I što još sad pametnog napisati na koncu, ali doslovno velike avanture? Bilo je naporno, to svakako, barem za mene (danas trpim posljedice, Zmaj je opet otvorio svoje očice!), uzbudljivo, zabavno, za mene u jednom trenutku totalno razočaravjuće (ali kako je politika "kurva", tako je i taj tunel predstava bio za "stoku sitnog zuba"), ali i poučno jer sam bio tamo gdje do sada nikada nisam bio.
Od "domaćih" smo sreli: stado ovaca kod Jožinog tunela, onih nekoliko kravica dok smo bazali za Mandićima a mačaka i cucaka je bilo na sve strane. U blizini Francekove livade čak nam je i opaka trojka predvođena jednom malom kujicom istinski zaprijetila ako mislimo izaći iz motoriziranih jedinica. Sva četvorica smo sjedili i nitko se nije usudio izaći i bilo što priupitati.
A od suvenira, jedini sam ja čopijo onu velu vidu kojom se pričvršćuju šine.