kico101

Zaboravil sam napomenuti da je karta iz arhive T-HT-a ( da ne dobijem pravu kaznu za upotrebu vlasnistva ).

Odradjujem kaznu:

Nisan ja od cera. Odlicno ste to smislili.

Ma stavil bin ja kartu, ali je cera bila vela pozerada ( krstitke ), pa je dobro da san i ovo napisal. Ali probat cu storit kartu. Ma je tesko nac takav format da sve ca ste pasali stane va jednom komade.

Saki put kad procitam jednu vasu reportazu me ulovi depresija, as nisam mogal s vami. Ma poc cu i ja, nadam se cim prije. Inace, vec je dosadno ponavljati da je svaka ekspedicija kade prste imaju Kiki, Thommy, Boki, Pfaff i drugi koje nisam spomenul, prava poslastica, jer osim pregrst podataka ima i duhovitu komponentu pa je se milina citat. Ima tu sega-breki, kondoti, oblaki, domaci judi, stare kamene zgrade i dr. Vidim da je video od Parenzane pomogao u odabiru trase i kadrova. A najzesce su mi tribine na postaji Cabrunici Selo. Sve u svemu za ovu Zeljeznicko-Autobusno-Meteorolosku-Ekspediciju- od mene cista petica.

Evo i mene da vas malo pohvalim. Sram me je , ali 5 dana nisam pogledao forum. Jaki ste, nema sto. Inace, Pula je puna ovih kolosijeka koji ne vode nikamo ( barem sto sam ja imao prilike vidjeti ). BTW, cenifa je vrlo uredna.

Svi mi koji smo u zadnje vrijeme imali cast proci dionicom te pruge zakasnili smo jedno 40 i kusur godina. Da, ovo je bila karika koja nedostaje u pocetnoj prici. Zahvaljujem ekipi.

Gledajuci one dvije fotke kolege Glazara iz Drivenika, uhvati me griznja savjesti-obecali smo vam putopis u Drivenik, a mi "zaribali" na Medvedjaku. Ma doci cemo tamo autom, pa makar preko pola metra snijega. Zar ne kiki273?

Drugi rezultat na Googleu reklamira TDR.

Putujemo dalje prema Rovinju. Od Rovinjskog sela pruga vise ne prati cestu vec se udaljava i vijuga kroz sumu, obilazi kamenolom i spusta se prema moru.S obzirom da smo pretpostavili da na toj dionici nema osobito znacajnih tocaka ( a i vrijeme nas je pomalo gazilo ) zaputili smo se u Rovinj. Na ulazu u Rovinj po Kikijevom naputku pronasli smo ovaj prekrasni stari most: Naravno, godine propadanja, ucinile su svoje, ali vidi se ruka majstora: zakovice su bitan element spajanja celicne konstrukcije u vrijeme gradnje ovog mosta ( i definitivno su trajne ): Kameni temelji odaju monumentalnost i ozbilnjost u pristupu gradnji: Naravno, kakvi bi mi bili istrazitelji da se nismo uprtili gore. Pogled prema Rovinju: Preci most se nismo usudili. Od mosta prema Kanfanaru situacija je ovakva: Ovdje je pruga na nasipu, a vide se i ostaci 2 kamena stupica: Lijevo se nazire neki gospodarski objekt, koji, blage veze... Detalj temeljenja sine: Ali koje -1876: Osjetili smo dah proslosti, mi, djeca dvadesetog stoljeca. Dalje, pruge malo ima, malo nema: Navigator je uvijek ispred objektiva, tako i treba: Kico, ocemo to, spor si : Pratimo trasu dalje u smjeru kanfanara-ovo je jos dobro ocuvan i nezarasten dio: Pragova ima, sine su ishlapile: S obzirom da nam se i nije bas dalo pjesaciti natrag u Kanfanar ( a i nije nam se dalo spustati s nasipa ) ovdje smo zaljucili ovaj dio pruge: Naravno, oni mladji ne prezaju od spustanja s nasipa na najstrmijem dijelu: Na ulazu u ravninu zeljeznickog kolodvora Rovinj nailazimo na ovu kucicu i ostatke pruge: Gle, zivotinje: Mica, maca je hrabra, dok je mladez brzo utekla dok sam namjestao fotic. Pogled sa te lokacije u smjeru Kanfanara: Jos malo kucice: Trasa pruge isla je sredinom ovog kadra prema staroj jezgri Rovinja: Ulazak u kolodvor: Prva zgrada kolodvora s desne strane: Moram priznati da je ove ostatke pruge kolega Pfaff snimio sa znatno boljim osjecajem za kute svjetla i sjene, ali evo ipak i mog pogleda: Ovo je trebal bit kondot, ali je ipak nec drugo: Detalji kolodvorske zgrade: Pogled u pravcu ulaska na kolodvor: Kolodvorska zgrada u svojoj sveobuhvatnosti: Detalj nosaca nadstresnice kolodvora i stari Rovinj: Kolodvorska zgrada, pogled s ceste: I za kraj dvije impresije Rovinja: i otocic Figarolica: Zahvaljujem kolegama Pfaffu i Kikiju273 na izvrsnom drustvu i odlicno provedenom prijepodnevu, kao i na informacijama potrebnim za slaganje ove reportaze.

Ispricavam se zbog poduze pauze ( obaveze ). Idemo dalje. Dakle, kao sto sam vec najavio, slijedeca tocka ekspedicije-Rovinjsko selo. U svakom slucaju putniku namjerniku treba reci dvije stvari, a to je da s glavne ceste Kanfanar-Rovinj postoji prekonekolikovise ulaza u mjesto i isto toliko tabela maksi velicine. Jos na samim raskrizjima ti ulazi izgledaju siroko i znacajno, ali vec nakon nekoliko metara ( iza prvog zavoja ) te cestice se suzuju na 2,5 m i uglavnom zavrsavaju na dvorisnim ulazima-portama. Ako vidite dobru asfaltiranu cestu u rovinjskom selu, nemojte pomisliti da je to neki vazan put, jer 100% sigurno vodi u neciji vrt. Ceste koje vode nekamo, obicno su bijele ceste izrovanje bujicama i sa dosta blata. Pretjeravam? Provjerite. Jedna od takvih bijelih cestica, koju smo nasumice odabrali, dovela nas je do iznenadnog otkrica: Tesko je zamisliti kako je ovo izgledalo pred 40 i nesto godina: Cestovni prijelaz je na prijevoju, sto se moze vidjeti iz ovog kuta: Jos malo i sine se uopce nece vidjeti, jer ce ih pokriti nanosi: Pogled prema Kanfanaru ( grota je ubaceni element ): Pogled prema Rovinju: Iza ovog busha naisli smo na pruznog djelatnika : Ovo je njegov ured: Ovdje ne bi pomogao ni kemijski iz Klostra : Treba imati dobro oko da nanisanite prugu u ovoj dzungli: Zeljeznicka postaja Rovinjsko Selo i automobili putnika namjernika. Ali gdje je kolosijek? Nastavak slijedi...

