DB

Puf, puf, pant, pant: Vrata one crkve napol puta: Iznad vrata: Još jedan neuspjeli pokušaj hvatanja svega u jedan kadar: I stigli smo: Odma se postavilo pitanje nastavljamo li dalje, ili bumo obilazak nastavili nakon ručka. Ručak je prevagnul. Ovo su svinjska rebarca pečena 8 sati: Mora se priznati, odlično reš pečeno, krumpir taman kak treba, salatica baš kak piše (nije obilna), a umjesto vrhnja bi vjerojatno bolje pasal kakav srednje ljuti paradajz-sos. No, sve u svemu jako dobro! I dobro se slaže s Kasačkim pivom ... Pogled u susjedov tanjur: Kolko pamtim, hrskavo pečeni losos na crnom rižotu. U prvom planu limu...radler.

Ne, nego sebeslik.

Ova cik-cak bauljanja s gornje karte, možemo zahvaliti nedovoljno preciznim uputama koje smo dobivali svako malo od Stanleyevih sugovornika s liste "kartu čitaj, a seljaka pitaj". Obzirom da smo od kustosica dobili nekakvu turističku kartu s pomalo neprecizno otisnutim ulicama, a Dubovac nam je tek povremeno bil u vidokrugu, kretanje je bilo usmjereno više prema strani grada (svijeta), nego prema najkraćem mogućem putu. No stigli smo - prvo do ovog znamenitog kružnog toka: Malo desno od sredine fotke, nazire se sivi piramidalni stup, koji naznačuje da je ovdje mjesto razdvajanja znamenitih cesata Karoline i Lujzijane. Mi ćemo tamo iza ćoška ... Marmontova aleja: Još jednom stari panj: A i gubari i slične štetočine iz blizine: Na kraju, gde se zaokreće uzbrdo stazom prema dvorcu (zamku, gradu, tvrđavi ...), ova ploča i objava na ćošku:

Iz muzeja smo krenuli prema galeriji: Ovaj puta drugim ulicama: (još i prije ulaza u muzej, Stanley se upital zakaj je ponjel jaknu ...) Ima tu i praznih parcela: Ove imaju malo mediteranskog štiha: Ispred banke skulptura banknote: Iako se galerija naziva Vjekoslav Karas, to ne da izlaže njegova djela. Bila je izložba autoportreta, pače selfija, pa sam izdvojio tek jedan rad: Nakon kaj su nas kustosice obdarile suvenirima i objasnile kud otprilike trebamo do dvorca (zamka, grada, tvrđave) Dubovac, izašli smo na glavni ulaz (na livadnoj strani - za razliku od spremišta za metle kroz koje smo ušli s ulične strane) i onda ugledali ovu skulpturu 's perjanicom', koje misteriozno nije bilo dok smo dolazili: Ovo je pošta:

Iako već viđena, ova moja je varijanta je čitljivija: Izgleda da smo u muzeju bili različito motivirani, pa nam se fotke ipak ne preklapaju. Mohorovičićev stup: Fleš poboljšava slabo osvjetljenje, no nažalost nekad izbriše fine detalje, pa niti nema smisla objašnjavati suptilne detalje jednog kipića zbog kojeg je snimljena. Ipak, zgodno je uočiti čačkalice zabodene u zakriveni kipić, koja bi, je li, trebale dočarati lovačko-ratničke sposobnosti obitavalaca ovih prostora prije dolaska Rimljana, Hrvata, Tatara, Huna, Turaca, Srba, Habzburgovaca i turista: Homo-industrialis: Uobičajeni građanski badecimer? Mislim da je ovo, kak bi rekla Marica Hrdalo, midermaher: Kaljeva pećka: Zidna vura i slika u jednom: Ovo ste vidli odvojeno, a sad sve skupa: Dupla pegla (ne pitajte me kak se s njima pegla): Singerica na ručni pogon: Obrtničke firme nekad - bravar, cvjećar i kovač: Veduta Kupa - Karlovac:

Prikaz prve etape s piš...kavicom: Ak neki misle da mi fali komad puta, to je zato kaj sam ucrtal samo pojavljivanje na površini - onaj prekid je ispod Avenije Vece Holjevca.

... reče penzić i uđe u legendu.

Pa tebi se na svakom pohodu prikrpa jedan lajavac! Možda je ovaj i očekival tebe, pa ostal razočaran ...

Natpis (kaj na njemu piše, ostavil sam za ovu priliku - tam je bilo presunčano): Ovde je gradonačelnik: No, da ne bi bilo tak jednostavno - i ovde je gradonačelnik(!): Pogled niz Banjavčićevu: - i suprotno: I došli smo do ostataka Svetog Josipa: Ak neko misli da mu je tu neko od familije, slobodno može potražit: Prvi cilj je dostignut - muzej: Da vidimo kaj piše:

Stanley još tu nije skužil zakaj mu je toplo: Ovaj pospanac me je setil Seabrala, al nije bil impresioniran unatoč mom interesu za njega - ostal je i dalje pol u hladu, pol na suncu: Pogled niz Mažuranićevu: - i na suprotnu stranu: Njom smo došli do glavnog trga - Jelačićevog (a i kojeg bi drugog?). Glavna crkva (tu se ne vidi, al u njoj su baš redili male bijele fratre): Par zelenih kadrova (ne onih ispalih s kraja Velikoga rata) na i oko glavnog placa: S tim crkvenim tornjevima je uvek problem ugurat ih s podnožjem u istu fotku - jedno od mogućih rješenja: Kaleto moja mala: I (još) izrešetana fasada: Bliski ćošak: Na kraju ove sesije, pogled preko centralnog zdenca: Unutra, nažalost nema vode (al zato ima smeća). :ne zna:

Za početak nastavka, da izravnam Stanleya: No da vidimo malo bolje o kojem je tu trgu riječ: I napokon u Zvijezdi: Na ćošku: Na jednu stranu: - i na drugu: Još jedna dalje: Pa pogled niz tu: - i na suprotnu stranu: Aha, već viđeni kišobrani, ali pažljivijima nebu promakla ona oveća šalica u sjeni - bilo je vrijeme za prvi predah (inače se veli pišpauza, al bili bumo politički korektni).

Sve je zapravo počelo koji dan prije ove najave, ovim sjajnim dokumentarcem, na kojeg sam, moglo bi se reći, nabasal nakon odgledanih večernjih dnevnika i uobičajenih pregledavanja pošte i foruma na Interpletu. Predložil sam Stanleyu suradnju, on je preuzel organizaciju i dok veliš "izviđač", bilo nas je 6. Naknadno se je pojavil i sedmi, al kad je se javil onaj vjesnik proljeća s betonskom mješalicom, neki su se sjetili vikendica ... i tak smo nas tri ugovorili vlak na sabajle (onaj sljedeći je u 20 do 12). Tematska pjesma: U 8019 u 7:30 stiže čovjek iz Vrapča: (nažalost, i dalje mi Tinipkčz zaokreće zaokrenute fotke, pa bum ih moral izbjegavati ). Za početak tolko, vreme je za spavanje pred jutarnju smjenu ...

:ne zna: Ne kužim kaj nije jasno? Brklje su iz vremena kad je prijelaz postojal. Pravo pitanje je zakaj nisu demontirali opremu, nakon kaj je ukinut?

Ha - čim se vidi stražnja strana, stvar postaje jasna: to je betonska oplata (ne od njega, nego za njega), vulgo - šalungi.

Za bolji vid i prestanak dubljenja na glavi: Obrubljeno je otprilike 2/5 prednjeg dijela somine (ovdje mi je uspjelo da fotka ostane vjerna originalnom položaju). Dakle, somina se zavukla iza granja u pozadini i vidi joj se svijetla trbušina, a i meni je bez gledanja kroz objektiv, u tom polumraku bilo teško uočiti ostatak tijela do kraja repa. Da se nije lagano mical, možda ne bi ni skužil da je tu. Po gruboj procjeni, dugačak je oko 1 m (al napominjem da debelo staklo iskrivljuje percepciju, a ja ipak nisam ribič ...).

Ccc - pa valjda som(uljaga)! Ovo je bilo naokolo Zvijezde, moram priznat, iako jedva naznačeno kak je nekad bilo, djeluje zanimljivo i dosta impresivno. Sad čekam da se izredate na somini, pa nakon x uzaludnih pokušaja, da vam se smilujem ...

Konačno oštar pogled na suprotnu obalu, jablane, Aquatiku (ono "c" u naslovu je tješka griješka) ... : ... ustavu, branu, slapište i otpadni krug: I s tim pogledima sam završil snimanje, zasjel na terasu iza ovih prizora, naručil odrezak Korana, (odličan, no skup ... al nije mi se istraživalo gde su u okolici kebabdžije), naručil Karlovačko Retro (uz toliku reklamu, očekival bi da mi ga donese direktni potomak bečkog dvora, no ispalo je pivo ko pivo ), pa sam jeo i pio i još su mi brci mokri ... Ipak, nije mi žal - nakon relativno napornog dana, sjesti na ovoj lokaciji, taj pogled na zelenilo, taj šum vode, tiho mrmljanje pristojnih gostiju - neprocjenjivo. Još da primaju Diners ... Ostatak poslijepodneva je protekel u obilasku Zvijezde (naravno, ne Todorićeve), pratnji razigranog mješanca labradora i ptičara, pričama u hodu i uz kavicu ... i hvatanje večernjeg Končara do Glavnog. Putovanje s ugodnom klimom, bez kašnjenja i uz buljenje u monitor s PP-ovim "Putovanjem s pogledom". Jedino mi nije bilo jasno zakaj nabrajaju kilometre pruga, dvokolosječnih i jednokolosječnih, elektrifikaciju, kolodvore i stajališta ...? :ne zna: Nostalgija za zajedničkim poduzećem?

Još jedan oldtajmer (očigledno isto renoviran): Nisam siguran u koje razdoblje i stil bi ga smjestil. Industrijska revolucija, 19. st. ...? Izdaleka izgleda pust i zatvoren, no iz blizine otkriva fancy stolnjake na stolovima vani, ali niti jednog snoba za stolom. Obilaskom doznajem da je to hotel s ****, imenom Srakovčić (zakaj me odma podsjetil na Rudimira Bombardirovića Šajkovskog ). Kasnije saznajem da im je kava obična bljuzga! Na plaži za sad uživaju labudovi, patke i još neke tice (vodomari?): Poučne table s perivojem u pozadini: Table detaljnije i pojedinačno:

Pogled nizvodno duž jablanova: Jedan cestovni objekt vrijedan pažnje: Zatim bliži pontonac za dvonošce (i četveronošce): Pogled s pontonca uzvodno na ustavu (i restoran ... ): Opet malo drvenog mosta, gledanog sa pontonskog: - pa već s lijeve obale: Nažalost, nemam dosta vremena za detaljnije proučavanje oldtajmera (makar i renoviranog), pa krećem na suprotnu stranu ...

Slijedio je izlaz iz kompleksa akvarija: Nastavak putanje je bil određen manje-više ad hoc (crveno - obilazak s fotografiranjem, do mjesta s jedenjem i pijenjem, žuto - šetnja s frendicom & četveronošcem, do odlaska na stajalište): Na putu prema pješačkom mostu, otvaraju se krasne zelene površine u kontralihtu. Zumirana crna točka na slapištu otkriva veselog rotvajlera: Slapište bez četveronožaca: Krug zarobljenog otpada (vjerojatno većinom s drveća) u sredini toka: Još dva pogleda na lijevu obalu i poznatu lučnu vizuru sportske dvorane (plivališta?) u pozadini: Bijela kockasta nakupina stakla, stupova i greda u središtu je kasnije odabrana mehana gdje se skupo jede i pije.

Vode stajačice - pregled je uređen u posljednjoj dvorani s otvorenim bazenima u različitim razinama, s prikazom sedre i slapišta među različitim razinama. Iako se tu čuje žablje regetanje, nisam videl nijednog krakatog vodozemca - u ovakvoj postavi bi im se očito razmilili podovima. Malo muljevite atmosfere: Jedan od bazena sa slapištem i sedrom: Prijelaz iz vode u zrak: Ima i ćenifa (i vjerujte mi, izgleda puno bolje od ove hamiltonovske impresije): Dapače, unutra prevladava bolji miris nego vani. Pokraj je i dvorana s fotografijama: Između dvorane i zahoda su štenge koje vode do suvenirnice i garderobe. Kupil sam uobičajene suvenire: 15 ćuna svaki. Pitam se jedino, ak nastavim ovako, kad bum trebal veći frižider ... Na kraju, trebalo je provjerit i biblioteku: Kafučino (dobar) je 9 krznaša ... al je voda besplatna. I jedan pogled preko stola na unutrašnjost kompleksa:

U podzemnom dijelu počinju bazeni s endemskim vrstama (zato i nema baš puno vidljivih riba): Tu negdje se zagubila fotka kečige, jer je bila prebrza za Canonove mogućnosti obrade pixela u jedinice i nule ... Uglavnom, pomalo zbrkano, u ovom dijelu su se našli najveći šarani (a bogami i kečiga), skoro ništa rakova (barem onih jestivih), a šta je tu endemsko, valjalo bi imati stručnu pratnju. Ovako, nit sam ribič, ni ihtiolog, niti ekolog, a opisi su im sivobijelim sitnim slovima na crnim podlogama, smješteni nisko, a crteži - slično slovima ...

Dakle, Tinypic iz nekog čudnog razloga preorijentira sve fotke u TV-položaj, pa odustajem od prenošenja opisa riječnog ribljeg fonda, tek ću se njima pozabaviti kratkim tekstovima (da ne velim - naslovima ). Nakon provlačenja kartice za neprocjenjive doživljaje (primaju sve osim Dinersa - u stvari, je'l se iko pit'o zašto skoro svugdje imaju neku karticu koju ne primaju, pri čemu na takve reagiraju ko vampiri na češnjak ), ostal sam sa 60 kuma više na kreditnoj listi. Nije baš riblji - al dobar ručak. Zato je garderoba besplatna: I ova kornjača je besplatna - u bazenčiću ispred ulaza (al vidljiva je i snimljena iznutra): Unutrašnjost je uređena sukladno tokovima rijeka - podijeljena na 5 (visinskih) zona: pastrve, lipljena, mrene, deverike i iverka. Tako i obilazak počinje bazenom s pastrvama: Staklo je obostrano, pa se kroz akvarij vidi ulazni prostor. Inače, fotografiranje je dopušteno, ali samo s isključenim flešom. Zato su fotke više-manje mutne. Ribičima, političarima i tajkunima je to u redu ... Put postepeno ide niže (dublje), prema podrumskoj razini, kak uostalom i rijeke od visokih izvora, do mora na nuli. Pogled s razine pastrva: Pogled s istog mjesta prema van: Još jedan pogled prema dolje, kroz obitavalište lipljena i mladica: Mjesto za kontemplaciju: Ribe razne (još smo u gornjem toku): Zona mrene: U zoni deverike su ostale zamrljane fotke, pa slijedi tek ova štuka (otprilike 60 cm ... no, ko ne vjeruje, treba uzeti u obzir da dvostruki lom kroz debelo staklo debelo uvećava ribičke priče): Iako opet izokrenuto 90°udesno, ovdje se krije omiljena Stanleyevaribetina: Ovo su već ribe bočatih voda (nemam podatak koje - al izgleda da jako vole salatu): Još malo za ljubitelje salate: Pred ulazak u podrumski dio, jedan slikovit shematski prikaz na zidu toka krške rijeke do mora (uz dozu ekoloških parola):

Veli onaj strogi: E sad, ovaj putopis ima veze sa željeznicama utoliko kaj sam do mjesta putopisanja doputoval željeznicom, tj. vlakom do stajališta Karlovac Centar, a i s istoga otputoval natrag, prema Zagrebu ... Ima li Karlovac ikakav javni prijevoz, to čak niti ne znam, pa sam od stajališta do cilja i obrnuto, koristil najzdraviji način: cipelcug. Inače, veze sa Zagrebom bi nazval relativno dobrim i za jednodnevne posjete sasvim dovoljnim. Jednosmjerna karta je 36 kuma, za povratnu nema podataka, jedino brzi vlakovi ne stoje u stajalištu Karlovac Centar, nego tek u kolodvoru Karlovac (otprilike ko da u Zagrebu brzi stoje samo u Posused Tv, a ne i u Zagreb GK ... al ko sam ja da učim logici jedan HŽ PP ). Kaj se pak tiče željeznica u Karlovcu, ima više reportaža o hrđi u istoimenom kolodvoru, a i sam sam poslikal relativno novo stajalište, tak da i nema nekog smisla dodavati već viđeno i uglavnom nepromijenjeno. Informacije radi, saznal sam da se u kolodvoru Karlovac znatno pojačal rad (doduše, na račun zapostavljanja Zagreb RK), pa kom se snimaju jubitoi, ugodno mu bilo ... Tematska pjesma: Karlovac je oduvijek bio prolazno mjesto - do njega je planirana željeznica, a dalje do mora tri znamenite ceste. Kasnije je željeznica prošla dalje, prema Rijeci, ali je ostavila kolodvor na debeloj periferiji i time zapečatila dugogodišnji odnos građana prema takvom odnošaju ... Još davno prije izgradnje prve i dugo jedine dionice autoceste (a i poslije toga), Karlovac je bio tek ona prva točka na planiranoj ruti, dovoljno blizu (istinabog, nama zagrepčanima) da se u njoj ne zaustavljaš, a dovoljno urbana, da ju zbog semafora, zebri, gradskog prometa i sl. želiš čim prije proći. Na povratku, pol sata do kuće, apsolutno nezanimljiv za ikakav turizam, pa niti za predah uz kavicu. Još kad se sjetim nekadašnje gomile vojske na ulicama, teško bi bilo naći razlog za posjet Karlovcu, osim posla ili tamošnje familije ... Kad su Jure Radić i Ivica Mudrinić smotali autocestu debelo na zapad od grada, svaka pomisao na Karlovac je bila tek vezana na zelene putokazne ploče ... Došao sam dakle prekjučer, 7. travnja 2 i 17-e poslom (na onoj priključnoj pruzi). A kad je posel bil gotov, odvojil sam vremena za novu atrakciju: akvarij (i kasniju kavicu s poznanicima). Iako je pejzaž na cilju malo izmijenjen, put je vodio otrprilike: Trajanje: otprilike 20 minuta. Do Korane su uglavnom vizure četverokatnica iz 50-ih i 60-ih godina, te prijelaz preko nekadašnje ceste za Plitvička jezera (sad se to zaobilazi brzom cestom ) Uglavnom (bar meni) nezanimljivo za trošenje pixela. Pogled preko mosta (koranskog, naravno) unatrag: I pogled naprijed: Pogled s mosta nizvodno: To je inače poznato Foginovo kupalište. Navodno je voda ljeti topla ko more (pitanje je samo - koje ). Cijelim putem do ovde, nisam naišel niti na jedan kažiput, reklamu, poziv za posjet ili najavu akvarija. Ovak izgleda prilaz od mosta, nizvodno desnom obalom: Akvarij je onaj umjetni brežuljak u debeloj pozadini s umjetnim usjekom u njemu. Desno je vjerojatno neko sajmište, s kojeg su komunalci uklanjali ostatke (vjerojatno) sinoćnjeg derneka. U pozadini su reflektori nogometnog stadiona. Eto, tako akvarij izgleda sa sajmišta: Još jedan pogled na lijevu obalu: I konačno, pristup akvariju: Uočite da dolazim s nekakvog poluuređenog makadama, pravi prilaz je pločnikom desno, iza totema. Ima i biblioteka: Neka nečastiva sila mi okreće normalno (tj. uspravno) orijentiranu fotku, pa ovu za sad ostavljam, al ak se nastavi, ovaj putopis bu zakinut za neke uspravne obavijesti.

Mesčini da se i tom kestenu (?) ispred prometnog ureda već brusi pila ...