Zeljezni

Još malo hidraulične dizalice (glavno da dizaličar ima nadstrešnicu i to prozirnu) ... Dizalica hidraulična, ali manja, od betonare ... Mikser, tko zna što ga pogoni (tamo je neko upozorenje za struju) ... U beton ide i voda ... ... a nje ne smije prifaliti ... Temeljita obnova kolodvora Fužine, neka ... Po nakitu bi se reklo Nova godina ... Kako to vidi umjetnik ... Nije bilo vremena otići do Arnike na pivo (s limunom), pa (pre)ostade napiti se vod ena račun Hrvatskih željeznica ... Kosa mokra od kacige ... Česma cijela, voda hladna, pitka, ukusna ...

Sebe u stranom svijetu baš ne srećeš svaki dan, pa se zato treba temeljito uslikati,inače ti neće vjerovati ... Pogotovo kad špiglo izdužuje ... Veliko finale prve dionice, 0,3 km uzbrdice, ni vrit, ni mimo, uspio izgurati pedalama, uspjeh za mene ... 730 m sve govori, koja bi to bila jurnjava da je sad negdje nizbrdo sve do mora ... Strojček infrastrukture ... Betonara ... ... i dio pripadajuće prigodne opreme na njoj ... Malo hidraulične dizalice ... Pa nešto što bi i cirkusu dobro došlo ... I malo ozbiljnog stroja prave marke ...

I još ... I dosta više ... Poznati mostić sa strane ... ... i odozdo ... ... i od naprijed (nije piramida) ... ... 'al je Gotovina, vele heroj a ne zločinac ... Poslije Gotovine, a kamo nego desno (ravno). No, vozni red HŽa traži lijevo (ili lupat satvremena uzbrdo od Fužina do pred Zlobin, naravno gurajući, ne vozeći) ... Neke stvari ostaju za drugi put, a sad se slijedi lokomotiva (0,3 km) ... Ulica, pa Kolodvorska. Jedina uzbrdica tog popodneva ... Sliku svoju u napuklom špiglu ljubim ...

Uz padobranski bicikl id ei padobranska kaciga, dragi i (obostrano) odani prijatelj mi je po dolasku becikla donio istu i izjavio da nećemo pričati ako je ne počnem nosti kad vozim bicikl. To istina i zakon propisuje i kažnjava, a sad je na meni samo odlučiti 'oću li se kačiti sa zakonom, ili sa zakon(it)om - isto mi dođe, nahebo ovako i onako - koja je izjavila da joj ne prilazim ako imam tu kacigu na glavi, valjda je sram od ljudi ... A kaciga je slučajno ona specijalnih postrojbi, nisam neki militant ni ludi fan militarije, ali ipak fakat paše uz beciklo, a mio mi je i taj dio vojski. Iako - dao sam si riječ - jedan dan (kad malo zahladi) projurit ću (normalno, nizbrdo) na bicikli u ovoj kacigi (i OD/SMB piđami), i tako me neće nitko nepoznat prepoznati, he, he ... Prije starta razmišljam što nisam malo mlađi i blesaviji pa ova dva planinarska znaka docrtati i povezati okvirom bicikle, no sve ostaje samo na razmišljanju, odmalena smoznali poštivati takvo šumsko i putno znakovlje. Ipak, iskoristio sam nogostup da sve provjerim i pričvrstim. I uključim treptajuću signalizaciju na meni lijevom reflektoru ... kao i na onom crvenom pod gu.icom ... Lič, groblje i dio Ličkog polja ... Svidjela mi se pozadina pa rekog da malo beciklo pozira ... I još ... I još ... I još ... I još ... I još ... I još ...

Stanica napuštena, ljudi ni od korova, ni zaposlenika, ni putnika. Što će reć ja sam bio na cijeloj stanici najljepši, a znam tko bi dodao i da sam bio s najv.... u svakom slučaju, tišina, fini zrak, povjetarac, ipak je to već Gorski Kotar, a ne Primorje ... Biciklo opremljen za pokret (nizbrdo, a da kuda). Iako lijevo svjetlo gleda u nebo, ipak nije dopremljen padobranom kako bi se nazivom od njega očekivalo, ali je gazda u svakom slučaju "padobranac" u ovaj miran kraj ... Mada pitoreskni Lič - vele ljudi - povijesno i nema neku finu reputaciju (mještani ubiše svećenika, među ostalim) ... Još malo poziranja, ne propušta se neki toponim koji takolijepo zaleže u gornji desni dio fotografije, dok iz svakog kuta izvire nešto (žica, guma, skalina, natpis). Nitko sretniji od mene ... Zgrada prazna i ruševna. Šteta, dalo bi se za malu lovu obnoviti. A vrt urediti. Makar i za kakvu pristojniju i ozbiljniju udrugu koja liječi radnom terapijom. Ako ne ništa zaposliti ljude da mašu putnicima u vlaku ... Planinarski putokazi i miljokazi. Ali, hebi ga, ja sam na bicikli, ne pješaka ... Lijepo uređeni peron i pripadajuća infrastruktura. Krasno stajalište ... I to poduže, može i ozbiljan vlak pristati ... Peron opremljen signalizacijom za slijepe osobe. Lijepo i pohvalno. Još jedan pogled na stajalište, iako bi ja radije tradicionalno koristio naziv stanica ... Gdje stajalište prestaje, počinje cestica za Lič ... Prijelaz moderan, palete vjerojatno nečija osobna inovacija i inicijativa ...

Kondukter me pregleda i zaključi da ne predstavljam opasnost i odmah složi prijazno i susretljivo lice, i time zapečati moju putničku sudbinu do odredišta. Najavi svoj dolazak kasnije. Vlak gazi prema Zlobinu, a ja - a kako drugačije - vidim, biciklo (o)stavio na zadnje mjesto gdje bi ga trebalo (o)staviti. No, u sva (mislim) tri uobičajna vagona ljudi ni za mali nogomet zaigrati (zajedno sa strojovođama i kondukterom), a ja i tako uskoro ispadam ... Iako, biciklu se skida prednji kotač, guvernal s vilicom postavlja paralelno i time podosta smanjuje prostor koji zauzima. NO, zato sad i nema potrebe, a i glupo bi bilo izlaziti s biciklom u jednoj ruci, a kotačem u drugoj. I ovako je smiješno, nekima ... Ponovo dolazi kondukter ... Naplaćuje mi kartu jer istu nisam mogao kupiti na Plasima, naravno ne zaračunava administrativni dodatak, a glede bicikla zaključi da (valjda) zaslužujem te dvije stanice prevesti ga bez dodatnog plaćanja. No, poveli smo razgovor - sve do Zlobina - koje su legalne opcije, mogućnosti i tarife prijevoza, i, da sad ne duljim (jer na temi pod Razno već to imamo) zaključismo da je stvar vrlo široka i da se može tumačiti ovako i onako, te da u svakom slučaju - a što sam ja potencirao - prijevoz treba platiti. Koliko i kako, ovisi o mnogočemu, o (pre)krcanosti vagona, o broju bicikla, o daljini odredišta, o gabaritim akoje bicikl zauzima, o vrsti vlaka i vagona, te - očito, presudnog čindbenika - osobne procjene konduktera (ostavljene kao ključnom mogućnošću i službenim uputama) u kombinaciji sa utiskom koji putnik-biciklist ostavi na njega. Ja sam očito - suprotno dojmu nekih na ovom forumu - kod njega ostavio dobar dojam i moj se bicikl vozio besplatno. U to ime ja pohvaljujem i pozdravljam srednjogodišnjeg konduktera koji se nažalost nije želio slikati (pa sam slikao samoga sebe), zahvaljujem mu na iscrpnom iščitavanju pravilnika i uputa, te želim da ni s jednim biciklistom i putnikom općenito nema na svojem poslu problema i neugodnosti. A HŽu se u ime bicikla odužujem ovom afirmativnom reportažom ... Evo i Zlobina, bacam oko kroz prozor (veselo spušten do kraja) n astanicu u koju ću se uskoro i vratiti ... Naravno, ni tu nema žive duše, ali ni sat akoji pokazuje krivo vrijeme ... Fotografija već viđena, biciklu se izlazi iz vlaka, a još nismo ni do Drivenik adošli, kamoli do Liča ... Zlobin - Drivenik, kao dijete davno, davno s pasićem šetao ovuda, pas stao, zaledio se, grm se počeo trest, i uskoro iskoči neki lopatar iz njega i uhvati tutanj, a mi (ćuko i ja) sebi nismo mogli doć duže vrijeme. Mislili, medo ... Tražim put od stanice Drivenik prema Zlobinu. I ne vidim ga. Ali uživam u otvorenom prozoru, fućkaj sve klime svijeta ... Stanica Drivenik, prometnik i sat koji drži do točnog vremena ... Biciklo spreman za izlaz. Pozdravljamo konduktera i vlak. Vani smo, rasklopljeni, ko Pale sami na svijetu. Avantura počinje ...

Cilj ovog kratkog put(opis)a je pribavljanje iskustva glede mogućnosti prijevoza sklopivog bicikla vlakom, posebice na kratkoj, lokalnoj, relaciji u uobičajnim putničkim vagonim adrugog razreda. Informiravši se od susretljivih članova foruma o uvjetima, tarifama i uopće mogućnosti da ukrcam bicikl na lokalni putnički vlak, odlučih napraviti vremenski i kilometarski kratku dionicu, čisto informativno. Razlozi z ato su bili prije svega manjak raspoloživog vremena, moja opća "novobiciklistička" kondicija (posebice na usponima), te lokalni vozni red koji je nalagao tek jedan raspoloživi sat do povratne vožnje vlakom. Istina, prije ovog eksperimenta napravio sam koji dan ranije turu od Sopača (ŽS Lokve) pa preko Vrata, Fužina, Zlobina, do Plasa. I zaključio da je sve za moje mogućnosti izvedivo, osim uspona od Fužina do pola puta između Benkovca Fužinskog i Zlobina. Zato se - za prvi, meni pionirski put - odlučih da do Plasa dođem automobilom, ukrcam se na vlak za stanicu Lič, biciklom provozam do stanice Fužine (zeleno), ukrcam se na vlak do stanice Zlobin, i dalje do kraja biciklom, dakle do stanice Plase (žuto) gdje sam ostavio automobil. Polazak iz Plasa za Lič bio je u 16 sati, a povratak iz Fužina za Zlobin oko 17.35, jer je vlak kasnio nekih dvadeset minuta. Ponavljam, smisao i svrha ovog izleta bilo je utvrđivanje mogućnosti prijevoza bicikla n akratkoj lokalnoj turi. Moja prednost, odnosno, originalnost cijele zamisli je bio jedan specifičan bicikl, izvorno osmišljen za potrebe specijalnih postrojbi američke vojske. Kao takav bio je zabranjen za prodaju izvan USA, a ja sam - ne želeći iskušavati i ne baš pretešku mogućnost da ga ipak dobijem u HR - malo pričekao i dočekao prestanak te zabrane. U svakom slučaju dopremljen mi je u kontejneru, koštao me je kod američkog dobavljača ukupno 1000 US$, uključujući košaru i posebnu torbu, koje oboje nažalost ne mogu montirati zbog debljine guvernala, te specijalnu torbu (100 US$) za cijeli bicikl kojom imam mogućnost ući i u zrakoplov, brod, autobus i - dakako - vlak. Ispalo je da su to bila sva davanja. Kao što je vidljivo, dodao sam led farove (svijetli ko ludo) i Lowepro sistem foto torbi (za fotoaparat) te stražnju torbu za HD video kameru. Naravno, instalirao sam jedan manje poznat sistem protiv krađe, ali on baš i nije vidljiv, a ja osobno nekako priželjkujem da se netko zahebe i učini grešku ... Uglavnom, sve je - zbijeno u dva nepuna sata - izgledalo ovako: PS: za komentare molim pričekati dok ne završim cijeli putopis, a to će biti vrlo brzo učinjeno ... Željeznička stanica Plase, iako je četiri sata popodne, stanični sat uredno pokazuje "Točno u (malo iza) podne", a ja ne idući "U 3 za Yumu" ipak idem "U 16 za Lič" ... ... ni žive duše, ali zato ni mogućnosti kupovine karte ... ... pa zato ajmo malo o bicikli. Robusna, sklopiva, vele u originalu "padobranska" - Paratrooper. Idealna za prijevoz vlakom. Nekih 24 brzina, disk kočnice. Ne i preteška. Naprijed fototorbe (da vožnja ima - osim skidanja kila i fatanje kondicije - neki smisao. Nazad - pod gu.icom - torba za HD videokameru. Bicikl - obzirom da je ozbiljniji - nema nogare, zato je tu stablo ... Inače, popodne pasje, izmišljeno za pedaliranje kilavaca poput mene, vlažno, sparno, oko 27 stupnjeva u hladovini ... Stanica pusta i dalje, rekoh neću se uštavati i izazivati (i ovako sam već komičan i čuda) Ipak, zaključih da će vlak - ako dođe - stati na srednjem peronu, pa otiđoh pogledati. Naravno, kad je uskoro došao, ulazna su se vrata vagona (jednog i drugog) zaustavila upravo iznad spuštenog dijela perona (bildaj Mujo i ništa ne diraj) ... I dalje "Točno u (malo iza) podne", vrijeme stoji, stojim i ja. U taj čas nešto zuji, pa trese, evo stiže vlak, nisam zalud dolazio ... sklapam bicikl i najprije njega pa sebe penjem na previsoka vrata. U vagonu sam, kotača i lijevo i desno. Krenuli, ja veseo ...

Pfaff, komplimenti na inicijativi, volji, načinu i sveprisutnoj duhovitosti. Odličan si primjer mlađariji (zamalo napisah "nama mlađariji"), zaslužuješ svaku pohvalu. Komplimenti i na implementaciji novih tehnologija, a od svega je najljepše što si često na zraku (goranskom, ličkom, svejedno) i što se tiem sigurno pomlađuješ. Ako ikad budem u prilici nabavit ću ti jednu drezinu da se ne mučiš cestom. Neki sam dan išao u cestovno borbeno izviđanje od kolodvora Lokve redom prema Hreljinu, mislim i ja jednu turu napraviti biciklom. Kako sam novopečeni biciklist, rekoh si pogledaj koliko je uzbrdica i neodvezanih pasa putem. Sve u svemu i za kilavca poput mene izvedivo, osatje problem gdje zakačiti fotoaparat da baš ne budem u potpunosti smiješan i komičan onima uz koje ću projezditi. Razmišljam i o opciji da me prati vozilo s logistikom, no gdje je onda tu avantura ... Dovoljno će možda biti ona s kočnicama - srećom, disk-kočnicama - jer nizbrdice do Hreljina, i to ozbiljne, ko u priči. Najgora stvar je što ću morati nabandati i kacigu, kad se negdje prolijem da barem glava pokuša ostati cijela. Iako je već odavno iznutra načeta ... PS: što misliš da jedan dan one srpove, čekiće i zvijezdu pobijelimo u kakvu reflektirajuću zvijezdu, onako iz hira ...

Upravo dok ste se veselo društvo okupljalo ja sam u biranom društvu krenuo u obilazak početnog ratnog puta naše 111. brigade. Glede kabrioleta i snimanja s visoka, evo - uvaženi Pfaffe - rješenja ... Malo je vjetrovito, i guza utrne pri kraju dana (i cca 300tinjak pređenih kilometara), ali ako se pripremiš, uživancija i veselje ... Jeep Willys 1 Jeep Willys 2 Jeep Willys 3 Jeep Willys 4