Nakon zive pruge u Kanfanaru, krecemo u "ozivljavanje" trase Kanfanar-Rovinj. pocetak nije obecavajuci-kolosijek doduse postoji, ali priroda je jaca: Lokacija "kod crvenih bobica"-pogled prema kolodvoru Kanfanar: Pruga Kanfanar-Rovinj je davno "popusila", danas pusimo uz malu pomoc TDR-a ( pogled prema pogonu u Kanfanaru ): Priroda:kolosijek 2:0: nazire se mostic: sad je vec jasno: Uz jos jedan pogled na trasu, napustamo Kanfanar: Krecemo dalje cestom prema Rovinju, a navigator Kiki273 pregledom prirucne karte signalizira da sa lijeve strane ceste ima nesto zanimljivo. Polukruzno se okrecemo i odlazimo u Okrete. Kikijev njuh nikad ne vara-cestovni prijelaz: Reporter na zadatku. Tko bi to mogao biti? pogled prema Rovinju: Sina izgubljena u vremenu: Okrecemo se u Okretima i vozimo put brajkovica. Ali usput trazimo bivsi prijelaz pruge preko ceste Kanfanar-Rovinj. Mjesto na kojem je bio prijelaz je rekonstruirano i nasipano, pa je potraga uzaludna. Ipak Kiki273 i Pfaff pronalaze kucicu broj 5 sto je vec ranije fotodokumentirano. Slijedece skretanje-selo Pilkovici u kojemu nakon duze potrage nailazimo na ovo: Pruga sirokog kolosijeka kojeg se ne bi posramila ni Rusija: Naravno, omiljena zabava u Hrvatskoj je baustela i slicna kopanja uzduz i poprijeko, pa su bageri malo pomeli tracnicu. U pravcu Rovinja: nakon napornog skljocanja, junacka ekipa vraca se prema ladi njivi: kojom krecemo dalje prema cestovno prijelazu u Brajkovicima ( to je onaj gdje Kiki zamjenjuje andrijin kriz ): Ovo je jedan od najocuvanijih objekata na trasi-pogled prema Brajkovicima: Kako izgleda na mostu, vec je lijepo slikovno opisao kolega Pfaff, pa cu ja samo ukratko: U pravcu kanfanara: Cesta u pravcu Brajkovica ( benzinska pumpa ): napustamo Brajkovice i gremo u Rovinjsko selo u kojem smo upoznali sve prilaze kucama i sve bijele cestice u krugu kilometra, ali o tome u slijedecem nastavku.

Zahvaljujem kolegi Narcisu na pojasnjenju.

S obzirom da je kolega Pfaff sve ovo ca smo danas prosli tako izvrsno analiticki prikazao, tesko je dodati kadar koji on nije snimio. Bravo, Pfaff. Uglavnom, prosli smo citavu trasu od Kanfanara do Rovinja i ( na moju zalost ) ustanovili da od pruge ( ukinute, prema mjestanima, davne 1964. ) nije preostalo mnogo. Nema ostataka signalizacije, stupica, padokaza i dr. Sama trasa je toliko zarasla i neprohodna da smo se poprilicno navozali da bi je uopce pronasli, a i to kada smo vec nagazili na prugu. No, da ne duljim, prva postaja-kolodvor Kanfanar i jutarnja kavica ( 8,00 ). Imamo informaciju da je krizanje sveda u 8,33, pa smo u pripremi da izletimo iz kolodvorskog kafica. Sam kolodvor ima 5 kolosijeka i danas je bio poprilicno pust. Pogled prema Pazinu: Prema Puli: Objekat drustvene namjene ( F=ma ): Kolega Pfaff ga je detaljno obradio, pa ja necu u detalje. Samo zenski segmenat-Meine damen: Nadmorska visina kolodvora-270 m, sto je otprilike visina kolodvora Skrljevo ( 262 mnm ), spust prema rovinju 270 m na cca 20 km pruge: Nije nam jedino bilo jasno ca dela Rometnik lakova: Kolodvorska zgrada: Izlaz prema jugu: Ovdje pocinje industrijski kolosijek prema TDR-u ( zahvaljujem kolegi Kikiju273 na dopuni ): Zencki celk: Padokaz na juznom izlazu sa kolodvora: Jos jedna impresija iz Kanfanara: Obnovljene rampe na prijelazu ceste prema TDR-u: Detalj: Suvremeni digitalni semafor pokazuje da je prolaz zabranjen: Izlazna skretnica: Padokaz na izlazu u smjeru Pule ( desno je zapusteni odvojak za Rovinj ): Mozda netko zna ca znaci ova oznaka, jer ja nemam blage veze: Upravo u trenutku dok sam fotkao zadnju sliku, zvrrrnd-nesto nam se priblizava, a to pokazuje i nas digitalni semafor: Svedska posla-8,33-nije bilo krizanja, vec samo ovaj sved prema Puli: Kao i obicno bivamo pozdravljeni sirenom ( sve su to nasi ljudi ): napustamo kolodvor Kanfanar uz sjenovni potpis autora: Nemojte misliti da nema jos. Nastavak, nakon reklama.

Zelj. postaja Drivenik: 816 mnm. Jos kada bi je i pronasli.

Prijavljujem se za voznju. Naravno, ova reportaza nije gotova, nego samo privremeno zaustavljena. Uvjeren sam da kolega Kiki273 ceka slijedecu epizodu napet ka puska.

Izvrsne fotke i cijela reportaza. Puca me da prodjem pjesice dionicu Skrljevo-Bakar, ali ipak, bolje je ovako u Sivku .

Nema nista lijepse od postaje Drivenik sa jedno 60 cm snijega. Sitan problem je samo kako doci tamo i ostati dovoljno da se ucini potreban broj fotografija ( a da vlak ne pobjegne ).

Moli se cijenjeno pucanstvo da zavrsimo s ovom raspravom o 00, jer si ubijamo topic ( priznajem, ki mi je kriv ca sam fotkal te objekte ).

To ostavljamo za drugi put-konacni obracun. Sada smo bili skoncentrirani na to da ne zalutamo i da se ne obrusimo s autom u kakvu provaliju, jer smo zaobilazili rupe na cesti.

Kamera -ide-tri, cetiri-srdacno vasi. Trazimo Drivenik-treca klapa. Ovaj puta smo ozbiljno naumili naci zeljeznicku postaju Drivenik, a da to ne bude vlakom. Karte nude razlicite opcije, ali niti jedna ne obecava lagan put. Mi smo odabrali opciju preko Lica i Podkobiljaka. Da bi dosli tamo iz Zlobina, moramo prijeci prijevoj na cca 900 m i zatim se spustiti u Fuzine, a u Fuzinama valja popiti i kafé. Naravno, na nesudjenom mjestu Zagrebacko-Rijeckog meetinga koji ce ocito malo sac'kati. Necemo reklamirati, ali radi se o bivsem odmaralistu bivseg Vulkana. Ono sto taj objekt za zeljeznicke fanove cini posebnim je blizina zeljeznicke postaje na svega 50-ak metara. Nakon capuccina i machiata, palimo pilu i spustamo se 50 m do postaje, gdje, je li , parkiramo. Prvi objekt na koji nailazi putnik namjernik izgleda otprilike ovako: Shvacate da nam se presilo, pa smo morali malo jace stisnuti kvaku. nakon sto smo upoznali objekat koji po svim karakteristikama lici na cenifu, bacili smo oko na sam kolodvor. Mora se priznati, spartanski uredjen, ali cist. Nekog prometa bas i nema. Pogled prema Licu: Eas z natovareni trupcima cekaju lansiranje u kompoziciju: No, dobro. Nije nam cilj bio kolodvor Fuzine, vec... ma dobro vec sam to negdje spomenuo. Pravac Lic-Podkobiljak, a dalje kako znamo i umijemo. Na juznom kraju Lica nalazi se raskrsce nekoliko cestica od kojih niti jedna ne izgleda magistralno. Zapravo, jedna vodi prema jugoistoku i tu smo odmah odbacili. Druga, takodjer asfaltirana daje vise nade, pa smo se uputili njome i dosli do rampe-privatan posjed. Tesko da je to prava cesta. Slijedeca bijela cesta vodi nas kroz gustu sumu izmedju oborenih debala i uskoro postaje tesko prohodna pa se vracamo na pocetak. tada na jedva primjetnoj drvenoj tabeli uocavamo biciklisticku stazu za Drivenik. Konacno smo na tragu. Da to je sasvim ugodna bijela cesta koja uskoro ( vec nakon 8 metara ) postaje sasvim neugodna bujicama izderana sumska cesta prohodna za Lade Nive i Tatre. Ali mi ne odustajemo i vozimo se 2-3 km kada nailazimo na asfaltirani dio, ali na kojemu su tolike rupe da bi moj Clius u njih citav mogao stati.Ostavljamo auto i idemo do ostrog zavoja i vidikovca s kojeg nazalost vidimo samo dalekovod i duboku udolinu, ali pruge niotkuda. Konacno nakon sat vremena podosta razocarani odustajemo i vracamo se u Lic. Tek kada smo se vratili doma skuzili smo da smo bili jako blizu. Slijedeci put idemo do kraja. Nakon sto sam ispisao "Rat i mir" nastavljamo dalje. trazimo postaju Lic. To i ne bi bilo tako tesko naci da nije nesebicne pomoci dobronamjernih i prijaznih mjestana. Problem je samo u tome sto nisu bas sigurni gdje je postaja. Penjemo se prema pruzi i pitamo starijeg gospodina koji pita sina kako mozemo doci do postaje, na sto dobivamo odgovor da mozemo samo pjesice i da ima jedno 2-3 kilometra sto nas bas i nije odusevilo. 200 metara dalje pitamo mladjeg mjestana koliko je do postaje Lic, a ovaj nam odgovara-tu odmah blizu. Naravno postaja je bila svega 300-njak metara od pozicije gdje smo dobili odgovor 2-3 km. Evo ga konacno: I popratni objekat s 4 zvjezdice: Uspon prema tunelu podkobiljak i Driveniku: U pravcu Fuzina: Upravo kad smo htjeli krenuti, zvono telefona u postaji nagovjestilo je da bi uskoro mogao i neki vlak. Kontaktirali smo NASA centar ( Ikar ) i dobili informaciju da je putnicki krenuo u 11,15 iz Moravica. Ali kada je u Licu Na nasem satu je 11,55. Pa, naravno, pitat cemo starijeg gospodina "kada ide vlak". Odgovor- gre na polne, imate jos dvajset minuta. Ne znamo koja je Lic vremenska zona, ali nam se bas i ni dalo cekat pa smo se zaputili u Lucice pored Delnica. Cilj-napusteni kolosijek prema industrijskom pogonu. Pogon smo pronasli, doduse napusten i devastiran, ali pruge nigdje, sve dok nismo gotovo glavom udarili stup nosac vodova. Dvostruki kolosijek unutar bivseg pogona zarastao je vise nego kolodvor Ivani ( iako su sine i vodovi jos na mjestu ): Prosto se stapa s okolinom: Pogled prema kraju kolosijeka: Jos malo stupova ( i sume ): Ulazna vrata pogona-pogled prema spoju na prugu Ri-Zg: Mozete li vjerovati da pruga gotovo neostecena ide dalje? Pogled prema jugu: Svojedobno je kolega Pfaff primijetio da volimo prirodu, pa je evo jos malo: Da tu doista postoji pruga moze se uociti na dijelu gdje se sijece sa sumskim putem: Jos jedan pogled iz daljine: Na kraju vam predstavljamo jos jedno sinsko vozilo s poprilicnim rasponom: Jedna umjetnicka: Na obostranu zalost vremena vise nismo imali ( naravno ja sam bio krivac ), pa cemo zavrsetak reportaze ostaviti za neko vrijeme uvjereni da cemo ostvariti zacrtano. Do tada pozdrav od vasih reportera Kikija273 i Kicoa101.

Ma kakva isprika, prijatelju. Pa, ja, osobno o zeljeznici znam puuno manje od kolege Glazara i ovo o okretaljki sam saznao na forumu i s takvom informacijom krenuo na teren. Volja za novim putovanjima i istrazivanjima postoji. jos samo da je slobodnog vremena. Lic, Fuzine, Lucice, nazalost tek navecer.

Drago mi je vidjeti da se nas Tommy vratio. Dobrodosao.

Nakon Melnica slijedi postaja Plase: Ono sto upada u oci je da su nosaci vodova i izolatori na postajama Meja, Melnice novi, a na postaji Plase jos uvijek stari: Mir, tisina, nikakvih movinga, tu je jedino jedan vagoncic: i radni stroj: Naravno, kada nema nista zanimljivije, i to je dobra lovina: Berger kranovi Dasovic Brinje: Teretni dio: A sto bi bilo kada ne bi malo zavirili i unutra ( sorry zbog kvalitete ): Tisina, mir, sumi lisce, grmi, hm-pa vedro je: pa naravno, kotrlja se nagibni. Pa nismo bas bez veze dosli u Plase u ovo vrijeme. Pozdrav strojovodji ( nas covjek ): Via Fiume, bye, bye: nakon obavljenog zadatka, napustamo Plase i put Zlobina: Sef stanice se negdje zagubio, tako da smo zatekli praznu i zakljucanu postaju. Pogled u smjeru Plasa: Da smo krenuli prugom u ovom smjeru, dosli bi na cilj naseg putovanja-Drivenik: I ovdje su postavljeni novi nosaci i izolatori: Putnika namjernika na postaji docekati ce ovo: Toplo preporucujem izlet na Satnicko. Sto je postaja bez cenife: Ovo je bio odjel za ( pogodite sami ): ( pozdrav nasem starom forumasu- vrati nam se ). Zadnji dio od danasnjeg dana-sutra.

Nakon sto je kolega Kiki273 tako jezgrovito u uvodnoj rijeci opisao cilj danasnje ekspedicije i probleme na koje smo naisli, ide i slikovni zapis. Iako je cilj bio doci cestovnim vozilom do zelj. postaje Drivenik, malo fotkati postaju i zapadni ulaz u tunel, danas nam to nije uspjelo, prije svega zbog nedostatka vremena, ali slijedeci put cemo biti spremni. S obzirom da nas put prema Driveniku vodi uz nekoliko zanimljivih tocaka na pruzi Ri-Zg, odlucili smo i to dokumentirati. Prva postaja na kojoj smo se zaustavili je zelj. postaja Meja, usred nicega na strmim padinama prve planinske barijere prema Gorskom Kotaru. Do same postaje vodi asfaltirana, ali vrlo uska i zavojita cestica kojom dolazimo do same postaje. Cijeli kolodvor nalazi se u dugackom zavoju s poprilicnim padom: Pitam se da li je zaista pad 25 promila na 70 m-cini se ipak previse. Ili mozda ne. Ono sto je odmah privuklo nasu pozornost je kolosijek koji se na zapadnom dijelu kolodvora odvaja prema sjeverozapadu i ulazi u desni nepregledni zavoj izmedju visokih burozida: Pozicija u odnosu na kolodvor: Da ne bi bilo "zabune" tu je i prepreka: Sina je na jednom mjestu jace ostecena: Konacno dolazimo do postrojenja za napajanje 3kV mreze: Pogled iz blizine: Ono sto je zanimljivo je da naponski vod ima samo jednu zicu, a ne dvije kao na glavnom vodu. Unutar zice smjesteno je nekakvo radno vozilo, ocito duze izvan upotrebe: Lijevo od postrojenja zapocinje planinarski put, ali pocetak koji je zarastao u bodljikavo grmlje ne obecava bas previse: Odmah po izlasku iz postaje u pravcu rijeke nalazi se dugacki i ocito dobro odrzavani burozid sto znaci da je lokacija vrlo opasna ( buru smo i danas osjetili, a temperatura nije bila visa od 6-7 stupnjeva ). Iza ovog burozida nazire se ulaz u tunel Svib: Za kraj posjeta kolodvoru Meja, jos podsjecanje na nekadasnju okretaljku: Napustamo kolodvor i spustamo se u naselje Meja, te zatim preko Hreljina strmo uspinjemo do malene postaje Melnice: Pogled prema Rijeci odaje poprilican pad pruge: Lijevo mozete vidjeti i manevarku. Padokaz: Lijevo je cesta za Plase, a desno se pruga dalje obrusava prema Meji: Pogled prema istoku: Evo zbog cega strojovodje ( osim sto bas i nije ugodan pad i kocenje koje je nuzno ) na ovoj dionici mogu uzivati u voznji: Nastavak slijedi...