Stanley

Uvijek možemo reći da smo geometri ili nešto slično, koji su došli radi izmještanja pruge i pripreme zemljišta za divlju gradnju.

Išao sam vlakom do Santa Kruza (i natrag) prije desetak godina. Posjetio sam prijatelja u nekom selu blizu pruge. Ne mogu se sjetiti kako se selo zove, ali znam da je tamo prije par godina bila grda poplava. Lijepi tekst i lijepe slike, silver.

Hvala na posveti. A ja Tebi posvećujem svoj post broj 4.000, uz čestitku na simpatičnom kolodvoropisu. Jednog dana ćemo na sve to staviti pečat i potpise: A u svezi glede: Feedback je poslije ručka malo Bibinje? Ideja se prihvaća. Ja in case of emergency mogu brbljati dalmatinski k'o nezdrav, a Ti si kao Riječanin ionako zaštićena vrsta.

Stjecajem vragometnih okolnosti Ivog i kompanija prekrcaše se u Dugom Selu na Mađara, pa stigoše na Glavni par minuta iza brzog kloparala. U kojem su bili seniori, kak se i pristoji.

Za kraj još nekoliko fotki iz Vinkovaca. Zgrada u pješačkoj zoni iz drugog kuta. Tu je godinama bila srednja škola, a danas joj je vraćena namjena za koju je svojedobno i građena (uprava za šumsko gospodarstvo ili tako nešto): Još malo papice kod Papićevih... ... i još malo iz ergele VV Vinkovci (talijanske Mađarice se ne računaju): Majstor je udario po plinu: Peroni su pristojno popunjeni: Brenči se šulja iza stupova: I to je to.

Još malo sa dionice Novska - Vinkovci. Novska: Ovdje sve piše: Nekad se govorilo ''Vrpolje - napolje'': (Nastavlja se)

Evo još: Društvo na peronu iz druge perspektive: Ova se već mota po kolodvoru. Tko rano rani, cijeli dan zijeva: Long Village: Kutina Tvornica: Prednost putovanja u zadnjem vagonu: Ovdje smo imali bliski susret s nagibalom iz Osijeka: (Nastavlja se)

Thanks na odgovoru. Tko pita ne skita.

Meštre, uljepšao si nam ovo tmurno popodne. A sad pitanje (možda glupo, ali...): Zakaj na prvi? Koliko znam taj je dolazni sa Ličke pruge (što nije važno), a prometnik te morao zaobići ili ići poprečki preko tvojih vagona (što bi trebalo biti važnije). Pod uvjetom da je ispratio vlakove u prolazu, a valjda jest. Kaj su 3., 4. i 5. bili zauzeti?

Hvala ti na lijepim riječima. Jest, Ivanić je bio i ostao zakon, što rastreseni profesor nije percipirao. Nego, gdje su moji suputnici iz 413 i pospanci iz 741? Fotkali ste k'o nezdravi, hajde podijelite s nama koji vaš uradak.

Nemoj ti meni Unešić. Tamo je NK Zagora, koji je izbacio iz Kupa dva prvoligaša. A Šupe koji je uvalio gol Dinamu je poštar u Šibeniku. Ima li takvih u Ga...ndrijevcima?

Hehe i tebi. U Andrijevcima, Mikanovcima i Ivankovu imam prijatelje/znance, pa što mi drugo preostaje nego Garčin?

U Zagreb smo se vratili ''brzim'' vlakom broj 748, koji iz Vinkovaca kreće u 17,25 sati. Navodnike sam stavio jer osobno ne prepoznajem kao brzi vlak nešto što stoji ''gdje vidi bijelu kuću''. Svaka čast Ivankovu, Mikanovcima, Andrijevcima, Garčinu i sličnim kolodvorima, ali za njih treba uvesti tzv. ubrzani vlak tipa nekadašnje Cibalie. Ovako je plaćanje dodatne cijene za brzi vlak, uz gužvu gdje se jedva probijete do WC-a preko ljudskih tjelesa i njihove po hodniku nabacane prtljage, obično sprdanje s putnicima koji su voljni platiti veću cijenu za udobnije putovanje. Lijepo molim, bez uvrede za tamošnje stanovnike i putnike. Vlak je imao 13 (trinaest) vagona. Došli smo na vrijeme i smjestili se relativno udobno. Tijekom putovanja vlak se popunio do takve razine da je jedan od klubaških suputnika rekao: - Moglo bi ih se još dvadesetak stisnuti u hodniku. U odjeljku smo bili STIB, Andi, ruxrux i ja. Plus jedan mladić koji nam se pridrućio još u Vinkovcima, te neka obitelj koja se smjenjivala na preostalom slobodnom sjedištu. Vrijeme nam je brzo prošlo u pričanju, a tema je bilo u izobilju. U Zagreb smo stigli s nekih dvadesetak munita zakašnjenja. Evo nekoliko fotki za kraj. Odlazak iz Vinkovaca: Takozvani ''brzi'' stoji i ovdje: Zagreb Glavni kolodvor. Iz Mađara za Vrapče slikao sam ovo veselo društvo, no to je tema za sebe: Na kraju se odnekud ukazao i ovaj lik : I to bi bilo sve od moje malenkosti vezano uz ovo lijepo i zanimljivo putovanje, te ugodan boravak u Vinkovcima. Pozivam jučerašnje suputnike da istu temu obogate svojim prilozima u riječi i slici.

Red je ukratko se osvrnuti i na povod ovom putovanju, a to je godišnja skupština Kluba ljubitelja željeznice. Detalji su dostupni samo na onom dijelu Foruma koji je namijenjen članovima KLJŽ. Tko želi znati više, neka se učlani u Klub. Za ostalo forumaško društvo prenosim nekoliko foto-zapisa. Ivog, Poklečki i STIB prije početka skupštine: Jel vidiš ti onu dvojicu? Opet nešto smišljaju... Ljudi moji, napravili smo puno toga što kao pojedinci nikada ne bi mogli: Donijeli smo odluke koje će razveseliti mnoge potencijalne članove... S obzirom da je skupština bila uspješna, a mi opet gladni, domaćini su nas počastili miješanim mesom: (Nastavlja se)

Nakon lukulovske gozbe uputili smo se prema vinkovačkom kolodvoru, gdje ćemo dočekati pospance iz ekipe broj dva. Prije toga imali smo dovoljno vremena za snimanje željezničkih motiva. Dvije ''talijanske'' 641/2041 odmaraju dok još mogu, jer ih već sutra čeka nastavak posla: Evo jedne iz blizine: Ovaj Šved čeka kolonoskopiju: Plavuša i zelembać: Vagon pomoćnog vlaka I. ranga: I vagon pomoćnog vlaka III. ranga, zabludio iz Novske. Sudeći prema izgledu, taj se više ne vraća u domicil: Dvije 1141 - svjetloplava i prištava: Pogled na putnički kolodvor s istočne strane: Oprez, ide manevra! I vraća se ''u rikverc'' s ovim putničkim vagonom: Ovaj poštanski sandučić na peronu nije baš na ponos mojoj firmi, ali je Amerika u usporedbi sa sanitarnim prostorijama jednog od najvećih kolodvora u ovom dijelu Europe: Dok smo čekali na dolazak ekipe u 741, iznenada se začula grmljavina moćne mašine... ... prema kojoj je ova simpatična mališanka obični komarac: Dok je društvo i dalje čekalo na 741... ... pojavilo se još jedno ''čudo'': Brena i dugački teretnjak. Nedjelja, dva teretna vlaka u razmaku od pet-šest minuta. A svi govore o recesiji... (Nastavlja se)

Spomenuh skladatelja hrvatske himne. U Vinkovcima postoji Ulica Josipa Runjanina, a na kućnom broju 12 nalazi se i ova adresa (vidi kovčežić krajnje desno): Pitalica-tražilica-mozgalica. Vrijedi samo za one koji se još nisu učlanili u KLJŽ. Dakle: što je ovo (ima 2 komada) i čemu služi? Prvi koji dojavi točan odgovor ima pravo odmah popuniti i poslati pristupnicu, otići u najbližu poštu ili banku i uplatiti 200 čuna, te time upasti u KLJŽ preko reda. Nakon dugog i kratkog nagovaranja prihvatili smo poziv ljubazne obitelji Papić da posjetimo njihov gostoljubivi dom. Gospodin u stojećem stanju je naš forumaški i klupski kolega Poklečki, inače Antonov otac, a tu je i gospođa majka: Đole bi rekao: ''odjedared astal šaren''... Vrhunskim proizvodima slavonskog kolinja jednostavno nismo mogli odoljeti: (Nastavlja se)

Anton je odmah navalio da idemo k njemu na doručak, no mi smo poželjeli najprije otići u malu turističku šetnju. Nama veteranima da osvježimo uspomene, a onima koji su prvi puta u Vinkovcima da upoznaju ovaj lijepi slavonski grad. Ekipa proučava plan grada i poželjne destinacije: Nedavno uređena pješačka zona: Gradski park i crkva Sv. Euzebija i Poliona: Još jedan lijepi detalj iz pješačke zone. Moramo pohvaliti Antona jer nam je dao i pregršt informacija o prošlosti i sadašnjosti Vinkovaca. Vinkovci su rodno mjesto brojnih znamenitih ljudi iz hrvatske povijesti i sadašnjosti. Građani se sjećaju svojih velikana: (Nastavlja se)

U nedjelju 14. lipnja u Vinkovcima je održana godišnja skupština Kluba ljubitelja željeznice. Zagrebačko-zagorsko-podravski dio ekipe podijelio se u dvije skupine. Petorka u sastavu Andi, Stanley, STIB, Toma i Vedran Zeman krenula je u 06,03 vlakom broj 413 (Nikola Tesla, Zagreb - Beograd), dok su oni pospaniji putovali vlakom broj 741 s polaskom u 09,00 sati. Ja sam stigao iz Vrapča Macosom na 3001. Na klupi 1. perona već je sjedio STIB, koji mi je rekao da je odšacao zadnji vagon u garnituri, jedini na kome se mogu otvoriti prozori. Ubrzo su stigli Andi i Vedran, a za njima i Toma. Nâs četvorica udobno smo se smjestili u jedan odjeljak, dok se Toma iz objektivnih razloga odlučio za Voiture Couchettes ŽS-a. Ja ću ovdje prikazati samo dio fotografija koje sam snimio jučerašnjeg lijepog i korisno provedenog dana. Pozivam suputnike da prilože svoje uratke. Najprije nekoliko snimki s jutarnjeg putovanja u Vinkovce. STIB, Andi i Vedran na peronu ispred našeg vagona. Andi i Vedran posebno su se veselili putovanju, jer nikada prije nisu bili u Vinkovcima. Baš je fora voziti se ovim vlakom: Ovdje se sasvim mali Stanley navukao na željeznicu: Da vidimo. Hmm... dobro je ispalo. Napušteno siroče u Banovoj Jaruzi: ''Kontrolni toranj'' u Novskoj... ... iz kojeg je u nâs i u naše fotoaparate sistematski buljio ovaj lik. Kad je vidio da je oružje upereno prema njegovoj visosti, napravio se lud i okrenuo glavu. Klingl-klangl: Pospani lokalac odmara u šturcu: Iza Novske vlak je konačno uhvatio pravu brzinu (do 160 km/h). Stoga su u vožnji snimali samo najlu... najhrabriji pripadnici ekipe. Ja sam uhvatio ponešto od motiva sa kolodvora gdje smo stajali. Viđeni fotografi: Nema putopisa bez poštarčina. Ovo je Prometna pošta Slavonski Brod: Netko je već spominjao ovu dizalicu: Strizivojna-Vrpolje: Koridor V., pruga za Đakovo - Osijek: I tako smo u dobrom raspoloženju, pa čak i na vrijeme, stigli u Vinkovce gdje nas je dočekao Anton. (Nastavak slijedi)

Ovu sam dobio jučer. Snimio moj kolega Ico: Ak' se neko drzne pitati gdje je tu željeznica i railfan, preventivno odgovaram: u prvom redu, ispod Majine ruke.

Hebote, kaj sve ne bum saznal pod stare dane... Takve filmove gledal sam isključivo u društvu svoje kćeri dok je bila srednjoškolka i dok smo još imali samo jedan televizor, a mala je navalila: taaateeek, jel bi ja mogla... Pa se sjećam bratstava tipa omega-kappa-lambda-tau, ali za mju nikad čuo. Kad se Amer ufati stranog jezika (i to grčkog!)...

Evo nekih podataka o mojoj stvarčici, Olympus mju/mi 9000, skinuto s interneta: • Rezolucija: 12MP • Ekran: 2.7" HyperCrystal III LCD • Zoom: 10x optički, 5x / 50x digitalni • Memorija: 45MB interne memorije • Tip kartice: xD-Picture, microSD kompatibilan • Dimenzije: 96,4 x 55,9 x 25,3 mm • Težina: 132 g • Garancija: 24 mjeseca • Baterija: LI-Ion ( LI-50B ) • Sadržaj kutije: Trakica, Upute za rukovanje, Svjetski jamstveni list, CB-AVC5 (Audio/Video kabel), CB-USB6 (USB kabel), LI-50C (Punjiva litij-ionska baterija), OLYMPUS Master 2 (Programska podrška), MASD-1 (microSD attachment), LI-41C (Punjač za litij-ionske baterije) • Posebnosti: - 14 scenska programa - ISO osjetljivost: 64,100,200,400,800,1600 - smanjenje efekta crvenih očiju - detekcija lica - stabilizator slike - kompenzacija sjene - PictBridge - TruePic III Uz aparat je još dodatno kupljena neka zvijer-kartica, te futrola koja se prodaje posebno. Neka stručniji od mene komentiraju stupanj kvalitete aparata, ja sam tu pao s Marsa. Ono što je mene zanimalo jest: a) mali aparatić koji ne traži puno mjesta, a nije baš zadnji šrot aparat kod kojeg ne moraš puno razmišljati, jer opcija ''auto'' pruža široke mogućnosti Dakako, ne isključujem da ću jednog dana prodrijeti u sve njegove tajne i iskoristiti sve mogućnosti koje ima, ali to ostavljam za skore umirovljeničke dane. Ionako nemam namjeru raditi slike za izložbe, već fotkati svoju unučicu i, naravno, sve što nađem na sadašnjim i bivšim prugama.

Hehe, zakaj baš glavni? Biti ću jedan od... Ne vidim svoje mjesto ni blizu forumaškoj fotografskoj eliti. Normalno da je fotić dobar, osobno sam ga izabrao (u okviru ''proračunskog limita''). Nije mi jasno zakaj ga zovu ''mju'', kad je na njemu grčko slovo ''mi''. Usput, u topicu ''Koji fotić kupiti'' vidim da svi bježe od Olympusa, a pogotovo mju/mi. Ima za to neki razlog? Ova mala spravica čini mi se sasvim OK.

Thanks. Danas ne, jer radim kod kuće i neću vidjeti vlaka do četvrtka (osim Tomice, kojeg sam kupio unučici za 3. rođendan ).

Hvala im, hvala im. Od para ništa. Ali mu dođe na isto, jer bih si pri odlasku u mirovinu ionako kupio nekakav fotić. Dakle, uštedio sam nešto više od 3.000 kn od otpremnine.

Red je da se i ja malo pohvalim... Na Saboru su me kolegice i kolege počastile nagradom za 15-godišnji sindikalni rad: 103 broja časopisa, 320 brojeva tjednog informativnog letka i nekoliko milijuna drugih pisanih riječi u ime i za potrebe sindikata. Trofej se nalazi u kutiji omotanoj u plavo: A u kutiji je bio ovaj mališan: Evo ga i s izvučenim objektivom: Nemojte me pitati kakav je, cijela obitelj još ga proučava.