Izvrsna reportaža, Portos.
Ove fotke pokazuju da su neke stvari neuništive. Duh Samoborčeka još uvijek živi uz zagrebačke i samoborske prometnice, u tuđim dvorištima, pod novoasfaltiranim ulicama, u zaraštenim šikarama i zaboravljenim livadama. Tragove nije uvijek lako prepoznati, ali tko ima volje i želje, uvijek će ih znati pronaći.
Iako smo nas četvorica jučer mnogim ljudima djelovali jako sumnjivo (da ne upotrijebim teži izraz ) preskačući plotove, prolazeći kroz ograde, šetajući po pustim livadama i voćnjacima, i napadno fotografirajući nešto što oni nisu mogli razumjeti, uspjeli smo pronaći jedan za nas izuzetno interesantni i dragi dio zagrebačke povijesti.
Još jednom hvala jučerašnjoj ekipi i pozdrav svim forumašima.