Pfaff

Subota 31. listopada Moram u Rijeku, pokupiti kojeg mi je nekidan pobrao sin, a kako su sutra Sisveti, obavit ću i to. Za razliku od jučerašnje cmoljavosti, današnji je dan osvanuo vedar i blistav iako malo mrzljikav. Puše neka lagašna burica Uz rubnike sakrilo se u zavjetrinu (bura dolazi slijeva) nešto suhoga lišća Oboružan torbom u kojoj su veselo zveckali ferali koje je pred desetak dana jako povoljno nabavila u Češkoj, oslinio sam palac i stao na glavnu seosku prometnicu. Nije dugo trajalo, stao mi je ljubazni Mrkopaljac koji me dopeljao čak do kolodvora Lokve. Čovjek je zapravo išao skroz do Delnica, al' onda bi me vožnja više koštala! Kolodvor gotovo pust Prijatelju ne bi škodilo malo boje. Moram pitati šefa stanice da li mogu ja? Možda da nabacim neku pastelnu boju pa na točkice? Igor se gušteri. Skuplja zalihe sunčevog svjetla za zimu kad ne bude mogao iz kuće Cvijeće ispod prozora prometnog ureda je nekako okopnilo Zato ima barjačića na izvoz. Pretpostavljam da su neki od Carga, a neki od sestrinske tvrtke koja vozi dvonožnjake! Ima i cokli Netko bi morao pregledačima kola objasniti da su neispravni. Po PS-u mora na držalu pregledačkog čekića biti bar pet dihtungova Ispričao mi je Igor da tu preko u šumi živi medvjedić-siroče. Redovito dolazi na kolodvor, a brižni ljudi ga hrane jabukama. Boje se kako će preživjeti zimu. Pitao sam zašto ga ne uspavaju i otpreme u Kuterevo. Vele da su lovci rekli da tamo nema mjesta. Bit će da su se neki političari uvaljali za pregrmit izbore! Mislim da bi ga trebalo otpremiti u Ministarstvo kulture (oni su zaduženi za međede) pa nek' ga oni maze & paze. Bilo kako bilo, nije se pojavio tijekom mog boravka na kolodvoru

To je ŽCPRbezR kod najveće riječke firme! A ovaj "tornjić" je dio nekadašnje passarelle preko pruge dok je još i cestovni prijelaz bio u RsaR

Četvrtak 29. kišopada Nakon jučerašnjeg lijepog & sunčanog dana, ovdje je opet ogavno. Onaj gore baš navalio kišati... A ja, ja moram u Rijeku! Doktoru. Fuj! Moj toplometar dobio mašinjistu (pauk koje je voleo Farenhajte?) Po Rečini plavaju Anseri Una paloma blancaaaaa! (se neko sjeća?) Vraćali smo se u sumrak pa sam stao kod ŽCPRsaR 'Meja' napraviti par fotki. I to je jedina veza sa željeznicom ovoga sleda. Bura se diže Još par slika u vožnji. Srećom je jutrošnja kiša sasvim pristojno oprala šoferšajbnu

Takvih ruševnih vahtarnica ima podosta. Kupjak je prilično ogoljen, a obronak je nasuprot zgradi...

Jako dobro! Veselim(o) se svakom doprinosu!

A nije to preteško? Oće nam razvalit našu jedinu prugu?

Mladost ima svoje prednosti (i mane)

U čekaonici je bilo mrzlo pa sam odlučio djecu provesti uz riječku prugu. ("Tata, voziš nas u Rijeku? Da javim mami da ćeš kasniti u povratku kući?"). Ne pada mi napamet, vozim vas do postaje Vrata, tamo još niste bili... Goranima osim kupusa i krumpira dobro uspijeva i kelj. Nasad suncokreta. Vrtić uz nekadašnji službeni objekat je lijepo održavan, ali nisam vidio nikoga da bi tu stanovao. U čekaoni snimam primjer aboridžanske umjetnosti (mahom na endehazijsku temu) Puhala je nekakva mrzla burica i baš je bilo neugodno. Vidim da se opalilo zeleno, znači da se nešto zbiva. Ovaj moj zabrinuto pita: "Tata, a ako on samo protutnji jer vidi da nema nikog?" Velim ja: "Sine, pa nije to Autotrolej!" Iako s raznoraznim recentnim događanjima na temu Nije baš crna kronika... Evo gaaa! Imaju nekakve lijepe vagone i sve je na gumb. Još ako radi grijanje. Pa-pa! Odoše oni. Jedna moja draga prijateljica tvrdi da je najljepši prizor kad gostima vidiš pete Na Plani magluština...

