S mojim Kanađanima po Hrvatskoj, rujan 2017.

[Stanley]

Moja najbliža rodbina po ocu, osim buraza koji je Zagrepčanin, rođena je i živi u Kanadi. Često međusobno kontaktiramo, a ponekad se i posjećujemo. Ove godine nas je posjetio sin pokojnog bratića Billa koji se zove Dan i premda mi je neka vrsta nećaka mlađi je od mene samo nekoliko godina. Od nedavno je i on penzić, a u mirovinu je otišao kao šef policijske postaje u Bancroftu, Ontario, u činu staff sergeant. Sa suprugom Sue i još jednim kanadskim bračnim parom uživao je u čarima Dubrovnika, Splita, Zadra, Plitvičkih jezera i Rastoka, a posljednjih tjedan dana boravka u Hrvatskoj provode u našem društvu u Zagrebu. (Već vidim ivoga kako se smijulji jer mu je bilo egzotično da sam imao bratića koji se zvao Bill, a sada opet invazija stranih imena )

Po običaju, pokazali smo našim Kanađanima dio čari Lijepe naše pa vas pozivam da nas pratite na putovanjima. Putopis je atipičan jer željeznice ima vrlo malo, tek u tragovima, ali će se poneka mrvica javnog prometa ipak naći.

 

Sue i Dan na Rastokama u Slunju:

 

 

Moja kćer je 2012. boravila u Kanadi i iskušala je nekoliko minuta boravka u buksi u Bancroftu:

 

 

Obiteljske fotografije ću naravno izostaviti, a ovo je Danmobil - Audi unajmljen via rent-a-car:

 

 

21. rujna: Hrvatsko Zagorje

 

Prvo odredište bila je Krapina, pa sam uhvatio jedan motiv iz ovog lijepog gradića:

 

 

Obišli smo muzej homo krapiniensisa, no kako je fotografiranje unutra zabranjeno iz muzeja samo dvije sličice:

 

 

 

Iduće odredište je bio Veliki Tabor uz zadržavanje na dvije usputne lokacije. Putem smo snimali ljepote zagorskih pejsaža:

 

 

[Stanley]

Putem ćemo skrenuti do ovog objekta:

Iznad sela Vinagora, na vrhu istoimenog brda (kota 404), nalazi se barokna crkva Svete Marije od Pohoda sagrađena 1708. godine. U njoj se nalaze kapele Svetog Roka i Svetog Florijana u obliku cilindričnih kula, tako da čitav sklop djeluje kao utvrda:

Jedan pogled na okoliš:

Stara hiža:

Naš cilj u daljini:

Ali ćemo prije toga u Grešnu Goricu:

 

[Stanley]

Nakon upravo epske borbe uspio sam svladati ovu pečenku:

Nek' se nađe:

Gazda drži domaće i divlje životinje pa smo ih obišli, a ovo što drijema je budući odrezak:

Patuljasti jarčić i njegova kozica:

Umiljata životinja se voli maziti, naročito ako misli da joj nosim nešto za jelo:

Srndać i njegova družica:

[Stanley]

Veliki Tabor je već opisan u jednom od putopisa pa od njega samo jedna slika:

Iduće i konačno odredište prije povratka u Zagreb bio je Kumrovec. Putem sam nastojao snimiti kolodvor u Kumrovcu, ali iz jurećeg automobila i nasuprot suncu može ispasti samo ovo:

Uz ovog čovjeka ću se uvijek slikati:

Rodna kuća:

Tko je rekao da nema željeznice:

Našim Kanađanima pokazali smo etno selo u Kumrovcu, koje im se iznimno dopalo. Kola slična ovima imao je moj deda u Ivaniću:

Potok Škrnik:

Nekoliko fotografija seoskih kuća i gospodarskih zgrada:

 

[Stanley]

U jednoj kući prikazana je seoska svadba:

Mlada čeka dok mladoženja negdje loče:

 

[Stanley]

Gujcek je spreman za doček svatova:

I za kraj iz Kumrovca ''vatru gasi, brata spasi'':

22. rujna: malo Zagreba

Lijep i sunčan dan proveli smo u šetnji Zagrebom, mahom Gornjim gradom uz vožnju uspinjačom koja je za naše Kanađane bila prava atrakcija (iako su se vozili i onom u Budimpešti). Kako iz Zagreba imamo više nego dovoljno slika stavljam samo nekoliko meni zanimljivih motiva.

Automobili na električni pogon za pokupiti još nešto love od brojnih turista:

Kad već prolazimo Radićevom evo i zgrade iz koje sam otišao u mirovinu:

Mora biti i nešto od javnog prijevoza:

Policajac i Policija:

 

[Stanley]

23. rujna: Istra

 

https://www.youtube.com/watch?v=yZiNGkhKPws

 

Naši gosti su već čuli da je Istra predivan dio Hrvatske, a uz to i pristupačan autocestom za jednodnevni izlet, pa smo ih poveli u Pulu. Na povratku ćemo svratiti u Motovun gdje ćemo i ručati.

 

Hit the road, step on it:

 

 

Dan mi je ispričao dosjetku iz putovanja od Budimpešte do Zagreba (tu su uzeli rent-a-car i odmaglili na Jadran, a k nama će doći na povratku). Putovali su s prijateljima i to vlakom. Nakon što su prešli granicu Dan je rekao: - Look through window, there must be Stanko somewhere taking pictures (gledajte kroz prozor, mora da je Stanko tu negdje i snima)! Oni znaju preko Facebooka da sam lutajući railfan.

 

Naravno da sam kroz Istru vrebao prugu, a ponekad je i uhvatio:

 

 

Ako dobro pamtim ovo je Cerovlje ili Novaki:

 

 

Dan me upozorio (uz opći smijeh): - Look, there is a train! - Uspio sam kako-tako uhvatiti Šveda u daljini:

 

 

Blizu smo odredišta:

 

 

I evo nas kod simbola grada Pule:

 

 

Pulska Arena je najveći i najbolje sačuvan spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj te s pravom pripada svjetskom kulturnom nasljeđu. Vrijeme njenog nastanka nije precizno utvrđeno, ali se smatra da je na istom mjestu još u vrijeme cara Oktavijana Augusta stajao manji afmiteatar izgrađen većinom od drveta. Arena se uglavnom pripisuje caru Vespazijanu, ali je najvjerojatnije dovršena u vrijeme Domicijana u drugoj polovici I. stoljeća..

 

Vespazijan:

 

 

Domicijan:

 

[Stanley]

Veličanstvena građevina zaslužuje više od jedne slike:

Posjetili smo i muzejski prostor:

 

[Stanley]

Iz Pule također malo javnog gradskog prometa:

S nećakinjom Oljom i Sue krenuo sam u obilazak drugih znamenitosti Pule, dok su moj buraz i Dan ostali u hladovini kafića na korzu. Putem sam hvatao meni zanimljive motive:

Jedna od znamenitosti Pule su zidine:

 

[Stanley]

Slavoluk Sergijevaca ili Zlatna vrata:

Slavni pisac irskog porijekla James Joyce (1882.-1941.) živio je neko vrijeme u Puli i ovo mu je spomenik:

Iz gradskih ulica:

Put nas vodi do brodogradilišta Uljanik:

 

[Stanley]

Već izdaleka sam primijetio trofeje - dvije parne lokomotive u krugu brodogradilišta. Pitao sam vratara mogu li ući i fotografirati ih, a odgovor je glasio ''samo kroz ogradu''. Što se može, služba je služba, no ipak se nešto vidi:

Bazilika Svete Marije:

Još malo brodogradilišta:

Forum:

 

[Stanley]

Augustov hram, izgrađen između 2. godine p.n.e. i 14. godine n.e.:

Još jedna pulska ulica:

Agripinina kuća:

Crkva i samostan Svetog Franje iz XIV. stoljeća:

Zaboravio sam što je ovo, ali izgleda lijepo:

Put nas je dalje vodio na Kaštel ili Mletačku utvrdu, a uz nju se nalazi Malo rimsko kazalište:

Tri panorame:

 

[Stanley]

Kaštel koji su izgradili Mlečići 1630. godine:

Malo živog pomorskog prometa - ribarski brod uplovljava u luku:

Toliko iz Pule, a sada put pod noge pa u Motovun:

I o Motovunu sam već pisao u jednom putopisu, pa za ovaj put tek nekoliko slika:

 

[Stanley]

I za kraj - kud će suza neg' na oko: