Stanley

Samostanska crkva Svetog Antuna Padovanskog iz 1685. godine: Put me doveo do ove zanimljive građevine, jedinog ostatka srednjevjekovne tvrđave Koprivnica - jugoistočnog bastiona: Opširniji zapis o koprivničkoj tvrđavi prenosim sa web stranice Blaga & misterije: ''Zato hoćemo glasom ovoga dati na znanje da se naši građani i gosti Koprivnice u vjernosti i brojem podignu, da ih poput drugih naših kraljevskih varoši uredimo slobodama i kraljevskom milošću…''. Ovako glasi izvadak iz čuvene povelje ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. koji je potpisom pera tog 4. studenog 1356. godine građanima Koprivnice zauvijek promijenio tadašnju budućnost, a sada slavnu prošlost grada koji je imao za postati jedno od najvećih trgovačkih centara na podravskom putu - cesti prema moru. Građani Koprivnice prema povelji su dobili mogućnost samostalnog razvoja. Između ostalog, kroz izbor varoškog suca i župnika, pa i crkvu koja će postati dominanta. Na varoši, trgovati se moglo svakog dana osim ponedjeljka. Novi uvjeti značili su nove prilike i ubrzo je grad počeo rasti unatoč turskoj opasnosti koja je u to vrijeme postajala sve očitija. Zemlja je bila u ratu i građani Koprivnice bacili su se na posao. ''Koprivnička utvrda ubrzo je postala jedan od najljepših primjera nizinske fortifikacije na ovim prostorima'' navode Đurić i Feletar. Turci ju napadaju dvaput, jednom 1532. godine a drugi put 1574. godine kada je zapaljeno predgrađe. U to vrijeme, Koprivnica postaje jedan od centara obrane od Turaka. U utvrdi je trajno bila stacionirana razmjerno velika vojna posada. Od grada slobodne i trgovine, Koprivnica je postala grad-vojarna, spremna da u svakom trenutku uzvrati turskim četama koje su često provaljivale. Građani Koprivnice od vojske su u tom periodu bitno osiromašeni i trpe ''svakojaka zlostavljanja vojske'' o čemu svjedoče pritužbe na koprivničkog kapetana Globitzera o kojima je raspravljano na sjednici hrvatskog sabora održanoj 1. svibnja 1580. godine u Varaždinu. Pritužbe je zabilježio povjesničar Rudolf Horvat riječima ''On sa svojom plaćenom vojskom progoni Koprivničane kojima nanosi svakakvu štete i neugodnosti''. Apeli građana očito su urodili plodom i tijekom XVI. i XVII. stoljeća Koprivnica postaje još značajnije trgovačko središte. Pojavljuju se cehovi, gradi se novo predgrađe, grad je sada već opasan jakim zidinama, bedemima od zemlje, palisadama i dubokim opkopima u koje je skrenuta voda potoka Koprivnica. Gledajući tlocrt Koprivnice, lako se može zaključiti kako je sustav ulica u gradu bio pravilno raspoređen. Tvrđava je imala nekoliko ulaznih vrata utvrđenih kulama, s pokretnim mostovima preko opkopa. Među najznačajnije spadaju Popovska, Florijanska, Dvorska i Genbullerova. Moćan je to grad u koji se 1731. godine iz Varaždina seli središte velikog kapetana Vojne krajine, te sjedište generalata. U stvarnosti građane vojska samo opterećuje i zato 1765. godine pišu carici Mariji Tereziji o tome kako je opasnost od Turaka minula, moleći da se grad izuzme od vojnih ovlasti. Carica im uslišava želje i vojnici uskoro odlaze. Obrtnici i trgovci odmah šire grad izvan zidina koje postaju smetnja razvoju koji se vraća na kurs definiran poveljom kralja Ludovika I. Utvrda polako pada u zaborav i sredinom XIX. stoljeća počinju obimni radovi zaravnavanja bedema i zatrpavanja opkopa. Danas od njih ostaje vrlo malo, tek ostaci kod sajmišta gdje etapno traje obnova dijela utvrde, odnosno takozvanog jugoistočnog bastiona, koji je izvorno nosio ime Đurđevački bastion. Ona je prisutna ne u nestalim bedemima porušene utvrde, ili zakopanim šancima, već u kućama sagrađenih od bedema, tlocrta koji nosi potpis vojne organizacije i slobodnom trgovanju usprkos tegobnoj povijesti. https://blagamisterije.com/od-stare-koprivnice-jedva-da-ostade-kamen-na-kamenu-ali-ipak-tragovi-te-mocne-utvrde-nalaze-se-na-neocekivanim-mjestima/15937/ Nicolo Angielini, tvrđava Koprivnica 1566., tlocrt: A ki vrag je ovo? Liči mi na ostatak snimanja nekog filma: Sa brežuljka se pruža pogled na grad... ... i na ovu grabu. Sudeći po stubama moglo bi biti kupalište, samo nema baš puno vode: Ovo mi se izdaleka činilo kao sinagoga (vidio se samo vrh tornja), ali je ispalo da je riječ o kuli-vrebačnici DVD Koprivnica: Rodna kuća dr. Žarka Dolinara:

Gradski park: Župna crkva Svetog Nikole Biskupa. Izgrađena je na temeljima gotičke crkve, a zagrebački biskup Petar Petretić posvetio ju je 1657. godine: Pravoslavna crkva Svete Trojice iz 1794., obnovljena 1846. godine: Tražio sam i koprivničku sinagogu, jednu od rijetkih židovskih bogomolja koje su preživjele Drugi svjetski rat, ali je nisam stigao pronaći. Mala židovska zajednica od stotinjak pripadnika sama je fincirala izgradnju sinagoge otvorene 1875. godine. Dizajnirana je u arhitektonskom atelijeru Hönigsberg i Deutsch, a 1937. temeljito ju je renovirao arhitekt Slavko Löwy. Velika većina Židova iz Koprivnice i okolnih mjesta stradala je u Holokaustu, uključivo rabina Izraela Kohna. Tokom Drugog svjetskog rata sinagoga je bila devastirana i pretvorena u zatvor, da bi poslije rata uglavnom bila korištena kao poslovni prostor i skladište za krojačku tvrtku. Mala židovska zajednica je 2011. godine započela obnovu sinagoge koja ima status zaštićenog spomenika kulture. Koprivnička sinagoga danas, fotografija sa web stranice danica.hr:

Koprivnica je lijep grad, naročito njegov središnji dio. Ovo je nekada bila palača Koprivničke štedionice, a danas je Gradska galerija: Historicistička zgrada Knjižnice i čitaonice ''Fran Galović'': Javna zgrada kojoj sam zaboravio namjenu: Na njoj su dvije spomen ploče: Još nekoliko motiva iz stare gradske jezgre:

Ivan Generalić: Ivan Generalić, ''Pod ruškom'': Ivan Večenaj: Ivan Večenaj, ''Sluge na Đurđevo'': Žarko Dolinar: Za oblike suvremenog izgleda Koprivnice posebno je zaslužan arhitekt Gjuro Carnelutti (1854.-1928.) koji je među ostalim izgradio zgrade Kotarske oblasti u Nemčićevoj ulici 5 (1893.), Gradske štedionice na Zrinskom trgu 9 (1904.), veliki kompleks kemijske industrije Danica (1907.), gimnazijsku zgradu u Školskoj ulici 5 (1908.), te mnogobrojne stambene i stambeno-poslovne zgrade. Gjuro Carnelutti: Zgrade na Florijansko trgu:

Grad Koprivnica je grad u Podravini i ujedno središte Koprivničko-križevačke županije. Grad Koprivnica obuhvaća 9 naselja - Bakovčice, Draganovec, Herešin, Jagnjedovec, Koprivnica, Kunovec Breg, Reka, Starigrad i Štaglinec. Prema popisu iz 2021. godine na području Grada živjelo je 28.666 stanovnika, od kojih u samoj Koprivnici 22.304. Poput drugih krajeva u Hrvatskoj i Grad Koprivnica je između dva popisa izgubio dio stanovništva (2011. = 30.854, gubitak od 8%). Zastava s grbom Grada Koprivnica: Koprivnica, snimka iz satelita: Zapis o povijesti Koprivnice prenosim sa službene web stranice Grada: 13. STOLJEĆE- Koprivnica je dobila ime po rječici Koprivnici koja se spominje u listinama hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Arpadovića iz 1207., 1209. i 1217. godine. Naselje se prvi puta spominje 1272. godine u darovnici desetogodišnjega kraljevića Ladislava IV. Kumanca kaštelanu i vitezu koprivničke utvrde Bakaleru. Godine 1292. u Koprivnicu dolaze franjevci na poziv bana Henrika Gisingovca i podižu samostan i župnu crkvu Blažene Djevice Marije. 14. STOLJEĆE - Bilo je to zlatno stoljeće u razvoju grada. Koprivnica se tada afirmirala kao urbano središte srednje Podravine, ali i kao značajan i ugledan grad u anžuvinskoj Slavoniji. To se u prvom redu odnosi na društveno uređenje grada, gospodarsku snagu i prometnu ulogu na znamenitoj cesti kralja Kolomana što potvrđuje dvadesetak sačuvanih srednjovjekovnih povelja nastalih tijekom stoljeća. Najvažnija među njima je povelja kralja Ludovika I. Anžuvinca od 4. studenog 1356. godine kojom Koprivnica, na temelju pravnih povlastica pisanih po uzoru na zagrebački Gradec, postaje slobodni i kraljevski grad. Ludovik I. Anžuvinac: 15. STOLJEĆE - Tijekom 15. stoljeća gospodari Koprivnice bili su kralj Zigmund Luksemburgovac, zagrebački biskup Ivan Alben, grofovi Celjski, kralj Matija Korvin i banovi Ernušt. Važniju ulogu u životu koprivničkog kraja imala je sve do velikaških sukoba 1446. godine utvrda Kamengrad na sjevernim obroncima Bilogore. 16. STOLJEĆE - Na dvoru Ernušta 23. rujna 1526. godine, nepunih mjesec dana nakon bitke hrvatsko-ugarske vojske i Osmanlija na Mohačkom polju, održan je Sabor Kraljevine Slavonije na kojem je ban Krsto Frankopan Brinjski izabran za ''skrbnika i branitelja'' kraljevstva. Od polovice 16. stoljeća Koprivnica je utvrđena kapetanija koja ulazi u sustav utvrda Slavonske vojne krajine sa sjedištem generalata u Varaždinu. U skladu s najmodernijim vojnim rješenjima protutopovske obrane koprivničku tvrđavu moderniziraju sjevernotalijanski i nizozemski arhitekti. 17. STOLJEĆE - Do šezdesetih godina 17. stoljeća koprivnička je renesansna zemljana protuturska fortifikacija - zvijezda postala najmodernija tvrđava između Drave i Save koja je štitila ''ostatke ostataka hrvatskoga kraljevstva''. Od tridesetih godina 17. stoljeća počinje gospodarska i demografska obnova. Na kraju stoljeća u gradu djeluju tri obrtnička ceha - mješoviti ceh kovača, bravara, mačara, remenara, sedlara i zlatara te cehovi čizmara i mesara koji svojim proizvodima snabdijevaju vojnu posadu koprivničke tvrđave i civilno stanovništvo grada i okolice. Koprivnica u XVII. stoljeću: 18. STOLJEĆE - Tijekom stoljeća dolazi do barokne obnove grada. Unutar tvrđave podižu se zidani objekti, a do nove izgradnje dolazi i u podgradu na sjevernom i sjeverozapadnom rubu tvrđave. Odlukom habsburške carice Marije Terezije 1765. godine sjedište generalata seli iz Koprivnice u Bjelovar čime je grad ujedno izdvojen iz područja Slavonske krajine. 19. STOLJEĆE - Novi gospodarski razvoj grada počinje 1870. godine kada je u sklopu Austro-ugarske prometne politike puštena u promet željeznička pruga Budimpešta - Zakany - Koprivnica - Zagreb koja je uskoro izgrađena i do Rijeke. U društvenom i javnom životu - kazalištu, književnosti, političkim strankama, gradskim novinama - ostvaruju se ideje angažiranog dijela koprivničkog građanstva. 20. STOLJEĆE - U vrijeme gradonačelnika Josipa Vargovića između 1906. i 1913. počinje proces industrijalizacije u Koprivnici izgradnjom tvornice za kemijske proizvode Danica d.d. čije je poslovanje obilježilo i snažno utjecalo na dinamiku i strukturu koprivničkog gospodarstva sve do tridesetih godina 20. stoljeća. Koprivnica 1938. godine: Tijekom druge polovice stoljeća ovu ulogu u rastu i razvoju grada Koprivnice i Podravine preuzela je Podravka, industrija za preradu voća i povrća, danas prehrambena industrija svjetske orijentacije Podravka d.d. (...) https://koprivnica.hr/koprivnica/povijest-grada/ Uz Koprivnicu i okolicu vezan je veliki broj poznatih osoba među kojima su književnici Josip Kozarac (1858.-1906.) i Fran Galović (1887.-1914.), skladatelj Antun Dobronić (1878.-1955.), znanstvenica i tvorac začina ''Vegeta'' Zlata Bartl (1920.-2008.), velikani naivnog slikarstva Ivan Generalić (1914.-1992.) i Ivan Večenaj (1920.-2013.) te znanstvenik i sportaš Žarko Dolinar (1920.2003.). Josip Kozarac: Fran Galović: Antun Dobronić:

Vatrogasni vagon, malo izubijan: Blok kućica - sjever: Lijevo za Varaždin, ravno za Botovo - Gyékényes: Na kolodvoru konačno malo akcije: I došlo je vrijeme da se izađe iz željezničkog okruženja: Vrijeme me nažalost ograničavalo u temeljitijem razgledavanju kolodvora, a svakako sam htio malo prošetati gradom. U kolodvoru Koprivnica i oko njega ima puno toga zanimljivog, pa i arheoloških artefakata poput ostataka spojne pruge iz smjera Mučne Reke prema kolodvoru Bregi. Možda se jednom ekipira kakva zainteresirana ekspedicija...

Prilika da ih se pogleda izbliza: Ovaj se i dalje mota po kolodvoru sim-pak-tam: Obožavam stare vagone: Pogled unatrag: Prema sjevernom kraju kolodvora:

Vodotoranj kao spomenik davnom vremenu parne vuče: I na zapadnom kraju kolodvora nađe se ponešto zanimljivog: Kontejnerski vlak sa guzne strane: Konačno mi je čitava stala u objektiv:

Nešto miruje... ... a nešto se kotrlja po tračnicama: Prema južnom kraju kolodvora: Ovo bi bio teritorij ZOP-a: Zgodno su se poslagali: Blok kućica - jug: Lijevo za Osijek - Dalj, ravno za Dugo Selo - Zagreb:

@Stojadin TMK101 Yeah.

Pa ne najavljujem baš sve. 😉

Umjetnički doprinos kolodvorskom pothodniku: Da vidimo što ima na pruzi. Ima jedan Vectron HŽ Cargo: Ima i jedna teretna garnitura s kontejnerima: Vuče je 1141-388 iz voznog parka HŽPP: Krećem najprije prema južnom kraju kolodvora i nalazim dva Šveda u stanju mirovanja: Ovdje:

Dočekali smo i to da godine zaista vrijede više. Vlada je dodatno smotala penziće, taj izdašni rudnik glasova na izborima, ponudom za besplatni prijevoz vlakovima HŽ PP tokom pokusne 2024. godine. Naravno da sam objeručke i s obje noge prihvatio tu blagovijest jer mi značajno povećava mogućnost kretanja prugama Lijepe naše (moj glas Plenki ipak neće dobiti, ali to nemojte nikome reći). Za prvi ovogodišnji besplatni railfanovski izlet odabrao sam Koprivnicu, ufajući se u točnost vremenske prognoze, a za putovanje sam koristio vlakove 8009+781 u odlasku i 2208+8034+2174 u povratku. Vlak 781 Zagreb - Osijek spreman za polazak sa Glavnog kolodvora. Bilo bi kranje vrijeme da HŽPP naruči Inter-City verziju ovih ili nekih drugih motornih garnitura. Končarev 7023 je po meni dobar i udoban vlak, ali nije za relaciju od 272 km: Putem me posebno zanimalo kako napreduju radovi na izgradnji drugog kolosijeka pruge Dugo Selo - Botovo. Bilo je prema očekivanju - na dionici Dugo Selo - Vrbovec vidio sam tri građevinska stroja i ni jednog čovjeka, a od Križevaca do Koprivnice Turci rade punom parom na nekoliko lokacija. Ono što mi nikako ne sjeda na želudac su bukobrani uz prugu. Koga vraga će im to? Samo zaklanjaju vidik i ništa drugo. Ne više mjesta nalaze se čak kilometar-dva od najbližih kuća. Izgleda da od buke (a kakva vražja buka na elektrificiranoj pruzi) štite zečeve i krtice u poljima. Uz to su ih već dohvatile bitange sorte HBID pa će užitak u putovanju s pogledom biti kompletan. U Koprivnicu smo stigli s 16 minuta zakašnjenja. Zanimljivo, putnički vlak u povratku stigao je u Zagreb točno u minutu. Dva dalja rođaka u kolodvoru Koprivnica. Lijevi će u Varaždin, desni u Osijek: Kolodvor Koprivnica je kolodvor na pruzi M201 državna granica - Botovo - Dugo Selo, na kilometarskom položaju 510+878. Ujedno je križišni kolodvor s prugom R202 Varaždin - Dalj, kao i rasporedni kolodvor za formiranje vlakova. Od susjednog kolodvora Drnje u smjeru Botova udaljen je 8 km, od kolodvora Mučna Reka u smjeru Dugog Sela 6,5 km, od kolodvora Rasinja u smjeru Varaždina 9,5 km i od kolodvora Bregi u smjeru Dalja 8,5 km. Prema Izvješću o mreži za 2024. godinu najveća dopuštena duljina vlakova na 3. i 4. kolosijeku je 888 m, a najveća dopuštena brzina kroz kolodvor je 100 km/h. Koprivnica je među prvim gradovima u Hrvatskoj dobila željezničku prugu i vezu sa susjednim zemljama. Pruga Zagreb - Koprivnica - Zákány - Dombovár - Budimpešta puštena je u promet 1870. godine. Koprivnica je povezana s Osijekom Podravskom prugom 1912., a s Varaždinom 1937. godine. Značenje velikog željezničkog čvora zadržala je do danas Jedna fotografija iz prošlosti - DMV 611-001 u kolodvoru Koprivnica, snimljen oko 1965. godine: Civilna strana: Dopuštenje za fotografiranje za ovu godinu još mi nije stiglo, ali je šef kolodvora milostivo odobrio da se motam po kolosijecima uz uvjet da pazim na vlastitu sigurnost. Naravno, nisam od jučer na pruzi. Iz prometnog ureda samo kolosiječna situacija: Nekoliko detalja iz unutrašnjosti kolodvorske zgrade:

Opširnije sutra:

Bez brige, već sutra se spremam (ako vrijeme bude kooperativno) u smjeru sjever-sjeveroistok, podalje od glavnog grada. Putopis bi se trebao pojaviti u petak. 😉

@Westin Jesam. I već imam pun džep ideja i planova za buduće putopisne ture.

Kad pomislim na ovaj ljudski talog dođe mi na pamet da je najbolje popeti se na neki od oblaka i ne gledati što se dolje zbiva: Ali zbog ovoga vrijedi uvijek biti čvrsto na zemlji:

Mali zapis o vandalizmu - Zaprešić 28. prosinca 2023. Danas sam na kratko skoknuo do Zaprešića da podignem Plenkijevu predizbornu (u)božićnicu, a za nošenje 50 € ponio sam dva kofera. Usput sam registrirao neke svježe primjere naše domaće specijalnosti - trganja, šaranja i razbacivanja. Novost na stajalištu Sutla. Nepoznati idiot je iz čiste obijesti razvalio ormarić i otrgao dio voznog reda: A ''obnovljeno'' je i stajalište Zaprešić Savska: HBID ili ''hvala Bogu idemo dalje'':

Osvrt na mačja pitanja Već sam predstavio mačja pojačanja u obitelji, a u međuvremenu je došlo do promjena u populaciji malih zvijeri. Cvilidretu smo odlučili zadržati jer smo se sažalili nad životinjom (boluje od mačje leukemije i neće dugo), a prije dva mjeseca dali smo je sterilizirati. Njezino potomstvo, Miceka i Gumbeka, dali smo na udomljavanje koje je išlo začuđujuće brzo. Micek je udomljen u Velikoj Gorici: Gumbeka je udomio Portosov kolega s posla u Svetoj Nedelji: Cvilidreta i Čarli su kao suvremeni ŽCPR - još su u fazi ispitivanja:

Na zapadnoj strani je malo zaguljenije jer je na mjestu nogostupa napravljeno parkiralište: Zapadni nogostup počinje tamo gdje je onaj arkan u kružnici zajašio na njega: Na kraju, dok sam čekao vlak za povratak bilo je i nešto živahnog prometa na pruzi:

Dvadeset minuta na -4°C na stajalištu Brdovec, 19. prosinca 2023. Jutros sam se uputio na kratko u Brdovec, kako bi u dućanu ''Konzuma'' kupio neke delicije kojih u mojem seoskom dućanu nema. ''Konzum'' je od željezničkog stajališta udaljen stotinjak metara i iskoristio sam najpovoljniju vezu s razmakon ''sim pak tam'' od samo pola sata. Srećom prigradski vlakovi voze s tek malim zakašnjenjima pa nisam imao dugo ''bavljenje'' na jutarnjem mrazu. Stajalište Brdovec začudo još nije previše zagađeno švrljanjima bolesnika sa sprejevima Pažnju mi je privukao obnovljeni ŽCPR: Ograničenje na 20 km/h, valjda dok se Strail ne ''slegne'': Oko ovoga smo ponešto naporno filozofirali u drugoj temi. Dakle, istočni nogostup se ipak proteže cijelom duljinom ulice od sjevera i sve do stajališta:

Konzola ima posvuda, u povrtnjaku i na livadi: Ovdje netko stanuje: Ovo bi bila EVP?: Putnici čekaju: U Somu na 8026: Nagari Miško dok se može: I tako mi se guzica nagledala puta, ali mi je ipak prijalo. A i HŽ PP me počastio - za čitavo vrijeme vožnje od Sutle do Dugog Sela nije bilo ni traga kondukteru, pa mi je prištedio 2,3 eura.

Blok kućica, napuštena ali u relativno pristojnom stanju: Povratak uz kolosijeke sa sjeverne strane kolodvora: Iskliznica kao da je iskliznula: Jeste me pošarali, ali sam još ona iz pravilnika: Teretnjak HŽ Carga i dalje je u kolodvoru: Hektometarski stupić - ilegalac:

Ovdje je nekada bio kolosijek i više ga nema: Dokaz je onaj bikčić, usamljeni i napušteni jadničak kojem su dani odbrojani: Ovaj bikojna se još drži, ni on neće dugo: ŽCPR na istočnoj strani kolodvora. Ovdje nema (polu)brklje: Ravno za Koprivnicu, desno za Novsku: Koliko god trljao oči ne vidim drugi kolosijek, a odavno je trebao biti u akciji: Pogled na ulaz u kolodvor sa istoka: Ova skretnica se neprekidno micala u pravac - u skretanje - u pravac. To je neka tročlana ekipa, koja se cijelo vrijeme motala oko skretnica, provjeravala je li dobro obavila posao:

Ispod kolodvora teče potok: Ovi betonski pragovi već zarastaju u džunglu: Dozvola HŽ Infre vrijedi i za ovo područje pa ćemo zaviriti: I tu je bilo puno žutila, a ostalo je samo ovo: