-
Posts
19306 -
Joined
-
Last visited
-
Days Won
52
Content Type
Profiles
Forums
Events
Everything posted by Stanley
-
Oho, pa ova pruga ima lijepi uspon. Došao sam samo do ovog ŽCPR. Kad mi se bude prohtjelo uspinjati, otići ću u Plaški ili Gračac: Prije ŽCPR kolosijek prelazi preko rijeke Krapine. Prizor budi sjećanja na mog dugogodišnjeg znanca Ivana Lackovića Croatu: Most sa strane izgleda ovako: Iz snijega i blata vire željeznički pragovi: Do kolodvora sam se vratio cestom. Još jedan pogled na most preko nabujale Krapine: (Nastavlja se)
-
Riječ je o industrijskom kolosjeku koji vodi od kolodvora Konjšćina do TE Jertovec. Na početku puta susreo sam ovu pernatu obitelj: Pogled unatrag, prema kolodvoru: Koji vrag je sad ovo? Hmm... vjerojatno je... ... to nekad bila iskliznica: Priznajem da ne mogu dokučiti što ovo radi ovdje: Em je znak krivo okrenut, em ŽCPR prema lijevoj strani vodi izravno u blato: (Nastavak sutra. Ajd bok)
-
Evo ga - 3011: Vlak je u Konjšćini imao bavljenje od nekoliko minuta. Ovu balavu kokoš, koju vidite na prozoru, iz nekog razloga privukla je moja pojava s fotoaparatom i stalno je vikala ''Dedo, dedo'', uz još neke riječi koje ni dragi Bog ne bi razumio Sudeći po histeričnom kreštanju stekao sam dojam da je to stvorenje od nečeg ušlagirano. Kad mi se stvarno popela na vrh one stvari doviknuo sam joj: - Ej, mala, na čemu si ti danas? Kak bi rekel pokojni Francek: - Eh ta današnja mladeš, samo radi meteš. U kolodvoru je bila i ekipa ZOP-a na saniranju kolosjeka. Dečkima sam se predstavio i rekao što radim ovdje, te sam ih pitao na koju adresu da im dostavim slike za uspomenu. Čini se da sam ih zbunio, a možda i isprepadao, jer su zamolili da ih više ne slikam. Pa dobro, vaša želja - moja zapovjed... Ovi šarafi se ne bune znog slikanja: Iskliznica na kolosjeku kojim ću uskoro krenuti: (Nastavlja se)
-
Kolodvor sam počeo snimati s civilne strane: Zdenac na ketača: Tipična željeznička ograda iz starih vremena: To samo piše da je robna blagajna, unutra je tek nekakva krama: Na fasadi kolodvora je ormarić lokalnog planinarskog društva: Još malo i doći će novi putnički vlak: U očekivanju vlaka napravio sam nekoliko snimaka na kolodvoru Konjšćina. Zgrada: Koloplet skretnica: Zen'ca bluz: Ovo ćemo kasnije još istražiti: Ručna skretnica: (Nastavlja se)
-
Već sam rekao da je Konjšćina veliki kolodvor. Ovo je odvojak za 4 najdulja kolosjeka: Majstor je malo opalio po plinu prije ulaska u kolodvor Konjšćina: Kolosjeci koje sam maloprije spomenuo: Napokon sam stigao na današnje krajnje odredište. Moj 3004 nastavlja dalje za Budinšćinu i Varaždin: Odmah nakon izlaska iz vlaka uputio sam se u Prometni ured, kako bih službenom osoblju predočio papir na kojem piše da nisam nikakav špijun, već ludi penzić koji nema pametnijeg posla nego li švrljati oko pruge. Ovo je ljubazna i susretljiva prometnica, nisam pitao za ime: A ovo je njezin kolega, nisam pitao kojim se poslom on bavi: Suvremena tehnologija na staroj krami: (Nastavlja se)
-
Ovo se nekada zvalo Bračak i izgledalo je, bokmigreheprosti, puno bolje nego danas: Stajalište Špičkovina preskačem, pa nas evo u Bedekovčini: U Poznanovcu sam slikao samo službujućeg prometnika: Zlatar-Bistrica: Stajalište Donji Lipovec: Opći povodanj vlada ovim prostorima: Evo nas konačno pred ciljem današnjeg putovanja: (Nastavlja se)
-
Ulazimo u kolodvor Zabok: Cisterni k'o u priči: ''Vlak iz istog vlaka u skretanju'': Baš su se zgodno posložili: Kolodvor Zabok: Putnika ima puno, unatoč torturi ''brzinom'' i ''udobnošću'' vlakova na zagorskim prugama: S druge strane vlaka ide majstor klingl-klangl: U Zaboku smo čekali na križanje s vlakom Budinšćina - Zagreb (otkud se odjednom sjatilo toliko Macosa?): Dok smo čekali na polazak slikao sam ove dvije ljepotice: Napokon smo krenuli. Zabočki kolodvor bio je doslovce zatrpan vagonima cisternama: (Nastavlja se)
-
Stajalište Kupljenovo sam preskočio, a ovo je kolodvor Luka: Vozilo infrastrukture: Cestovni most kod stajališta Žeinci. Ovo sam snimio radi prikaza vodostaja Krapine. Usput, između Luke i Žeinaca prvi put sam čuo ''rondanje'' po pruzi i osjetio ljuljanje vagona poput bracere kod stanja mora 3... Kolodvor koji bi se na njemačkom zvao Franzeksdorf, a na grčkom Zeusopolis. Most preko potoka (Velika Horvatska?)... ...koji je također opako nabujao od topljenja snijega: Jest da je cijela pruga Zaprešić - Varaždin u komi, ali je dionica od Velikog Trgovišća do Zaboka čisti teror. Na 6 km ravnih kao strijela vozi se mjestimično jedva 20 km/h. Qousqe tandem abutere patientia nostra, Kalmeta? Ak se vi Zagorci ne dignete na bunu, se vas treba poslati na godišnji h Bibinje. Jel neko od vas domačih zna kakav je to berek? Konačno pristojna brzina : (Nastavlja se)
-
Zaprešić: Ovaj stari Baat prikazali smo već sto puta. Uvijek me fascinira lakoća kojom su ga uspjeli usvinjiti: Signal poručuje: andiamo: ''Vlak iz istog vlaka u zavoju'': Kolodvor Novi Dvori: Nekada kolodvor Pušća-Bistra, danas stajalište Pojatno: Requiescat in pace: (Nastavlja se)
-
Ne znam kako je s vama, ali meni snijeg prija ako padne na Badnjak i počne se topiti na dan Nove godine. Inače ga mogu gledati samo na slikama. Davno su prošla vremena kada sam uživao u sanjkanju, a skijati žalibože i stjecajem okolnosti nikada nisam ni pokušao. Stoga mi se ovo zimsko vrijeme popelo na vrh glave. Jedva sam dočekao da snijeg okopni. Što bi rekao Zvonko Lepetić u jednom davnom filmu: i Bogu bi dopizdija. Ovih dana zima je konačno otegnula papke. Željan pokreta i akcije odlučio sam jutros nekamo otići na ''špancirung''. Kamo? Pa i nisam dugo razmišljao. S obzirom da sam se netom oporavio od upravo konjske prehlade, kao odredište sam odabrao Konjšćinu. Usput, provjerom u pretražniku uvjerio sam se da iz Konjšćine do sada nije bilo putopisa, iako postoje snimke kolodvora i okoliša. Kroz Konjšćinu sam puno puta prošao vlakom, a nešto manje i automobilom. Najmanje dva puta bio sam (po poslu) i u tamošnjem poštanskom uredu. Ali na samom kolodvoru nikada nisam bio, iako me uvijek intrigirao svojom veličinom. Jer Konjšćina je po svojem kapacitetu i broju kolosjeka još uvijek najveći kolodvor na pruzi Zaprešić - Varaždin, veći i od Zaboka. Prije opisa putovanja ne škodi malo brifinga o krajnjem odredištu. Konjšćina je naselje od 987 stanovnika (popis iz 2001.) i sjedište je istoimene općine površine 45 km2 sa 4.074 stanovnika raspoređenih u 16 naselja. Kroz Konjšćinu teče rijeka Krapina i potok Selnica, a na ravnici ispod naselja nalazi se Konjšćanski Stari grad. Naselje Konjščina prvi put se spominje 1334. godine kao župa. Ime je dobila po dvorcu plemićke obitelji Konjski. Njihov kaštel bio je važan strateški objekt u nizinskom zagorskom prostoru. Pretpostavlja se da je kaštel izgrađen prije 1500. godine, a na njegovom se mjestu ranije nalazila drvena kurija. Kod Konjšćine se 1544. godine zbila bitka s Turcima, gdje se Ulam paša sukobio s kršćanskom vojskom pod zapovjedništvom Zrinskog i Wildensteina. Zbog turske premoći Zrinski i Wildenstein morali su se skloniti u utvrdu Konjskih. Konjšćina je svojedobno bila poznata po svojim ugljenokopima, što je davalo veliku važnost i željezničkom kolodvoru. Rudnika odavno nema, a od nekada bogate mreže industrijskih pruga ostali su (uz neke iznimke) samo tragovi. S današnjeg putovanja prenosim veliki broj fotografija koje neće konkurirati za izložbe i kalendare, ali će vam zasigurno dočarati djelić atmosfere dana koji sam proveo ugodno i korisno. Moje domicilno stajalište. Mađar me podsjeća na dugogodišnja svakodnevna putovanja na posao i s posla. Ako me pitate je li mi nedostaju, odgovor je: ne. Sve u svoje vrijeme. Tebe čekam: 3004 ulazi u stajalište: Smjestio sam se u zadnji od četiri vagona, obnovljeni Bl, gdje mi se putem nije uvalio ama baš nitko: Između Podsuseda i Zaprešića: Snijeg se ovih dana ubrzano topi, pa Sava i Krapina imaju visok vodostaj: Nabujala Krapina: Ovo s desne strane pruge, gdje se vide tragovi snijega, je ostatak nekadašnjeg slijepog kolosjeka koji je završavao gotovo kod sâmog mosta, a na njemu je sve do kraja šezdesetih ili početka sedamdesetih godina stajao oklopni vlak iz II. SR. Taj vlak je priča za sebe, nažalost nikada ispričana na ovom Forumu, a volio bih da netko odnekud iskopa kakvu staru fotku... (Nastavlja se)
-
Baš ti zavidim na ovom putovanju. A nije čudo da je Grčka bankrotirala - Olimpijske igre, Pinifarina...
-
Bogami, lijep službeni put. I ja bi, i ja bi (da nisam u penziji). A one delicije su dobar trening za Apatin - Sombor - Beograd i tko zna još gdje.
-
Zgodna mikro priča, a bogami ni jelovnik nije za baciti.
-
Kad se Riječanin uputi u željeznički raj, naprosto mora biti lijepo.
-
Dobri stari Lovac, pun duha kao i uvijek u svom mikrokozmosu. Skoro sam napisao da je (i) ovo čista poezija, ali sam se sjetio da naš prijatelj ne voli kada ga se naziva poetom. Daj skini taj gips, trebali bi uskoro u neku akciju.
-
Svemu dođe kraj, pa i ovom vrlo zanimljivo-polusmrzavajućem Pfaffopisu. Baš je bio gušt pratiti, naročito iz tople sobe. Neke stvari su mi upale u oko i primozak: - Na karti piše ''via Oštarije''. Je li to opet nekakva tarifna podvala HŽ-a, jer Šved ne ide kroz Oštarije? - Na onom perončiću stajališta Lički Podhum, prije otprilike godinu dana, Portos i ja smrzavali smo se k'o p.čke čekajući da naiđe teretni iz Ogulina. Vrijedilo je čekati, no ta je priča već prikazana u podforumu Fotografije. P.S. Hvala na POštarijama!
-
Jel' to tebi previše il' premalo? Možda bi bilo dobro provjeriti egzaktno, tj. uspentrati se gore smjerom putokaza (može i putem smjerokaza). S tim da sam ja gore već bio, sad 'ajte vi.
-
Bok i tebi. Hvala kaj si me se setil. A putopis ti je baš simpa.
-
U toj zgradi su nekada bili i NSB (NSK) i Povjesni arhiv Hrvatske (danas HDA), kao svojevrsni sustanari. Tu sam (u NSB-u) krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih učio za ispite na faksu. A profesor povjesti odveo nas je kao gimnazijalce u Povjesni arhiv Hrvatske, gdje smo između ostalog vidjeli i Zlatnu bulu Bele IV. Danas je ovdje Hrvatski državni arhiv.
-
Makedonci su to riješili na drugi način - tamo su neki kolodvori i stajališta imenovani po povjesnim osobama (Jane Sandanski, Rajko Žinzifov, Tošo Arsov, Dame Gruev, Nikola Karev...). Nitko se ne svađa i svi zadovoljni.
-
Čestitam na vrlo lijepom i simpatičnom putopisu. Baš sam ga s guštom pregledao. Vidim da su neke forumaške kolege uglavnom udovoljile tvojoj znatiželji, a ja ću se osvrnuti na ovo: Koliko znam, kolodvor se nalazi točno između dva sela, Nove Kapele i Batrine, pa ima neke logike da nosi dvojni naziv. Takvih primjera našlo bi se još (Blacko-Jakšić, Markušica-Antin i sl.). Nema logike u nazivu kolodvora Strizivojna-Vrpolje, jer se nalazi u selu Strizivojna dok je Vrpolje udaljeno 4 km. A dugo vremena zvao se samo Vrpolje, što je mještanima Strizivojne desetljećima dizalo tlak. Nije bilo nikakve logike u bivšem nazivu kolodvora Pušća-Bistra, jer su oba naselja udaljena od pruge po desetak km, a kolodvor se nalazi u selu Pojatno. Danas se tako i zove - Pojatno. Na kraju podsjećam da se kolodvor Vrhovine sve do zadnjeg rata zvao Vrhovine - Plitvička jezera. Plitvice su istinabog udaljene dvadesetak km, ali su nekada (dok nije bilo dobre cestovne mreže i toliko automobila) turisti putovali do Vrhovina vlakom i dalje autobusom.
-
Pfaff, baš ti zavidim. Dimi i lijepo pjeva = prava parnjača.
-
Manje-više ima jedna pruga koja ide manje-više ravno (zapad - istok i obratno), s malim digresijama oko Baščaršije i kolodvora. Portos, hvala ti što si me podsjetio na moje mlade dane i bavljenja u Sarajevu 1965., 1968. i 1971. U ono vrijeme tramvaji su bili isključivo Vašingtonci, a još je postojao i uskotračni kolodvor Sarajevo.
-
Nije stvar u gaćama , već u vremenskim uvjetima i atraktivnosti okoliša. Nisi valjda tako brzo zaboravio onu magluštinu od prije mjesec dana? P.S. Vi Primorci stvarno ste brzi na okidaču, mislim u reagiranju na postove.
-
Kad se dogovorimo. Ali ne prije proljeća, sada je brrrrr...