DB

Hm ... uvek sam se pital u kakvoj je to vezi s komforom putnika ...?

Taj ŽCP se naziva "Milja". Znam da voliš kad te se ispravlja, pa eto ...

U kolodvoru je mjerodavan prometnikov sat.

Kakva je ono tvornica piljevine u pozadini? Zbunjuješ ovaj napaćeni narod.

A to je znači ta Piramida! Već sam par put štel pitat, pa reko' bu još prilike ...

Spomenuta veza mamila je iz auto-karata da se zaobiđe česta gnječa od Križišće do Hreljina (a za dalje me nije bila briga), no višekratni pogledi uzbrdo su me uvijek odvraćali od pokušaja ... očito, s dobrim razlogom i predviđanjem.

Najčešće korištena dionica (pretežno u obrnutom smjeru - naime, povratak purgera u Zagreb je oduvijek izazival grčevite zastoje i kolone na dionici Novi Vinodolski - Šmrika / Križišće / Hreljin / Meja - ... Karlovac), pa je česta varijanta povratka iz Uvale Skotne bila u Hreljinu desno, pa preko brega u Fužine i u Vratima na (polu)autocestu (a za vrijeme prethodne zagrade, izbjegla bi se i jednokratna naplata pod Tuhobićem). Izuzetno strma i zavojita cesta, no zavoji i nisu toliki problem, kolko naprava zvana Porscheov mjenjač (vulgo: getriba). Nekim čudom, odnosi zupčanika su projektirani tak da takvi usponi i padovi ne postoje, pa je generalno pitanje: treća ili četvrta? Odgovor: nijedna ne valja. Osim mehaničarskih pitanja, iako je cesta je slabo prometna, njom prometuju aboridžini kojima je genetski zadano da moraju pokazati purgerima: 1. da bolje poznaju cestu, 2. da su zbog ad 1) brži, 3. da ad 2) moraju ostvariti bez obzira na preglednost. Ak se dakle zanemare mehaničarski problemi i falusni kompleksi, ambijent sa ceste (pa čak i onaj dio kroz Hreljin) je prekrasan, no obzirom da podulje vrijeme nisam odlazil s purgerskog primorja u Zagreb, ne znam kakve su trenutne potrebe skretanju sa zadanih autocesata. Zlobin, unatoč imenu, je još jedno prekrasno gorskokotarsko-primorsko naselje. Tja, nek to neko nazove i kičem, al meni i slika i fotke i pogled uživo znače isto!

Diplomatski budem rekel da navedeni artefakt nije na trasi nijedne predmetne prometnice. (inače - ovak ga ja vidim):

Ta dionica, pa ona od Lokvi do Vrata i ona prva, od Karlovca do Vrbovskog mi preostaju za cjelokupni dojam. Pravo je čudo da ovo gore nije niko recikliral za vikendicu!? Klesanci na izvolte!

Prije nekolko godina, skrenul sam sa A6 u Ravnoj Gori, jer me neki posel vodil u kolodvor Lokve, pa preko Mrkoplja i Sunđera - prvi i jedini put. Ne sjećam se baš nekih opakih strmina ... no razlog više da se put ponovi. Mrkopalj i Sunger, moglo bi se reć - tipična simpatična gorskokotarska naselja. Mesčini da sam te onda percipiral ko Fiumana - inače, eto mene na kavu ...

U vremenima intenzivnog spajanja dvije najstarije dionice autocesata u Rvata, dok je s Orehovice do Grobnika bila ta simbolična dionica, onda rvacka izmišljotina tzv. poluautocesta Oštrovica - Kikovica (najpoznatija iz meteoroloških izvještaja), njezin isto tako polunastavak kroz Tuhobić do Kupjaka, gdje se preko nečije njive spojila na staru riječku, povratci s mora za purgere su bili tek nastavak vjekovnih vožnji u kolonama, samo s povremeno promijenjenim novim trasama. No jednog ljeta me je pogled na autokartu narajcal da mjesto nastavka prema Skradu i Donjoj Dobri, presječem taj luk koji ide daleko na sjever, gotovo pravcem ptičjeg leta duž te nikad viđene Ravne Gore. Rečeno - učinjeno. Taman smo se iskrcali s najgore poluatoceste u Svemiru (dokrajčili je navrat-nanos dva najiscerenija Tukijeva ministra u studenom 96-e godine) i odma na prvom križanju skrenuli iz kolone preme Ravnoj Gori. Kaj reći? Prometa uopće nije bilo, cesta skoro ravna, što vertikalno, što horizontalno, asfalt ko novi, simpatično, tradicionalno, pomalo podugačko naselje ... milina! Nekak mi je ispal iz sjećanja taj Jablan ... no dobro se sjećam iznenađenja kad smo se počeli spuštat po Vrbovskom ... nikad kraja - a onda opet penjanje. I sve u Vrbovskom. Da, da nije bilo toga dole-gore, bila bi to idealna trasa za ubuduće ... no, onda je Jura Orlovac spojil oba kraja A6 u cjelinu (doduše, još uvijek od Grobnika do Vukove Gorice polovično), al kontinuitet i veće brzine su uspostavljene, a ja tek ovih dana saznajem da je to bila Karolina.

Himersaft sam fakat ispustil iz mašte, no to se obično prodavalo u zabačenijim krčmama, kojima se valjda nije ispaltilo naručivat Cocktu. Za ove katastarsko-cestarske bedastoće, ote mi riječ iz usta.

Iako sam svojedobno sporadično čital o tim cestama, pa i videl karte trasa, obično su bile previše nepregledne i neprispodobive vremenu, tak mi je ovo prvi (i iznenađujući) podatak da se Lujzijana ne poklapa od početka s riječkom cestom. Fotku motela moram ponoviti u cijelosti, jer me za njega vežu sjećanja prvog odlaska na more (šta'š, dolazak Rvata na more je uvijek mitski događaj) u našem Fići (ranije se putovalo brzim preko Bosne). Bilo je ljeto '66., išli smo u Selce i ovdje smo prvi put skrenuli - tata i mama na kavu, a ja, valjda orandžadu ili Cocktu (za informaciju mlađem naraštaju - to su onda bila jedina dva dječja pića - Pepsi se pojavila sljedeće godine, a CocaCola još par godina kasnije). Ugodan ambijent i na ljetnim vrućinama - s terase se moglo promatrati rijeku, brda, promet po cesti ... šta'š više - i danas ti treba istovrsni predah! Prolazile su godine, stari se izvještil u vožnji, pa se do Primorja vozilo u jednom cugu (ev. sa stajanjem u Severinu na Kupi), promjenila se i destinacija (Dalmacija), tak da je dotični motel ostal neposjećen ... dok '94. nismo kupili apartman u mitskoj Uvali Scott. I kad smo prvi put krenuli već zaboravljenom riječkom cestom, pojavila se želja za kavom - i opet našli stari dobri motel. Jedino novo je bilo mjesto Jarče Polje.

Kad si objavil da buš obradil te mistične ceste, očekival sam ih u "Cestovnom prometu" ... no nakon čitanja "putopisa", sasvim sam zadovoljan da je ovde gde je, jer daje priliku za spontanije nadopune. A ima ih - iz vlastitih iskustava i pokojom pričicom ... No, kak sam svojedobno ustvrdil - Gorani (i ini priženjeni) vole ih zamrsit:

Iz nekog razloga, po Gugletu se nemre putovati kružno, nego samo od A do Be, pa za punu relaciju treba malo mašte ... i dobra auto-karta. Na kraju - šta reći? Koju posluku porati ...? Bil je to jedan zanimljivo potrošen dan, u dobrom društvu i u krajevima koje nisam do tad pohodil. Ostaje neispunjen plan ... za buduće izlete i nadam se, u do kraja obnovljen Veliki Tabor.

Šesta etapa, od Kumrovca do kolodvora Klanjec: Simboličan prizor pred kolodvorskim vratima: U smjeru Kumrovca: U smjeru ćenife: Ćenifa: Na kraju, sedma etapa do polaznog kolodvora:

Da konačno završim putešestviju: Ovu vožnjicu iz kumrovečkog kolodvora u Kumrovec ni ne brojim u etapu, al samo da zabilježim, da nismo pješačili (osim Stanleya do sljedeće fotke). Malo smo prošvrljali ispred ulaza u granitno etno-selo Kumrovec (ime navodno potječe od "kumer" - kaj inače znači žitko blato, mulj ... ) Zatim su gladuši došli na svoje ... a neko je prije polaska zaboravil ispraznit sadržaj na prikladnijem mjestu: Nije mi bila namjera dočarati impresionistički ugođaj, tek je valjda brzina bila presudna za nemirnu ruku ... no nek bude zabilježeno ...

Znal sam koga treba piknut ... Bilježim se sa štopanjem! Također. Mogu sve ovo samo potpisat. I hvala na trudu!

Ni grtalice ...?

Meni je interesantno kak se gravura još uvijek drži ko nova!

Putnik ...?

Kolko se sećam, ja sam rekel "vozi Miško".

Peta etapa, od stajališta Zagorska Sela do kolodvora Kumroveec: Vozilo na kolodvoru, ko zna nakon kolko vremena: Pogled prema zahodima ... i kraju kolodvora: Pogled prema početku, s kojeg se jednog dana očekuje sljedeći vlak: Još jedan pogled na zaboravljeni vozni red: Slikanje obavijesti da odzgora pada fasada: Ono vozilo sprijeda:

Peta etapa, od Miljane do stajališta Zagorska Sela (u Plaviću ): Šoder, Ivo, Šime (ili: ispravljanje krivog voznog reda) Otud smo došli (i tam se vraćamo): Tam je žica i Slovenija i tam nejdemo: Tu se križaju nevažna cesta i nepotrebna pruga. Uz prugu je Imeno: Na ovu stranu prema Kumrovcu: Peronska arheologija:

Četvrta etapa Veliki Tabor - Miljana: Dvorac Miljana (samo) s ceste (glad je činila svoje ...): Ćuprija prek ribnjaka - kom to ne treba? Spremanje dojmova u Olympus: