kico101

U Križevcima imamo prvi prekid putovanja, idemo na ovjeru karte na putničku blagajnu , javljamo se prometniku i krešemo u fotkanje. Za početak 2 Macose poziraju ( sa 102 smo došli-prebacuje se na kolosijek prema Bjelovaru, a 115 ide prema Zagrebu ): 115 ode prema Zagrebu: Snimamo strane svijeta-pogled prema Koprivnici: Prema Vrbovcu: Pogreškom navigacije ( ovaj puta kao razlog mojeg pogrešnog memoriranja karte ) dolazimo na sjeverni kraj kolodvora do ŽCP-a u potrazi za mjestom gdje se odvaja industrijski kolosijek: Nema veze, uspijevamo fotkati Aseu 208 na vlaku 2206 koji je u kašnjenju 11 minuta: Ulazak u kolodvor: Krećemo natrag prema industrijskom kolosijeku. Usput nailazimo na ovu građevinu koja me podsjeća na silos, ali nisam siguran čemu zapravo služi. Na vrhu, naime, postoji znak za opasnost od radioaktivnosti. Da li se radi o gromobranu ili nečemu drugome, ne znamo: Dolazimo do odvojka i zanimljivog ŽCP-a: :grinko: Pogled sa odvojka prema kolodvoru: Prema silosu: S obzirom na stanje kolisijeka, nismo sigurni da li se još povremeno koristi. Prema izlizanosti tračnica, rekli bi da, ali s obzirom na iskliznicu koja je poludemolirana, rekli bi ne, ali nama je pažnju privukao ovaj spoj tračnica: Između tračnica slobodno može stati deblja knjiga. Silos:

Poštovano pučanstvo, kao što je i bilo najavljivano kružni ekšn imao se odviti, i ( na naše veliko zadovoljstvo ) odvio se planiranom rutom ( sa nešto promijenjenim prolaznim vremenima ) Zagreb-Križevci-Koprivnica-Varaždin-Zabok-Zagreb. Mala, ali zeznuta ekipa od 3 ( slovima: tri ) člana ( moglo je biti i 4 da se naš Jean javio malo prije 22,10 kada sam već isključio mobitel ), odlučila je, bez obzira na najavljene vremenske nepogode, ostvariti konačno jedan ekšn koji neće u svojoj srži biti automobilski, neko pravi željeznički. Inicijacija u pravog railfana može se izvesti samo putovanjem vlakom. Ovoga puta ne jednim, nego sa čak 4 garniture, sa jednom putnom kartom ( povratna do Varaždina s jednim usputnim zaustavljanjem ). Od Zagreba do Križevaca sa vlakom 2303 ( Macosa ili Plavac ), od Križevaca do Koprivnice sa 2205 ( klasika sa 3 vagona )), Koprivnica-Varaždin sa 3608 ( Macosa ) i, konačno brzi Varaždin-Zabok-Zagreb ( ide on i dalje preko Križevaca do Koprivnice ) sa 995 ( klasika sa 5 vagona ). Na našu žalost, vremenska prognoza za područje Gorskog Kotara se obistinila, tako da smo do Karlovca prolazili , uglavnom, kroz prolome oblaka, tako da je prosječna brzina bila oko 80-90 km/h, jer vidljivost i potopljena cesta nisu dozvoljavali više ( znam da u ekipi ima kandidata koji bi i kroz oluju sa 170 na sat, ali ja sam konzervativac :=)): ). Od Karlovca je bilo samo pristojne kiše, tako da u zagreb stižemo ipak prema više-manje planiranom rasporedu. Za parking koristimo isprobanu i više puta korištenu lokaciju u neposrednoj blizini kolodvora ( nećemo vam reći ) i krećemo u kupovinu karte. S obzirom da smo i ovaj puta ( kao i često dosad ) imali izvanrednu logistiku ( sada u liku i djelu našeg cijenjenog kolege i prijatelja Gaspe ) koja nam je uštedjela cca 40 kn po željezničkoj karti i osobno dostavila najpreciznije topografske karte područja kojim ćemo šaplastiti, imali smo sve preduvjete da planski i precizno odradimo ovaj ekšn. Ovo je ozbiljno došlo u pitanje u Koprivnici, ali o tom potom )): . Kao i uvijek kada riječka banda bane na poveći kolodvor, ona se raštrka po raznim pozicijama, neki u nabavu hrane i obilazak bankomata, neki u brzinsko fotkanje ( neki su spremni prijeći par kilometara u par minuta za dobru fotku, ali nećemo ih navoditi ), a neki malo odmaraju nakon naporne vožnje: Pogled na trg Kralja Tomislava u tmurno subotnje jutro: Puno sam puta bio na Zg kolodvoru, ali nikada mi u objektiv nije zapela ova zanimljiva skretnica: Tijekom našeg kaotičnog gibanja kolodvorom, pristiže i kolega Gaspa sa neočekivanim ( s obzirom da se poznamo-i ne baš posve neočekivanim ) logističkim poklonom-snop izvanrednih i preciznih topografskih karata, da se nas 3 šašavca ne zagubimo usput. U ugodnom časkanju, brzo prolazi vrijeme i moramo se ukrcati na vlak 2303 koji polazi u 10,46 sa drugog perona. Iako su svi u vlaku, pruga je slobodna, vlak kasni 2 minute u polasku, jer je tako najavljeno 2 sata ranije, a najave se moraju poštovati. Pozdravljamo se sa Gaspom i krećemo u ekšn. Prvo zaustavljanje-Maksimir: Zatim Sesvete: Pa Dugo Selo: Ovdje pozdravljamo prugu prema Vinkovcima i nastavljamo po koridoru V prema Križevcima. Začudo, čim smo došli na ovu prugu, Macosa počinje grmjeti ( ne znam zašto, ali sjeli smo iznad najbučnijeg dijela motora :smiling devil: ) i uskoro pičimo sa 120 km/h ( pokazuje Ll-ov GPS, ali podatak nam kasnije u Križevcima potvrđuje i strojovođa ). To je brzina. Stižemo u Vrbovec ( ne znam zašto na spomen tog imena osjetim potrebu za jednom paštetom : ): Repinec: Macosa juri dalje i u 11,38 ( 3 minute prije voznog reda ) smo u Križevcima.

I meni je uvijek drago vidjeti zagrebačku ekipu, em s vama nikad nije dosadno, em se uvijek dobro pogostimo. Rezana birra mi je dobro legla, pa mislim ponoviti. Slijedeći ekšn vas očekujemo u Primorju. Poseban pozdrav Gaspi ( bez uvrede drugima-radi se o posebnom razlogu ) i isprike što smo ( zbog mojih obaveza ) morali tako brzo otići.

I za kraj , bonus. S obzirom, da nam je uvijek drago vidjeti našeg Gaspu, a ni mi njemu nismo mrski , pronašli smo se na GK i vrlo brzo donesli plan akcije. S obzirom da je naš Portos dojavio jedan važan muving u Podsusedu, valjalo je čim prije stići tamo. I stigli smo, taman na vrijeme: Pozdrav Lovcu na pruge i Zagiju. Nakon službenog, nastavili smo u neslužbenom tonu u pivnici ( gdje smo pozdravili i Drempu koji nam je predstavio nove prsluke KLJŽ ), a zatim još neslužbenije kod Gaspe na izvrsnoj klopi: I na kraju, što reći. Zahvaljujem rriječkoj ( Kiki, Lleon, Jean ) i zagrebačkoj ( Gaspa, Portos, Drempa, ZlayoZG, Marioo, Lovac na pruge, Zagi ) ekipi na još jednom izvanrednom ekšnu. Uz želje za još ovakvih akcija, pozdrav svima od Kiće101.

Nastavljamo dalje. Stajalište Desinec: Smjer Karlovac: Smjer Zagreb: Ekipa u pripremi za fotografiranje: Nakon stajališta, normalno, slijedi kolodvor. I to, Zdenčina: Po čemu je neobičan? Po tome što posred kolodvora postoji ŽCP koji prelazi čak 4 kolosijeka: Prema Zagrebu: Prema Karlovcu: Stajalište Mavračići tražili smo najduže. Upoznali smo brojne šumske puteve i zaseoke u okolici, ali na kraju smo ipak pronašli taj kontejner: Prema Karlovcu: Stajalište je u velikom zavoju sa popriličnim bočnim nagibom kolosijeka: Nedaleko od Mavračića, nalazi se kolodvor Horvati. Kolodvorska zgrada je poprilično oku ugodna: Prema Karlovcu: Prema Zagrebu: Mješoviti drveno-betonski pragovi: Kao što nismo mislili, u Horvatima smo dočekali križanje klasike iz Zagreba: I nagibnog iz Splita: Sada smo već u samom Zagrebu, evo nas u kolodvoru Hrvatski Leskovac gdje nas je legitimirala mlada prometnica ( kolega Pfaff bi je sigurno ovjekovječio fotoaparatom, ali mi nismo tako hrabri :smiling devil: ). Naravno i ovdje smo ulovili putničkoga iz Moravica ( koji je kasnio 15 minuta ): Kolodvorska zgrada: Smjer Zagreb: Smjer Karlovac: Smjer nogometna utakmica Hrvatski Leskovac-Kvart xyz: A mi ne bismo bili mi da ne zavirimo u Remetinac: Ova tabela je jedini dio stajališne infrastrukture. ŽCP:

S obzirom da smo u stisci s vremenom, nastavljamo prema kolodvoru Draganići gdje se javljamo poprilično sumnjičavom prometniku ( zapisao je valjda sve moje podatke, osim broja cipela ), koji nam, nakon što sam mu pokazao službeni aušvajs ipak dozvoljava muvanje po kolodvoru ( na kojemu, zaista, i nije baš nečega odviše zanimljivog ).Draganić ili Draganići, nikad nisam bio sasvim siguran. Natpis kaže Draganići: Ovako izgleda dritura prema Zagrebu: A ovako prema Karlovcu: Zadnji kolosijek ima betonske pragove: Ostali imaju drvene. U galeriji, našu pažnju je zaokupio ovaj dio strujne opreme ( izgleda kao mali trafo ). Volio bih znati točnu namjenu? Naše slijedeće odredište je stajalište Lazina: Pravac Zagreb ( valjda ): Pravac Karlovac: Pa i nismo baš očekivali teretnjak u punom zamahu: Leteći reporter n2: Slijedi stajalište Domagović: Pravac Zagreb: Pravac Karlovac: Kao što se to i pristoji kada je riječka ekipa u ekšnu, u svakom stajalištu/kolodvoru nailazi ( ko fol slulajno ) poneki vlak. Ovaj puta je to Mađar: Ode: Pozdrav Domagoviću: A što nebi još jedan teretni: :grinko: Malo infrastrukure ( Kiki vrši nadzor ribljeg fonda u potoku ): Od kolodvora Jastrebarsko, moram reći, sam očekivao više. Kolodvorska zgrada: Pogled prema Zagrebu i neizbježni EASovi: Prema Karlovcu:

Nastavljamo dalje od hangara. Nailazimo na Hugoe koji su očerupani do gole konstrukcije ( koja sama i nije tako loša da se ne bi dala srediti, ali utroba je skroz propala ). Sliedeći kadrovi ne trebaju komentar: Pogled prema tankiralištu: Ono što nas uvijek posebno zainteresira, je okretnica: Očito, ova već poduže nije u funkciji: Za fotke iz perspektive zadužena je naš leteći reporter: Istočno od okretnice nalaze se strojevi, meni, nepoznate namjene ( ispod ove mosne dizalice ): Poprilično su zarasli: Još jedan pogled na izlaz iz kolodvora u smjeru Zagreba:

Karlovački kolodvor sa civilne strane ne odaje da se radi ipak, o prometnom kolodvoru. Naime, poprilično je zapušten: No nas ne zanima previše civilna strana. Vratimo se poslu: U Karlovcu nas dočekuju ZlayoZg i Marioo, te u tandemu krećemo prema remizi. Smogovci: Jenbach kodnog imena 323: Naš se cilj skriva ispod one nadstrešnice ( dobro, ne baš Šved, ali ni on nije za bacit ) Spuštam se u parter-pogled prema civilnom dijelu kolodvora: Približavamo se hangaru: Da vidimo čega sve unutra ima: Ali nije to ono što nas u ovom trenutku najviše interesira, već su to mali trolovi serije 7 221. 025 s prikolicom: 016: Ovako je to moglo nekada izgledati, dok su bilio u prometu ( naravno, ne u hangaru ): Linija na kojoj su, očito, završili karijeru: Karakteristike putničkog prostora: Pogled sa ulaza u hangar:

Kao što je već Kiki spomenuo, standardni bob-četverac sa ponešto drugačijim bobom, odlučio je pronaći kariku koja nedostaje. Prevedeno: riješiti dionicu Karlovac-Zagreb, koju smo, dosada, uvijek nekako preskakali u prolasku prema daljim destinacijama. Plan je bio da se , usput, poslika i stajalište Kupjak, ali su nam niski oblaci ili gusta magla ( kako god ) omeli planove, pa smo bez, uobičajenog zaustavljanja na odmorištu Ravna Gora, nastavili prema čvoru Vrbovsko i dalje starom cestom prema Moravicama. Odmah po ulasku na područje kolodvora, zamijetih podužu kompoziciju putničkih vagona ( mislim 7 u kompoziciji ): Ne sjećam se kada sam zadnji puta na riječkoj pruzi vidio više od 5 putničkih vagona u kompoziciji ( najčešće 2 ili 3 ), a da ne spominjem zlatna vremena vlaka Učka kada se znalo nabrojati i 15,16 vagona. Niti ovo sivo nedjeljno jutro nije me omelo da snimam strane svijeta. Pogled prema Brod Moravicama: Prema Vrbovskom: Spoj svijetova, sve je teže uočljiv. Od silnog žutila, preostao je samo jedan stup: Kolodvor je bio poprilično pust. Zapravo, ako isključimo nas, par strojovođa i manevarskog osoblja, od putnika ni žive duše. Čak je i Kondor bio prazan ( doduše jedan kondor je počeo piti kavu, ali ga je IC izbacio iz kolotečine ): Dok smo čekali IC, vrijeme smo kratili na razne načine. Mene je recimo zaokupirala 008, koju već duže vrijeme ne vidjeh u Ri: En face: Da se žutke ne uvrijede, evo malo i 011 ( stvarno je zrela za remont limarije ): Namignula mi je: : Dok je 102 odmarala u šturcu na zapadnom dijelu, 011 je u pripremi za preuzimanje IC-a za Rijeku ( kasnije smo vidjeli da poprilično iskri pantograf, što je čak i prometnik prokomentirao s riječima "neće ona daleko" ). Da ne bi netko rekao da ne volim ASEA-e; 230: Ovdje počinje svijet od 25kV: Zamjenu ASEA-e i Žutke bolje je popratio preostali dio ekipe, pa ću ja dokumentirati samo ovo: Odbacivanje: Nakon obavljenog muvinga u Moravicama, nastavljamo, uz manje kašnjenje u odnosu na plan prema Karlovcu. Dan je i dalje tmuran, pa su takve i fotke.

Imam ja korijena u jednom manjem selu pored Grubišnog Polja, pa mi to područje i nije previše strano. Istina, rasputnica se nalazila negdje unutar trokuta Gornja Vrijeska-Donja Vrijeska-Maslenjača, stotinjak metara istočno od cestovnog prijelaza ( što se dobro može uočiti na Google Earth-pravac prostiranja šikare ), ali nikakvih fizičkih tragova rasputnice nismo pronašli ( što bi iskreno i začudilo, s obzirom da je od ukidanja pruge prošlo skoro 40 godina ). Odvojak pruge prema Končanici jasno je vidljiv negdje od sredine sela Donja Vrijeska, pa prema Borovoj Kosi. No, ono što je rezultanta i poanta svega ovoga o čemu pričamo, je nezaustavljivo propadanje željezničke mreže u Hrvatskoj. Ne vidim nikakve političke, a niti gospodarske volje za ulaganjem u ovaj dio prometnog sustava. Ne ulaže se niti u najvažnije pravce, a kamo li u one sporedne. Pruga Banova Jaruga-Pčelić je trenutno najaktualnija, ali svjetlu budućnost ( ako se ovako nastavi ) ne vidim ni za pruge Pleternica-Velika, Zabok-Krapina-Đurmanec, Buzet-Pula itd, itd.

Pruga Bastaji - Grubišno Polje - Pavlovac-Dražica (- Bjelovar) odvajala se odmah kod kolodvora Bastaji (danas Maslenjača). U stajalištu/rasputnici Donja Vrijeska odvajala se nekadašnja pruga Bastaji - Končanica. Ekipa 3S+P to je opisala u ovim putopisima: http://www.zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=5569&highlight=donja+vrijeska http://www.zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=5559&highlight=donja+vrijeska Mi smo nakon Gornje Vrijeske skrenuli na lokalnu cestu prema Grubišnom Polju i par stotina metara nakon skretanja, a prije ulaska u selo Donja Vrijeska cesta prelazi prugu Daruvar-Pčelić. U neposrednoj blizini toga prijelaza, u pravcu Maslenjače odvajala se pruga prema Grubišnom Polju, čije smo tragove ( kućica ) pronašli na sjeveroistočnom kraju sela Donja Vrijeska ( prema Maslenjači ) i nismo skretali prema Borovoj Kosi i Šupljoj Lipi, tako da to nikako nije mogla biti pruga prema Končanici. Ne znam gdje je tu netočan navod.

S obzirom da se Sunce približilo horizontu, a ne želimo ekšn završiti, a da ne prođemo sve kontrolne točke, krećemo direktno iz Našica za Požegu poprilično se udaljivši od pruge. Cesta je za naša očekivanja poprilično zavojita za Slavoniju, ali je gazda doćerao Lleon mobile točno prema satnici u Požegu. Zgrada kolodvora: Pogled prema Velikoj: Prema Pleternici: Uočavamo popriličan broj putnika ( uglavnom putnica ) na šalteru, tako da bi macosa mogla uskoro, ali ipak ne tako brzo kako bi nama odgovaralo. Ništa od čekanja. Prije odlaska prema Pleternici fotkam još jednu parnjaču: Pleternica: Prema Batrini-Novoj Kapeli: Prema Velikoj/Našicama: Rasputnica ( lijevo Požega, desno Našice ): Probijajući se kroz sela u kojima se događaju nogometne fešte i janjad, stižemo konačno, na zadnju planiranu točku ekšna-kolodvor Batrina-Nova Kapela i konačno STRUJA. Prema Vinkovcima: Prema Novskoj: I ne samo da je struja i ne samo da je dvokolosječna pruga i ne samo da su horde komaraca odlučile napajanje izvesti na nama, već smo u 15-ak minuta vidjeli više vlakova u pokretu nego čitavi dan do tad. Teretni u pravcu Novske: Tek što je prošao, otvara se signal u pravcu Vinkovaca: Putnički 1: Sa istoka stiže putnički 2 ( namjerno ne spominjem odredišta, jer želim naglasiti samo važnost pravca i kolodvora ): A zatim i putnički 3 iz smjera Pleternice: I kao što rekoh, vjerojatno bi mi još ostali neko vrijeme, ali komarci su bili jači, a i mrak se već poprilično spustio, pa smo zadovoljni obavljenim sjeli u bijelu munju i pod upravljanjem Lleona krenuli na 320 km dug put prema Rijeci. Vidjeli smo puno toga, nažalost, malo razloga za optimizam, ukoliko se puuuno toga ne promijeni u shvaćanju željeznice i njenih mogućnosti. Gužva na Batrini dala mi je jednu ideju za budući ekšn, ali o tome drugi puta. Ekipa vrhunska: vozač ( osim što je pripremio brdo navigacijske dokumentacije-odvozio je 900 km-svaka čast ) Lleon, navigator Jean ( bez pogreške u navigaciji ), osoba za sve Kiki273 ( zapravo idejni začetnik ovakvih putopisa ). Hvala vam na još jednom ekšnu bez greške. Pa do slijedećeg ( nadam se uskoro)-pozdrav.

S obzirom da nije bilo daleko od planirane trase, odlučujemo da malo skrenemo ulijevo što nas je odvelo do kolodvora Suhopolje: Iako je kolodvorsko osoblje nanjušilo nekakvo događanje vani, zbog pržione od 30 i nekoliko stupnjeva i ugodne klime unutra, nikom nije palo na pamet izaći van i upitati nas što radimo na peronima. A niti nama nije osobito zanimljiv prazan kolodvor na 33 stupnja bez prometa, pa onda samo strane svijeta. Prema Virovitici: Prema Slatini: Podravskom magistralom u ugodnoj vožnji nastavljamo prema Slatini. Usput se Lleon mobile nahranio sa plinom, a i nas je pomalo već hvatala glad. Rješenje je bilo blizu-u Slatini. Ali, prije posao, a onda klopa. Kolodvor Slatina: Prema Virovitici: Prema Čačincima: Slatinska ćenifa: Vaga: Inventura: Hugo 2: Infrastrukturno vozilo: Nije INA,ali ima dima: S obzirom da se upalilo crveno u našim želucima, a to znači da smo na rezervi, nije nam preostalo ništa drugo, nego svratiti na krcanje u 3 km udaljene Medince. Iako nije po PS-u ipak ćemo malo reklamirati, jer klopa je bila izvrsna i ništa manje bitno-jeftina: Nakon izvrsnog ručka, puni volje nastavljamo dalje po D2 i stižemo na kolodvor Čačinci: Prema Slatini: Prema Našicama: Industrijska zona: Bik: Da ne bi bilo da na hrvatskim prugama nema vlakova, evo stiže jedna Macosa ( sa kasnije će se ispostaviti jednim nervoznim kondorom kojemu je ručak malo teže lego ): Ali ja imam papire, pa mogu slikavat: Dok smo obrađivali Macosu, stiže i klasika ( to je ona iz Šapjana ): Ni se dugo fermala, već nastavlja put Osijeka: Nema vremena za preduga zaustavljanja, idemo dalje u Zdence-Orahovicu: Smjer Slatina: Smjer Našice: Pa kad već gledamo prema Našicama, zašto se ne bi malo i približili. Nakon 10-ak minutnog traženja kolodvora, ipak smo pogodili: Uz zvuke i mirise nogometne utakmice sa obližnjeg lokalnog stadiona ( navodno je konjska ulica pobijedila svinjsku sa 2:1 ) fotkamo dalje. Macosa za Osijek: Malo radnih vagona: A-ha. Evo ga njega. Svi ga traže, a on spava u Našicama. KEMIJSKI: Ovaj izgleda važno: Za skretnicu mjesta ima: Na južnom kraju kolodvora odvajaju se pruge za smjer Batrine ( lijevo ) i Virovitice ( desno ): Očito je koji se pravac više koristi. Prije ove rasputnice odvaja se jedan industrijski kolosijek ( možda za cementaru? ): Pogled unatrag prema kolodvoru: S obzirom da je do Požege 50-ak kilometara Lleonmobile i njegov zapovjednik to su odradili sa puno energije tako da smo u Požegu, ipak, stigli prije mraka.

Nakon Daruvara nastavljamo prema Gornjoj Vrijeski, a zatim prije Maslenjače skrećemo ulijevo prema Donjoj Vrijeski, kako bi snimili odvojak bivše pruge prema Grubišnom Polju ( s obzirom da je odvojak prema Garešnici bio jasno vidljiv, očekivali smo nešto slično i ovdje, a s obzirom da nije daleko od glavnog pravca... ). Zaustavljamo se na ŽCP: Prema svim kartama koje smo imali, pruga se morala odvajati u neposrednoj blizini. Lleon je doslovce pretrčao 200-njak metara po pruzi kako bi bio siguran da odvojak nije iza zavoja, ali apsolutno ništa nije davalo znaka da je ovdje nekada išla bilo kakva pruga prema Grubišnom Polju. Jedini kakav-takav trag pronašli smo u selu Donja Vrijeska, odmah uz cestu, a to je ova kućica ( očito je tu nekada bila rampa: S obzirom da imamo podosta iskustva sa raslinjem uz napuštene pruge, poprilično smo sigurni da je trasa išla kroz ovaj gustiš desno od kućice: S obzirom da je svaki promet ovom prugo prestao još davne 1971., ništa drugo se nije moglo ni očekivati. Pogled na ograničenje i jasno je da je pruga Sirač-Pčelić morala prije ili kasnije u zatvaranje: Nastavljamo prema Maslenjači-još jednom bivšem kolodvoru, pa stajalištu, a sada niti to: Još jedna socrealistička kolodvorska zgrada. Bez tabele: S tabelom: Prema Daruvaru: Prema Pčeliću: Nevjerojatno je kako zapušteno i pusto djeluje okoliš kolodvora u ovom nekada bogatom kraju. Jezivo. Nekakav bivši magazin: Pretpotopni vagon u gustišu ( vjerojatno je vozio i na pruzi prema Grubišnom polju ): Kilometarski stupić zagubljen u žutom moru: O prometu na cesti Daruvar-Đulovac svjedoči lagana šetnjica našeg agenta Kikija: A viđe prometa... Bježimo iz Maslenjače i zastajemo na ŽCP, a ujedno istajalištu Potočani-Katinac: Rampe: Ponovno detalj infrastrukture: Iz Potočana krećemo u obližnji Đulovac ( koji će mi u sjećanju ostati kao klasično kaubojsko mjesto sa saloonom i brdom revolveraša-objasnio već ranije Lleon:grinko: ). za razliku od nas ostalih koji smo se sakrili na kolodvor i fotkali infrastrukturu, naš Jean uperio je svoj "top" direktno u gomilu ( što je ulovio, vidjet ćemo uskoro :=)): ). Još jedan klasični SR kolodvor: Prema Pčeliću: Prema Daruvaru: Izvlačnjak: Nastavljamo dalje. S obzirom da je podnevno sunce dobrano upeklo, trebalo je ugasit žeđ, pa smo, sasvim očekivano svratili u: Šteta jedino što-ne radi. :storm: Još jedno milenijsko pitanje-kolodvor ili stajalište, sada uopće nije važno. Pogled prema daruvaru: Prema Pčeliću: Kupili bi kartu? Neće ići: A onda-konačno civilizacija: :fireworks1: :fireworks5: :fireworks6: Stajalište-rasputnica Pčelić: Zamislite, pruga na kojoj, čak, i ima prometa. Prema Virovitici: Lijevo za Slatinu, desno nigdje ( nekad se moglo u Banovu Jarugu ): Da zoomiramo: Ovo jezerce između nije ucrtano u kartama: :thinking: Bik na kraju šturca iz smjera Daruvara: Likovni u smjeru Slatine:

Neposredno nakon Dobrovca ulazimo u Lipik, u kojemu su još uvijek neobično snažno vidljivi tragovi razaranja kojie je ovaj grad trpio u Domovinskom ratu. Kolodvorska zgrada je potpuno obnovljena i njen izgled ( obojana u laganu zelenkastu nijansu ) budi nadu da možda ipak, jednoga dana, lokalne pruge mogu vratiti stari sjaj ( možda sam nepopravljivi optimist, ali da nisam ne bih šaplastio po Hrvatskoj i slikavao kolodvore i dr. ): Kapetan fregate pored ulaznog natpisa: Kaže mi ekipa da je ovaj pomalo neobični putnički vagon, do obnove kolodvorske zgrade, služio za privremeni smještaj kolodvorskog osoblja: Za profiće: Jedan vagon stoji poprečno na pravac pruge i pitam se čemu je mogao služiti. Kao zaklon? ( molim bez smijeha ): Prema Banovoj Jarugi: Prema Pakracu: Kolodvor je vrlo kratak i očito nije služio za zaustavljanje teretnih kompozicija, već samo za mimoilaženje putničkih kompozicija. Izlaz prema Pakracu: Pogled sa iste pozicije prema kolodvoru ( ponovo narančasta mrljica u objektivu ): Evo našeg šveda u kašnjenju: Nakon kraćeg zaustavljanja, nastavlja prema Siraču ( mašem strojovođi sa kojime smo ćakulali na stajalištu Poljana ): Ode: Nakon Lipika, ubrzo stižemo u jednako tako u ratu uništeni Pakrac. Prije kolodvora koji nije u samom centru, nalazi se stajalište u centru grada-Pakrac Grad: Prema Lipiku: Prema Daruvaru: Neposredno ispod pruge nalazi se autobusni kolodvor, a mi pored njega nastavljamo dalje prema kolodvoru Pakrac: Kolodvorska zgrada se nekada nalazila između ploče Pakrac i ovih ruševina desno-tamo gdje sada rastu velike breze ( gdje stoji naš Jean ), a sadašnja kolodvorska zgrada je zapravo mješanac složen od niza kontejnera i to izgleda toliko odbojno da nisam niti želio fotkati. Pogled prema gradu Pakracu: Prema Daruvaru: Nasuprot pozicije kolodvorske zgrade nalazi se jednako zapuštena parnjača serije 51: U nastavku kolodvora prema sjeveru, našu pažnju zaokupila je jedna mala okretnica: S obzirom da je nismo očekivali ovdje ( kao uostalom i malo koja okretnica u dosadašnjim ekšnima koja nas nije iznenadila :smiling devil: ), posvećujemo joj dostojnu pozornost: Detalj infrastrukture: Hugo: Nakon sumornih fotki kolodvora Pakrac nastavljamo cestom koja prolazi neposredno uz minska polja ( desno ), uz dosta uspona prema Badljevini i Siraču. Sirač nam je zanimljiv iz više razloga. Prvi je što je postao završna točka daruvarske pruge, a drugi što ima i 5 km dug industrijski kolosijek koji je još u upotrebi . Treći razlog zanimljivosti ( koji smo ustanovili u hodu ) je i ovaj neke vrsti slikovni ulazni signal: Zvijezda okrenuta u ovoj poziciji znači zatvoren ulaz u kolodvor. Kada se okrene po užoj strani, prolaz je slobodan. Upravlja se na principu indukcije i osjetljiv je na grmljavinu ( tako nam barem kaže simpatični šef stanice u Siraču sa kojim smo poduže ćakulali i doznali neke stvari o ovoj pruzi, kao i o odvojku za kamenolom, ali o tome je već pričao Lleon ). Dolazak na kolodvor sa civilne strane: Podosta kolodvorskih zgrada na prirodno slikovitoj daruvarskoj pruzi izgrađeno je u dosadnjikavom kockasto-sivom socrealističkom stilu, pa tako i zgrada kolodvora Sirač: Čekaonica spartanski uređena, ali vrlo čista i funkcionalna: Prema Pakracu-otvoreno: Prema Daruvaru-zatvoreno: Pogled na radne strojeve na kolodvoru i upitnik da li se ipak spremaju kakvi radovi? Dilemu je, ubrzo, otklonio šef stanice, koji ove strojeve ne povezuje sa radovima na dionici Sirač-Pčelić, pa je i naše uvjerenje da bi ova privremena zatvorenost mogla imati slićne posljedice kao i na pruzi Lupoglav-Raša. No, svaki pravi kolodvor mora imati i svojega Eas-z: Nekako u produžetku iza njega odvaja se industrijska pruga Sirač-kamenolom/vapnara, pa smo je odlučili posjetiti. Ono što odmah upada u oči, je da je toliko zarasla, da čovjek koji ne zna da je još uvijek u prometu, nikada to ne bi pomislio. Bez obzira na fotke koje slijede-NEMOJTE SE ŠETATI OVOM PRUGOM-MOŽE VAS IZNENADITI VLAK: Na kraju ove pruge nalazi se vapnara poprilične veličine, koja je u itekako dobrm pogonu ( neobično za naše prilike: Nismo izlazili iz Lleonmobila da nas ne optuže za industrijsku špijunažu :grinko: , pa se tako vraćamo natrag u Sirač, a zatim nastavljamo prema Daruvaru ( ovdje, nažalost više nema nikakvog prometa ). Kao i svaki pravi kolodvor i ovaj se nalazi u Kolodvorskoj ulici-civilna strana: I na kolodvoru Daruvar u službi je bio vrlo susretljiv šef kolodvora sa kojim smo popričali o tužnoj sudbini ove pruge. Gorčina, zabrinutost i sjećanje na neka bolja vremena, zajednička je poveznica razgovora sa kolodvorskim osobljem na čitavoj dionici daruvarske pruge. Pogled prema Siraču: Prema Pčeliću:

Iako je službeno najavljen kao željeznički ekšn, radi se o neslužbenom testiranju Lleonmobila na 900 km u borbi sa plinom i eurosuperom 95 ( tko je pobijedio nije izvjesno :smiling devil: ). Ah, da, kao paravan nam je poslužilo to što se u Hrvatskoj tu i tamo može pronaći željeznička pruga sa prometom većim od 2 do 3 vlaka dnevno. Pa krenimo od početka ( a kako bi drugačije ). Poker aseva sačinjavahu Lleon ( kapetan fregate ), Jean ( admiral navigacije ), Kiki273 ( security officer ) i moja malenkost ( navy PR ). Start oko 5,30 u zapadnom dijelu grada, a prolazna vremena na Gornjoj Vežici i Čavlima. S obzirom na sportske karakteristike kapetana fregate i snagu Lleonmobila, nadoknađujemo malo kašnjenje u polasku ( 5,55 na Kikovici ) i bez ( obaveznog ) zaustavljanja u Ravnoj Gori stižemo u Zagreb oko više manje točno sedam-nula-nula. Upravo u to vrijeme na dogovorenom mjestu ( top secret ) trebao nas je dočekati agent xyz ( ime poznato redakciji ), ali se u dogovoreno vrijeme isti nije pojavio na čak 3 autobusna ugibališta, te smo bili prisiljeni nastaviti dalje bez zaustavljanja, kako ne bi izgubili stečeno ubrzanje. Dakle, nakon što smo napravili petlju po Zagrebu ( i tričariju od 10-ak km više od planiranog ), nastavljamo dalje, jer ako ne stignemo obaviti planirano tijekom dana .... smo ježa i zato se zaustavljamo na odmorištu Ježevo ( poznatije kao turšin free of charge of translation from west country working for money ). Jutarnja koordinacija: Nakon što smo se lijepo iskoordinirali, nastavljamo dalje prema Kutini pri čemu imamo konstantno ubrzanje do Popovače, a zatim usporavamo do Kutine ( matematičari mogu izračunati kojom smo brzinom u brosjeku išli ). U Kutini se vrši opskrba namirnicama u objektu kojega nećemo reklamirati, ali ćemo reći da u njemu caruje Stanko Žgomba, naš čovik iz Istre ( pozdrav Narcisu ): Pa kad smo već u Kutini i kad u blizini Žgombe ćujemo tutnjavu željezničkih kompozicija, konzorcij jednoglasno odlučuje da sjednemo u Lleonmobile i napravimo tih 200 metara do kolodvora. kao i svaki dobar kolodvor, tako i Kutinski ima civilnu: i necivilnu stranu: Postoje tu i još neke strane, recimo zapadna-prema Zagrebu: i istočna-prema Vinkovcima: Naš stari znanac, još iz travanjskog ekšna: Nađe se tu i vagona infrastrukture: A gotovo i na svakom kolodvoru pojavi se i poneki Easz: S obzirom da vozni redovi nisu davali previše nade da ćemo u Kutini vidjeti i kakvu kompoziciju u pokretu, nastavljamo starom cestom dalje prema Banovoj Jarugi. Kolodvorska zgrada: Pogled prema Kutini: Prema Novskoj/Pčeliću: Narančasta mrljica na prethodnoj slici je Šved na izvlačnjaku ( koji cilja direktno na bok kolodvorske zgrade ) spreman za polazak prema Siraču: Nakon ćakule ugodne sa strojovođom šveda, ekipa nastavlja ( neki pješice, neki autom ) prema rasputnici ( kasnije ćemo ustanovit da se radi o čak 3 ): Lijevo prema Daruvaru i Pčeliću-desno prema Novskoj: Još jedan osvrt na kolodvor Banova Jaruga sa početka Daruvarske pruge: U prvom zavoju sugerira nam se uspon: Pruga presijeca cestu prema Lipovljanima, a odvojak pruge lijevo ide u nekakav industrijski pogon: Na ovome mjestu otvara se lijepa dritura ( šteta samo što se ne smije povuć. a nema ni s čime ): Odvojak, odnosno ostatke rasputnice za Garešnicu, koju smo tražili, ubrzo smo i pronašli. Iako pruga nije u funkciji godinama ( da ne kažem desetljećima ), skretnica je još uvijek tu ( čini se i u razmjerno dobrom stanju ) i kao da će uskoro doći vrijeme da ovdje ponovno zavozi vlak: Pruga nestaje u gustišu lijevo i ( za nas ) ostaje nepoznanica u kojem obimu je rastavljena i koliko je ostalo tračnica prema Garešnici ( ostavimo to za jedan drugi ekšn ): Kada bi vlakom iz pravca Garešnice dolazili prema Banovoj Jarugi, to bi moglo izgledati, više-manje ovako: Utvrdivši ono što smo znali, a to je da je pruga za Garešnicu off, nastavljamo dalje prema stajalištu Poljana: Zelena trava je lijepa, ali nije dobar znak ako se nalazi između kolodvorske zgrade i perona. Provjeravamo strane svijeta. Prema Banovoj Jarugi: Prema Dobrovcu: Ono što nam svima odmah upada u oči je da je Poljana nekada bila kolodvor, a iz razgovora sa ljubaznim strojovođom ( koji je čakao onog šveda iz Banove Jaruge ) doznajemo da je u tadašnji kolodvor dolazila i uskotračna pruga iz obližnjih ribnjaka. Dolazila je do ovog povišenja iznad oznake stajališta i gdje se vršio prekrcaj u vagone standardnog kolosijeka: Sa sjetom na neka ( za željeznicu ) lijepša vremena, nastavljamo dalje prema Dobrovcu ( od spomenutog strojovođe doznajemo da Šved kasni u polasku iz Banove Jaruge, a nas vrijeme ograničava u predugom zaustavljanju ). Kao i Poljana i Dobrovac je nekad, očito, bio kolodvor, dok je danas stajalište: Desno se vidi odvojak nekakve industrijske pruge. Koje, nemam pojma. Kao i na svim stajalištima i kolodvorima na Daruvarskoj pruzi, očito je da kemisjki ovdje nije bio poprilično dugo: Kapetan fregate i safety officer ispred porušene kolodvorske zgrade: Lleonmobile u prirodnom okruženju:

Prateći liniju jugoistok-sjeverozapad, naše slijedeće odredište je kolodvor Kutina: Prema Dugom Selu: Prema Novskoj: Manevra na odmoru: Bikonja: HŽ turizam: S obzirom da nas je vrijeme pritisnulo, odlučili smo se prebaciti na A3 i pravac Dugo Selo. Pogle prema Kutini/Križevcima: S obzirom da je Sunce bilo vrlo nisko, pogled prema Zagrebu je umjetnički: Kako se radi o vrlo prometnom kolodvoru nije trebalo dugo čekati na vlak. Broj 1 Broj 2: E sad, preostao nam je posljednji zadatak za taj dan, a to je pronaći i po mogućnosti uslikati prije nego padne mrak, deformirani željeznički most kod Mičevca. Ali prije toga , prvo je trebalo pronaći Mičevec. To je vrlo jednostavno ( kao i uvjek ). Ubacujemo se na obilaznicu i ubrzo isklučujemo na Ivanjoj Reki, jer kao od tuda je blizu. Jurimo mi Slavonskom avenijom vođeni znanjem kako moramo skrenuti lijevo. I skrenuli smo-direktno u Kozari Bok. Kaže Kiki-samo ti vozi dalje, negdje ćemo već izać, ali jedino su se one uske cestice samo množile i množile, a jedini orjentir nam je bila Jakuševačka planina koja dimi ( vulkan? ). Ne, to nije dobro. Vraćamo se natrag na Slavonsku, pa lijevo u ulicu grada Guospića. Gle tramvaj broj 2, gle Munja, gle Elka, gle Savišće, pa mi smo tu negdje. Tu negdje da, ali gdje je taj Mičevec? Vozimo se tako Radničkom i ugledasmo prugu prema ranžirnom i nakakav industrijski kolosijek. Taman nešto prije domovinskog mosta skrećemo desno dolje cestom uz koju je sve manje kuća, a sve više raslinja ( a i Jakuševačko brdo je sve bliže ) i konačno stižemo do kraja ceste-natpis na kući kaže Črnkovečka cesta. Očito to nije Mičevec. Koristimo zadnji preostali joker-"pitaj publiku" i dobivamo odgovor da bi ipak trebali prijeći domovinski most. A jabat ga sada. Začudo pogađamo povratak na točku sa koje smo krenuli i evo nas opet na Radničkoj i pičimo preko domovinskog, kad TABELA SKRETANJE MIČEVEC: :super: :bravo: : : :friends: I konačno, Mičevec, savski nasip i onda predmet naših želja, njegovo oronulo veličanstvo: Obuzima nas neka nelagoda. Ništa se nije promijenilo od te kišovite noći kada je stup popustio. Osim što je isti rican debelim sajlama da se ne naginje dalje: Kontaktna mreža je počupana: I to je to. S obzirom da je za Zagreb zabranjen pristup: ne preostaje nam drugo nego okrenuti vozilo na azimut Rijeka i vratiti se u naše selo. Da, bio je to još jedan pravi putopisni dan, prekrasno vrijeme, puno dojmova i ugodno druženje. zahvaljujem se navigatoru Kikiju koji je pratio prugu gdje god bi se pojavila jer sam ja bio koncentriran na cestovne signale. Do slijedećeg ekšna pozdrav.

S obzirom da ipak ( zasad ) ne bih u Bosnu, vraćamo se natrag u Hrvatsku Kostajnicu, te nastavljamo uz Unu preko Slabinje i Dubice do stajališta Višnjica. Prema Kostajnici: Prema Jasenovcu: Stajališna zgrada i bojno vozilo: Sada smo već na Savi i zaustavljamo se uz prekrasni željezni most kod Uštice: Odmah uz most, skela na Savi: A ovo nije dio željezničke insfrastrukture, nego podsjetnik da su se na ovom područje vodile velike bitke u Domovinskom ratu: Kolodvor Jasenovac, potpuno devastiran i nazaposjednut. kao i u Blinjskom Kutu u upotrebi je samo jedan kolosijek. Prema Novskoj: Prema Sunji: Ubrzo stižemo u Novsku. Kolodvor, pogled prema Okučanima: Prema Kutini: Nastavljamo starom cestom prema Kutini. Prošli smo puno državnih cesta, ali ova je definitivno u katastrofalnom stanju. Toliko je rupa i zakrpa da je svaka vožnja preko 40 km/h opasna. Prije Kutine, zastajemo na kolodvoru Banova Jaruga koji nam je zanimljiv iz razloga što se na njemu spaja pruga iz Novske i iz Daruvara. Na početku jedan zanimljiv izvlačnjak koji gađa direktno na kolodvorsku zgradu: Prema Dugom Selu: Prema istoku ( lijevo se odvaja neeliktrificirana pruga prema Daruvaru, a desno elektrificirana prema Novskoj ): Vaga: Kolodvorska zgrada:

Iz Siska nastavljamo preko Novog Sela i Komareva prema kolodvoru Blinjski Kut. Ulaz iz pravca Siska: Odmah uočavamo da se koristi samo jedan kolosijek, dok su ostali van funkcije, a i signalizacija je počupana. Glavno je da su novi portali tu. Jedna žablja: Nezaposjednuta i devastirana kolodvorska zgrada: 6111 006 nas prati i u Blinjskom kutu: Još jedan pogled prema Sisku: Ostaci industrijskog ili kakvog sporednog kolosijeka? Ostaci skretničareve kućice? Preko Brđana i Petrinjaca stižemu u Sunju. Kolodvor je, nama iznenađujuće, velik. Pogled prema Sisku: Prema jugoistoku ( lijevi kolosijek vodi prema Jasenovcu i Novskoj, a desni na mali triangl i dalje na unsku prugu ): Vodotoranj: Zar ste pomislili da mađar neće biti tu: Kondor Kiki: Potpuno nova kolodvorska zgrada: Još nije u funkciji. Privremeno se koristi mali bijeli kontejner. Pada brzinska odluka da skrećemo desno na unsku prugu. Dakle, Donji Hrastovac, Gornji Hrastovac, stajalište Graboštani: Prema Sunji: Prema Kostajnici: Stanje pragova - nezadovoljavajuće: Preko Stubalja, evo nas ubrzo na kolodvoru Majur ( začudo, zaposjednuto ): Šef kolodvora: Uočavamo nove, moderno dizajnirane klupice. Prema Sunji: Prema Kostajnici: Preko Panjana do kolodvora Hrvatska Kostajnica koje je zapravo sada samo stajalište. Kolodvorska zgrada: Šef Stajališta: Prema Sunji: Prema Volinji: Prema Sunji-ma ček malo-pa to je tandem 1041 003: i 1041 376: Odu u Volinju preuzeti nekakav teret iz Bosne, a mi nastavljamo cestom preko Hrvatske Kostajnice i desno uz Unu do kolodvora Volinja. S obzirom da se radi o pograničnom kolodvoru i dosta poilcije u movingu, ja sam ostao u bojnom vozilu, a kolega je iskoristio šumu da se prikrade i uslika jednu ekskluzivu ( ali o tome će Kiki ).

Nasuprot kolodvorske zgrade, naše zanimanje zaokupilo je ovo: Okretnica: A uz nju ispod nadstrešnice: Gle, netko me snima: Ako gredamo sa pozicije ispred kolodvorske zgrade, lijevo od okretnice, nalazi se jedan hangar, a u njemu parnjače serije 22 i nešto starih vagona. 22-047 Strojovođa: Karbun-store: Unutrašnjost plavog vagona: Ove nisam volio ( drvenjaci ): Na samim peronima fatam slijedeće. Prvo jedan Jenbach: Radni vagoni: Malo Fals-zeova: Malo Eas-zeova: Dok smo se muvali okolo, gotovo nas iznenadi 1041 106 sa još Eas-zeova: Idemo prema zapadnom dijelu kolodvora. Odmah do kolodvorske zgrade, prema Kupi nalazi se muzejski 22-101: Tehnički podaci: Koristim Lleonov poučak i uspinjem se na most preko Kupe. Pogled na istočni dio kolodvora: Zapadni teretni dio i lučke zgrade lijevo: Luka Sisak sa infrastrukturom: Industrijski kolosijeci: Kupa i most sa kojeg slikah maloprije: nakon kolodvora Sisak i zaslužene marende, hitamo pu kolodvora Sisak Caprag, a to naravno za nas nije nikakav problem. Nakon pol sata kružena po Sisku :grinko: , ipak je tu ( već smo mislili da su ga ukinuli )): ). Kolodvorska zgrada: Put Siska: Put Sunje: 6111 006, kojega ćemo često susretati: U čekaonici nas je iznenadila ona - njeno veličanstvo 1061 012: Plakat je iz 1998.

Ideja da se malo zaokruži dionica preko banovine i Moslavine nastala je u hodu bez previše razmišljanja, a s obzirom da je ovaj puta ekipa brojala puna 2 člana ( Kiki273 i ja ), odluke o trasiranju puta donošene su u prvom čitanju bez preglasavanja i replika. Krenuli smo već poznatim bojnim vozilom sa Čavli oko 7,20 preko A6 ( uz obavezni kafe u Ravnoj Gori ), A1, zagrebačke zaobilaznice i već oko 8,45 nalazili smo se u Buzinu i krećemo prema Velikoj Gorici. S obzirom da je taj kolodvor već detaljno obrađivan, odlučili smo, poput IC preskočiti zaustavljanje, te nastavljamo uz prugu Zagreb-Sisak do prve postaje našeg puta-Turopolje. Prema Zagrebu: Prema Sisku: Vagoni Infrastrukture: Prolazni kolosijek ima betonske, a zaustavni drvene pragove: Kolodvorska zgrada: A unutra nailazimo na pravi artefakt: Dugo ne vidjeh ovakve karte. Naravno, kako je i red, onako sasvim slučajno naletila je kompozicija Zagreb-Sarajevo-Ploče, predvođena sa 1141 003: Prva 2 vagona vlasništvo su željeznica federacije BiH, a zadnji od željeznica rep. Srpske: Nakon obrade Turopolja, nastavljamo dalje preko Ogulineca i Pešćenice prema Lekeniku. Ovaj puta snimanje započinjemo sa interijerom. Spartanska, ali vrlo uredna čekaonica: i isto tako čista i uredna ćenifa: Bravo za osoblje postaje Lekenik. Po starom dobrom običaju na peronima snimamo strane svijeta. Prema zagrebu: Prema Sisku: Šef stanice: Kolodvorska zgrada: Malo žutih vagona: Put nas dalje vodi preko Dužice i Sela do Stupnog, stajališta nasred ceste ( snimio Kiki273, ja bijah u vozilu sa 4 migavca nasred ceste ), a ubrzo, evo nas i u Sisku ( moj prvi posjet gradu ). Moram priznati da sam vrlo ugodno iznenađen, s obzirom da sam očekivao tmurni, sivi, zagađeni Sisak, a vidjeh zeleni, rascvjetani i ugodni grad okružen rijekama. Da, industrije ne nedostaje,a u Capragu ni miomirisa, ali ipak... Kolodvor Sisak je poprilično dugačak i nekako podijeljen na dva dijela; "civilni" i "teretni" nešto zapadnije. Zgrada kolovora: Pravac Zagreb: Pravac Sunja:

Nastavljamo dalje prema stajalištu Gornji Zvečaj: Prema Generalskom Stolu: Prema Zvečaju: Evo i razloga zašto je ovaj dio pruge pust: Ovo me oduševilo: :=)): )): Nastavljamo prema kolodvoru Zvečaj: Prema Gornjem Zvečaju: Prema Belavićima: S obzirom da nas vrijeme pomalo gazi, brzamo dalje prema stjalištu Belavići, zbog čega se moramo dovojiti od glavne ceste i spustiti nešto niže. Stajališna zgrada: ŽCP u Belavićima i pogled prema Zvečaju: Pogled prema Dugoj Resi: I tako, malo po malo, evo nas u Dugoj Resi gdje susrećemo našeg Portosa, ali i vrlo susretljivog i zabavnog šefa kolodvora s kojim smo se zadržali i podužem razgovoru. Kolodvorska zgrada: Prema Mrzlom Polju: Prema Belavićima: Jean u pripremi za panoramu: Pretposljednji kolodvor kojega ćemo obići cestovnim transportom je Mrzlo Polje. Sada imamo i pravog vodiča Portosa. Kolodvorska zgrada u pomalo osebujnom stilu: Još jedan kolodvor smješten u zavoju: Kolega Portos odlučio nam je pokazati bivši industrijski kolosijek prema bivšoj Jugoturbini, te željezničko-cestovni most prema istoj. S obzirom da je nekoliko fotića bilo usmjereno na istu lokaciju, ja sam odlučio fotkati nešto drugo. Cestovni most/nadvožnjak preko Mrežnice: Prekrasna priroda nadomak industrije: Ftičeki na dalekovodu: U Karlovcu nas dočekuju naši Zlayozg i Drempa, ali ne nastavljaju s nama prea Bubnjarcima, već se vraćaju u Zg. a mi ćemo s ovim Švedom u 15,37 prema Ozlju i graničnom kolodvoru Bubnjarci: S obzirom da je padao mrak, a kvaliteta mog fotića ne dozvoljava snimanje dobrih fotki, ovaj dio prepuštam kolegama forumašima da obrade riječima i slikom. I za kraj ovog putopisa još jedna fotka našeg Šveda u Bubjarcima: Zahvaljujem se Tomi, Mannasu, Kikiju, Jeanu, Narcisu i Portosu ( dio od Duge Rese do Bubnjarci ), kao i Zlayi i Drempi koji su nas dočekali u Krlovcu, na još jednom izvrsnom druženju kakvih bi trebalo biti više. Također se zahvaljujem osoblju HŽ-a, osobito šefovima kolodvora i prometnicima duž obiđene trase na odličnoj komunikaciji i razumjevanju. Do slijedeće akcije, pozdrav od Kiće101.

Idemo prema kolodvoru Kukača, međutim, da bi ga pronašli morate biti poprilično vješti. Naime, desno dolje od glavne ceste vidi se ulazna tabela za naselje Kukača, a cestica širine za jedva jedan auto odvaja se lijevo gore. Sam kolodvor nalazi se u oštrom S-zavoju, kojeg se ne bi postidile ni slalomske staze. Pogled prema Oštarijama: Prema Tounju: Pogledajte nadvišenje: Zgrada kolodvora: Izlazni signali u smjeru Tounja: S obzirom da imamo najavljeni susret sa još jednim putničkim, hitamo brzo u Tounj, tek 2 kilometra dalje. Zanimljivo, ali stajalište se nalazi usrd kamenoloma i da bi do njega došli morate s pozdraviti s portirom. Kolodvorska zgrada ili što već: Služeći se LLeonovim instiktom odlučih potražiti malo povišenu poziciju sa susret s putničkim iz smjera Gornjih Dubrava. Odabran je nadvožnjak kojim se ulazi u kamenolom. Pogled prema stajalištu Tounj, ali kadar otkriva i napuštene industrijske kolosijeke koji se ne mogu vidjeti dolje sa pozicije stajališne zgrade: Pogled u smjeru Kukače: Krajolik u okružju Tounja: Ekipa je zauzela pozicije: Evo i nje: 308-ca, drugi put: Polazak prema Kukači: Stražnji dio kompozicije: S obzirom da smo se u Tounju zadržali više od planiranog ( vlak je kasnio 10-ak minuta ), krećemo dalje prema Gornjim Dubravama prema kojima vodi uska nepregledna i zavojita cestica. Nismo očekivali da se uz nju nalazi jedan poprilično veliki kolodvor-upoznajmo Gornje Dubrave: Izlaz prema Tounju: Prema Donjim Dubravama: Kolodvorska zgrada: Jedini pokreni dijelovi na kolodvoru su ovi vagoni održavanja: Ćeš ti mene, ma ću i ja tebe: S obzirom da prema Donjim Dubravama nema direktne ceste, iz Gornjih Dubrava ponovo se vraćamo u Tounj, gdje dio ekipe zastaje u mjesnom dućanu, a pravi ekšnmeni :smiling devil: nastavljaju brzo prema Donjim Dubravama kako bi uhvatili putnički za Generalski Stol. Stajališna zgrada: Zgrada ponešto drukčije namjene: Pogled u smjeru Gornjih Dubrava: Prema Generalskom Stolu: 207 drugi put: Odlazk prema Generalskom Stolu: Sjedamo u Ladu njivu i nastavljamo prema obližnjem Generalskom Stolu. Kolodvorska zgrada: Nadmorska visina kao na okretištu Brašćine ( pozdrav kolegi Mannasu :smiling devil: ): Pogodite koga smo našli u Generalskom Stolu: S obzirom da je pruga zatvorena od Generalskog Stola do Karlovca, kompozicije voze samo do Generalskog Stola , a dalje autobusima. Promjene strane: U međuvremenu bl-ovi čekaju: Na kolodvoru ima ponešto i tereta: Na kolodvoru Generalski Stol proveli smo dio vremena u ugodnom čavrljanju sa strojovođom 207-ce iz kojega sam doznao podosta korisnih informacija, te bih ovom prilikom zahvalio čovjeku koji je primjer kako se odnos između osoblja HŽ-a i nas zanesenjaka može podići na jednu višu razinu.

Ko što već znate, vesela ekipa okupila se ispred legendarnog Cresa u subotu oko 8 sati, ekipu je nakratko pojačao naš legendarni maratonac koji ovaj puta nije trčao za našu ekipu. :smiling devil: Sa manji zakašnjenjem u odnosu na plan krećemo prema Sobolima gdje nas čeka naš Grmošćan: S obzirom da je moj prijedlog da prvo obiđemo kolodvor Zalesina, te stajališta Kupjak i Žrnovac, jednoglasno preglasan, nije nam preostalo ništa drugo nego zaputiti se ravno u Vrbovsko. Vrijeme nam nije bilo naklonjeno što se tiče rasvjete, ali nije bilo kiše i to je najvažnije. Spuštamo se prema kolodvoru Vrbovsko i zastajemo iznad portala tunela: Uvijek me rastuži pogled na napuštene tvorničke pogone poput ovog drvne industrije Vrbovsko. Industrija je ispala u drugu ligu,a u prvu je ušla ekipa export/import made in China. Ali, što se to dimi iz dimnjaka? Ne, to je samo niska naoblaka. Kolodvor Vrbovsko je također pust: Pogled na kolodvorsku zgradu: S obzirom da smo imali extrasuperprovjerenu informaciju da prugfa Rijeka -Zagreb danas ima zatvor :grinko: nismo očekivali da ćemo čuti zvrndanje telefona, a još manje zeleni izlazni signal prema Gomirju. Brže, Tomo, brže, vlak samo ča ni arival: Situacija na čeki nasuprot kolodvorske zgrade: Evo i nje-308-ca s ekipom beelova: Odlazak u smjeru Gomirja: A sad, pravac Gomirje. Sastanak sa plavcima ovaj puta nisamo imali, ali smo se morali zaustaviti na legendarnom ŽCP-u nedaleko Gomirja: Ovaj puta nismo imali susret s vlakom, pa sam uslikao ovaj semaforizirani prijelaz za medvjede: Nastavljamo prema kolodvoru Gomirje uskom cesticom koja se odvaja od glavne ceste za Ogulin ( naravno da sam promašio skretanje, jer se znak koji usmjerava prema kolodvoru nalazi 10 metara iza skretanja-bravo HŽ ). Prva impresija kolodvora Gomirje: Jedna sportsko-željeznička ili stadion NK Gomirje: Baš me zanima koliko je lopti završilo na tračnicama. :smiling devil: Kompozicija Easzova sa jednim plavcem: Izlaz prema Vrbovskom nalazi se u lijevom zavoju: Nadvišenje kolosijeka: Ima naznaka da se odvijaju radovi na pruzi: Tomo snima vide: : Jedna specijalka za našeg Pfaffa ( za krepku juhicu ): Zar ste mislili da nećemo vidjeti još jedan putnički? Ovu 207-cu vidjeti ćemo još tijekom dana: Odlazi u smjeru Vrbovskog: Na ŽCP-u: Nastavljamo dalje prema Ljubošini, prolazimo mjesto, ali ne pronalazimo skretanje prema stajalištu, tako da odlučujemo da Štacionov vlak nastavlja dalje prema kolodvoru Ogulinski Hreljin, kojega je znatno lakše naći ( nalazi se na samoj cesti ): S obzirom da se većina muvala na središnjem dijelu kolodvora, ja sam odlučio malo obići istočni dio: Izlazni signali prema Ogulinu: Pogled unatrag prema kolodvorskoj zgradi: Skretnica na istočnom ulazu u kolodvor: Čini se modernizirana: Pogledajte lijevu šinu. Izgleda da na ovom dijelu ima poprilično udara: Ulazna tabela: Mostić: Nakon Ogulinskog Hreljina, idemo dalje prema Ogulinu, ali zaobilazimo kolodvor,već nastvljamo preko Oštarija i Skradnika prema Kukači.

Novi nosači su naravno za 25kV mrežu. Lapsus linqua. Nigdje nisam vidio njenu sliku Fotkna jest, ali ne znam da li će netko staviti. Ipak, možda i ne bi htjela da joj se fotka pojavi u medijima.