nakon ubojstva tjela Franje Ferdinanda i grofice Sofije su balzamirana. Dana 30.06.1914. su posebnim dvorskim vlakom prispjeli u 06.00 sati u Metković. Na dočeku su bili svećenici katolički i pravoslavni. Isto tako je cjelokupno pučanstvo Metkovića bilo na dočeku. Sa vlakom je pristiglo i dvoranstvo pokojnog nadvojvode. Po ovome je vlak putovao cijelu noć od Sarajeva do Metkovića. Iz Mostara je prispjela i počasna satnija. Osim njih tu je bio i jedan dio momčadi ratne mornarice. Nakon vjerskog obreda oba lijesa su blagoslovljena uz zvonjavu svih crkvenih zvona. Zatim su prenešeni na jahtu "DALMAT". Tom jahtom su preveženi do ušća Neretve u more. Tamo ih je čekao ratni brod "VIRIBUS UNITIS" na koji su lijesovi prenešeni. Iza 09.00 sati brod je isplovio prema Trstu i dalje vlakom za Beč. Ratni brod Viribus unitis je bio usidren na ušću Neretve jer nije radi gaza i veličine mogao ploviti do Metkovića. Pretpostavljam da je i putovanje u Sarajevo bilo obrnutim smjerom. I meni je malo čudno zašto nisu posmrtni ostaci preveženi vlakom preko Broda. Ja sam o ovome pisao na uzanim temama. Za mlađe i one koji su se kasnije uključili na forum nije na odmet ponoviti. Nešto malo o sudbini jahte Dalmat: Još je u osamdesetim bila usidrena u Splitu na rivi. Bila je služila kao restoran. Radi nerentabilnosti je prodana i završila je u rezalištu. Netko je to devedesetih godina primjetio i intervenirao preko Ministarstva kulture RH uspio spriječiti dalje rezanje. Na žalost dosta je toga izrezano. Ostao je samo trup broda. Sadašnje stanje nije mi poznato.

Inače zgrada kolodvora Metković je je najstarija na pruzi Ploče Sarajevo. Ona pamti i ispraćaj posmrtnih ostataka prestolonasljednika nakon sarajevskog atentata.