Stanley

Izgleda da se nešto nedavno kotrljalo ovuda: Ako i jest, samo do ove savane: Izlaz iz kolodvora u smjeru Čakovca: Istočna strana obiluje antikvitetima: Spomen ploča: I još jedno podsjećanje na stare dane:

Željeznička zgrada iz vremena K.U.K. monarhije, vjerojatno za stanovanje: Sjeverna blok kućica: Zaintrigirao me ovaj industrijski kolosijek opremljen trećom tračnicom: Zatvoren je iskliznicom:

Tri Faccs-z u stanju mirovanja: Ako se ne varam, ova sprava je služila za mjerenje gabarita vagona i tereta: Mosna vaga u komatoznom stanju: Malo poznatog varaždinskog žutila bez komentara:

Krećem prema drugoj strani kolodvora, a pažnju mi privlači ova zgrada: Viđe s'tuacije: Model (zapravo maketa) parne lokomotive serije 01. Lijepo sjećanje na dobra stara vremena, iako ne vjerujem da su 01 dolazile u Varaždin (možda bi koja dolutala iz Koprivnice?): Pogled na drugu stranu: Veliko robno skladište. Sumnjam da se koristi, iako sam na ulaznom vratima uočio natpis poslovnice firme HŽ Cargo:

Blok kućica na jugu: Ulazni signali iz smjera Koprivnice i Golubovca. U kolodvoru Varaždin tehnika je još uvijek ''na žgance'' - svi predsignali i ulazni signali su likovni, izlaznih signala nema, a sve skretnice su ručne: Ovo izgleda kao komad tračnice: Nisam se prevario, a kolosijek je evidentno pokojni:

Izlaz iz kolodvora prema jugu. Desno za Golubovec, ravno za Zaprešić, lijevo za Koprivnicu, sasvim lijevo za depo: Polubrklja na ŽCPR se spustila, začulo se agresivno brundanje i ode teretnjak prema Koprivnici: Pogled na depo. Dalje nisam išao, a kome nedostaju detalji iz ove lokacije sretan mu upad: Priznajem da ovako nešto još nisam vidio:

Premjestio sam se na istočnu stranu kolodvora i odatle krenuo u hodnju bilježeći usput poneku zanimljivost. Poput ovog kolosijeka obraslog puzavicom: Skretnica je nebrojeno mnogo, a ovo je jedna od njih: Pusa: Odoše one u depo: Peroni su opustjeli: Skretnica ima klupicu da se skretničar ne umori od stajanja: Uskoro će i on krenuti: Stara ložiona kao podsjetnik na romantična željeznička vremena:

Prepoznaje se rukopis (točnije fotopis) našeg Ante-Vž: Idemo vidjeti što ima vani. Ima svašta poput ovog dizel Soma, pretpostavljam prispjelog iz Čakovca: Ima i dupla Macosa prispjela iz Koprivnice: A tu je i teretnjak s 2062-113 HŽ Carga:

Prije nekoliko godina obišao sam sa svojim forumskim kompanjerosima Karlovac i Sisak, s naglaskom na kulturno-povijesne i druge znamenitosti ovih gradova. Predložio sam i treći takav pohod, u predivni barokni Varaždin, ali nismo uspjeli uskladiti interese i termine. Sada sam odlučio posjetiti Varaždin sâm, a za prijevoz od Sutle do odredišta koristio sam u odlasku vlakove 8021+3054+3004 i u povratku 3015+3069+8050. U Zaboku me dočekalo ugodno iznenađenje - Gredeljev dizelmotorac. U svakom slučaju bolje nego neka pošarana i zagušljiva Macosa: Ovo mi je jedan od najljepših prizora sa pruge Zaprešić - Varaždin, spuštanje u dolinu Plitvice i Varaždin u daljini: Ja stigoh, a on će dalje u Kotoribu: Kolodvor Varaždin je kolodvor na pruzi R201 Zaprešić - Čakovec, na kilometarskom položaju 88+776. Ujedno je i odvojni kolodvor za pruge R202 Varaždin - Dalj i L201 Varaždin - Golubovec. Od susjednog kolodvora Turčin u smjeru Zaprešića udaljen je 6 km, od kolodvora Čakovec 11 km, od kolodvora Jalžabet u smjeru Dalja 11 km i od kolodvora Cerje-Tužno u smjeru Golubovca 11,5 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 2. i 3. kolosijeku iznosi 667 m, a najveća dopuštena brzina kroz kolodvor je 40 km/h. Kolodvor Varaždin početkom XX. stoljeća: Civilna strana: Nekoliko impresija iz prostrane i vrlo uredne čekaonice:

Putopis sutra ili prekosutra:

Ako se ne varam ovo je prvi putopis autora, pa čestitam i dobrodošao u klub. Imam samo jednu primjedbu: nema Bilogore. Očekivao sam prema naslovu malo šetnje po šumama i gorama, najbolje uz prugu na potezu Mišulinovac - Sirova Katalena. Nema veze, i ovo prikazano je sasvim O.K. Kar naprej, rekli bi moji sosedi 900 metara prema zapadu.

Igra oblaka iznad pruge - Zaprešić Savska 2.4.2024. Travanj i svibanj su mjeseci najbogatiji kumulusima. Osobno volim gledati ove nebeske putnike svih mogućih oblika i dimenzija. Ponekad se iz njih može prosuti i kratki pljusak, ali su u pravilu tek ukras obzorja. Ja tek stigao a evo prvog vlaka - teretnjak s Rumunjkom na čelu: Kumulusi i HŽ Infra bez nekog reda: Evo mi Soma za povratak: I dvije impresije sa stajališta Sutla:

Super da još jedan S iz ekipe ponovo jaše prugama. Za ovjeru prekida putovanja ne razbijaj glavu - to je nepotrebno. Važno je da imaš kartu makar koštala i 0 eurocenti. Koliko sam ja upućen, na kartici se vidi jedino do kada vrijedi. Ne znam zašto bi registrirali naše vožnje (registrira ih kondukterov uređaj za potrebe statistike).

Pijana žnora: Natrag na prugu: Iz daljine dolazi Brenči na međunarodnom brzom vlaku. Vozi nepravilnim kolosijekom, a brkljačar maše zastavicom i valjda glumi ulazni signal: Ode on svojim putem: Za kraj još malo akcije - jedna TMD se ugurala u raspored vožnji:

Igralište NK Sloga, nekada Elektrostroja gdje je karijeru započeo legendarni Dinamov vratar Zlatko Škorić: Fallerovo šetalište, pogled prema sjeveru: Dok sam šetao putevima svojih uspomena u mislima mi se vrtjela legendarna pjesma: Siđete na jednoj od šest tramvajskih stanica obavite posao i vratite se i nećete saznati ništa Jer život se ipak ne živi iz publike on živi u srcu te čudne republike od krpenih pajaca, streljane iza placa do tresnjevačkog kina i njegovih fakina Od sindikata ZET-a i gigantskih turbina do besposlenih suza od rakije i vina od uličnih pjevača do krovopokrivača u hiljadama priča je hiljade sudbina Ali treba doći u proljeće kada ožive mali vrtovi i kad se okite dvorišta a potok pojuri prema jutarnjoj smjeni Treba doći u proljeće kad Pongračevo zazeleni kad sve to ne košta ništa u ovom kvartu bez groblja i bez rodilišta I treba biti ispod podvožnjaka kad prođu svjetla jutarnjeg vlaka sa jednom željom ostavljenom za nas da bude bolje, nego što je danas I treba biti sa cvijetom na reveru u neku zoru pred trešnjevačkom NAM-om i reći zdravo prvom što se budi kad već nikog nema nazdraviti sebi samom I treba poći, bez planova i para s nekim starim drugom samoborskom prugom ili otići u prvu gostionu na gospon doktor namignuti lampionu Treba biti blizu kada prvi tramvaji napuštaju remizu na početku dana kada periferija izgleda kao ikebana od dimnjaka i cvijeca (Zvonko Špišić & Drago Britvić, ''Trešnjevačka balada'') Zvonko Špišić (1937.-2017.): Drago Britvić (1935.-2005.): Vrijeme je da se vratim na stajalište Kustošija. Onaj Đuran stoji na istom mjestu već mjesecima i nije mi jasno što tu uopće radi ni kome pripada. Žute linije na rubovima odgovaraju bojanju lokomotive na SNCF, a proizvođač bi mogla biti kompanija Brissonneau et Lotz. U svakom slučaju zagonetno, možda netko zna nešto više?: Pardoniška zbog loše kvalitete, bila je točno ispod sunca: Nekadašnji Črnomerec T.K. (teretni kolodvor), danas dio Zapadnog:

Nekadašnja trasa pruge Samoborčeka danas služi pješacima i biciklistima: Ovdje je bio prijelaz pruge preko Zagorske ulice, a kod prolaska vlaka cestovni promet je zaustavljao službenik GŽZ zastavicom: Nije uvijek bilo sigurno: Krajnji cilj današnjeg posjeta Zagrebu: Zanimljivo, trebao sam zagaziti već u stare dane da bi me zaintrigiralo po kome je šetalište dobilo ime. Riječ je o skladatelju i dirigentu Nikoli Falleru. Nikola Faller (1862.-1938.): Potok Črnomerec razdvaja dva područja sjeverne Trešnjevka, Pongračevo na zapadu i Ciglenicu na istoku. Pongračevo je dobilo je ime po veleposjedniku Pongracu, vlasniku velikog imanja koje se nalazilo na dijelu današnjeg Pongračeva. Na imanju je bila velika plantaža trešanja koje se zbog toga zvalo Črešnjevka, a po čemu je kasnije i cijela Trešnjevka dobila ime. Ciglenica je pak dobila ime po malim ciglanama koje su se na tom području nekada nalazile. Ovuda sam se našetao nebrojeno puta dok sam živio u nedalekoj Zorkovačkoj ulici... ... a i često sam vozio u kolicima svoju, tada malenu, kćerkicu. Ovdje smo u nešto drugačijem položaju i lokaciji 1982. godine:

Pogled prema KT Vrapče: Jedan usputni Somulj-aga: Stajalište Kustošija sa guzne strane: Mali odmak od pruge 1.435 mm. Ovdje je nekada bilo Samoborčekovo stajalište koje se zvalo Kustošija: Posljednji ostaci industrijskog kolosijeka za Končar i vojarnu Prečko: Vjerovali ili ne, ovdje je (bio) nastavak kolosijeka prema jugu: A ovdje je bila ložiona Črnomerec: Nekadašnji most pruge Samoborčeka preko potoka Črnomerec:

Komadić moje Trešnjevke, 13. ožujka 2024. Da moju penzićku iskaznicu s privilegijom besplatne vožnje ne bi zahvatila hrđa iskoristio sam jučerašnji lijep proljetni dan da se zakotrljam prugom i protegnem noge. Nisam išao daleko, samo do stajališta Kustošija kako bi malo prošetao starim trešnjevačkim stazama. Vectron na teretnom vlaku s košarama za žito u kolodvoru Savski Marof: Zanimmljiva parafraza Descartesa - Cogito ergo moveo znači ''Mislim dakle pomičem'': Tvrtka (vlasnik, korisnik?): Prvi put na obnovljenom stajalištu Kustošija: Dugo je trebalo da se unakazi: Kustošak se napunio vodom od nedavnih kiša: Betonski upornjaci, ostatak legendarnog Samoborčeka: Pruga za Kontejnerski terminal Vrapče, pogled prema Zapadnom kolodvoru::

Stajalište Borovo-Trpinja.

Nema veze sa željeznicom, ali spada u moju kuruzu pa nek' se nađe. Nadam se da moderator STIB neće dobiti ospice ako opet skrenemo sa pruge. Dakle, danas sam u kasliću našao ''Godišnjak općine Brdovec''. Zove se ''Cajt'' i tiskan je na kunstdrucku pa djeluje luksuzno. Ima se, može se jer Brdovec spada među najrazvijenije općine u Hrvatskoj. Unatoč diskretnom predizbornom vonju moram napomenuti da je sadržaj (48 stranica) zanimljiv, informativan i profesionalno uređen. Izdvajam tek nekoliko stranica za ilustraciju. Naslovnica: Predstavljanje: Kako se živi, što se radi: Brinemo i o podmlatku: Dio izvještaja o trošenju sredstava iz općinskog proračuna:

Dječaci, nemam ništa protiv da netko od forumaša nadopuni i obogati ovaj ili bilo koji drugi putopis. Prema tome kar naprej. 😉

Ovu džepnu prometnicu ne bi trebalo slati van dok puše bura, jer kada joj se kosa omota preko lica ne vidi prugu:

Pričali smo o tome. Promet varira ovisno o sezoni, a ovih dana ga baš i nema puno. Lokalnog prometa (sabirno-manipulativnih vlakova) uopće nema. A što se tiče one dvojice mušketira ja sam s obojicom u dobrim odnosima, no ako netko od njih zapodjene svađu odmah prijavljujem lokalnom šerifu (STIB). 😉

Da, to mi je i prometnik rekao.

Ispod kolodvora teče potočić maleni: Konačno, evo i akcije - stiže putnički za Volinju koji će me u povratku vratiti u Zagreb: Srećom nije onaj zakamuflirani od jutros: Vraća se sa pet minuta kašnjenja. Već je bilo dosta putnika jer je završetak vikenda. Već u Sisak Capragu bio je krcat: I za kraj pozdrav od vašeg izvjestitelja: