inflameswetrust

Neki vole svoje putopise pisati odasvuda, prijeći goleme kilometre, proći toliko toga, napraviti prekrasne velike putopise kojima bi i Goran Milić zavidio! Neki drugi, opet, vole manje prostore, vidjeti jedan prvenstveno lokalni karakter nekog prostora, zadržati se jednu sekundu nad komadom kamena razmišljajući o njegovoj životnoj priči...ja nekada volim baš to, pogledati značenje jedne željeznice za mali djelić njene mreže, umjesto gledati globalno značenje toga velikoga sustava. Pogled na Kolodvor s druge strane razmišljam sada...što je zapravo taj vlak, ta željezna pruga, ta lokomotiva značila za ovdašnje područje, možda još bitnije ovdašnje ljude? Osim težnji za izvozom svakog kilograma pšenice, svakog kamena, svakog drveta, krave ili koze; sigurno je to značilo mnogo i ljudima. Mogli su otići, mogli su se školovati...mogli su se i vratiti. Nije jedna obitelj barem jedno dijete poslala u pučku školu u Požegi, ili u realnu Gimnaziju...pa i dalje, u Zagreb, Osijek.. I moja majka išla je vlakom u školu, u šezdesetim godinama. "Kako je to izgledalo?", upitam ju. "Pristojno, školski šinobus je vozio iz Kapele za Požegu, trebalo je pješačiti koji kilometar iz Gradca, bilo je teško po zimi, ali izdrži se i to". "Kakav je sam put bio?", upitam. "Pa u redu, tih 20 minuta nije toliko strašno, fina tapecirana sjedala, kolegica iz Kapele redovito čuva mjesto, a i znaš sam kako je to biti mlad, može li ti išta smetati sa 16, 17?" odgovara. Nastavljam preko puta do pretovarnog prostora, plavac taman kreće za Požegu, a ja razmišljam i dalje o maminim riječima koje mi je rekla neki dan. "I na fakultet si išla vlakom ako se ne varam?". "Točno.", odgovara ona. "Šinobusom do Kapele i onda je električna vuča išla do Zagreba. Nekada ideš brzim, nekada putničkim, kako kada. Onda su samo bogatjii išli autobusom", reče ona. Slikam i jednu kapiju prema nekom poduzeću...nije isključeno da je ovdje išla neka uskotračna pruga? Kolosijek za pretovar...a ja se dalje prisjećam... "Nakon fakulteta, i onda si putovala vlakom?", upitam ponovno. "Da, kao stomatolog imala sam sreću da sam stažirala u Požegi...išla sam najranijim radničkim vlakom, toga je vukla parnjača". "PARNJAČA!!!", uzviknem u čudu. "Ne zavaravaj se...možda je lijepo zamisliti voziti se njome ponekad, turistički...ali dim koji ti se uvlači u odjeću i kosu, i vodena para koja to duboko ukorijeni, neudobna drvena kaubojska sjedala...nije ugodno kada želiš malo komfora nakon završenog fakulteta.", objasni mi... Vjerujem joj u potpunosti, ona je ipak na svojoj koži iskusila neke stvari. Prije ŽCPR-a, skretnička kućica...ona služi i za prebacivanje skretnice koja odvaja pruge za Požegu i Našice... ŽCPR (Nastavlja se)

Razmišljao sam neko vrijeme o tome da posjetim kolodvor u Pleternici. Ne da kroz njega projurim usput, vlakom, ili češće po novom AUTOBUSOM, nego da dođem baš zbog kolodvora, kako sam to radio u najmlađim danima. Živjeli smo u mjestu imena Gradac, prvo selo sjeverno od Pleternice, cestom za Našice. Iz polja, gdje sam nerijetko pravio društvo svojima, redovito sam gledao plavce na potezu Pleternica-Požega. Teretni vlak bio je pravi blagoslov, o njemu sam nerijetko pričao danima, koliko vagona, kakvih, zatvorenih, otvorenih, kakva lokomotiva…događalo se to sredinom devedesetih… Nije se jednom dogodilo da sam bio razigrano dijete, ali mama je znala što treba napraviti. „Ići ćemo na kolodvor ako budeš dobar“, znala mi je reći. Par puta mjesečno zastali smo tamo. Nisam trebao vidjeti dugački vlak, pretovar, ili moćnu lokomotivu. Infrastrukturni vagon, skretnica ili barem kolodvorska zgrada, to je bilo dovoljno…uz mnoge dobre i manje dobre događaje zadnjih tjedana, posjet ovom kolodvoru probudio je u meni jako mnogo emocija… No da ne duljim, bilo bi dobro započeti cijelu priču, ne bih htio udaviti čitatelje dosadom. Jedino molim da mi se dopusti završiti temu Za početak, slika: Sama Pleternica kao mjesto datira još iz doba staroga Rima, kada je bila ulaz u Valis Aureu, zlatnu dolinu čije je žito i drugi proizvodi bili iznimno cijenjeni. Kroz povijest kroz nju su prošli svi ratovi, svi vladari, sve do današnjih dana dvadesetprvoga stoljeća. Željeznička priča ovoga grada počinje 1891. godine, stvaranjem planova za izgradnjom pruge do Požege, čija bi stanica bila Pleternica. Trebao je to biti velik kolodvor, koji bi imao izlaz u 4 smjera, prema Kapeli, Našicama, Požegi i Đakovu preko Dilj-Gore. Uz te planove, bio je aktualan taj da se Požega željeznicom spoji s Pakracom i Novom Gradiškom, čime bi Pleternica sasvim sigurno postala upravnim središtem. Ovako, čak i u stručnoj terminologiji govore o tom prostoru kao slijepom crijevu. Kako i ne bi sada kada je u prugu za našice zaboden zlosretni crveni signal… Došao sam na kolodvor…prva stvar koju sam odlučio slikati je s desne strane, nekadašnja kuća, sada samo prostor s drvećem Ovdje ima i funkcionalna pipa, to je sve s desne strane kolodvora (gledano s civilne strane) Javljanje poznatom prometniku, nema potrebe za dozvolom, pa domaći sam ovdje već odavna!!! Krećem desno, u smjeru Nove Kapele. Skretnička kućica s okućnicom…ajme isto kao prije petnaestak godina…emocije me preplavljuju Ovdje lijevo uvijek bude bar nekakav infrastrukturni vagon ili stroj, ovo je inače mala garaža nadzorništva Zop-a Slavonski Brod. Povratak nazad i pozdrav plavcu Prelazim prugu ne bih li došao do zgrada nadzorništva Zop-a, otkrivam prekrasan ambijent ovdje. Iskreno prvi put sam otišao ovako daleko. (nastavlja se)

Hvala Ćiro_Bos! kada to čujem od čovjeka kojega smatram za jednog od najboljih pisaca lokalnih putopisa (meni osobno najdraži tip putopisa), moram priznati da se osjećam ponosno Bit će još toga brzo, hvala još jednom!

Samo polako, bit će Naravno, pitao sam štošta. Nažalost svi odgovori su u stilu "možda", "tako kažu" i slično, bojim se ni sami zaposlenici ne znaju ništa više nego mi. Ja ipak vjerujem u najbolje

Tamo, kao i u Mihaljevcima u postu prije nema ni b od betona...to je nekakav jako sitan šljunak, ali i to očito može poslužiti!!!

Hvala Pfaff!! A po čemu je taj peron toliko poseban? Inače, u ovim trenucima bih već radio putopis iz Pleternice da sam imao snage i volje probuditi se u 7 (makar se zadnjih dana budim prije 5, ova strašna kiša me prikovala za krevet ) Pozdrav

Cestom nakon Mihaljevaca dolazi selo Novi Mihaljevci. Nemaju željezničko stajalište, pa shodno tome nisam ni išao van glavne ceste. Nakon njega dolazi Trenkovo, jedna od vikendica poznatog zavodnika Baruna Trenka. Poznajem nekoliko ljudi iz Trenkova, svi putuju vlakom! Isto tako da bismo došli do stanice, ako idemo prema Velikoj, s glavne ceste valja skrenuti LIJEVO! I dakle prvi je ŽCP ovdje lijevo od toga bivša kolodvorska zgrada, sve će biti da su bila 2 kolosijeka Zgrada tipična za požeški bazen prema Velikoj, očigledno je da je ovdje kemijski vlak odradio svoj posao prema Požegi (neki bi rekli Požezi xD) nešto signalnih kablova (dok ih zlobni ljudi ne sasijeku i prodaju) kakti okućnica... udaljavam se od stajališta ne bih li pronašao nekakav puteljak uz prugu, i nalazim ga! jel može ovo ić pod željezničke mostove? put skreće udesno, dalje od pruge, ali postoji utabana travurina...krećem njome da bih nabasao na nečiju kapiju...kad sam psovao sve po spisku jer sam se napatio po toj travi, iza mene se pojavljuje vlasnik. Nije bio sretan jer je mislio da idem krasti. Nakon par razmjenjenih riječi, pružamo si ruku i svako u svoju stranu. još na jednom mjestu dolazim do ŽCP-a, ovaj gleda prema Velikoj. Inače, svojedobno je naš Portos ovdje sasvim slučajno nabasao na vlak, što je dokumentirao u "Mnogopisu". Ja danas nisam bio te sreće. na kraju sam se odvezao do kolodvora u Velikoj i upoznao ni više ni manje nego Goginog tatu! Iznimno ugodan čovjek. Namjeravao sam s njim pričekati još nekih sat vremena do plavca iz Požege, ali obaveze su bile ispred ovaj put. Za kraj, ima života gore u Velikoj Lijep pozdrav svima!

U sklopu pokušaja da skinem nekoliko kilograma i izravnam liniju, skupa s tatom popravio sam svoj bicikl kojega nisam vozio već dobrih 5 godina. Namjeravao sam otići do Pleternice, ali se na kraju put do Velike ipak pokazao primjerenijim, prvenstveno zbog manjeg prometa na toj cesti. Usput sam slučajno uzeo dozvolu za fotografiranje, te sestrin Olympus, koji je uz jako sunce glavni krivac za nešto slabije slike. Kada se krene iz Požege prema Velikoj, prvo selo su Mihaljevci. Oni imaju željezničku stanicu, nekadašnji kolodvor. Nakon neugodnog uspona do centra sela, logika me vodi u jednom smjeru. Bingo prvi prijelaz, na pruzi za Veliku gledam lijevo i vidim nekadašnju zgradu vezanu uz željeznicu...mislio sam da je to kolodvorska zgrada, ali pogriješio sam. na njoj je sa svake strane veliki broj sedam...hmmm? prema Požegi prema Velikoj ovako izgleda poljski wc( ja i dalje ne vjerujem da to uporno slikam, šta ovi riječani rade ljudima... ) Nema oznake za stajalište, pa primijećujem da ću morati biciklom nekih stotinjak metara dalje ah, evo ga bio je tu sigurno još jedan kolosijek. lijepa okućnica nekadašnje robno skladište i ne, nisam normalan

Doslovno ništa. Prošle sezone repe, 4 vlaka s po nekoliko stotina tona. Ove godine još ništa

Prekrasno Seabral! Oduševljen sam onime što si pokazao ovdje! Drago mi je što si prošao samim mjestom Dalj, mjestom koje se unatoč manjku posla, rasturenoj infrastrukturi i ostalim nedaćama, polako obnavlja i vraća nekadašnji sjaj. Kada bi barem i ova pruga bila te sreće... Moram se jedino složiti s Dnovakovicem oko jedne stvari, kad god netko iz metropole dolazi na istok, nikada se ne javi. Ja, doduše, sada nisam u Osijeku, ali bilo je dosta ljudi. Zar nas zbilja nitko ne voli? U svakom slučaju, vrhunski obavljen posao!

To sam odavno više manje odradio http://zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=5394&postdays=0&postorder=asc&start=15

Hvala lijepa na komentarima!! Pfaff, istinski sam počašćen, ovako nešto rijetko tko ima priliku čuti ako mi se pruži prilika rado bih vam se pridružio! u pravilu uvijek se još više trudim kada je riječ o prostorima koji imaju neko veće značenje za mene...tako da uskoro dolazi novi putopis iz Pleternice, za taj ću dati maksimum kako na licu mjesta, tako i kasnije kada budem radio tekst. Pozdrav!

Došli smo do mostića popeli smo se na njega da bi vidjeli o kojem je potoku riječ (da, sigurno smo zaključili na temelju pogleda na potok ) u daljini prema Požegi je signal, kaže mi tata da su nekada svi bili takvi. isto tako ispričao mi je neku foru kako su zaj**ali signal u pljački vlaka, stavili su običnu bateriju gore? opa, nešto će proći! i evoga! na pozdrav svaki pristojan strojovođa mahne rukom nazad idemo s druge strane separatora staro malo novije na trenutak sam pomislio da je riječ o ostatku uskotračne pruge, a onda sam pojmio da je to vjerojatno od prevlačenja nekakvih kablova ili cijevi... ja sam idem prema pleterničkoj strani. ovo je kolodvor s civilne strane okućnica je prekrasna! a ovdje se djeca često znaju igrati. lijepo žcpr naprijed je Pleternica idemo nazad na kolodvor pozdravit ekipu za kraj, iskliznica, zašto, ne znam to je više manje to. osim ovoga postoji industrijski kolosijek koji se prvi odvaja iz smjera Požege, vidi se na jednoj slici. Zbog guste trave nisam ga išao detaljnije slikati. Lijep pozdrav!!!

Spuštamo se dolje, jer je separator nešto višlji, a ja ne bih htio pasti u OVU rupu!!! kolosijeci i nešto pragova zanimljiva kućica uz separator...nekakva kontrolna soba? ajme na ovim lutanjima toliko je puno pitanja a tako malo odgovora... separator sada služi za bacanje smeća... ovo je svakako, barem po infrastrukturi, nekada bio vrlo respektabilan kolodvor Idemo prema potoku, ni ne znam kojemu jednom možda bude i elektrifikacije požeškog bazena, tračnica je u izobilju ima i odbojnik, s kupinama a nesavjesni ljudi pale...po ovim vrućinama može biti opasno (ima još malo)

Blacko - Jakšić (Posvećeno zemljaku Victoru koji je ovdje nebrojeno puta prošao,ali nikada se zaustavio ) Uhvatio sam nešto vremena jučer, u nedjelju 18. 7. 2010. da skočim do kolodvora Blacko - Jakšić. Taj kolodvor se nalazi na granici mjesta Kuzmica i Jakšića, doslovno ih pruga razdvaja. Kakve veze s kolodvorom ima mjesto Blacko, ne znam. Blacko je kod kolodvora Novoselci, no dobro, pustimo formalizme na stranu malo Ovo će biti putopis u par dijelova, relativno kratak, ali nadam se čitljiv. Krenimo dakle! Po dolasku na taj kolodvor po običaju javljam se osoblju. Tata je odlučio pričekati u blizini i slušati radio u autu. Nije bilo problema, upozorili su me na vlak za Pleternicu i to je više manje to. Jedan formalizam je riješen! Za početak evo kako izgleda dolazak autom iz smjera Kuzmice Poslije dolaska na kolodvor idem slikati samu zgradu ovdje je za Pletex (Pleternica!! op.aut. ) a ovdje za Požegu iza je napola rastureni robni magazin koji je vidio bolje dane. postoji kolosijek do njega, no pitanje je kada je zadnji put bio u upotrebi krećem prema požeškoj strani, prvo što sam slikao je nešto za Riječane...jel su kod vas WC-i čisti i rastu li ljubičice, jer meni već muka dođe čim priđem na 3 metra???!!! s druge strane spremište nastavljam, ovaj put s tatom, u smjeru pretovara i nekadašnjeg separatora tu se nekada i pijesak prodavao.. visoka skretnica za sljedeći kolosijek i ovo nekada bješe respektabilna zgrada...danas skuplja smeće i prašinu zanimljiva građevina...očito dio separatora tračnica koja djeluje USKOTRAČNO, ipak je odavdje išla pruga za Vetovo davnih dana...Skretničar, ako ikad uhvatiš vremena da skeniraš kartu s trasom, bit ću ti duboko zahvalan (Nastavlja se, molim ne pisati još)

Inače, izgleda da to ni sam nisam primijetio dosada, na jednoj od prvih slika skretničar stoji kraj crvenog signala, kako to da je tamo crveni signal, i zašto skretničar daje znak za prolaz? Pozdrav

Inače, službeno još uvijek je linija tog vlaka Pleternica-Osijek, pa ne mijenjaju naziv. Koliko to god bilo blesavo. Inače, Ante-vž, dok god se prijevoz dogovarao na način da onaj koji o prijevozu i cijenama odlučuje bude sjedio u nadzornim odborima svake veće autobusne kompanije, dotada ne očekujem ništa pozitivno. Inače, Dnovakovic , začudo. bilo je na svakom vlaku po desetak putnika koji su izlazili ili ulazili u Dalju, što u ovim vremenima izgleda koliko toliko pozitivno! Hvala još jednom na lijepim komentarima

Hvala vam svima na komentarima ! Makar mi je ovo bio tek drugi posjet kolodvoru Dalj, osjećam se kao da tu svako malo dolazim. Ako bude sreće i vremena zbilja ću otići posjetiti onu pumpu za vodu. Navodno je još uvijek u vrlo dobrom stanju, sve što treba jest uključiti je u struju Ono bitnije je to da vjerujem da ovaj prostor ima potencijala, samo nikako da se krene iskorištavati. Inače, od cijelog golemog kolodvora koristi se samo onaj mali dio na lijevoj strani kad se gleda s kolosijeka...tamo je prometni ured i čekaonica. Toliko i o iskorištenisti zgrade... pozdrav

Idemo nazad, primjećujem nešto što mi je još uvijek nepoznanica, velika zelena zgrada, izgleda još povezana telefonskim kablovima? Unatoč tome što sam znao da će ubrzo doći plavac za Erdut, nije ugodno bježati od njega na rasturenu skretnicu Paralelno s kolodvorom je uredno potšišan travnjak... a ja još slikam čekaonicu i grm ruže ispred... Vrijeme je da se krene... Imao sam još 20ak minuta do povratka vlaka iz Erduta, pa sam razmijenio nekoliko riječi s prometnikom. Vidjevši moju zanimaciju za vlakove rado je popričao samnom. Rekao mi je da nije baš siguran da je za Dalj od Vinkovaca išla dvokolosječna pruga, čak se ni njegov otac toga ne sjeća, što znači da je bilo vrlo davno, ako je ikada bilo. Spomenuo mi je da postoji pumpa na Starom Dunavu, rukavcu Dunava u Dalju od koje je nekada išla voda za vodonapojnik na današnjem stajalištu Novi Dalj. To ću otići pogledati sljedećom prilikom. Isto tako, izrazio je svoje nezadovoljstvo nekorektnim autobusnim prijevoznicima, koji ubiru i do 3 puta veće novce na mjesečnim kartama, samo zato što mogu. Činjenica je da bi se ljudi vozili, makar morali do kolodvora hodati koji kilometar, samo ne isplati se zbog voznog reda vlakova za Osijek...A prednosti vlaka su udobnost, brzina (autobusi idu i za Aljmaš), te cijena. Doduše, Nedostaci su to što kolodvor nije u centru mjesta i što nema nikakvih veza za dalje od Osijeka i uz ovakav vozni red... Teretni promet-nepostojeći pojam...još jedna žalost. Zato je vrijeme da se krene, ova pruga i ovaj kolodvor MOGU imati budućnost! Treba samo malo volje, ne puno novca. Kada će vlakovi prelaziti most preko Dunava, kada će biti vozni red koji će odgovarati putnicima? Vrijeme je, ako ne sad, kad onda? Napuštam kolodvor uz obećanje da ću doći opet, čeka me plavac za nazad... to bi bilo to...lijep pozdrav svima koji ovo čitaju!!!

Dalje od WCa! Idemo vidjeti što ima na zapadu! bivši veliki robni magazin! Dva zarasla, jedan u funkciji ali rijetko korišten Prema Borovom Naselju/Osijeku a oni to i pedantno označe! inače, ima dosta novih pragova na kolodvoru Skretnička kućica pred ŽCP-om Lijevo Vinkovci, Desno Osijek Detalji nekadašnjih elemenata likovne signalizacije ajmo nazad! (JOŠ MALO I GOTOVO)

Nastavak prema posljednjoj skretničkoj kućici otkriva ružan, nikada ugodan crveni signal...uz davno povađene tračnice Skretnička kućica, srećom još u funkciji...ovdje je bio i nekakvi dupli kolosijek? pogled nazad i hod nazad na kolodvor iza na cesti, gdje je nekada bio prostor za pretovar dolazim do kolne vage..ne izgleda da je u funkciji naravno, lokalci su iskoristili željeznički materijal za ogradu i slične stvari. bolje to nego u staro željezo! s druge strane cestovni lobi u ovom području izrazito je očit na ovom kolodvoru!!! Stanična zgrada s civilne strane hmmmm??? izgleda da složna braća više nisu tako složna? a bivša gostionica je spremište bicikala i originalni WC... makar smatram da su javni WC-i ogledalo kulture naroda, poznavajući našu jednostavno ne shvaćam što je ovim riječanima privlačno...ovome se više ne približavam!

nakon nekoliko sati kod prijatelja odvezao me autom do kolodvora Dalj i požurio na posao, meni je ostalo sat vremena razgledavanja. Dovezao me je u crnom autu koji se kuhao na suncu...s tim da je unutra bilo 40 C, vanjskih 33 bilo mi je vrlo osvježavajuće(a ja ne podnosim vrućinu najbolje...). Kucam na vrata prometnog ureda, javljam se prometniku, pokazujem dozvolu za fotografiranje, uz obećanje da ću paziti da me nešto ne pokupi na kolosijeku. "Ako te OVDJE nešto pokupi na kolosijeku, onda si stvarno baksuz, koliko vlakova ovdje prođe", odgovara mi prometnik...žalosno ali istinito! Krećemo dakle u akciju Zgrada kolosijeka Dalj Krećem prvo na istok, u smjeru Erduta kolosijekom koji je u funkciji ali zarastao Da gospodin Pfaff bude zadovoljan, evo i klozet računa li se i ovak "eko"? prvi kolosijek je još gore zarastao... skretnica za još jedan prazno i tužno masivni međnik...od čega to? bivši prostori za željezničare i sve potrebno za funkcioniranje jednog bitnog kolodvora...danas...eto što je ostalo ovdje iza toga je kolosijek. Ozbiljno, ne šalim se! sigurno je i ova kuća imala veze s željeznicom razumno je pretpostaviti da je ovdje nekakav odbojnik iza? (ima još)

Posvećeno mom prijatelju Foxu, jer smo zbog ovoga morali odgoditi Vinkovce. Danas, 13.07.2010. otišao sam do Dalja iz Osijeka. Cilj je bio posjetiti prijatelja na nekoliko sati ujutro i vratiti se oko 2 u Osijek. Idealan vlak za to bio je vlak 6011 koji iz Virovitice ide do Dalja,a iz Osijeka kreće u 6:38. Taj vlak ide s 3 do 4 vagona, a onda za Dalj ostaje samo prvi. Povratak je bio vlakom 6124, plavac koji ide na relaciji Osijek-Erdut-Osijek. Uzeo sam si i sat vremena razgledavanja na kolodvoru prije polaska, tako da sam nešto i slikao. Molim vas da mi dopustite da dovršim ovaj putopis, pa da onda dođu komentari, da mi se ne razvodni ideja Naslov će biti jasan na kraju priče! Pa počnimo! S kolodvora Osijek nisam mnogo slikao, tek sam uhvatio nešto impresija na putu, počevši s ranžirnim kolosijecima za luku u Nemetinu oko koje se dosta priča u zadnje vrijeme. U kupeu nisam mogao previše otvarati prozor zbog suputnika koji su se konstantno žalili na bolove u križima, naravno, nisam tu pravio probleme, ne bi bilo korektno. Eto, ipak derutne bivše kolodvorske zgrade u Sarvašu, u blizini živi moja draga kolegica s fakulteta. Lijep pogled na moćno čudo do Dalja nije mnogo prošlo, tek nekih 40ak minuta, a i uranili smo solidnih 5 minuta! Makina i nekadašnji vagon prvog razreda manevriranje na drugi kraj Tu sam odustao od slikanja i otišao s frendom do njega. Vratio sam se u 12, pa sam tek onda nastavio sa slikanjem. (NASTAVAK )

Ovo je kolosijek za silose, povremeno je bio u upotrebi prošle godine. Sada, ne znam. A skretnicu za cementaru već sam puno puta poslikao pozdrav

bravo bravo! Nego znate vi šta! Neki dan razmišljam kako ću morati prije ili poslije postaviti putopis iz Pleternice da nebi naši riječani slučajno se zaletili ovdje! Sada nisam siguran koliko se to isplati jer ste me pretekli, a vas se rijetko kvalitetom može nadmašiti! Pozdrav!