Pataky

Vlak trenutno vozi do Motovuna, ali imaju plan produžetka slijedeće godine. Cijena: 130 kn povratna,

Informacije možeš naći na www.parenzana.hr Vozni red Vižinada Rakotule Motovun 9:30 9:45-10:35 11:10 11:50 12:05-12:55 13:30 14:10 14:25-15:15 15:50 16:30 16:45-17:35 18:10 18:50 19:05 19:40 Motovun Rakotule Vižinada 10:00 10:35-11:25 11:40 12:20 12:55-13:45 14:00 14:40 15:15-16:05 16:20 17:00 17:35-18:25 18:40 18:30 19:05 19:20 Ne znam do kada vrijedi. Počeli su 1.5.2014, predviđam da će voziti do 1.10.

Istina, nisam baš aktivan na forumima, što ne znači da ništa ne radim. Na YouTubu možeš naći dosta novijih filmova (cab ride), zadnji Buzet-Pula.

Odlazak iz Vižinade - 269 m nad Porečom. U daljini, Motovun - zadnja stanica današnje vožnje. Biciklisti se sklanjaju pred jurećim vlakom... ... a za nama nastavljaju pritiskanje pedala. Viadukt Sabadin (L=64 m; H=20 m) Stigli smo na glavnu stanicu Rakotule - 209 m nad Porečom (piće, hrana, sanitarije, mini ZOO, vidikovac...) U postaji Rakotule stojimo 50 minuta i nije nam dosadno. Naš strojovođa je odličan harmonikaš i pjevač: nema što ne zna iz HR i SLO. Vrijeme je za rastanak i nastavak vožnje. Viadukt Krvar (L=40 m, H=15 m) Vlak je iznenadio vašeg snimatelja. Motovun je sve bliže... .... a Vižinada sve dalje. Pred stanicom Motovun ulazimo u istoimeni tunel dug 222 m. Lako je sa svijetlima, pokušajte u mraku bez baterije! Izlaz iz tunela pred kraj putovanja. Pogled iz ptičje perspektive na ŽP Motovun koja je na nadmorskoj visini 114 m. Pruga nastavlja "meadrirati" iz Motovuna do rijeke Mirne (13 m nad morem) i postaje Livade, gdje ponovno počinje uspon do Grožnjana. No, o tome možda slijedeće godine. Pa živjeli!

S obzirom na lijepu krivulju porasta broja učesnika piknika, bilo bi zanimljivo usporediti rezultate s porastom broja sudionika foruma u istom razdoblju. Moram potvrditi, da je izbor lokacije i termina bio idealan! Važno je također imati motor, ovaj puta je to idealno odradio drstoka. Sve u svemu, druženje za pet.

Da se ne bi ponavljao, jer ste objavili mnogo kvalitetnih slika, ja sam se malo poigrao i evo što je ispalo: Mi čekamo... ...putnički iz Zagreba On silazi... ... a ona za nekim tuguje. I tako se nađemo u Hrvatsko Zagorju kuhinjski radnici, nasmijani, zadimljeni, zamišljeni, znatiželjni, možda malo ljuti, ali uvijek prijateljsko raspoloženi, iako se ćini, da svatko radi po svoje. Nažalost "3 i 10 za Yumu" (ili u prijevodu 3 i 55 za Varaždin) ode. pa moramo čekati slijedeće druženje.

Pa prebaci onda moj uradak u taj post

Jedna od živućih skela je ova između Samobora i Zaprešića. Skraćuje put između ta dva grada za 12 km, vremenski je to mnogo više, jer izbjegavate mnoge potencijalne prometne ćepove. Od Samobora do pristanišne rampe u selu Medsave je 6 km, mjereći od križanja Ulice grada Wirgesa i Gupčeve. Skela vozi stalno, ako nije na vašoj strani Save, stići će u roku minute ili dvije. Ako vas skelar nije uočio, pozovite ga mobilnim telefonom - broj je napisan u pristaništu. Cijena prijevoza za automobil je 10 kn (ne znam koliko je za bicikle!). Skelar nema nikakvih troškova za energiju, koju besplatno daje Sava. Samo treba kormilo okrenuti u pravom smjeru. Sava je ovdje razmjerno brza, pa prijelaz traje kratko. Pitao sam ga, što bi bilo da pukne čelična nosiva žica. Rekao je da bi bacio sidro, pa bi se zaustavili za stotinjak metara. Kako bi stigli do obale, nije mi rekao, iako skela ima "čamac za spasavanje" ... ... i dva crvena pojasa. Vjerojatno je i ovo jedan od m,ogućih naćina spašavanja. Zaboravio sam ga pitati, da li su putnici i vozila osigurani. Od pristaništa na zaprešićkoj strani do centra je 2,5 km.

3. dan poslijepodne Ovu sam dionicu provozao autom - sam. U desnoj sam ruci cijeli put držao kameru! Mogu reći, da se je nakon sat vremena jako umorila! Vozio sam uglavnom u drugoj brzini. 16:20 Tabla Parenzane na lijevoj obali Mirne. 16:21 U drugu i tjeraj! 16:30 Zaobilazimo Motovun i polako se penjemo. 16:30 Ručno izrađeni smjerokaz 16:31 Prije velikog zavoja - vinogradi. 16:32 Nazad, direktno na Motovun 16:34 Postaja Motovun u privatnom vlasništvu. 16:35 Ulaz u tunel Motovun 16:36 Farovi su dobro osvjetlili tunel 16:38 Iza tunela, zec pretrčava cestu. 16:47 Jedan jedini asfaltirani kilometar trase kod sela Brkač 16:48 A susreo sam i ove dvije hodačice. 16:50 U kanjonu 16:51 Odvojak za Karojbu i moguće mjesto istoimene postaje. 16:52 16:54 Dva pogleda na vijadukt Krvar 16:57 POstaje sve neprohodnije! 16:58 Hoću li proći? 17:02 i dalje šikara ... 17:07 .... i prašuma! 17:08 Proširenje postaje Rakotule 17:09 Prema Vižinadi... 17:11 ....ispod granja. 17:16 Vijadukt Sv. Vidal 17:17 Fantastična panorama Istre. 17:18 Novi usjek 17:21 Trasa se širi i stiže... 17:24 ... u predgrađe Vižinade... 17:25 ... gdje završava označeni dio Parenzane i moj trodnevni izlet!

3. dan prijepodne 8:10 Započinjemo, tamo gdje smo završili jučer: na postaji Završje. 8:13 I odmah iza zavoja tuneli: Završj1 1 i.... 8:16 Završje 2 te... 8:18 ...vijadukt Završje 8:23 Vidi se da se na ovoj dionici nešto radi: obnovljeni most! 8:32 Još uvijek se uvlačimo u brda prema sjeveru 8:34 8:38 Vijadukt Antonci 8:57 Da bi se spustila do rijeke Mirne, pruga je morala ući u najdulju, Oprtaljsku dolinu 9:10 Viadukt Freski pod naseljem Vižintini 9:19 Tunel Freski ne troši električnu energiju iz mreže. Rasvjeta se pali senzorima a izvor su svjetlosne ćelije. 9:27 Evo nas i na postaji Oprtalj. Tu smo očekivali pivo, ali se snabdjevački Polo nije mogao spustit po cesti, koja vodi iz Oprtlja. 9:51 Žedni nastavljamo kroz šumu 9:57 Iza vijadukta OPrtalj, konačno okrećemo prema jugu 10:17 U blagim zavojima, zapravo skoro ravno, prolazimo kroz prašumu. Neki su pokušali glumiti Tarzana i Jane. 10:18 Do doline Mirne još 1 km. Cijeli ovaj dio bio je u sjeni, pa nismo patili od vručine. 10:30 I konačno, ponovno na suncu! Još smo oko 80 metara nadmorske visine. 10:35 Uglavnom hodamo prema istoku, iako i ovdje trasa slijedi konture zemljišta. 10:38 Trasa je sve šira. U pozadini se vidi Motovun. 10:58 Civilizacija! Traktor! Dječak na prikolici je označavao trasu sutrašnje konjske utrke. 11:09 Konačno! KOd sela Pirelići nam dolazi u susret hodajuće pivo! 11:44 Nakon kratkog predaha nailazimo na ovaj most, koji treba popraviti. 11:50 I evo nas pred krajem trase u Livadi 11:51 Trasa završava na lokalnoj cesti. 11:52 A prekoputa je zatvoreni muzej Parenzane.

2. dan 8:17 Do početka javnog dijela Parenzane iza Buja hodamo po cesti za Grožnjan do ove oznake 8:18 Trasa prema Bujama završava u privatnom dvorištu! 8:24 Solidno izgrađeni potporni zid 8:40 Pred naseljem Triban se trasa približava lokalnoj cesti... 8:44 ... da bi ga zatim u obišla u luku s desna. 9:02 Na postaji Triban umorni i žedni putnici uzaludno čekaju vlak. 9:37 Ove simpatične životinjice nisu dopustile da im priđemo bliže. 9:47 Most na trasi 10:04 U tunelu pri Grožnjanu navodno uzgajaju gljive. Došli smo do njega, ali je ulaz zabijen daskama. Zato smo krenuli obilaznicom uzbrdo. 10:09 A na vrhu je, naravno, selo Vrh Roman 10:21 Bilo je pravo vrijeme za odmor, pivo i malo kulture, pa smo svratili u ovaj lijepi grad umjetnika. 10:33 Pogled prema moru je nezaboravan. 12:14 Odmarali smo sat i pol, a onda pošli u potragu za Parenzanom. 12:16 Slika mosta s prethodne slike odozgo. Očito da je trasa zaraštena. 12:23 Mi hrabro nastavljamo i tražimo sjenu... 12:54 ...što je često "misija nemoguće". 13:17 Iznad Kostanjice je ovaj most... 13:33 .... i ovaj tunel 13:44 Pruge se okreće prema jugu. 13:51 Ispod nas je selo Kostanjica 14:08 Završje i završetak etape na vidiku. 14:10 Ostaci željezničke postaje Završje, gdje nas čeka prijevoz.

Uvod Grupa prijatelja i članova planinarskog društva iz Zagreba pozvala me na pješački trodnevni izlet po Parenzani od Savudrije do Motovuna, a ja sam ga produžio (autom) do Vižinade. Bazu smo imali u Oprtlju. Logistika je djelovala besprijekorno, pa smo svaki dan jedan auto pustili na planiranoj zadnjoj dnevnoj točki, a s dva automobila smo produžili do početne točke. Na koncu su se šoferi vratili po automobile. Prvi dan smo prohodali dionicu od Savudrije do Buja (12 km), visinska razlika 72 m (uspon), od 10:00 do 14:00 Drugi dan smo hodali od Buja do Završja (16 km), visinska razlika +117 m (uspon), - 114 m (pad), od 8:00 do 14:00 Treći dan smo prošli put od Završja do Livada (13 km), visinska razlika -163 m (pad), + 20 m (uspon), od 8:00 do 12:00 Četvrti dan sam se provezao autom po trasi od rijeke Mirne do Vižinade (17 km), visinska razlika + 256 m (uspon), za 1 sat Prosječna brzina hodanja s odmorima je bila 3,5 km/h. Reportažu sam podijelio u četiri dijela (po danima). Sada objavljujem prva dva dijela, a većeras slijede još dva. 1. dan 09:41 Pronašli smo stanicu Savudrija (Salvore) u selu Valica, par kilometara od "prave" Savudrije. Ovo je slika s stražnje strane... 09:44 .... a ovo piše sakriveno među granama. Ne znam, da li je zgrada zaštićena. 9:50 Najprije trasa vodi 4 km uz cestu Buje - Savudrija. Automobili stalno "zuje" mimo, a sjene ni za lijek! 10:26 Na nekoliko mjesta grmlje pokušava izboriti što više prostora. 10:42 Nako sat hoda stižemo u Markovac. Popeli smo se tek 15 metara, sunce neusmiljeno prži. Na sreću, prekoputa nekadašnje stanice toče hladno pivo! 11:20 Odmor je trajao 40 minuta. 11:28 Stotinjak metara dalje je trasa Parenzane naprasno prekinuta nedovršenim dijelom istarskog ipsilona. 11:32 Iza tog raskršća se konačno odvajamo od ceste, jer trasa prema Kaldaniji vodi kroz šumu 11:44 Prolazimo pokraj vikendice... 11:49 ...ali se u Kaldaniji ponovno vraćamo na cestu. Ovaj puta doslovno, jer je trasa Parenzane iskorištena za cestu Buje-Plovanija. 11:57 U Kaldaniji su označili položaj bivše stanice. 12:03 Nastavljamo po magistralnoj cesti, uz sam rub, jer je promet ogroman! 12:31 Tako smo hodali pola sata, dok nismo naišli na novu tablu Parenzane. Trasa vodi kroz polja do naselja Volpija. 12:38 Evo i prvog biciklista, kojemu je ova trasa i namijenjena. 12:45 Kamenje uz trasu ima posebni oblik. 13:02 Sunce u zenitu! 13:06 Trasa vodi preko ceste Buje - Kaštel... 13:14 ... te dolazi i prestaje pri industrijskom objektu pred Bujama 13:20 Odlazimo do postaje Buje po cesti, po kojoj su nekad vozili vlakovi 13:21 Postaja Buje je dobro oćuvana, ali na nju osim natpisa i tipične gradnje ništa više ne veže na željeznicu.

Hvala ti na dobrim vijestima Dakle ako Bog da sljedeće godine će nas kombi pokupiti tek u Rogatecu Ne u Rogatecu već u Imenom! A kroz koju godinu kombi nećemo ni trebati!

Izvini Stanley, ali ne znam zašto nisi na toj slici. A da te ugradim s photoshopom?

Zadnji dio triloginje započinje u Kumrovcu. Kasnimo 2 sata, ali je raspoloženje na najvišem nivou. Svi su se razbježali tražeći najbolje kadrove. Ovaj se ne boji da će naići vlak. Zar su ovdje stvarno vozili vlakovi? Nismo sreli radnike za održavanje pruge. Što je zadnje ovdje iskliznulo? Panorama prema Sloveniji. Dok ne naiđe slijedeći vlak, netko je montirao klimu. A na peronu odgovarajuća fotografija: Jajce 1943. Slijedeća postaja: Zelenjak Podzemlje je u Sloveniji... ...iza ovog mosta preko Sutle. A srebrna Sutla teće i ne pita za granice Zaobilazimo podzemlje i slikamo se kod Mihanovićevog spomenika Izlaz iz podzemlja i povratak u Hrvatsku. Tabla stoji ali organa nema ni s jedne strane. Malo zatim - Klanjec Bilo je tu i skladište. Iz kolodvora prema Zagrebu. Cijeli dan bio je lijep, što se sada sprema? Hoće li kiša? Putni prijelaz u Gredicama ima potpuno novi znak. Pogled prema Zagrebu Peron i ... ...nadstrešnica. Sve cijelo: stakla, klupa, osvjetljenje! Slijede Draše. Pogled prema Kumrovcu... ...i Zagrebu. Ovdje je Sutla (granica) blizu pruge. Kroz granje se naslućuje malogranični prijelaz Draše. Nekad su ovdje žedni putnici mogli natočiti vodu Ali mi nastavljamo do postaje: Već nekoliko postaja je izgrađeno tipski: prometni dio - stambeni dio. Prosinec je imao skladište. I ovdje su mislili na žedne putnike. Vidi se da se približavamo Zagrebu. Nova i stara Rozga Još koji kilometar bliže doma. Pristup do Kraja Donjeg praktično kroz polje. Tko li je smislio postaju na takvom mjestu? Naš strojovođa Svebor si misli: Kamo su me to doveli ovi manijaci? I posljednja postaja na neobnovljenom dijelu pruge, koja je katastarski u Sloveniji. Pogled prema Kumrovcu. Očiščeni dio je u Hrvatskoj... ... a travnati u Sloveniji. Kad je vidio našu brojnu grupu, jedan domaćin nas je pitao: Da li je to invazija na Sloveniju? Pogled prema Zagrebu. Postaja ... ... i skladište. I za kraj, kraj pruge u Harmici.

Drugi dio trilogije se odnosi na putovanje kroz Sloveniju. Putovali smo ubrzano-usporenim vlakom tipa Peugeot. Strojovodja Svebor je profulao neke postaje, ali je pravovremeno zaustavio za dolijevanje maziva i goriva! Neki tehnički podaci o pruzi: Pruga Grobelno - Stranje - Rogatec je duga 29 km. Puštena je u promet 16. 12. 1903. Veći značaj je dobila, kad je 16.2. 1930. godine izgrađena dionica Rogatec - Krapina (19 km). Pruga Stranje - Imeno - Kumrovec je duga 21 km a otvorena je 4.6. 1960. U prvom planu je bila i delta u Stranju, koja bi omogućila direktni promet Rogatec - Kumrovec. Delta nije nikada izgrađena. Rijeka Sutla (Sotla) je, kao većina rijeka, najprije potok. Pruga ulazi u Sloveniju preko mosta na slici. Izlaz iz tunela iz prvog dijela trilogije je iza ovog zavoja. Nismo htjeli prouzročiti granični incidant, pa nismo slikali portal. Iako nema prometa signal radi. Prva postaja u Sloveniji: Sveti Rok ob Sotli. Postaja Dobovec Postaja Rogatec Iz Rogatca prema Rogaškoj Slatini. Rogaška Slatina Mestinje Ulaz u Stranje iz Rogaške Slatine Postaja Stranje Izlaz iz Stranja prema Kumrovcu Pristava Na brdu je svetište Sv. Ema Naš strojovođa i tulipani Sodna Vas Podčetrtek ima tri postaje: Podčetrtek toplice, Atomske toplice hotel i Podčetrtek (mjesto). Iznad postaje Podčetrtek toplice je dvorac Podčetrtek. Razmišljanja pred posljednjom postajom u Sloveniji. Pogled prema budućnosti i HR.

Kad se nađu ljudi istih interesa, granice nisu važne. Nije važno spadaju li u KLJŽ, Štacion ili društvo ljubitelja druženja! Opskrbili smo se dobrom voljom i fotoaparatima, a drugi su brinuli o vremenu. Ovo je prvi dio trilogije Hrvatsko Zagorje, Sutla (Sotla) i Kumrovačka pruga. Počelo je i (za većinu) završilo ovdje: Iako putujemo direktnim vlakom za Đurmanec, slućajni namjernik bi mislio da smo pogriješili vlak. Polazak na vrijeme. Pruga s pozicije strojovođe. Suradnja KLJŽ i Štaciona svakim danom i u svakom pogledu sve bolja. I baš kad sam htio snimiti ulaz jednog od supatnika, pojavila se misteriozna ljepotica. Uspjeli smo preći most u Zaprešiću... ... i krenuti prema sjeveru. Dan je započeo "kalifornično", bez oblačka. Da li je Luka luka ili je Luka Luka? Putničkih vlakova ima i subotom. Iako je Veliko Trgovišće poznato po nekom drugom... ... ovdje je ispod pršuta spomen ploča nekom trećem (ili možda prvom)! Glavno zagorsko željezničko raskrižje. Još jedna ljepotica je uočila naočitost čupavog ljubitelja željeznica... ...a dva malo manje čupavca raspravljaju o prolaznosti života. "Zagorec" napreduje prema glavnom zagorskom gradu. Da li su i tuneli na željezničkoj pruzi ovako lijepi? Ipak više mi privlače vinogradi! Krapina u prvom planu! Ne znam zašto se u ovoj pripovijesti stalno pojavljuju ženske!? Dva manijaka slikaju jedan drugog! Pitoma brda se pretvaraju u planine. U vlaku panika..., ...provjerava se stanje zaliha. Svatko je zauzet svojim problemima. Uspjeli smo se provući do postaje Doliće. Odmah nakon toga primjećujemo, da nam se netko s ceste smije! O, ljudi, da li je to moguće! Napustila nas je i zadnja ljepotica! Tugu ubijamo u jedinom provoznom tunelu.... ... koji je, nažalost, pre kratak! Da li je to opet onaj, koji nam se smijao malo prije? Iako jurimo velikom brzinom, ovaj kombi je još brži! Jedva smo se uspjeli zaustaviti u Đurmancu! Izgleda, da ćemo dalje morati pješice. Grupa željezničkih fanatika je krenula.... ... ali, imali smo sreću. Svebor, ljubazni vozač kombija (usput i moj sin), slućajno je prolazio Đurmancem i pristao, da nas odveze u EU! Tako smo stigli do posljednje postaje u Hrvatskoj na pruzi Krapina - Đurmanec - Rogatec. Nismo se mogli napiti vode... ...ni kupiti karte za nastavak putovanja. Ovaj naivni putnik čeka vlak za Celje. ž Nekako mi se ćini, da će još neko vrijeme čekati. I tek pred Slovenijom, netko je plastikom zaštitio tunel od komaraca. Kad malo odmaknem plastiku, vidim da se unutra sastavljaju prava željezna vrata. Možda će taj tunel postati nećija vikendica? Ovaj zahrđali znak govori da je tu nekad prolazila... ...pruga!

Bilo je samo za članove KLJŽ i nisi ništa propustio, jer se o tome pisalo na zatvorenom dijelu Foruma (samo za članove KLJŽ). Nema problema da nam se pridružiš na izletima KLJŽ (biti će vrlo atraktivnih već u svibnju!), ali se prije toga blagoizvoli učlaniti u Klub. Sorry, takva su pravila igre. Ti si jedan od najaktivnijih railfanova i pitam se zašto već nisi pristupio KLJŽ. Tu ti je odavno mjesto, kao i mnogim drugim forumašima. Nemoj reći da ti je problem 50 čuna upisnine + 150 godišnje članarine... Izvini na ispravci netočnog navoda: Bilo je za članove KLJŽ i Štaciona.

Za Wienu treba pitati šefa stanice u Rijeci.

Gospodin Tadej Brate i moja malenkost krenuli smo u 6:20 iz Ljubljane... ...za Rijeku! Poslije obavezne kave, krenuli smo prema zapadu. Put nam je označavao ovaj svjetionik. Stigli smo pred okretaljku i najprije uhvatili "otpisane". Zatim se pojavljuje okretaljka u punom sjaju. Ovdje voze i lokomotive! Spustio sam se u bazen. Nemam dojam da se ovi kotači često okreću, iako majstori kažu da je to gotovo svakodnevno. Pogled ispod mosta. Pogonski mehanizam. Pruga okretaljke i radionice u pozadini. Dvije "manevre" na remontu. Vani je 2 132 102... .... a unutra 2 132 104! Pogonski stroj "manevre". Rezervni kotači bez zimske opreme! U drugoj radionici je "parkirana" rolba, koja čeka snijeg. Drugi dio ekskurzije započinje u nekadašnjoj luci za podmornice u Torpedu. U pozadini je "3. maj". Koliko još? I evo nas kod obećane atrakcije: lansirni poligon za testiranje torpeda. Kad se približimo, vidimo da je sve u očajnom stanju. Penjanje na ovo nije preporučljivo! Dok Thomcro pozira.... ...pazim da ne upadnem u jednu od mnogih rupa! Stropa više nema, samo mnogo dasaka. Odlazim dalje i "lovim" poligon s druge strane. Dalje se pružaju zapuštene radionice Torpeda. Našli smo i ovu mini okretaljku, preko koje su vozili torpeda na testiranje. Bio je nevjerojatno lijep dan, pa pred kraj jedna panorama Rijeke. Preostala je samo dodjela počasnog članstva g. Brateju... ... i več smo pred vlakom spremnim za polazak. Polazak za dvije minute! Iz vlaka vidim svjetionik, s čim se naš krug zatvara!

Putopis je odličan, uključivo slike i tekst. Bravo Marko!

Kad bi bilo malo više ambicija, mogla bi se početi akcija oživljavanje neke dionice Gutmanove pruge. Teren, po kojem sam ja prošao je u vlasništvu Hrvatskih šuma. Teren nije težak i uz današnje stanje tehnologije 10tak km kolosjeka bi se moglo postaviti za 2-3 mjeseca. Dakle, treba zainteresirati Hrvatske šume, da se počnu baviti turizmom.

Ali postoji i rezerva: KLJŽ! Zašto ne bi pisali nekom u upravi i tražili službenu dozvolu. Ako KLJŽ to ne može, onda ne znam što može!

Iz vlastitog iskustva: 1. Sve ovisi o portiru! 2. Dobro je imati žensko biće u akciji! 3. Treba imati priču u pričuvi. 4. Najbolje je ako je portir sam! Moja priča je bila: Dolazim iz daleka (Ljubljana). Pišem o Gutmanovoj željeznici. Trebam samo par slika. Neću "lunjati" po tvornici.

Zahvaljujem učesnicima akcije "Gutman" na trudu i odličnoj reportaži. Kako niste imali sreću fotografirati Gutmanov vlak u Belišću, dodajem nekoliko fotografija snimljenih prošlog ljeta (2007). Kad sam bio tamo s suprugom, portir je bio vrlo susretljiv i dozvolio nam je ulazak u krug tvornice i snimanje. Evo tih slika: Kako mi supruga ima korijene u tom dijelu Slavonije, istraživali smo kraj oko jezera Grudnjak. Tu je prolazio jedan krak Gutmanove željeznice od Crnca do Čačinaca i Voćina. Na karti je dio koji smo prošli. Na slici je lovačka kuća Boljara, koja je bila udaljena od željezničke stanice Boljara ca 300m. Ispred kuće je prolazila pruga. Fotografija lovačke kuće 2007. Kuća je obnovljena u istom stilu kao nekad. Trasa pruge prema jezeru Grudnjak. Trasa pruge prema Crncu. Iz albuma moje punice! I na kraju vozni red iz šezdesetih. Dva vlaka iz Osijeka!