Stanley

Jel to ovo? Foto: Ja, 3. travnja 2007. A kolodvor je tu blizu.

Zaista lijepa reportaža, s prekrasnim slikama. Čestitam. A pomalo i zavidim... Mislim zbog lijepih krajolika.

Lijepi putopis. Deltom Neretve prolazio sam automobilom u svibnju 2004. Usput smo se ganjali s vlakom za Ploče istog sastava (1141 + Bl) i nismo ga mogli stići jer je prašio preko 100. Jesi bio u onom restoranu na glavnoj cesti kod Opuzena (zaboravih mu ime i točnu lokaciju) gdje poslužuju fantastičan brudet od jegulja i žabljih krakova? Mili Bože, što je ovo lijevo na slici? Krava ili koza? Meni više liči na kozu. Da nije neki bikčić u trenutku krize... krava je krava, al dvaput je dvaput?

Zgodan mini-putopis sa jedne od najljepših hrvatskih pruga. P.S. Toma, nije Blati već je Blatama. Ispod kolodvora su jezera Blata. A taman smo te odučili od riječi Oštarij. (No hard feelings )

Čim sam vidio prve fotke na pamet mi padoše legendarni stihovi (slobodna prerada Vilima Tresikoplja): ''Il' ću biti olitiga neću, il' ću pasti u nevolju veću...'' I tako nam je Pfaff bio u Mrduši Donjoj. Za neupućene: kolodvor Mrduša Donja u poznatom filmu o Amletu i Omeliji ''glumio'' je kolodvor Perković, a veći dio ostalih scena snimljen je oko kamenih kuća iza kolodvora. Budimo precizni: 22205 Perković. A zašto je zabranjeno snimati unutrašnjost znaju samo oni, koji su tako odredili. Da te utješim, prije svake terenske reportaže i ja se moram pismeno najaviti lokalnom gazdi u Središtu pošta. Navodno je riječ o mjeri protiv pljačkaša (toga nam žalibože ne fali), ali mi to nema velike (s)veze sa zdravim mozgom.

Slažem se da je putopis antologijski. Uostalom, od Pfaffa se drugo i ne očekuje. A u svezi i glede: ... zašto mi u uhu odzvanja tvrdnja da je Bibinje u vrijeme projektiranja i gradnje pruge, a tome je otprilike pola stoljeća, bilo obična vukojebina i da su kuće izgrađene kasnije (između ostalog i uzurpiranjem željezničkog zemljišta)?

Vrlo zanimljiv putopis s pruge kojom, nažalost, nikada nisam putovao. Koliko me pamćenje služi, ta pruga je svojedobno izgrađena kao industrijska i tek kasnije je na njoj uveden i putnički promet. Možda je i zbog toga u tako lošem stanju? Bila bi krajnja glupost ukinuti prijevoz putnika, kako to najavljuje ona konjina od stanovitog političara. Usput, čini mi se da je i zgrada stajališta Ladimirevci (sudim po izgledu) relikt Gutmanove pruge.

Zaista, vrlo lijep putopis sa vrlo lijepe pruge. U stajalištu Bijela iskrcao sam se iz šinobusa u srpnju 1963., no to već spada u rubriku Vremeplov. Bojim se da mamlazi ne ukinu i tu prugu.

Slažem se: upravo facinantno. Čista umjetnost - i po motivima i po kvaliteti. Neke fotografije kao da je radio sâm Tošo Dabac. Bravissimo!

Dok vi jedan drugom mašete, ja tek sada vidim kako je gadan ovaj poštanski vagon.

Jako lijepi putopis i standardno dobre slike od majstora Jure. Mi smo se u srijedu negdje na pruzi mimoišli, ja sam stigao u Strizivojnu-Vrpolje iz Zagreba oko 11.45.

Je li to znači da ga u ovoj temi... http://zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=10139&start=0 ... još nisi do kraja skužio? Sorry kaj sam zmešal pruge i putopise.

Da se nije nasnifao onog praha protiv leteće gamadi?

Zaboravio sam da imam broj tvojeg mobitela. A baš smo se mogli naći u srijedu navečer. Biti će još prilike. Ako ništa drugo, kao penzići imati ćemo i vremena i popust na HŽ-u od 50%. Znači, gotovo je. Nadam se da si bar upola toliko zadovoljan koliko ću ja biti za četiri mjeseca. Meni je Osijek jedan od najljepših gradova. Vidi se da je K.u.K. tradicija neuništiva, unatoč zapuštenim pročeljima i najezdi imigranata. Jedino što me u Osijeku razočaralo je nestanak životinjske vrste cullex pipiens. U dva dana nisam vidio ni čuo jednog jedinog komarca! Doći u Osijek i ne vidjeti komarca je isto kao doći u Pariz i ne vidjeti ni jednu ženu, ili doći u München i ne vidjeti ni jednu kriglu.

Ne moram ih nagovarati. Ja ću svakako ići na još najmanje jedno, a možda i na dva putovanja.

Nažalost ne znam. Soba mi je gledala na kontra-stranu, a nisam imao vremena puno šalabazati okolo.

Nasljednik je za glavu niži, a tko je veći/manji pokazati će povijest. Tomislav radi u Prometnoj pošti u Branimirovoj ulici u Zagrebu, što popodnevne što noćne smjene. Malo mojih poštarčina, o drugima da ne govorim, zna da je Tomislav Domović ugledni pjesnik, poznat čak i u međunarodnim okvirima. Član je Društva hrvatskih književnika. Za književni rad primio je više nagrada i priznanja, a osamdesetih godina bio je dobitnik Goranove nagrade u kategoriji mladih pjesnika. Vodio je zagrebačke književne tribine ''Neposredno u srijedu'' i ''Jutro poezije''. Djela su mu prevođena i objavljivana na stranim jezicima, te su uvrštena u više antologija i panorama suvremene hrvatske poezije. Dne 21. travnja 2009., na Tribini Društva hrvatskih književnika u Zagrebu, održana je svečana promocija njegove najnovije knjige pjesama pod naslovom ''Kožom uz kožu''. Uvodničar je bio akademik Ante Stamać, a stihove iz zbirke čitali su ugledni dramski umjetnici Vlasta Knezović i Dubravko Sidor. O takvom čovjeku je riječ. Tomislav je jedini mogući izbor za mog nasljednika. Jest da je poezija jedno, a novinarstvo (čak i poštarsko) nešto sasvim dvadeset i peto, ali ne sumnjam da je Tomica dorastao zadaći. A kako je dospio među one hahare u ekspeditu, to je pak priča za sebe...

Palača pošte u Osijeku je spomenik kulture nulte kategorije. Tako je zapisano u papirima, a stvarnost izgleda ovako: Nego, došlo je vrijeme da se ja zaputim prema vlaku i Zagrebu. Ovo je putnički za Sarvaš - Dalj - Erdut: Stigao je brzi iz Rijeke, zakašnjenje 30 minuta. Zbog toga smo u polazu kasnili 10 minuta. Sasvim desno na slici je ''moj'' ABee za vožnju do Zagreba: Blagodareći Pravilniku o naknadama na teret troškova... blabla... vozio sam se u varijanti A. Sve do Koprivnice bio sam sâm u odjeljku (ne računam one zabludjele na par minuta, koje je kondor uljudno otpremio u 2. razred). U Koprivnici su mi upala tri brbljava lika iz HŽ-a, iz čijeg bučnog razgovora pamtim pregršt uvreda na račun strojovođa i prometnika. Zadnju fotku posvećujem mirnom i dobro klimatiziranom odjeljku u ABee:

U predvorju hotela, kod recepcije, našao sam zanimljive motive: (Uskoro završetak)

Četvrtak ujutro, snimljeno s balkon(čić)a hotela Mursa: Čekajući da se otvori restoran za doručak krenuo sam u laganu šetnju okolicom. Na slici lijevo je hotel u kojem sam prenoćio (i dobro se naspavao): Evo ga i s druge strane: Klupica pred ulazom: (Nastavlja se)

Nathodnik je zatvoren staklom, ali se ipak može uhvatiti poneka fotka: Silazim s pasarele/nathodnika i slikam kolodvor s ulične strane: Prije spavanja pokušao sam s balkona hotelske sobe snimiti noćnu sliku Osijeka. Ispalo je bolje nego li sam zamišljao : (Nastavlja se)

Moram napomenuti kako sam se još jednom uvjerio da je svijet mali. Za vrijeme motanja po kolodvoru primijetio sam osobu s fotoaparatom, a to je bio naš forumaš 1142-007. Pozdravili smo se kao stari znanci i nastavili svaki svojim putevima. Jedan od objekata koji sam naprosto morao obići je nova osječka pasarela (hrvatski: nathodnik). Moj dojam: izvrstan objekt u krivom ambijentu (zapravo je bolje reći obratno). Možda promišljam konzervativno, ali građevine u modernističkom stilu u K.u.K. okruženju za mene su šaka u oko. Evo ilustracije. Zgrada u pozadini je nekada bila hotel: Evo još nekoliko snimaka pasarele/nathodnika: (Nastavlja se)

Nakon obavljene dnevne zadaće razišli smo se svatko na svoju stranu. Ja sam se, naravno, najprije uputio prema nedalekom osječkom kolodvoru. Već je bio suton, pa fotografije nisu baš vrhunske kvalitete. Idemo redom. Zanimljiva kombinacija: Večernji putnički promet: Šved: Presveto trojstvo: Kondorica u upravljačnici: Malo s ove strane: Ode putnički za Josipovac, Samatovce, Bizovac, Cret... (Nastavlja se)

Pretpostavljam da su ga uredili jer rupčaga baš i nije, iako sam za istu ili manju lovu bio i u puno boljem smještaju (privatni obiteljski hotelčići). Za jedno noćenje i doručak podnošljivo. Specijalitet kuće su puževi, jedan nas je sinoć posluživao. Nego, idemo mi u nastavak priče. Neću gnjaviti s poštanskim temama, ali ovu fotku objavljujem iz razloga: a) da upoznate Tomislava (na slici desno) i da vidite kako McDonald's nije jedini u kojem možete dobiti uslugu sjedeći u automobilu. Dok smo se spremali za posjet poštanskom uredu u pothodniku na Trgu Ante Starčevića, meni je za oko zapelo šinsko vozilo: Imao sam namjeru malo se provozati osječkim tramvajem, ali me Mario upozorio da će me taj vic koštati 20 kuna (famozna Butra). A ovoga sam uvrebao iz automobila: (Nastavlja se)