Subota 10. kišopada Ovdje kod mene u GK vrijeme je ogavno. Trapature nisu preniske, ali sipi ona fina tzv. 'gospocka' kišica gdje ne vidiš kapi, ali si nakon pet koraka mokar do gaća. U gostima su nam mlađi sin i snajka koji su nakon šest tjedana došli provjeriti je li vrijeme za aktivaciju oporuke ili se još migoljimo. Komunikacija između mladih i starih postaje sve kompleksnija – ja ne idem na fejs, a mrzim dugotrajna blebetanja na telefon. Oni pak ne vole pisati, a zauzeti su koječime pa im je osobni kontakt kompliciran. SMS-ovi su isto naporni (boli palac). Koga više zanimaju zavrzlame oko komunikacije mladih vs. starih, neka si pogleda ovo Šalu na stranu, bilo nam je lijepo. Sjedili smo u kući i pričali (napokon). Ovaj pauk vani k'o da je poštar ("Ni sunce, ni kiša, ni snijeg..."). Neumorno je pleo mrižu svoju između obližnje smreke, sajle od žičare i ugla kuće, a mi smo pokušavali deducirati kako je od smreke stigao do kuće sveudilj vukući ljepljivu špagu iz riti! Sreća da je rosila kišica pa se vidjela mreža. Sin nam je u Lugu ubrao vrganj. Lijepo je kad se mladeš brine za ishranu svojih onemoćalih roditelja! Došlo je vrijeme rastanka. Imaju mladi i drugih obveza. Odluka je pala da u Rijeku idu ajzibanom, a ja ću ih odvesti do najbližeg kolodvora. Oni će na 4606 koji iz mog domicilnog kolodvora kreće u 17:10. Na civilnoj strani kolodvora je sve mokro i šljapkavo. Sve je puno žutog lišća (zbiljam, kad prije? pa još nekidan je sve bilo zeleno, a sunce je grijalo...) Moj prijatelj svijetli u mraku Mokra zastava Vlak bez početka... ... i kraja! I onda se pojavio moj omiljeni prometnik i priopćio nam da vlak kasni u dolasku nekih dvajespet dekika jerbo negdje voze autobusi. HŽ postiže nemoguće – sad su već kašnjenja i zamjenski autobusi i vikendom, blagdanima ter neradnim danima.

Kužim ja to iako imam malkice drukčiju logiku, tj. po meni popust od 40% na povratnu kartu nije popust - to je jednostavno tako i vrijedi na svakoj relaciji osim ako je kraća od xx kilometara!

Nemanemanema! Mi smo svi volonteri-entuzijasti (u prijevodu: nema para!)

Skoro. Zapravo služi za odlaganje prtljage i usmjeravanje putnika kroz blagajnu. To je prastari namještaj još iz vremena Carevine. Na nekim kolodvorima su na zidu bile pločice s nacrtanom str(j)elicom radi pravilnog kretanja. Moderni šalteri su danas oslobođeni pultova za klijentelu pa torbicu ili novčanik moraš držati u zubima.

Meja. Nebo je već tmurno nad višim planinskim predjelima Ona petljavina dolje je čvor Hreljin na riječkoj obilaznici Most. Zadnji put Malo desni zavoj... ... pa malo ravno... ... pa malo lijevi zavoj! Fužine. Stigli smo na vrijeme (znači, može uzbrdo, je li...?) Pred kućom u travi me dočekao jedan ranojesenski maslačak već odjeven u zimsko krzno Bilježim se...

, kico101, lipog si se dela dobavil! Penjemo se prema Meji (zbilja, ako parnjača sopće, kako se na uzbrdici glasa elektra?) Pogled na Scrglievo Uvala Selehovica, Pušća, Omišaljska vala, Vela draga... Opet Scrglievo Prelazimo ŽCPRsaR kod kolodvora Meja. Gotovo da nema prometa Opet most, ali iz drugog smjera

Dečki su me došli ispratiti. Baš lijepo od njih. Lakše se putuje kad ti netko maše na rastanku (I pišiiiiiii!) Riječka se luka otkako više tamo ne zalazim, dobro opremila novim dizalicama. Na ovom gatu se obično prekrcavaju tračnice Rijeka je lijep grad – dok ne pada kiša! Rečina je nekoć bila granica. Ajmo preko granice! Kontejnerski terminal je prazan Tj. nema ni jednog broda (zbilja, zašto? pa ne idu preko Bajakova?) Ogranak (stanica Pećine). Pogled na Kvarner

Vež'ca. Ima netko nostalgičan tko prati moje uratke na Jubitou i strašno se sa sjetom sjeća svojih prvih pogleda na more iz vlaka (očito ne živi ovdje). Pa evo onda par filmskih impresija s ove nizbrdične vožnja na relaciji Plase – Meja koje posvećujem tom dragom, nepoznatom biću. Eeeeee-haaa, stigli smo! Rijeka, Glavni kolodvor! Bolje jadni kolodvor Buduć sam kasnio, dogovorio sam s podređenima da će me papiri za potpis dočekati kod one konobarice u "Cresu" koja liči na Reneovu Mimi. Usput me neplanirano dočekao i Thomcro koji je došao vidjeti ima li ćega na kolodvoru... Uuuups! Ne, ne, ovo je Thomcro! Onda me u zadnji čas (jer sam zbog kašnjenja vlaka morao skratiti radni boravak u voljenom gradu na dvadesetak minuta) planirano dočekao i Jean kao tajnik i dobri duh udruge. Slika nije pogrešno kadrirana, nego sam na desnoj strani ostavio taman mjesta da stane i novi_shef Nažalost sam zakasnio useliti se u prazan kupe jer je sve bilo dobrano zaposjednuto (kud u ponedjeljak, boga mu poljubim?). Na kraju su me primile k sebi dvije mrzovoljne babe koje su nešto mrmljale na jeziku koji je meni vukao na magyarski. Bo? Sa'će on, samo da sveže perčin

Ovaj dio pruge je još u zelenom Stari EVP u Plasama je ispražnjen od opreme. Pretpostavljam da je prodana po kili... Melnice. Onaj karambolirani auto je stuckan u mrvice (nekom destruktivcu je dobro došlo za liječenje frustracija dok nije dobio drva za cijepanje) Treba nekom motor sa sve getribom? Bakarski zaljev. Burici uprkos, malo je mutnjikavo Pogled na Učku i toploelektranu "Urinj" , seabral Aerodrom, Omišalj, Juna... Ma, svašta se vidi

Čekaonica je čista i uredna ter opremljena klasičnom opremom. Jedina je šteta što su po goranskim kolodvorima uveli centralno (ma, znam da nije šteta!) pa u čekaonicama više nema onih prekrasnih starih peći na kruta goriva. Davale su nekaki štimung, atmosferu, što li... Eto moje prijevozne isprave. Usput sam čekajući i dalje nedolazeće-kasneći ajziban napravio malu analizu: Kad kupiš povratnu kartu Fužine-Rijeka-Fužine po normalnoj cijeni, to te košta 49,60 dlakavaca. Buduć je jednosmjerna karta 29,80, ispada da se na povratnu vožnju dobije 40% popusta. Fino. Kad , proviđen iskaznicom za koju je jednokratno iskeširao 30 kn, kupuje kartu, ima 50% popusta. Da li? Paj, sad: Jednosmjerna karta košta 29,80 kn, a 50% od toga je 14,90 i stvarno je. No kad, hat megyutim, kupuješ penzionersku povratnu, onda to nije 14,90 + 60% od 14,90 nego 14,90 i 100% od 14,90 = 29,80 dlakavaca. Ne kužim kakav im je to izračun? No, dobro, ipak je jeftinije od alternativa (još ako dođe vlak!) Vrata od ćenife izgledaju kao klasična vrata od primaće u pristojnom građanskom stanu Ideeeee... Svi su veseli Vlak se iz smjera Liča i novog mosta spušta na kolodvor po lijepom toboganu Treći kolosjek je prolazni (samo da ne prođe) Evo me u praznom vlaku – ja i pešest željezničara. Ovaj vagon voze samo radi lakšeg ulaženja u kompoziciju, inače se bez prijeke muke i nevolje nitko u njemu ne vozi. Ja sam u onom drugom. I taj je nažalost Šela-equipped. Nema više pristojnih vagona na riječkoj pruzi

Sljedećih par sličica posvećujem svom prijatelju Stanleyu. Čovjek voli povjest, a zadnje se vrijeme bacio na vodena zbivanja. Posebna su mu strast pernate zvijeri pa mu evo jedan Cygnus olor Ima ih još... Pun ku..brdac Cygnus olora Šećkajući novoobnovljenim peronima uočio sam da na kolodvoru postoje tri vrste poklopaca za šahtove pa ću ih podijeliti s vama. Ima na 4umu ljudi koji svašta istražuju – možda se netko odluči pozabaviti kanalizaciono šahtovskom galanterijom... Najprije dva domaća iz različitih razdoblja A onda jedan uvozni Idem konačno kupiti kartu. Teta čistilica se dobro snašla da ne mora iščačkavati koješta iz rešetke na ulazu. Nije estetski, ali je učinkovito

Zapravo nikad nisam razmišljao koliko je mala zgrada fužinskog kolodvora Opa! To je međunarodni kolodvor? Odande bi trebao doći moj ajziban A tamo ćemo se odvesti (nadam se da će dežurni 4umaški njurgavci znati cijeniti da nisam upotrijebio standardnu formulaciju!) Dežurni prometnik me upravo obavijestio da vlak kasni oko 25 dekika "zbog nekih radova" (i tako već tri godine – ni najstariji Gorani se ne sjećaju kad je 4000 bio radnim danom redovit . Stoga ću malo slikati infrastrukturu i modro nebo Osim toga, bolje se gibat', gibat' jer baš i nije toplo. Toplometar je novonabavljen – na fasadi se još vide ostaci starog koji je bio mrčuk veći! I mjaukač se nekako stisao

Ponedjeljak 28. rujna Najvjerovatnije već svi na ovoj polovici kugle zemaljske znadu da sam postao prežidente "Štaciona", udruge riječkih željeznicoljubaca. Nije da hoćemo ikome biti konkurencija, ali eto, veseli nas. Bilo kako bilo, dobih poziv da pod svaku cijenu dođem u Rijeku jerbo moram svojim potpisom učiniti legalnim neke dokumente bez kojih vlasti premudre i dobrohotne države čine fintu da nas ne poznivaju... I odlučim ja otići vlakom do Rijeke, potpisati pismena ter se vrnuti doma na ručak kojeg će mi spremiti . Odabrani vlak je bio moj najdraži 4000. Kako ionako moram do nekog kolodvora Pfaffmobilom, a relacija prema Delnicama mi već stvara grčeve u gastrointestinalnom traktu, odlučih otputovati iz Fužina. A tako će bit i malo jeftinije! U GK smo nekako meščini preskočili lijepu blago jesen prošaranu svim nijansama rđastocrvenomeđe i počeli grijati. Trapatura u cik zore baš i nije bila naklonjena ljudskim bićima. Nebo je bilo sivo, kao da noćas nije bilo vedro s neobičnim mjesecom Nešto iza 11 ha krenuh prema Fužinama (naši su stari govorili: na Fužinu). Negdje oko raskršća za Slavicu počelo se plaviti nebo, a s vanjske strane automobila puhalo je nešto mrzlo Vijadukt "Bajer" i istoimeno jezero Vikendica mog prijatelja koji nije tu jer glumi Winnetua Novi fužinski most. Navodno je dobar i čvrst, ali nije onako lijep kao pokojnik kojeg su raskasapili i sad leži u Vrbovskom

Ne, ali izgleda da popust za penziće odobravaju samo imaocima iskaznice

na one daske. Eh, da sam malo bliže pa portapak na krov...

Ovakvi bukolički prizori unutar urbane aglomeracije su nevjerovatni! Hvala Ti na trudu i slikama ptičur'na

Potrudit ću se, obećavam. Trenutačno sam malo sesilan! Joooj, dečki, meni je istinski neugodnjak...