Pfaff

Zagreb je prilično raskošno i s ukusom okićen. Nije kičasto (iako, što nije kičasto kad su u pitanju blagdanske dekuracije?) Ah, i ovi su u magli... Ponuda se uglavnom svodi na kuhano vino... ... i kobaje (a što zapravo više treba?) Replika konjke. Kapljice magle su tako velike da se blic lijepi za njih pa slika izgleda kao da je snijeg

Siti & napiti, idemo put ajzibana Nešto za Portosa - drveno baciklo. Izgleda da i vozi Još dva prizora iz Tkalče Evo me na TBJ. Ekipica je krenula put kolodvora, a ja sam krenuo u potragu za serekešom jer su me na burzi načisto posušili Zdenac glumi adventski vjenčić s patuljčićima BTW, ovo je moja ideja adventskog vjenčića! Komunalac nije u plamenu nego mi je uletijo u kadar pa je njegov reflektirajući prsluk privukao svu pažnju senzora mog fotića Ovo sam zapravo htio slikati

"Pivnica Medvedgrad" je gotovo pa nezaobilazno mjesto hranidbe 4umaša prilikom boravka u Zagrebu. Ja sam ovoga sleda predložio da odemo u "Malog Medu" u Tkalčićevoj. Hodanja ima otprilike kao i do one ekspoziture na starom samoborskom, ali je trasa puta puno zanimljivija. Najprije smo sjeli na jednu od, ajmo reć', zastakljenih terasa, ali je onda Thommo "El ex-Prežidente" morao na ćenifu pa je otkrio lijepi stol za šestoricu u toplom zakutku On samo izgleda kao Mefisto, inače je prilično dobroćudan, porijeklu uprkos... Dileme, dileme... Naš veseli konobar Pive su stigle. Ja ću ostati na jednoj jer sam dvije već utankao na sajmu "Medvjeđa šapa" – nekakav golemi hamburger "Medin brlog" – Svega i svačega + pifce, a sve za 70 dlakavaca Ah, da, uz šapicu ide i pomfrit! Osoblje je dobre volje i to svakako doprinosi atmosferi u lokalu Plamena piramida

I onda smo prešli diagonalno preko Trga u pokušaju ukrcaja na tramvaj prema TBJ. Damirić je htio svratiti do Adzeja provjeriti kako napreduju pregovori, ali smo ga odgovorili Piše: Stiže nam 2016. Ajd' da vidimo i to čudo... Tramvaja smo se načekali, a onda nas je u oštrom zavoju pretekao Bandić-vlak Kad već nismo sreli STIBa... Sad je Đino okrenut na pravu stranu Opće mjesto slikavanja svih provincijalaca na TBJ (za one koji ne znaju: majstor kipar je onaj što je napravio grifone na trstaskoj gradini) Predbladanski biznis cvate. Ne znam kakav je promet i financijski učinak jer nigdje nisam vidio fiskalnih blagajni... Ah! i Zagreb je konačno dobio Muzej torture. Nisam stigao provjeriti da li prostor dijele s Poreznim uredom!

Volim ručne radove Najbrža HO lokomotiva u Zagrebu i okolici. Stara 38 godina. Vlasnik/autor i ja smo se prisjetili tog čuda na veeeelikoj izložbi modelara koja je tada održana u zgradi današnjeg Tehničkog muzeja Nagibna (Pendolino) tehnologija. Prigon je malo dorađen. Olovni utezi osiguravaju stabilnost u zavojima. Mislim da nikad nije iskočila iz zavoja "Z"-maketica u koferiću. Sjećam se da je pokojni Barney stalno maštao o tome Maketa je bilo malo. Modularna maketa se ne izlaže već neko vrijeme, a od HO maketa bila je samo ova. Kad smo Borna i ja isprobavali onu lokomotivicu, ispostavilo se da nigdje nema niti komadića "N" kolosjeka pod naponom. Šteta Čuvar makete u zimskom periodu Zato sam si gricnuo keksić! Već sam bio spreman otići kad li je stigao i draženb67 u punoj ratnoj spremi. Imali smo načelni dogovor za preuzimanje njegove knjigice o Zagrebačkim tramvajima koju sam platio pred više od dva mjeseca, ali sam bio preškrt platiti još i one Stanleyeve! Bilo kako bilo – knjigica je v žepu! Usput sam saznao da je koautor knjigice baš tog dana otputovao u toplije krajeve... Moje impresije s burze: Ništa što već nije viđeno i po mom mišljenju, preskupo. Svi se žale da se ništa ne prodaje, a drže cijenu. Hja...

Borna i ja smo nešto kemijali oko neke lokomotivice koja baš nikako nije htjela kako spada. Šteta... Uuuuh, al' je mirišalo po ličkom ananasu... I onda se pojavio slavc. Bila je to divna prilika da mu se makar kavicom odužim za one sitne komadiće koje mi je poslao i s kojima sam popravio svoju "Lima" lokomotivicu. Razmijenili smo puno zajedničkih stavova i baš mi je drago da smo se upoznali. hiperion i njegova pemska ljepotica, zaslužna za putoslikopis iz Praga. Baš su lijepi pa se nadam da bi i križanci trebali biti takvi!!! Idem još malo razgledavati. Opet među Märklinašima G. Lucijan, tajnik KŽMZ Ima prekrasnih stvari

Borna & frend Pojavio se i naj-senior među 4umašima. Hvala mu na tome jer su ostali viđeniji kolege svojom izočnošću malo oštetili doživljaj Cjenik za nep'smene Ja sam još malo tunjav (slikao me Stanley mojim strojem) Stanley i neizostavni Daco E, sad sam već bolji (nakon prvog "Velebitskog") Evo i njega! Mali Medo (a.k.a Portos). Dobro raspoložen, sretan i veseo jer mu svi somovi plivaju Krapinsko-zagorska županija je bila nekako loše zastupljena Long time no see! lovac-na-pruge. Dmaho se povela rasprava tko je zaslužniji za uspjeh nacionalne pasmine niskopodnjaka: on ili Portos ter tko kome smije u vlak i kada! Narcis i Jean. Kasnije ih je lovac poveo do remize pogledati niskopodnjake. Ponud'lo i meni, ali sam se sjetio kako me mali.paja nekom prilikom tamo vodio – daleko je to, mislio sam da hodamo do Velike Gorice...

Dvadeseti pa jaš jubilarni... Ima tu još zanimljiv stvari. Ova tvrtka me uvijek podsjeti na opise klope koje recitira Pomet Kad smo ušli, neki od izložaka su još bili u fazi sastavljanja Ubrzo je sve bilo OK. Ova Malletica me svakiput oduševi Vicinalni vlakić Ovoga sleda su Märklinaši nastupili u punom sastavu. Izuzetak je bio Borna koji je iz samo njemu poznatih razloga, odlučio prodavati "N" materijal. Svašta! Poluautomatik skretnice U najdubljem dijelu izložbenog prostora, manje-više standardna priča Nešto alpsko-bavarske arhitekture

Uplašeni strašnim pričama o naoružanim ZET-ovim bakulama, otišli smo si kupiti javnoprijevozne karte. Najpametnije rješenje je dnevna. Lijepo cvikneš jednom pa si miran do smiraja dana... Zagreb u magli, političari u magli, guske u magli, Tomislav u magli... Ovo je tipično zagrebačko vrijeme za ovo doba godine (za one koji ne znaju: zagrebačka ruža vjetrova je nekakav prilično smežuran cvjetić pa kad ova ogavnost nalegne negdje polovinom listopada, dobar si do svibnja. Nama Primorcima naviklim na povremene napadaje bure koja takve stvari otpuše put Talijana, ovakva klima nije nikad pasala. Kako se Dalmoši odluče preseliti u Zagreb, nije mi nikad bilo jasno) Damirić u "John Wayne" pozi Jean je nešto relaksiraniji Advent u Zagrebu se rasprostro van nekadašnjih granica TBJ. Sad su na Tomislavovom trgu napravili zanimljivu klizačku stazu pa su nuždni i šatori u kojima se klizačima & prijateljima nudi neka okrjepa, amogu se prodavati i razne đinđuvice. Eto nas u trajvanu br. 17. Plava vindjakna je Đino Trg žrtava i Zajednica tehničke kulture gdje se tradicionalno održava susret Pred ulazom sretosmo danijelalikara i SBB-i-sve-ono-ostalo

Vlak je stigao sa samo nekih desetak dekika zakašnjenja. Navodno su u Meji čekali na krajcanje s putničkim (koji je, naravno, kasnio) U brzom vlaku na relaciji Rijeka – Zagreb – Osijek postoje čak tri kupea I. razreda. U jednom obično sjedi vlakopratno osoblje, a ja sam si našao jedinog praznog i smjestio se. Aaaahhh! Nije to ni neudobno, sjedalo je mrčuk manje neudobno od onih u II. razredu, ima rasklopni stolić po sredini, struju za laptop i sve potrebno (jedino što sam napravu ostavio kod kuće), a mjesta za noge k'o u priči. Jedino mi ide na ququruz što su valjda iz sigurnosnih razloga izostavili zavjese prema hodniku pa si k'o u ajzlogu. Ali, dobro, da ne grintam. Nije bilo loše, grijanje je radilo i lijepo sam nadoknadio propušteno. Vani je ionako mrak, a prozori se ne daju otvarati... Stolić Kantica za smeće koja očito ponekad ima i drugu namjenu... Kad smo stigli u Zagreb (sa samo 15 minuta kašnjenja), pročitao sam reklamu na srednjem vagonu. HŽ se protiv grafitera odlučio boriti vlastitim grafitima. Na I. peronu, 1. kolosjeku sjedi som imenom "Tin" Glavni ulazni hol glavnog kolodvora glavnog grada Lijepe naše. Kad ovo vidim, sjetim se Isusa koji je trgovce istjerivao iz hrama... Kad kupiš nešto iz goleme hrpe makulature koja se knjižarima nakupila, imaš pravo odabrati još i poklon ispod ovog božićnjaka

(iliti "Provincijalac u Zagrebu XXXVIII") Na proljetnom sajmu, susretu & burzi Kluba željezničkih modelara Zagreba (od milja: KŽMZ) nisam bio, nešto me spriječilo. E, na jesenski event sam se prisilio otići tim više što sam želio i trebao sresti neke ljude ter obaviti neke akvizicije. Naravno da se diskretno ne da otputovati u Zagreb, pogotovo kad si dio pogoleme populacije riječkih željeznicoljubaca koji se rado otpućuju put Metropole (jest da ta više nije ni u Beču ni u Budimpešti, al' daj šta već ima...). I tako se slučilo da će nas se u vlaku nakupiti zanimljiv broj, svakako veći od jednog kupea. Iskoristio sam trenutačni status El Prežidentea i obavijestio svoj birački gremij da ću se okoristiti svojim seniorskim statusom ter iskaznicom koju HŽ takvima prodaje i platiti si vožnju I. razredom. Razlog je prozaičan – u zadnje vrijeme mi svako janojutarnje kretanje na neki put (a ova subota je već treća takva u nizu) rezultira onime što su naši stari zvali rajzefiber odnosno nespavanjem. A onda bih se nakon dva sata vožnje na šelinom stolcu II. razreda okružen veselom i galamećom mladeši, našao na odredištu u vrlo lošem raspoloženju. Ne, hvala, na opštu polzu spavat ću sam u kupeju I. razreda! Vakula i društvo su prilično točno prognozirali da neće biti prehladno pa neće trebati teška odjeća. Svemu uprkos, trapatura se oko 6 ha ujutro vrtila mršuk niže od nule Ograda stepenica bila je pošećerena laganim mrazom. Pfaffmobil sam večer ranije strpao u garažu jer sam izračunao da mi je jednostavnije otvarati vrata i obavljati ostale radnje nego odmrzavati šoferšajbnu Morao sam pu Delnica. Jutarnji brzi stane i na mom domicilnom kolodvoru, ali mu ne pada napamet to učiniti i u povratku pa se onda nađeš iskrcan 1o kilometeri dalje u Delnicama bez auta i mogućnosti prijevoza. kako su si oni to zamislili, nemam ni blage... Kolodvorski sat u Delnicama kasni u polasku nešto više od 10 dekika, sljedstveno tome gledaj na mob'tel Mrkli mrak, nigdje nikoga, sve su lampice na crvenom Kolodvor je raskošno blagdanski okićen... Srećom je deadline prošao pa sam se uvaljao u čekaonicu. Bilo je divno toplo... A onda se odnekud pojavio buljuk nekog naroda koji su časkom napravili urnebes. Bučno su uletjeli u čekaonicu i počeli nešto glasno dogovarati. Jasno da su ostavili ulazna vrata otvorena... - Hoćete li, molim vas, zatvoriti vrata?, velim ja pristojnim tonom. - Ali ovdje je tako vruće! - Gospođo, uvjeravam vas da s vanjske strana vrata ima friškece koliko vam srce želi... (imam jednu takvu doma pa sam se ispraksirao) U nastavku je krenula rasprava koliko i kako kupiti karte za tri para koji putuju u Zagreb II. razredom. I taman sam pomislio da se sve sredilo kad li se najbučniji dosjetio da bio oni mogli na grupnu kartu... Ona simpatična smotana teta koja se bavi trženjem HŽ voznih isprava na kolodvoru Delnice, zna prodati jednosmjernu i povratnu kartu. Običnu. Kad krene ono s popustima što ponekad zna i mene izbedačiti, mora se konzultirati. I tako ona unutra s nekim telefonira, a on s dere s ove strane stakla... Na karju sam odustao i izašao. Nevjerovatno kud se pristojnost izgubila u nekim plavim daljinama! BTW, ja sam svoju putnu ispravu nabavio par dana ranije na riječkom kolodvoru bez ikakvih problema, a čak sam ju i karticom platio

Unučicu, vidim, nisi vodijo sobom. Dijete je očito preraslo te bedastoće i sad ide u disko...

Nemamo. Al' to je druga država, ne?

Tentar non nuoce!

Nisi uopće

Morat ću zatražiti od mog Obija da poduzme represivne protumjere Jer mi smo gradu Zagrebu posvetili jednu od najljepših ulica u bloku zgrada na prostoru južno od pruge i Kazališta s peterokatnim palačama i secesijskom arhitekturom, a za uzvrat smo dobili cestu koja kroz livade i strništa spaja rotor s naplatnim kućicama na A6. Cestuljak se zamalo mogao zvati Rakovopotočki Slično kao što su velikanu hrvatske filozofske misli i nauke Ivanu Supeku posvetili stazu uz Savu po kojoj bolje stojeći Zagrepčani vode cucke na "olakšavanje" dok kojekakvi mutni tipovi dobivaju ulice i trgove...

To je onda nešto novo. Jer pred par godina smo se polomili tražeći...

Riječku ulicu još uvijek niste našli?

Hvala! Sa zla na gore Čekaj malo, najprije izbori pa tek onda odgoda radova!

Imaš dronca?

A nisi navratio do jedne od najstarijih Hidrozentralen u 'Rvata?

Pretpostavljam, alkoholne pare. Kad su akademski slikari završili svoj posao, ustanovili su da je malo . Onda su narisali novu crtu i poslali čovječuljka s kantom sive boje i rodulom da prekrije sramotu! (Sad kužim zašto je "Skladgradnja" dvaput farbala tunele)

Što ipak nije logično objašnjenje!

Ipak: Par pogleda na Kvarner i onih 27‰ u smjeru Škrljeva Eeeeee-haaa, stigli smo! Rijeka, Glavni kolodvor! Utovarih se na bus za Trsat (ima, srećom, pokaz pa nema straha, samo treba validirati). Bus smrdi po krizantemama za pobedastit... Na groblju mirno. Još nije počela glavna gnječa, ljudi mahom peru i poliraju. Uglavnom žene, muževi dešperatno sjede na grobu od suseda... Popalio sam feraliće di je trebalo. Nadam se da su oni gore primijetili... Predizborna atmosfera (vulgo: ozračje). Ovima doradilo plakat. I tako po cijelom gradu! Preuzeo auto, sjeo u njega i krenuo kući. Stigao u kasno popodne, a nebo se namrgodilo. Škura bura valja neke tmaste oblake...

Ouuups! STRAIL je prilično žilava beštija pa otkud ovo? Vele da je neki radni stroj stao nogicom... Ovoliko sam uspio čučnuti Ljubazni prometnik mi je rekao da je 4000 redovit tj. da kasni jedva 13 dekika što se smatra zanemarivim pa sam se povukao u čekaonicu (maknuli su vanjsku klupu pa mi je bilo malo mrzlo za rep sjediti na zidiću). Taman sam se smjestio kad je ovaj dogrmio iz Bakra s rudačom SV s perčinom I ode on ravno dalje. Jedino su nešto tramakali s nekim pipirima. Kolodvor Lokve je na slovenskom režimu. To zapravo znači da je ključ od sanitarnih prostora u prometnom uredu pa moraš svoje tjelesne potrebe objašnjavati HŽ-u. Odlučio sam se za prirodu... Jeseni uprkos cvijeća još uvijek ima! BTW, Čuo sam zanimljivu definiciju zime: To je godišnje doba kad sarma zamijeni filanu papriku! Šušanj, rekli bi Gorani. I služilo je za stelju jer ovdje baš i nema žita pa sljedstveno tome ni slame To su ove prasice otresle kiklju! One dve ASEE su u međuvremenu izašle preko signala i vratile se u rikverc pa su spojile svoje vagone s nekim obezglavljenima na četvrtom kolosjeku. Sad su došle zujati na I. peron, 1. kolosjek Uočio sam jednu zanimljivost: 213 ima "lakat" pantografa prema unutra Ona ispred je 004 Prava ASEA! Oriđiđi, a ne Portosova! I ona ima "lakat" pantografa prema van! Ima neko logično objašnjenje? I evo meni njega. I ovu su pofarbali sijajnim lakom. Da im se zbilja nije nešto omaklo? Baš veselo izgleda. A vid', nu, raskoši u vagonu! Obnovljeni tapecirung! Jel to i "Goše" obnavljaju? Došlo nekom iz gujce u glavu? Ili samo idu izbori pa eto... I onda sam imao zabavni intermezzo... Dođe kondor, ja lijepo najavim da trebam seniorsku do Rijeke, II. razred s pogledom na more... - Imate iskaznicu? - Da, naravno, izvolite! Piše, piše, škrab, škrab... - To bi bilo 18,90 kn (slovima osamnajstkuna i 90/100)! Ja sam računao da ću putovati od Vrata računajuć da će me pobrati netko tko ide na AC pa sam imao pripravno malo manje sitniša. Niš, velim ja: - Žao mi je, ali imam samo 50 u komadu. Čovjek lijepo iščeprka iz džepa kunu, otvori šlajpik, izvadi još 10 kuna i krene dalje... - Aljooo, majtore, kamo đengi?, vičem ja - Joooj, oprostite, sasvim sam zaboravio (neš ti zbunjujućeg okruženja – ja, on i vagon)! Vadi iz šlajpika još 20 kuna i veli: - Evo, a vi mi vratite onih 10! Velim ja: - Neće moći, druže Pantiću, malo ste se preračunali! I onda je nešto na prste k'o Karamarko i na kraju zaključio da smo kvit! SVAŠTA! Možda baš i nije pametno deklarirati se kao . Bar ne pred kondorom! Sunce mi nije bilo saveznik pa nisam putem ništa slikav'o osim ovog protuprirodnog bluda s kojim smo se krajcali u Plasama