Stanley

Izgleda da je (Duga Resa 6. lipnja 2024.):

Za kraj malo kulturnog uzdizanja: Zaboravio si slovo V, zvekane: Oko stajališta i po njemu je gomila smeća... ... iako postoji mjesto za to: Stiže Som na 8022:

Izgleda da se zaustavio na ulaznom signalu (ili prelazi preko ŽCPR Prudnice kao po jajima): Ovo zbilja nije fer. Nama iznad glave čitav dan oblaci, a tamo između Jaske i Karlovca kupaju se u suncu: Ostalo je još dosta vremena pa idemo preko... ... stazom koju urođenici ''na divlje'' krate put. Prije mene je prešao neki čovjek noseći bicikl: Otprije poznata lokacija: Tko zna koliko dugo ovo truli: Balize:

Istočna strana stajališta. Tu je i ostatak nekadašnjeg niskog perona preko kojega se može spustiti na prugu... ... do mosta na potoku kojem ne znam ime: Dolazi teretni vlak iz smjera Dobove: Prolazi s odokativno 80 km/h:

Laduč, 3. studenog 2024. U nedjelju sam bio nekim poslićem u susjednom i prijateljskom Laduču, a kako mi se nije dalo pješačiti po oblačnom i prohladnom danu koristio sam usluge HŽPP. Ukupno 2.119 m i po 3 minute vožnje sim-pak-tam. U čekanju na 8022 za povratak imao sam nekih pola sata vremena pa sam zabilježio neke dojmove. A ja mislio da je u Burkini Faso: Predsignali kolodvora Savski Marof su na žutom: Prvi put vidim objavnicu predsignala na konzoli kontaktne mreže: Ajmo do kraja perona: Naravno da su domoroci uredili divlju stazu i odgovarajući pristup peronu: Nekako mi se čini da je nešto ovdje završilo pod kotačima:

Još jedna fotografija iz istog izvora - teretni vlak s lokomotivom serije JŽ 51 u kolodvoru Garešnica, 1961. godina:

Polazak prvog vlaka iz kolodvora Garešnica za Bjelovar, 1912. godina: (Na Facebooku objavio Igor Sadlo)

@BornaZ Bravo za ovo istraživanje kolosijeka, nisam znao kamo ide i dokle vodi. Vjerujem da slijede i druge zanimljivosti iz Siska i okolice. Usput, nema potrebe da mene ili bilo koga drugog tituliraš gospodinom. To je znak dobrog kućnog odgoja, ali je na forumu gdje smo svi na ''ti'' nepotrebno

Stiže putnički iz Zagreba za Novsku: Ovakve klupe trebalo bi postavljati na sve kolodvore i stajališta, a ne one ružne metalne konstrukcije. Tu sam sjeo prvi put nakon više od dva sata motanja po kolodvoru i oko njega: Iz Capraga je dojurio i protutnjao dugački teretni vlak s Vectronom i bačvama. Preteći ćemo ga u kolodvoru Greda: Stiže i moj Som iz Volinje za Zagreb: Pozdrav svima od 1.850 konja u mirovanju i jedne konjine koja se još uvijek kreće

Zaintrigirao me ovaj natpis u pločici na peronu: Ovdje je objašnjenje: Ima toga još: A ovdje sve piše. Vlakovi voze i mi hodamo po starorimskoj Sisciji: A pothodnik do perona je pretvoren u mini-nuzej. Čudo je da još nije vandaliziran:

Izgleda da ovdje vlada monopol: Dok sam se motao među gumenim kotačima u kolodvor se došuljao neuobičajeni željezni konj. Ako se ne varam to je ''Sava'' iz Vinkovaca, a vozi alternativnim prijevoznim putem zbog zatvora pruge Dugo Selo - Novska: Uspio sam ga uhvatiti u odlasku: Zato mi ovaj Đuran nije promakao:

U blizini je i gumenjak, vulgo autobusni kolodvor, pa sam bacio pogled i tamo:

Evo me ponovo kod pružnih građevinaca: Dečki su si složili terasu sa stolovima i stolicama (zavirih unutra): Još malo po putničkom i okolici, a i preko Siscie ŽPPR na razmeđi teretnog i putničkog dijela kolodvora: Zanimljiva koncepcija parka - nigdje staze i do klupa se mora kroz savanu: Nisam došao zbog klupa nego zbog ove krasotice, od koje se ne mogu odvojiti:

