Stanley

Istodobno su na klupskoj maketi kružili vlakovi: I za kraj dvije slike sa Zapadnog kolodvora:

Ovo je bio prvi zagrebački gradski autobus kojeg sam vidio kada sam kao 4-godišnjak doselio iz Beograda - engleski Leyland u prizemnom izdanju na liniji Britanski trg - Cmrok: Tramvaja je bilo i na ekranu:

Od modela samo skroman i nasumičan izbor:

Evo me na stvarnom cilju današnjeg putovanja u ''metropolu'': Dežurni kolega iz Kluba pljusnuo mi je onaj pištolj na čelo i očitao 36,3°C- mogu unutra: A u Klubu je upravo otvorena izložba modela u povodu 130. obljetnice Zagrebačkog električnog tramvaja:

Nikada mi se nije dopadalo pretvaranje glavnog zagrebačkog trga u sajmište, stoga se vraćam mojim gradskim motivima:

Trgač su okupirali neki vegani: Mlada dama nam tumači prednosti biljojeda: Oni vole biljke, ja volim meso, u prosjeku je sarma:

Zagreb, 4. rujna 2021. Danas sam nakon dugog vremena posjetio Zagreb i prenosim nešto dojmova - manje u riječi i više u slici. Jedna usputna iz Savskog Marofa: Slijedi niz zagrebačkih vizura, naročito pročelja zgrada koja su me uvijek privlačila zbog bogatstva arhitekture:

Ukrasno bilje na stajalištu Sutla, snimljeno jučer ujutro: 8012 za Harmicu stiže sa zakašnjenjem od desetak minuta. Taman da u povratku bude redovit, bar do Zaprešić Savske:

Putopis sutra tokom dana (mali.pajo, prešao si se na kubus 😉)

Prekjučer sam bio u Zaprešiću na cijepljenju protiv Covida19 i u Savskom Marofu uhvatio sam nekoliko motiva radova na kolodvoru. Zbog tih radova već dva tjedna od Savskog Marofa do Harmice umjesto vlaka vozi autobus:

Jedan sasvim mali i nebitan zapis sa granice (meja, border, grenze, confine, sınır geçişi, граница...) Bilješka na 36°C Ovo nije pasja vrućina nego mačja: Gazdi ni sunce ne smeta (ali samo na nekoliko minuta):

Ja sam se prije mjesec dana prijavio na web stranicu cjepise i još nisam dobio odgovor! Navrtio sam se telefona, naslao mailova - i ništa. Onda sam jutros nazvao Dom zdravlja Zaprešić i naručen sam već za ponedjeljak. Općio lud zunjenog. 😝

Tragovi pasmine Homo Sapiens: I tri usputne sličice iz kolodvora Savski Marof gdje se radi punom parom:

Ništa posebno (blic osvrt na Zaprešić, 12. lipnja 2021.) Danas sam na brzinu posjetio lokalnu metropolu Zaprešić u svrhu opskrbe potrepštinama sa tržnice i iz supermarketa. Prenosim neke foto zapise čisto da mi tema ne potone preduboko. Stajalište Sutla, međunarodni velevlak Dobova - Zagreb Glavni kolodvor: I ovo je na stajalištu Sutla. Nisam našao u Signalnom pravilniku ki je to vrag: Čekanje vlaka za Harmicu na stajalištu Zaprešić Savska: Nekadašnja graba između pruge i ceste dobiva konačni oblik:

Naletio sam taman na vrijeme da ispratim vlak za Sisak: Vrijeme je da se stare kosti odmore, a klupa je na idealnoj poziciji - u hladu: Vidi se da dolazi ljeto: Željeznica se može snimati i ispod krošnje jabuke: I eto mi vlaka za povratak:

I ovdje su neki vatrogasci: Veteran je časno odslužio svoje: Zanimljivo, ušao sam u Rakitovec a izašao iz drugog naselja: Vraćam se na kolodvor usporednom cestom koja vodi uz rub šume: Žabokrećina zagađena otpacima sorte Homo Sapiens: Uz cestu je drvored: Eno i kolodvora:

Pitao sam se ima li tragova radničkog naselja iz vremena Deutsch Maceljskog, a odogovor je - da: Pogled na turopoljsku šumu: Evo me i u susjednom naselju: Škola:

Idem prošetati naseljem Turopolje: Nekadašnji DIP Turopolje danas je u stranom vlasništvu, ali bitno je da radi: Igrom slučaja vatrogasno vozilo iz prethodnog posta prozujalo je kraj mene. Nadam se da ne idu na intervenciju nego na vatrogasnu zabavu: Detalj iz naselja Turopolje: Za razliku od mnogih mještani Turopolja znaju čuvati svoju industrijsku baštinu i njom se ponose:

Naselje Turopolje je naselje administrativno u sastavu grada Velika Gorica, županija Zagrebačka, s 953 stanovnika (2011.). Staro je tek nešto više od stotinu godina, a utemeljeno je 1911. godine nakon što je zagrebački plemić i industrijalac Filip Deutsch Maceljski (1828.-1919.) kupio dio zemljišta od Plemenite općine turopoljske i izgradio drvnu industriju pod imenom ''Filipa Deutscha sinovi''. Uz nju je izgradio i radničko naselje zvano ''Kolonija'' u koje je nastanio stručnjake i radnike dovedene iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske. Pilana je imala vlastitu električnu centralu i osvjetljavala je osim pogona i naselje. Obitelj Deutsch Maceljski bila je ugledna židovska obitelj veletrgovaca i industrijalaca iz Zagreba. Car Franjo Josip I. dodijelio im je potkraj 1910 godine ugarsko-hrvatsko plemstvo s pridjevom Maceljski, prema maceljskoj šumi. Njihova trvtka je između ostalog eksploatirala mnoga šumska zemljišta, među kojima šumu plemićke obitelji Sermage u Hrvatskom zagorju, šumu Česma kraj Bjelovara te državnu šumu Žutica kod Ivanić Grada. U lovačkoj kući Deutsch Maceljskog nedaleko Brežica održan je 1937. godine neuspjeli sastanak između predsjednika HSS Vladka Mačeka i predsjednika jugoslavenske vlade Milana Stojadinovića vezano uz rješavanje takozvanog ''hrvatskog pitanja''. Mnogi članovi obitelji stradali su za vrijeme Drugog svjetskog rata i Holokausta - između ostalih mala glumica Lea Deutsch, ''hrvatska Shirley Temple''. Filip Deutsch Maceljski, utemeljitelj drvne industrije u Turopolju (na slici drugi zdesna): Uskotračna željeznica drvne industrije u Turopolju: Radničko naselje ''Kolonija'': Turopolje je nekada imalo školu, kino, knjižnicu, radio postaju, poštu, restoran, kuglanu, streljanu, mesnicu i brijačnicu, a u mjestu je djelovalo nekoliko sekcija poput glumačke, kuglačke i streljačke. Danas toga više nema, ali postoje ambulanta, društveni dom, trgovina, dobrovoljno vatrogasno društvo i nogometni klub Turopolje. U mjestu djeluje i nekoliko civilnih udruga. Nisam ih, srećom, vidio u intervenciji pa od turopoljskih vatrogasaca danas samo njihovo novo vozilo (foto sa Instagrama): NK Turopolje je jedan od najstarijih nogometnih klubova u Hrvatskoj (utemeljen 1924.), a natječe se u 2. županijskoj ligi Istok: Igralište NK Turopolje nalazi se neposredno uz kolodvor: Turopolje na Google Earthu:

Od drugog kolosijeka nastavlja se industrijski kolosijek, vjerojatno za drvnu industriju: Ulaz u kolodvor iz smjera Lekenika: Otvorena pruga u smjeru Lekenika: ŽCPR: Uz kolodvor je i stajalište autobusa:

Starkeljama nije preporučljivo penjati se na vagone, ali nisam odolio napasti: Idemo prema južnom kraju kolodvora. Ovi balvani daju naslutiti da ovdje ima i nekog pretovara: Prvi kolosijek nastavlja se u slijepom obliku:

Još tri fotografije sjevernog dijela kolodvora: Na četvrtom kolosijeku kolodvora Turopolje parkirana je garnitura vagona za prijevoz žitarica - 28 vagona, 112 osovina:

Cesta vodi uz šumu pa su mogući svakakvi susreti: Da vidimo što je ono: To je ovo (dalje nisam išao): Osvrt unatrag: Izlaz iz kolodvora Turopolje u smjeru Velike Gorice: Otvorena pruga: Ulaz u kolodvor iz smjera Velike Gorice:

Ovaj vagon poznajem. Riječ je o bivšem salon-vagonu ŽTP Zagreb, svojedobno sam ga često viđao kako stoji na biku VI. perona Glavnog kolodvora u Zagrebu: Izgleda da i danas ima istu namjenu: Krenuo sam prema sjevernom kraju kolodvora, a put cestom je udobniji: