Stanley

Moram napomenuti kako sam se još jednom uvjerio da je svijet mali. Za vrijeme motanja po kolodvoru primijetio sam osobu s fotoaparatom, a to je bio naš forumaš 1142-007. Pozdravili smo se kao stari znanci i nastavili svaki svojim putevima. Jedan od objekata koji sam naprosto morao obići je nova osječka pasarela (hrvatski: nathodnik). Moj dojam: izvrstan objekt u krivom ambijentu (zapravo je bolje reći obratno). Možda promišljam konzervativno, ali građevine u modernističkom stilu u K.u.K. okruženju za mene su šaka u oko. Evo ilustracije. Zgrada u pozadini je nekada bila hotel: Evo još nekoliko snimaka pasarele/nathodnika: (Nastavlja se)

Nakon obavljene dnevne zadaće razišli smo se svatko na svoju stranu. Ja sam se, naravno, najprije uputio prema nedalekom osječkom kolodvoru. Već je bio suton, pa fotografije nisu baš vrhunske kvalitete. Idemo redom. Zanimljiva kombinacija: Večernji putnički promet: Šved: Presveto trojstvo: Kondorica u upravljačnici: Malo s ove strane: Ode putnički za Josipovac, Samatovce, Bizovac, Cret... (Nastavlja se)

Pretpostavljam da su ga uredili jer rupčaga baš i nije, iako sam za istu ili manju lovu bio i u puno boljem smještaju (privatni obiteljski hotelčići). Za jedno noćenje i doručak podnošljivo. Specijalitet kuće su puževi, jedan nas je sinoć posluživao. Nego, idemo mi u nastavak priče. Neću gnjaviti s poštanskim temama, ali ovu fotku objavljujem iz razloga: a) da upoznate Tomislava (na slici desno) i da vidite kako McDonald's nije jedini u kojem možete dobiti uslugu sjedeći u automobilu. Dok smo se spremali za posjet poštanskom uredu u pothodniku na Trgu Ante Starčevića, meni je za oko zapelo šinsko vozilo: Imao sam namjeru malo se provozati osječkim tramvajem, ali me Mario upozorio da će me taj vic koštati 20 kuna (famozna Butra). A ovoga sam uvrebao iz automobila: (Nastavlja se)

U srijedu i četvrtak, 19. i 20. kolovoza, bio sam na službenom putu u Slavoniji. Misija: napraviti reportažu o Središtu pošta Osijek. S obzirom da se polako spremam za mirovinu, a moj sindikat pokušava pronaći zamjenu, sa sobom sam poveo Tomislava. Uzeo sam ga ''pod svoje'' i idućih mjeseci biti ću mu pri ruci da se uhoda u poslove koje sam ja radio (a nisu samo novinarski). Prva novinarska zadaća bila je reportaža iz Središta pošta Osijek. Dogovorili smo se da će on raditi, a ja ću biti uz njega i po potrebi priskočiti u pomoć. Potrebe nije bilo, pa mi je ovo službeno putovanje bilo najluksuznije u životu - kolega je zdušno radio, a ja sam šetao okolo s rukama u džepovima. Milina! Evo i kratkog opisa putovanja: Iz Zagreba smo krenuli brzim vlakom 741 za Vinkovce i iskrcali se u kolodvoru Strizivojna-Vrpolje, gdje nas je dočekao regionalni povjerenik našeg sindikata za Slavoniju Mario. Put smo dalje nastavili automobilom. U srijedu smo obišli poštanske urede u Đakovu i Čepinu, te nekoliko lokacija u Osijeku. Tomislav i ja prenoćili smo u hotelu Mursa, za koji smo tek po dolasku saznali da pripada HŽ-holdingu (ugostiteljstvo). Kud će suza neg na oko… U četvrtak ujutro obišli smo osječke poštonoše i porazgovarali s drugim radnicima iz takozvane Palače pošte. Tu sam Tomislavu i Mariu priopćio svoju odluku: budući da mom kolegi tako dobro ide, a ja se želim što prije vratiti kući, obilazak neka nastave bez mene. I tako oni odoše put Valpova, Donjeg Miholjca i Našica, a ja sam kupio kartu za brzi 702 i već u 16.22 bio sam u Zagrebu. Putem sam vrebao željezničke motive, pa evo izbora iz onog što sam snimio: Snimljeno pri dolasku iz Vrapča na Glavni: ruski vagon Sankt Peterburg - Zagreb. Mislio sam da bi mogla biti ekskluziva, ali me, kako vidim, pretekao seabral: Naš vagon do Strizivojne-Vrpolja: Putem sam malo snimao jer se prozori nisu mogli otvoriti. Ali moj Ivanić nikada ne propuštam: Evo i jedne iz Broda: U Strizivojni-Vrpolju Mario nas je, kako je red i običaj, pozvao na osvježenje u kafić na kolodvoru. Kako se u kratko vrijeme zateklo dosta prometa, a crv u g.zici uredno je radio, skakao sam snimiti što se zateklo. Za početak putnički za Vinkovce: Kapitalni ulov: brzi Sarajevo - Budapest: (Nastavlja se)

Nije moj novi fotić, već je stari (provjereni i pouzdani) ''sindikalac''. Novi fotić za sada su zaplijenili kćer i zet. Da se to nije neki od admina malo poigrao s putopisom? Ove babe nisam nikada u životu vidio, a očito je da nisam ništa propustio. P.S. Ajd bok, idem na 741 za Strizivojnu-Vrpolje, pa dalje za Đakovo, Čepin, Osijek, Donji Miholjac i Našice. Eto me, akobogda, sutra navečer s novim zapisima o novinarskom putovanju. Može li admin biti umoljen da u međuvremenu ukloni ove kopljače? Mislim iz putopisa, na ovoj stranici mogu i ostati kao svjedočenje jednog ludog vremena.

What a fuck is goin' on? Tu je bila fotografija stajališta Poljanka, otkud sad ove babe?

Pridružujem se čestitkama na lijepom i zanimljivom putopisu. Malo sam skeptičan prema tvrdnji da je ovuda vozio Kennedy (= 661/2061), jer pruga podnosi najviše 16 t/os (ili samo 14?). Vjerojatno si mislio na Španku (SŽ 644)? A ja se sjećam kada su teretnjake (i to podugačke) vukle parnjače serije 25.

Da, lijepa šetnja i zgodne fotke. Vidi se da je Vojakovački Kloštar nekada bio kolodvor. A ja se sjećam kolosijeka koji je bio tamo gdje je danas peron.

Hvala im, hvala im... Riječi izviru iz moje glave, a slike iz opcije ''auto''.

Evo, probao sam nešto iskombinirati. Podatke sam uzeo iz voznog reda za subotu 12. rujna. - vlak 983: Zagreb GK 07.20 - Kloštar 09.42 (via Križevci - Bjelovar) - vlak 2310: Kloštar 10.03 - Zid Katalena 10.15 - pješačenje, tunel, roštilj - vlak 2364: Paulovac 16.01 (Mišulinovac 16.06) - Bjelovar 16.18 - vlak 2306: Bjelovar 17.00 - Zagreb GK 18.45 Raspoloživo vrijeme: - fotkanje u Kloštru - cca 15 minuta - pješačenje, razgledavanje tunela, roštilj - cca 5,5 sati - fotkanje i druženje u Bjelovaru - cca 40 minuta Kilometarske pozicije (Križevci = 00,000): - Zid Katalena 50,753 - Paulovac tunel 46,964 - 46,603 - Paulovac stajalište 45,100 - Mišulinovac 42,468 Od Zid Katalene do stajališta Paulovac = cca 5,6 km, a do Mišulinovca cca 8 km. Ovo je samo jedna od mogućih varijanti, za razmišljanje svima koje je naš putopis zainteresirao za prugu Bjelovar - Kloštar i sve zanimljivosti koje ona nudi. S obzirom na vremenski raspored mogla bi se pridružiti i gladna riječka ekipa. Mislim na glad za ovakvim atrakcijama

Zid Katalena, ex Šandrovac... Za mali broj putnika kriva je cesta koja je Šandrovac spojila s ostatkom svijeta. A tih Katalena ima k'o u priči. Jedna je Sirova, druga je Suha, treća Zid... Razmišljao sam o tome da odšećemo do Zid Katalene i tamo upadnemo u 2362, ali sam ideju u onoj brzini pripreme jednostavno izbrisao iz glave. Šteta, jer je trasa pruge u tom smjeru (bar po mojem sjećanju) još atraktivnija. U glavi si polako slažem jednu od mogućih varijanti za idući izlet: vlakom sve do Kloštra, vlakom natrag do stajališta Zid Katalena, pa pješice kroz tunel do Paulovca ili bolje Mišulinovca, usput neko roštiljanje (možda na mjestu koje je pokazao Portos), a onda vlakom do Zagreba. Ovakav raspored bio bi privlačan za one koji žele upoznati cijelu prugu Bjelovar - Kloštar. Vremena za dogovor ima dovoljno. Nego, čekamo da se oglasi još i drempa. S obzirom da je u nedjelju imao u Rijeci susret s tamošnjom ekipom, sada se vjerojatno pati razvrstavanjem gomile slikovnog materijala.

Drempa ima majicu koja nije iz službene serije, već iz njegove kućne radinosti. Prepoznaje se po tome što nema okovratnik, a logo je duplo veći.

To bi bilo fenomenalno. Ova pruga je kao stvorena za takvu atrakciju. Ako nije indiskretno pitanje: otkuda vam lokomotiva i vagoni? Vozila bi se našlo, ali treba to osposobiti.

Najprije hvala na ispravkama. Na ovaj izlet smo se odlučili naglo, stoga nije bilo vremena za neke pripreme. Konkretno, ja sam u petak na poslu skontao da sutradan nekamo odem na railfanovski đir. Najprije sam pomišljao na vožnju Zagreb - Bjelovar - Kloštar - Koprivnica - Zagreb, ali me zaintrigirao tunel Paulovac. Kontaktirao sam Portosa i još neke iz ekipe, a zatim sam objavu stavio i na Forum. Ja ću se uvijek rado vratiti na ovu prugu, znam da će i mnogi drugi biti zainteresirani, pa podržavam tvoj prijedlog. Možda bi rujan bio prikladniji od listopada zbog vremenskih prilika? Pričekajmo da se forumaši vrate s godišnjih pa ćemo se već dogovoriti.

Da. No, zanimljivo je da u zgradi u Mišulinovcu netko stanuje. Portos će to bolje pokazati jer je snimao zgradu s druge strane. Ako netko zaista živi gore na katu, taj će jednog dana propasti u prizemlje.

Nije nam bilo pretjerano vruće, a nismo ni predugo hodali. Upravo po mjeri, rekao bih. Na Bilogori je ipak nešto svježije nego li u dolini. A već na prilazu tunelu osjeti se smanjenje temperature za nekoliko stupnjeva. Paulovac je jedan od samo dva željeznička tunela u Hrvatskoj između Save i Drave. Drugi je Žutnica kod Đurmanca (tunel Lupinjak je neaktivan). Tko zna,možda je iduća "Brajdica". Što se mene tiče, u tunele preko 361 m ne idem. Naročito one na glavnim prugama, gdje te može zaskočiti neki teretnjak.

S obzirom da je sunce već bilo u zenitu, a mi poprilično umorni od klipsanja tračnicama, odlučili smo da ćemo čekati vlak za Bjelovar u stajalištu Paulovac. Zasjeli smo na klupu i brbljali, kad se pred nama ukazao neznani lik. Pitao nas je jesmo li žedni i ponudio nam vodu, a po želji i pivo. Kako se predstavio kao umirovljeni radnik željezničke infrastrukture, a k tome i čovjek koji je radio na obnovi iste ove pruge devedesetih, ponudu jednostavno nismo mogli odbiti. Spustili smo se do njegove kuće dvjestotinjak metara ispod pruge. Gospodin Franjo Križić izvukao je iz dubokog bunara košaru s hladnim Panom i ugasio nam akutnu žeđ. U razgovoru ''na brzaka'' saznali smo, između ostalog, da je ona ruševina u blizini tunela zapravo ostatak bivšeg kolodvora Paulovac. Dakle, upravo od njega čuli smo podatke koje sam iznio u jednom od prijašnjih postova. I sad recite da svijet nije mali! Ljubazni i srdačni gospodin Franjo rekao nam je na oproštaju da ga idući put, kada nas railfanovska želja navede u ovaj kraj, obavezno posjetimo. Upozorili smo ga, onako u šali, da nas može biti puno više i da smo većinom izjelice i ispičuture. Po njegovom odgovoru zaključujem: što nas više gladnih i žednih dođe, to bolje. Gospodin Franjo Križić zaslužuje da ga predstavimo forumašima i u slici: Svemu dođe kraj. Dolazi naš 2362 za Bjelovar (isti onaj Šved 020): Vraćamo se u Mišulinovac: U Bjelovaru imamo predah do vlaka za Zagreb: Bez ovoga kod mene ne ide: Ovaj nas je vratio u Zagreb: Portos i Drempa će vam svojim uradcima dodatno osvježiti ove sparne dane. Do novog viđenja (masovnijeg) na nekoj idućoj turi pozdravlja vas vaš Stanley.

Dok čekamo na 2363 snimam okoliš na području Virovitičko-podravske županije, tj. sjeverno od tunela. Pogled prema Kataleni - Kloštru... ...i pogled na tunel: Eno svjetla u tunelu, a to je... ...opet Šved 020, sada kao vlak 2363 Bjelovar - Kloštar. Majstor je već prokužio manijake duž pruge i uredno nam je trubio: Ode od nizbrdo, negdje u smjeru Portosa i Kloštra: (Uskoro završetak)

Tu si, dakle: Ameri bi rekli: - Gotcha! Ulazimo unutra. Ovo je pogled unatrag: U tunelu ima i šišmiša: Ovdje komotno stane 5-6 ljudi, a forumaša još i više: Curi voda: U tunelu je tzv. prijelom nivelete pruge Bjelovar - Kloštar: Ulaz u tunel pogledom iz Virovitičko-podravske županije: Prva ''hodnja'' kroz tunel Paulovac je gotova. Uskoro ćemo natrag istim putem, ali najprije neka prođe jači od nâs - Šved na 2363: (Nastavlja se)

Svakog čuda za tri dana, pa tako i našeg Šveda za tri minute... Krećemo dalje prema glavnom cilju - tunelu, koji više nije daleko: Putem nailazimo na još jedan arheološki artefakt. Lako se prepoznaje, po lokaciji i po stilu gradnje, kao bivši željeznički objekt: Tek naknadno smo saznali, i to igrom slučaja, o čemu je riječ. Ovo su ostaci bivšeg kolodvora Paulovac, koji se nalazio na ovoj lokaciji do 1968. i svojedobno je opsluživao veliku ciglanu do koje je vodio industrijski kolosijek. Od ciglane i industrijskog kolosjeka nema više ni traga, a ovo je memento pokojnom kolodvoru. Stajalište Paulovac je postavljeno na današnju lokaciju nakon obnove pruge devedesetih godina. Konačno, evo ga! (Nastavlja se)

U stajalištu Paulovac nije bilo vremena za odmor. Odmah smo se strateški rasporedili za doček 2310 (Kloštar - Bjelovar), a Portos se po običaju odlučio za ''istureni položaj'': Dok čekamo 2310 koji kasni, ja slikam ''peron'' i druge motive iz stajališta Paulovac: Evo ga! (Nastavlja se)

Krećemo na pješački dio ture. Još jedan osvrt na Mišulinovac: Idemo blagom uzbrdicom: Pogled unatrag: Sunce nas grije, ali nije previše vruće. A okoliš je vrlo lijep: Toliko od Križevaca: Tko ne zna što je ovo - trk na literaturu, signalni pravilnik: Ovo je oznaka da se približavamo stajalištu. Naučio me ErrAser, neka mu je vječna slava i hvala : Napokon smo stigli i to na vrijeme. Moram priznati da nam je bilo malo ''gusto'', jer po RV 2310 polazi iz Paulovca u 10.22, a nismo se baš htjeli sresti s njim na otvorenoj pruzi: (Nastavlja se)

Što je, zapravo, Mišulinovac? Je li to službeno mjesto, kolodvor, stajalište ili naprosto željeznička vukojebina? Meni liči na kolodvor i takvim ga smatram, pustoši glede i unatoč. Ako ništa drugo, tu je drugi kolosijek i skretnice: Na pomoćnom kolosjeku našli smo arheološke artefakte: Nemoj me nasmijavati: (Nastavlja se)

I tako smo stigli u Mišulinovac. Meni fotka Macose iz koje smo izašli nije uspjela, ali su ova dvojica majstora zasigurno bili bolje sreće: Vjerovali ili ne, nakanio sam ovdje pitati prometnika(!) hoće li se na pruzi pojaviti kakav teretnjak... Kakav prometnik, kakvo službeno mjesto, ovo je kuća duhova: Trag boravka živog bića zvanog homo sapiens: Usput rečeno, u memoriji mi je ostala slika s HTV-a iz dana kada je ova pruga obnovljena i ponovo otvorena za promet. Stanoviti Ivica Mudrinić, poznatiji kao Grunf, tadašnji ministar prometa, s crvenom kapom na glavi zazviždao je i ispratio (tobože) vlak, a u pozadini je stajala ploča s natpisom ''Mišulinovac''. (Nastavlja se)

Zadržavanje je kratko, jer naša ubrzana Macosa mora čak do Osijeka. Evo nekoliko sličica pri odlasku iz kolodvora Bjelovar: (Nastavlja se)