Englezerice su same po sebi kuriozitet na prugama (onu raspadnutu željeznariju na Zagreb Glavnom ne računam) pa vrijede nekoliko slika: Skretalo broj 44: Ovdje ne može: U hodnji natrag uhvatio sam ovu garnituricu HŽ Infre: Kretao sam se malo sjevernim i malo južnim dijelom teretnog kolodvora ovisno o stanju podloge. Hodanje po tucaniku ne bih nikome preporučio. Napokon sam se dokopao prikladnog tla i zabilježio malo tereta na navozu, ma čemu služio:

Otvorena pruga u smjeru Zagreba: Ulaz u kolodvor iz smjera Zagreba: Jel ovo na kineskom piše ''Asti gospe''?: Počeo sam s brojem 1 i došao do broja 50. Kolodvor Sisak zaista ne oskudijeva u skretnicama, od kojih se dobar dio ne koristi... ... kao ni ovaj kolosijek koji nestaje u džungli. Možda je slućio kao izvlačnjak za vagone iz luke?: Jedina englezerica u kolodvoru Sisak:

Ne postoji tako mala rupa u žici da se ne može proturiti objektiv džepnog Olympusa: Ako produžim dalje neću vidjeti ništa što se eventualno zbiva na kolodvoru, stoga idem natrag iza onog prvog Eas-z: Ovdje se može nekako gaziti po kombinaciji sitnog šljunka i tucanika: Tko zna koliko je nekada pretovareno tereta u ovoj džungli: Ovog maleckog railfana pratio sam dok je prolazio preko tucanika od jednog praga do drugog, a ime mu je Smrdljivi Martin (Rhaphigaster nebulosa). U svakom slučaju bolje je vidjeti ga na pruzi nego u kući: Bližim se izlazu iz kolodvora u smjeru Zagreba: Blok kućica se odavno ne koristi:

Navoz za pretovar na sjevernoj strani je puno veći: Teretni dio kolodvora za sada je uglavnom prazan. Neće biti dugo: Odvajanje još jednog kolosijeka za luku na Kupi: Idem ovuda do teretnih vagona u daljini. Zgradurina lučkog skladišta stvara sjenu koja mi blago planinari po jetri, ali što se može: Jesu li ovi Eas-z zreli za kasaciju?: Prvi sigurno nije: Smjena straže: Praško proljeće ili balvan revolucija?:

Teretni kolodvor sa mosta u oba smjera: Izlaz iz terenog dijela prema putničkom dijelu kolodvora: Signalno pitanje za znalce. Na izlaznim signalima teretnog dijela kolodvora stoji i oznaka predsignala. Za što? Putnički dio ionako nema posebne ulazne signale, a i da ima udaljenost bi bila prekratka. Je li to predsignal za izlazne signale putničkog dijela? A kolodvor Sisak Caprag je očito predaleko. Molim upućene da objasne ovu nedoumicu: Oprez, prolazi Som za Zagreb: Jedan od navoza za pretovar tereta: Je li ovo industrijski kolosijek? Čini se odokativno da je nedavno korišten(?):

S teretnjacima nisam imao previše sreće iako ih je u Sisku i usputnim kolodvorima bilo sijaset, vjerojatno zbog zatvora Lonjske pruge. Jedan s Vectronom prošao mi je u putničkom dijelu kolodvora prema Capragu iza leđa, a ovoga s Taurusom u suprotnom smjeru uspio sam dijelom uhvatiti: U riječnoj luci Sisak ni čamca, a kamo li broda na pretovaru: Odlučio sam popeti se na most: Rešetkaste stube kroz koje se vidi sve do tla nisu baš prijale mojoj akrofobiji, ali sam nekako preživio: Pogled sa mosta na luku: Kupa uzvodno: Valjalo je prijeći na drugu stranu, no kako ćeš to izvesti uz ovoliki promet, a pješačkog prijelaza nigdje? Uspio sam se nekako prebaciti između dvije kolone automobila: Kupa nizvodno:

Kolodvor, teretni dio Ovuda je udobnije nego po pragovima i tucaniku: Vagoni pripadaju Pružnim građevinama: Postavnica. Pitao sam usput jednog željezničara ima li koga gore, a rekao je da ima prometnik: U teretnom diijelu kolodvora nabrojao sam sedam spojenih kolosijeka i puno slijepih. Jedan kolosijek se odvaja malo dalje: Jedan zaboravljeni jadničak: Kolosijek za luku je zarastao u travu: Kupa je propisno nabujala:

Umjesto pragova letve. A jedna letva fali i ispod je rupa. Ki je to vrag: Vodotoranj: Bila jednom jedna SEGESTICA, danas ostalo samo A: Za one koje zanima kulturno-povijesna i tehnička baština prenosim tekst o legendarnoj tvornici sa Hrvatske tehničke enciklopedije: Segestica, tvornica alkohola, kvasca, octa i drugih proizvoda osnovana u Sisku, svojedobno je bila jedan od najvećih proizvođača alkoholnih pića u zemlji. Njezini začetci vezani su uz malu pecaru koju su 1917. u Sisku osnovali dioničari i zadrugari. Brzim rastom s peterostrukim povećanjem dobiti pecara je 1920. proširena te je osnovana Pecara Sisak. Umirovljeni austrougarski časnik Petar Teslić (1883–1936) ondje je iste godine otvorio trgovinu alkoholom, žitaricama i drugom robom te ubrzo kupio Pecaru Sisak. Budući da je u zemlji bila nestašica žestokih pića, likera i ugljične kiseline, pecara se pokazala temeljem budućega razvoja Teslićeve proizvodnje. Ubrzo je otvorio nove pecare u Sisku, Brčkom i Kozarcu kraj Prijedora. U gradskim je planovima Siska osiguran prostor industrijske zone gdje je Teslić otkupio zapadni unutarnji blok te ondje izgradio kompleks pogona s vlastitim industrijskim kolosijekom. Proširivanjem proizvodnje u sljedećih je desetak godina otvorio nove pogone, a vrijednost njegova poslovanja narasla je više od dva puta. Pogoni s približno 150 zaposlenika bili su okosnica industrijskoga razvoja grada, a pogon za proizvodnju pića prepoznat je kao renomirani jugoslavenski proizvođač. Izgradnju prvoga velikog pogona za proizvodnju etilnog alkohola (žesta ili špirit) započeo je 1922., a otvorio ga 1925. Ondje su se proizvodile velike količine alkohola za tehničke i medicinske svrhe. U međuvremenu je 1924. otvorio pogon za proizvodnju likera, ruma i konjaka, potom 1925. pogon za proizvodnju ugljične kiseline (koja se rabi za proizvodnju pjenušavih pića), a ondje se od 1933. proizvodio i suhi led. Godine 1926. pokrenuta je proizvodnja drvenih sanduka i drvene vune. Kako bi se iskoristili ostatci koji nastaju u proizvodnji žeste, 1928. osnovan je i pogon za proizvodnju kvasca. Imao je mogućnost proizvodnje više od 2000 kg kvasca na dan, a u sljedećim je godinama proizvodnja dodatno povećana. Iste godine otvoren je pogon potaše (kalijev karbonat), sode i mineralnog gnojiva u kojem su se također kao sirovina rabili ostatci od proizvodnje alkohola. Tim je pogonom riješen problem otpada i zagađenja te je bio jedini u zemlji u kojem se proizvodilo kalijevo gnojivo i potaša. Potaša se pak rabila u pogonu za proizvodnju boca i šupljeg stakla (1931), u kojem se proizvodila ambalaža za vlastite i tuđe proizvode. Nakon oštećenja pogona u poplavi Save 1934. i eksploziji peći 1935., 1938. prodan je Sjedinjenoj tvornici stakla u Zagrebu, koja je pak prekinula sisačku proizvodnju. Od 1930-ih kompleks je sadržavao i mali pogon stlačenih plinova te octa. Kao utjecajni poduzetnik, Teslić je 1930. investirao u istraživanje nalazišta nafte, zemnoga plina i mineralne vode u Sisku. Otkriveni plin rabio se u pogonima do 1931. Pronađena je i mineralna voda bogata jodom, pa je ubrzo otvoren pogon za eksploataciju Mineralne vode Teslić te jodno kupalište. Pogon mineralne vode izgorio je 1936. i nikada nije obnovljen. Teslić je 1936. iznenada preminuo, njegovi su sinovi preuzeli poslovanje, no pred II. svj. rat pogoni su prodani ili ukinuti. Tvornica žeste, kvasca, likera, ugljične kiseline, pečene džibre, velepecara rakije, staklana i kupalište P. Teslić u Sisku nacionalizirana je 1945., naziv je promijenjen u Industrija vrenja Sisak, a 1947. u Segestica, industrija vrenja Sisak. Velik dio proizvodnje likera 1949. preseljen je u zagrebačko poduzeće Tvornica likera i vinogradarstvo (Badel 1862), no 1950. vraćen je u Sisak i moderniziran. Tih je godina rekonstruiran i proširen pogon žeste, u kojem je omogućena proizvodnja iz žitarica, planirano je otvaranje pivovare (što nije ostvareno), a 1956. izgrađena je i nova energana, među najmodernijima u zemlji. Pogoni su znatno oštećeni u eksploziji parnoga kotla 1962., te se do 1966. radilo na obnovi i ponovnoj izgradnji. Od 1966. poduzeće je poslovalo pod imenom Segestica proizvodnja i promet prehrambenih proizvoda. Tijekom vremena zapalo je u poteškoće, 1973. pokrenut je stečaj, te se tražila mogućnost revitalizacije proizvodnje povezivanjem s većom radnom organizacijom. Od 1974. poduzeće je djelovalo unutar prehrambenog poduzeća Podravka iz Koprivnice, kao OOUR Segestica. Rekonstruiran je pogon za proizvodnju octa, važna karika u proizvodnome lancu jer je sirovinu činio nusproizvod proizvodnje žeste. Proizvodili su se alkoholni, vinski i aromatizirani ocat. U novoj strukturi obnovljeno je i prošireno više pogona te je iskorištena Podravkina trgovačka i marketinška mreža, čime je proizvodnja iznova oživjela te je Segestica na vrhuncu poslovanja imala 300-tinjak zaposlenika. Podravka je 1996. Segesticu prodala radnicima, a u teškim gospodarskim prilikama nad poduzećem je 2010. ponovno pokrenut stečaj te je velik broj radnika otpušten. Segesticu je 2011. kupilo zagrebačko poduzeće za proizvodnju alkoholnih pića Badel 1862. Naziv je promijenjen u Segestica 1919. Čitava je proizvodnja prebačena u Sisak te je provedena rekonstrukcija pogona, a proizvodila su se jaka alkoholna i bezalkoholna pića te ocat. U pogonima Segestice bilo je zaposleno 20-ak radnika. Segestica je 2018., kao dio Badela 1862., pripojena Meteor Grupi - Labud, u sklopu koje posluje i danas. Kompleks Segestica u Sisku nalazi se unutar kulturno-povijesne cjeline grada Siska upisane u Registar kulturnih dobara RH. https://tehnika.lzmk.hr/segestica/ Teslićev paviljon na Zagrebačkom zboru (danas Zagrebački Velesajam) 1926. godine: Nakon male alkoholno-bezalkoholne digresije vraćamo se na prugu, a ovo je jedan od brojnih prsobrana (hrvatsko-željezničarski = bik): Ovdje nešto fali: Stigoh do kraja putničkog dijela: Ima i ovdje žutila:

Jama za pregled trčećeg stroja: Pogled na zgradu kolodvora: Okretaljke su uvijek zanimljive: Tamo nisam išao: Naprijed za nosom prema izlazu iz putničkog dijela kolodvora: Ložiona je spojena na obje strane kolodvorskog kolosijeka:

Područje od posebnog interesa: Čini mi se da je ova TMD jedino aktivno vozilo u krugu ložione, a to potvrđuje i usmjerenje okretaljke koja služi kao most za izlaz na kolodvorski kolosijek: Ima ovdje još kojekakve krame: Ma tko to meni tamo viri: Umirovljena garavuša JŽ 22-047 vrijedi više od jedne fotografije:

Uputio sam se do krajeva oba kolodvora što je hodnja od preko 2 km u oba smjera. Najprije ću odraditi putnički dio, a ovo je ulaz iz smjera Sisak Capraga: Kod skretnice broj 1 odvaja se ovaj industrijski kolosijek. Kamo ide i da li se koristi ne bih znao reći: Nema dalje: To mi paše jer se ne moram osvrtati ima li što iza leđa: Jedan U-zž, a ne znam je li aktivan ili je buduća sirovina:

Civilna strana kolodvora: Kada sam zadnji put bio ovdje sve je bilo raskopano, a putnicima je bio postavljen provizorni peron na zapadnoj strani: Zgrada je gadno stradala u nedavnom potresu i trenutačno se ne koristi Obavijest putnicima. Ne znam što će im navodnici: Šef kolodvora i prometni ured su u progonstvu: Putnička blagajna je u kontejneru. Ne znam čemu služi onaj drugi: Miks vozni red + selfie: