DB

Na prvi pogled izgleda ko zvučnik, al oni su obično na visokim stupovima i ljevkastog oblika. Vjerojatno neki stariji tip interfona. Mogli bi znati Paja, Štef il Gordana ...

Granični kolosječni signal - popularni Grga. Pun ih je Glavni kolodvor, a ti si ga došel slikat u Lepavinu. Služi za podjelu kolosjeka, da se na njemu može smjestiti dva vlaka (ili više). U Signalnom je pravilniku, al mi se ovaj put ne izvlače citati. Lepa vina privlače i vinske mušice ...

Mursko Središće i u Novom Selu Rok. Velika početna slova su u pravilu u cijelom imenu mjesta. A Središče (s "tvrdim" č) je prek granice, u Sloveniji.

I napravil si odličnu fotku!

Najava današnje prve od tri epizode na 1. programu HaTeVeja o Karolini, Jozefini i Lujzijani:

Hm, ne bi baš bilo. Svjetla na njemu su, vjerovao ili ne, odozgora nadolje: žuto i bijelo (no dobro - prljavonarančasto i prljavobijelo). To je ponavljač izlaznog signala D3 (koji se pojavljuje na nekim kasnijim fotkama). Ponavljač se (unatoč jezičnoj logici) postavlja ispred glavnog signala - al da ne nabadam napamet, evo teksta iz Pravilnika o signalima, signalnim znakovima i signalnim oznakama u željezničkom prometu ("Narodne novine" br. 94/15): ... PONAVLJAČ PREDSIGNALIZIRANJA Temeljne odredbe o ponavljačima predsignaliziranja Članak 11. (1) Ponavljač predsignaliziranja je svjetlosni signal ugrađen ispred glavnoga svjetlosnog signala kod kojega se ne može postići propisana daljina vidljivosti. (2) Ponavljač predsignaliziranja ponavlja predsignalizirane signalne znakove. (3) Stupovi ponavljača predsignaliziranja obojeni su s prednje strane naizmjenično bijelim i crnim poljima, a bijela polja moraju biti prevučena reflektirajućom materijom. Signalni znakovi ponavljača predsignaliziranja. Članak 12. (1) Ponavljač predsignaliziranja signalizira signalni znak jednak signalnome znaku kojim je predsignaliziran signalni znak glavnoga signala, a ispod signalnoga znaka ima i jednu mirnu mliječnobijelu svjetlost. (2) Signalni znak »Glavni signal signalizira Stoj« – jedna žuta mirna i ispod nje jedna mliječnobijela svjetlost (slika 15). ... Daljnje citiranje je onemogućeno, pa koga zanimaju ostali detalji, nek otvori link.

Za doma spremni: Nadali se somu, al eto: Ovu dvojicu bi inače u "Viđene fotografe", al dok sam iskobeljal fotić, već smo ih dobrano prošli, a i oni su spustili svoje: Da se zna gde smo bili: I na kraju - šta reći? Koju posluku porati? Karlovac je grad kroz / pokraj kojeg se prolazilo. Nadam se da smo ovim izletom potakli bar ponekog da zaobiđe kolodvorsku hrđu & kolomaz i uputi se u sam grad, jer to zaslužuje. Zvijezda, Korana, Aquatika, Dubovac, Dani piva ... pa čak možda i tržnica (izgleda impresivnije od bilo koje u Hrvatskoj koju sam videl) su lokaliteti vrijedni posjete, uglavnom dohvatljivi laganim hodom ... a čak su i vlakovi relativno česti.

Tipična gimnazijska zgrada: Na suprotnoj strani, građanske vile u mirnoj ulici: (ovakve su naravno seljačke: ) Tu sam negde došel do zaključka da ni ne bi bilo loše stanovati u ovom dijelu (napomena: Karlovac Centar je "odma iza ćoška"). Približavamo se gimnaziji. Naravno, u obliku slova "U" ... Ipak, nije gimnazija - nego Tehnička & Auto škola. Još (samo) jedna karta:

Ovaj interesantan kiosk je na nasipu kojim je premošćen (zapravo, zar ne bi bilo ispravnije prenasut?) šanac: Sve tu piše: Iza ćoška: Izvan Zvijezde, secesijsko kino Edison (naravno, izvan pogona): Park do kina: Pogled prema Zvijezdi, preko šanca: Košarkaško igralište u šancu: Fasade na suprotivoj strani:

I Karlovac Studentski centar ima: U dnu ulice, jedna od kuća čija arhitektura me je zaintrigirala sa vanjske strane šanca: Prodaje se: I do nje jedna 'još ljepša i starija': Al ajde, bar garantira naseljenost, a ne urušeni 'grad-muzej'. Pjesnička (ovi baš nemaju predrasude prema najdražim sosedima ): Veliki broj kuća unutar Zvijezde je u ovakvom stanju. Ovaj niz, dobro uočljiv s druge strane šanca, zaintrigiral me je nisu li možda te kuće iz prvih dana izgradnje Zvijezde: Nažalost, nikakvi podaci ni detalji ne iniciraju ni približnu godinu izgradnje ... jedino je izvjesno da su prilično stare. Ove podrtine jednostavno privlače objektiv: Duž Šimunićeve: Veleučilište sa 2 x 6 zvjezdica, ulica Josipa Kraša: Iza ćoška Veleučilišta: (malo mutno - al da se vidi da smo i tu bili) I naknadna pamet o kapeli Svetog Josipa: (naravno, jer smo ovaj put došli sa suprotive strane )

Zadnja etapa - od restorana na Korani, do Zvijezde pa van duž šančeva do Tehničke škole i do kafića u zelenom neboderu, blizu stajališta karlovac Centar: Jedna naoko stara vrata: Zgrada koja je sa suprotne strane intrigirala Miška je li u jednom komadu: Je. U obliku najpopularnijeg slova u Rvata ... Izgradit ćemo još stariji i ljepši Karlovac: Duž ulice Ivana Šimunića: Jedna stvarno stara vrata: Jedna stvarno stara kuća ruševina: Još jedan ćošak: Još jedna naherena: Na suprotnoj strani trg, koji to nije: Ljubav prema prolaznicima?

Još jedan plan: Pogled duž šanca: Pa duž vanjskog nasipa: Ovo je već iza sljedeće špice: Onaj privatni arboretum s malo više detalja: Jorgovanoliko drvo: Perivoj je već pronađen u mom prethodnom pohodu, al ovaj vitez nije: Egerke i Velika zelena ptica: Naravno, mogla je biti i bez njega, al trebalo mi je nekaj crveno da upotpuni kompoziciju. Korana iz restorana:

Pogled prek šanca na spomenik herojima 2. svjetskog rata: Ak vam djeluje pomalo prazno - pa ne trebam valjda objašnjavati zašto? :ne zna: Poznata banka Mama & sinovi Šola: Pošta & poštar: Kažiputi jasno govore gde smo i kam i otkud bi se išlo i došlo ...:

Njih dvojica su navalili da je ovo znameniti Zorin dom ... pa kad je tak, da ga i ja metnem: Dalje smo u hodu odlučili da idemo s vanjske strane Zvijezde, odnosno šančeva. A bila je i odlična hladovina. Edukativni paneli su na svakom kraku Zvijezde:

Opisi lokaliteta koji se naziru u perspektivi: Malo detaljnije, za one kojima se čita: Egerke, Stanley i vidikovac: Put povratka, obilaska Zvijezde i dolaska do Korane: Otuda se nekad dolazilo autom od Zagreba: A tuda se nastavljalo, prema Plitvičkim jezerima ili Rijeci: Da, da - tu je službeni početak Jozefine: Da vidimo kaj piše. Prvo s prednje: - pa sa stražnje strane:

Dok smo nas dvojica blagovali, Stanley nam se penjal iznad glave ... nakon izvjesnog vremena se vratil razočaran, jer je sve navodilo da muzejski prostor i vidikovac nisu dostupni. Pa kad smo pojeli, popili i platili, krenuli smo do dostupnih podesta Egerke i ja. S njih se vidi ovo i ovako (u smjeru grada): Pogled (hm) kroz jedan bočni prozor (hm) : Pogled na raju s visoka: I jedno poznato lice: Eto, tako to izgleda iznutra: A ovako izvana: (a pod krovom nedosegnuti vidikovac) Das ist Valter:

Puf, puf, pant, pant: Vrata one crkve napol puta: Iznad vrata: Još jedan neuspjeli pokušaj hvatanja svega u jedan kadar: I stigli smo: Odma se postavilo pitanje nastavljamo li dalje, ili bumo obilazak nastavili nakon ručka. Ručak je prevagnul. Ovo su svinjska rebarca pečena 8 sati: Mora se priznati, odlično reš pečeno, krumpir taman kak treba, salatica baš kak piše (nije obilna), a umjesto vrhnja bi vjerojatno bolje pasal kakav srednje ljuti paradajz-sos. No, sve u svemu jako dobro! I dobro se slaže s Kasačkim pivom ... Pogled u susjedov tanjur: Kolko pamtim, hrskavo pečeni losos na crnom rižotu. U prvom planu limu...radler.

Ne, nego sebeslik.

Ova cik-cak bauljanja s gornje karte, možemo zahvaliti nedovoljno preciznim uputama koje smo dobivali svako malo od Stanleyevih sugovornika s liste "kartu čitaj, a seljaka pitaj". Obzirom da smo od kustosica dobili nekakvu turističku kartu s pomalo neprecizno otisnutim ulicama, a Dubovac nam je tek povremeno bil u vidokrugu, kretanje je bilo usmjereno više prema strani grada (svijeta), nego prema najkraćem mogućem putu. No stigli smo - prvo do ovog znamenitog kružnog toka: Malo desno od sredine fotke, nazire se sivi piramidalni stup, koji naznačuje da je ovdje mjesto razdvajanja znamenitih cesata Karoline i Lujzijane. Mi ćemo tamo iza ćoška ... Marmontova aleja: Još jednom stari panj: A i gubari i slične štetočine iz blizine: Na kraju, gde se zaokreće uzbrdo stazom prema dvorcu (zamku, gradu, tvrđavi ...), ova ploča i objava na ćošku:

Iz muzeja smo krenuli prema galeriji: Ovaj puta drugim ulicama: (još i prije ulaza u muzej, Stanley se upital zakaj je ponjel jaknu ...) Ima tu i praznih parcela: Ove imaju malo mediteranskog štiha: Ispred banke skulptura banknote: Iako se galerija naziva Vjekoslav Karas, to ne da izlaže njegova djela. Bila je izložba autoportreta, pače selfija, pa sam izdvojio tek jedan rad: Nakon kaj su nas kustosice obdarile suvenirima i objasnile kud otprilike trebamo do dvorca (zamka, grada, tvrđave) Dubovac, izašli smo na glavni ulaz (na livadnoj strani - za razliku od spremišta za metle kroz koje smo ušli s ulične strane) i onda ugledali ovu skulpturu 's perjanicom', koje misteriozno nije bilo dok smo dolazili: Ovo je pošta:

Iako već viđena, ova moja je varijanta je čitljivija: Izgleda da smo u muzeju bili različito motivirani, pa nam se fotke ipak ne preklapaju. Mohorovičićev stup: Fleš poboljšava slabo osvjetljenje, no nažalost nekad izbriše fine detalje, pa niti nema smisla objašnjavati suptilne detalje jednog kipića zbog kojeg je snimljena. Ipak, zgodno je uočiti čačkalice zabodene u zakriveni kipić, koja bi, je li, trebale dočarati lovačko-ratničke sposobnosti obitavalaca ovih prostora prije dolaska Rimljana, Hrvata, Tatara, Huna, Turaca, Srba, Habzburgovaca i turista: Homo-industrialis: Uobičajeni građanski badecimer? Mislim da je ovo, kak bi rekla Marica Hrdalo, midermaher: Kaljeva pećka: Zidna vura i slika u jednom: Ovo ste vidli odvojeno, a sad sve skupa: Dupla pegla (ne pitajte me kak se s njima pegla): Singerica na ručni pogon: Obrtničke firme nekad - bravar, cvjećar i kovač: Veduta Kupa - Karlovac:

Prikaz prve etape s piš...kavicom: Ak neki misle da mi fali komad puta, to je zato kaj sam ucrtal samo pojavljivanje na površini - onaj prekid je ispod Avenije Vece Holjevca.

... reče penzić i uđe u legendu.

Pa tebi se na svakom pohodu prikrpa jedan lajavac! Možda je ovaj i očekival tebe, pa ostal razočaran ...

Natpis (kaj na njemu piše, ostavil sam za ovu priliku - tam je bilo presunčano): Ovde je gradonačelnik: No, da ne bi bilo tak jednostavno - i ovde je gradonačelnik(!): Pogled niz Banjavčićevu: - i suprotno: I došli smo do ostataka Svetog Josipa: Ak neko misli da mu je tu neko od familije, slobodno može potražit: Prvi cilj je dostignut - muzej: Da vidimo kaj piše: