[Carpe Diem: Varaždin, 6. travnja 2024.]

Još dvije slike iz i oko kolodvorske zgrade:

 

 

 

A kamo su, zaboga, tebe strpali:

 

 

 

 

 

Došlo je vrijeme da se zaputim u grad.

 

Šetnja bivšim glavnim gradom Hrvatske

 

Najprije nekoliko najvažnijih podataka o gradu za zainteresirane i nedovoljno upućene. Varaždin je grad u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, uz desnu obalu Drave. Upravno područje Grada obuhvaća 10 naselja s ukupno 43.782 stanovnika (2021.), od kojih u samom Varaždinu 36.384. Grad je ujedno sjedište Varaždinske županije.

 

Grb grada Varaždina jedan je od najstarijih u Europi, a odobrio ga je osobno ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin (Corvin Mátyás, Hunyadi Mátyás) 1464. godine:

 

 

Zastava s grbom Varaždinske županije:

 

[Carpe Diem: Varaždin, 6. travnja 2024.]

Izgleda da se nešto nedavno kotrljalo ovuda:

 

 

Ako i jest, samo do ove savane:

 

 

Izlaz iz kolodvora u smjeru Čakovca:

 

 

Istočna strana obiluje antikvitetima:

 

 

 

 

Spomen ploča:

 

 

I još jedno podsjećanje na stare dane:

 

 

[Carpe Diem: Varaždin, 6. travnja 2024.]

 

 

 

 

Željeznička zgrada iz vremena K.U.K. monarhije, vjerojatno za stanovanje:

 

 

Sjeverna blok kućica:

 

 

Zaintrigirao me ovaj industrijski kolosijek opremljen trećom tračnicom:

 

 

Zatvoren je iskliznicom:

 

[Carpe Diem: Varaždin, 6. travnja 2024.]

Tri Faccs-z u stanju mirovanja:

 

 

 

Ako se ne varam, ova sprava je služila za mjerenje gabarita vagona i tereta:

 

 

Mosna vaga u komatoznom stanju:

 

 

 

Malo poznatog varaždinskog žutila bez komentara:

 

 

 

[Carpe Diem: Varaždin, 6. travnja 2024.]

Krećem prema drugoj strani kolodvora, a pažnju mi privlači ova zgrada:

 

 

 

Viđe s'tuacije:

 

 

Model (zapravo maketa) parne lokomotive serije 01. Lijepo sjećanje na dobra stara vremena, iako ne vjerujem da su 01 dolazile u Varaždin (možda bi koja dolutala iz Koprivnice?):

 

 

Pogled na drugu stranu:

 

 

 

Veliko robno skladište. Sumnjam da se koristi, iako sam na ulaznom vratima uočio natpis poslovnice firme HŽ Cargo:

 

 

[Carpe Diem: Varaždin, 6. travnja 2024.]

Blok kućica na jugu:

 

 

Ulazni signali iz smjera Koprivnice i Golubovca. U kolodvoru Varaždin tehnika je još uvijek ''na žgance'' - svi predsignali i ulazni signali su likovni, izlaznih signala nema, a sve skretnice su ručne:

 

 

 

 

 

 

Ovo izgleda kao komad tračnice:

 

 

Nisam se prevario, a kolosijek je evidentno pokojni:

 

[Carpe Diem: Varaždin, 6. travnja 2024.]

 

Izlaz iz kolodvora prema jugu. Desno za Golubovec, ravno za Zaprešić, lijevo za Koprivnicu, sasvim lijevo za depo:

 

 

Polubrklja na ŽCPR se spustila, začulo se agresivno brundanje i ode teretnjak prema Koprivnici:

 

 

 

 

 

Pogled na depo. Dalje nisam išao, a kome nedostaju detalji iz ove lokacije sretan mu upad:

 

 

Priznajem da ovako nešto još nisam vidio:

 

[Carpe Diem: Varaždin, 6. travnja 2024.]

Premjestio sam se na istočnu stranu kolodvora i odatle krenuo u hodnju bilježeći usput poneku zanimljivost. Poput ovog kolosijeka obraslog puzavicom:

 

 

Skretnica je nebrojeno mnogo, a ovo je jedna od njih:

 

 

Pusa:

 

 

Odoše one u depo:

 

 

Peroni su opustjeli:

 

 

Skretnica ima klupicu da se skretničar ne umori od stajanja:

 

 

Uskoro će i on krenuti:

 

 

Stara ložiona kao podsjetnik na romantična željeznička vremena:

 

[Carpe Diem: Varaždin, 6. travnja 2024.]

 

Prepoznaje se rukopis (točnije fotopis) našeg Ante-Vž:

 

 

 

Idemo vidjeti što ima vani. Ima svašta poput ovog dizel Soma, pretpostavljam prispjelog iz Čakovca:

 

 

Ima i dupla Macosa prispjela iz Koprivnice:

 

 

A tu je i teretnjak s 2062-113 HŽ Carga:

 

 

 

[Carpe Diem: Varaždin, 6. travnja 2024.]

Prije nekoliko godina obišao sam sa svojim forumskim kompanjerosima Karlovac i Sisak, s naglaskom na kulturno-povijesne i druge znamenitosti ovih gradova. Predložio sam i treći takav pohod, u predivni barokni Varaždin, ali nismo uspjeli uskladiti interese i termine. Sada sam odlučio posjetiti Varaždin sâm, a za prijevoz od Sutle do odredišta koristio sam u odlasku vlakove 8021+3054+3004 i u povratku 3015+3069+8050.

 

U Zaboku me dočekalo ugodno iznenađenje - Gredeljev dizelmotorac. U svakom slučaju bolje nego neka pošarana i zagušljiva Macosa:

 

 

 

Ovo mi je jedan od najljepših prizora sa pruge Zaprešić - Varaždin, spuštanje u dolinu Plitvice i Varaždin u daljini:

 

 

Ja stigoh, a on će dalje u Kotoribu:

 

 

Kolodvor

 

 

Varaždin je kolodvor na pruzi R201 Zaprešić - Čakovec, na kilometarskom položaju 88+776. Ujedno je i odvojni kolodvor za pruge R202 Varaždin - Dalj i L201 Varaždin - Golubovec. Od susjednog kolodvora Turčin u smjeru Zaprešića udaljen je 6 km, od kolodvora Čakovec 11 km, od kolodvora Jalžabet u smjeru Dalja 11 km i od kolodvora Cerje-Tužno u smjeru Golubovca 11,5 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 2. i 3. kolosijeku iznosi 667 m, a najveća dopuštena brzina kroz kolodvor je 40 km/h.

 

Kolodvor Varaždin početkom XX. stoljeća:

 

 

Civilna strana:

 

 

Nekoliko impresija iz prostrane i vrlo uredne čekaonice:

 

 

 

 

[Putopisi u pripremi]

Putopis sutra ili prekosutra:

 

[Putešestvije po Bilogori]

Ako se ne varam ovo je prvi putopis autora, pa čestitam i dobrodošao u klub.

Imam samo jednu primjedbu: nema Bilogore. Očekivao sam prema naslovu malo šetnje po šumama i gorama, najbolje uz prugu na potezu Mišulinovac - Sirova Katalena. Nema veze, i ovo prikazano je sasvim O.K.

Kar naprej, rekli bi moji sosedi 900 metara prema zapadu. 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Igra oblaka iznad pruge - Zaprešić Savska 2.4.2024.

 

Travanj i svibanj su mjeseci najbogatiji kumulusima. Osobno volim gledati ove nebeske putnike svih mogućih oblika i dimenzija. Ponekad se iz njih može prosuti i kratki pljusak, ali su u pravilu tek ukras obzorja.

 

Ja tek stigao a evo prvog vlaka - teretnjak s Rumunjkom na čelu:

 

 

Kumulusi i HŽ Infra bez nekog reda:

 

 

 

 

 

 

Evo mi Soma za povratak:

 

 

 

I dvije impresije sa stajališta Sutla:

 

 

[Besplatno HŽPPom za starije od 65 ili kako popuniti još jednu tablicu]

On 23. 03. 2024. at 13:26, STIB said:

Trebam li na Glavnom kolodvoru ovjeriti prekidanje putovanja? Na blagajni ili negdje drugdje? Koliko se uopće karata na HŽPP kartici vidi? Samo one koje još vrijede ili i starije? postoji li neki način da ih i ja (vlasnik kartice) vidim?

Ako netko zna neke od ovih odgovora, slobodno ih napišite.

 

Super da još jedan S iz ekipe ponovo jaše prugama. 

Za ovjeru prekida putovanja ne razbijaj glavu - to je nepotrebno. Važno je da imaš kartu makar koštala i 0 eurocenti.

Koliko sam ja upućen, na kartici se vidi jedino do kada vrijedi. Ne znam zašto bi registrirali naše vožnje (registrira ih kondukterov uređaj za potrebe statistike).

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Pijana žnora:

 

 

Natrag na prugu:

 

 

Iz daljine dolazi Brenči na međunarodnom brzom vlaku. Vozi nepravilnim kolosijekom, a brkljačar maše zastavicom i valjda glumi ulazni signal:

 

 

 

 

Ode on svojim putem:

 

 

Za kraj još malo akcije - jedna TMD se ugurala u raspored vožnji:

 

 

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Igralište NK Sloga, nekada Elektrostroja gdje je karijeru započeo legendarni Dinamov vratar Zlatko Škorić:

 

 

Fallerovo šetalište, pogled prema sjeveru:

 

 

Dok sam šetao putevima svojih uspomena u mislima mi se vrtjela legendarna pjesma:

 

Siđete na jednoj od

šest tramvajskih stanica

obavite posao i vratite se

i nećete saznati ništa

 

Jer život se ipak ne živi iz publike

on živi u srcu te čudne republike

od krpenih pajaca, streljane iza placa

do tresnjevačkog kina i njegovih fakina

 

Od sindikata ZET-a i gigantskih turbina

do besposlenih suza od rakije i vina

od uličnih pjevača do krovopokrivača

u hiljadama priča je hiljade sudbina

 

Ali treba doći u proljeće

kada ožive mali vrtovi

i kad se okite dvorišta

a potok pojuri prema jutarnjoj smjeni

 

Treba doći u proljeće

kad Pongračevo zazeleni

kad sve to ne košta ništa

u ovom kvartu bez groblja i bez rodilišta

 

I treba biti ispod podvožnjaka

kad prođu svjetla jutarnjeg vlaka

sa jednom željom ostavljenom za nas

da bude bolje, nego što je danas

 

I treba biti sa cvijetom na reveru

u neku zoru pred trešnjevačkom NAM-om

i reći zdravo prvom što se budi

kad već nikog nema nazdraviti sebi samom

 

I treba poći, bez planova i para

s nekim starim drugom samoborskom prugom

ili otići u prvu gostionu

na gospon doktor namignuti lampionu

 

Treba biti blizu

kada prvi tramvaji napuštaju remizu

na početku dana

kada periferija izgleda kao ikebana

od dimnjaka i cvijeca

 

(Zvonko Špišić & Drago Britvić, ''Trešnjevačka balada'')

 

Zvonko Špišić (1937.-2017.):

 

 

Drago Britvić (1935.-2005.):

 

 

Vrijeme je da se vratim na stajalište Kustošija. Onaj Đuran stoji na istom mjestu već mjesecima i nije mi jasno što tu uopće radi ni kome pripada. Žute linije na rubovima odgovaraju bojanju lokomotive na SNCF, a proizvođač bi mogla biti kompanija Brissonneau et Lotz. U svakom slučaju zagonetno, možda netko zna nešto više?:

 

 

Pardoniška zbog loše kvalitete, bila je točno ispod sunca:

 

 

Nekadašnji Črnomerec T.K. (teretni kolodvor), danas dio Zapadnog:

 

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Nekadašnja trasa pruge Samoborčeka danas služi pješacima i biciklistima:

 

 

Ovdje je bio prijelaz pruge preko Zagorske ulice, a kod prolaska vlaka cestovni promet je zaustavljao službenik GŽZ zastavicom:

 

 

Nije uvijek bilo sigurno:

 

 

 

Krajnji cilj današnjeg posjeta Zagrebu:

 

 

Zanimljivo, trebao sam zagaziti već u stare dane da bi me zaintrigiralo po kome je šetalište dobilo ime. Riječ je o skladatelju i dirigentu Nikoli Falleru.

 

Nikola Faller (1862.-1938.):

 

 

Potok Črnomerec razdvaja dva područja sjeverne Trešnjevka, Pongračevo na zapadu i Ciglenicu na istoku. Pongračevo je dobilo je ime po veleposjedniku Pongracu, vlasniku velikog imanja koje se nalazilo na dijelu današnjeg Pongračeva. Na imanju je bila velika plantaža trešanja koje se zbog toga zvalo Črešnjevka, a po čemu je kasnije i cijela Trešnjevka dobila ime. Ciglenica je pak dobila ime po malim ciglanama koje su se na tom području nekada nalazile.

 

Ovuda sam se našetao nebrojeno puta dok sam živio u nedalekoj Zorkovačkoj ulici...

 

 

... a i često sam vozio u kolicima svoju, tada malenu, kćerkicu. Ovdje smo u nešto drugačijem položaju i lokaciji 1982. godine:

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Pogled prema KT Vrapče:

 

 

Jedan usputni Somulj-aga:

 

 

Stajalište Kustošija sa guzne strane:

 

 

Mali odmak od pruge 1.435 mm. Ovdje je nekada bilo Samoborčekovo stajalište koje se zvalo Kustošija:

 

 

Posljednji ostaci industrijskog kolosijeka za Končar i vojarnu Prečko:

 

 

Vjerovali ili ne, ovdje je (bio) nastavak kolosijeka prema jugu:

 

 

A ovdje je bila ložiona Črnomerec:

 

 

Nekadašnji most pruge Samoborčeka preko potoka Črnomerec:

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Komadić moje Trešnjevke, 13. ožujka 2024.

 

Da moju penzićku iskaznicu s privilegijom besplatne vožnje ne bi zahvatila hrđa iskoristio sam jučerašnji lijep proljetni dan da se zakotrljam prugom i protegnem noge. Nisam išao daleko, samo do stajališta Kustošija kako bi malo prošetao starim trešnjevačkim stazama.

 

Vectron na teretnom vlaku s košarama za žito u kolodvoru Savski Marof:

 

 

Zanimmljiva parafraza Descartesa - Cogito ergo moveo znači ''Mislim dakle pomičem'':

 

 

Tvrtka (vlasnik, korisnik?):

 

 

Prvi put na obnovljenom stajalištu Kustošija:

 

 

Dugo je trebalo da se unakazi:

 

 

Kustošak se napunio vodom od nedavnih kiša:

 

 

Betonski upornjaci, ostatak legendarnog Samoborčeka:

 

 

Pruga za Kontejnerski terminal Vrapče, pogled prema Zapadnom kolodvoru::

 

[Putopisi by Zugspotter Ingolstadt]

20 sati, DB said:

Moguće da je prije rata to bilo stajalište za kombinat Borovo. Ipak je kojih pol kilometra bliže od kolodvora Borovo naselje.

 

Stajalište Borovo-Trpinja.

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Nema veze sa željeznicom, ali spada u moju kuruzu pa nek' se nađe. Nadam se da moderator STIB neće dobiti ospice ako opet skrenemo sa pruge.

Dakle, danas sam u kasliću našao ''Godišnjak općine Brdovec''. Zove se ''Cajt'' i tiskan je na kunstdrucku pa djeluje luksuzno. Ima se, može se jer Brdovec spada među najrazvijenije općine u Hrvatskoj. Unatoč diskretnom predizbornom vonju moram napomenuti da je sadržaj (48 stranica) zanimljiv, informativan i profesionalno uređen. Izdvajam tek nekoliko stranica za ilustraciju.

 

Naslovnica:

 

 

Predstavljanje:

 

 

Kako se živi, što se radi:

 

 

 

Brinemo i o podmlatku:

 

 

Dio izvještaja o trošenju sredstava iz općinskog proračuna:

 

 

[Carpe Diem: Hrvatska Kostajnica i Majur, 4. veljače 2024.]

Dječaci, nemam ništa protiv da netko od forumaša nadopuni i obogati ovaj ili bilo koji drugi putopis. Prema tome kar naprej. 😉

[Desetak minuta iz života kolodvora Škrljevo]

Ovu džepnu prometnicu ne bi trebalo slati van dok puše bura, jer kada joj se kosa omota preko lica ne vidi prugu:

 

[Carpe Diem: Hrvatska Kostajnica i Majur, 4. veljače 2024.]

46 minuta, zagro said:

 

@Stanley je li prometnik možda spominjao koliko tereta tu prolazi?

 

P.S.

gordana357 i mali.paja počinju prepucavanje za 3, 2, 1...🤣

 

Pričali smo o tome. Promet varira ovisno o sezoni, a ovih dana ga baš i nema puno. Lokalnog prometa (sabirno-manipulativnih vlakova) uopće nema.

A što se tiče one dvojice mušketira ja sam s obojicom u dobrim odnosima, no ako netko od njih zapodjene svađu odmah prijavljujem lokalnom šerifu (STIB). 😉

[Carpe Diem: Hrvatska Kostajnica i Majur, 4. veljače 2024.]

1 hour ago, ZlayoZg said:

Ne znam kako je sada, ali u Majuru je znalo biti poprilično živo. Recimo, kada ima teži teretni vlak iz Volinje za Sunju i dalje, onda dvije elektre po pola vlaka u dva puta izvlače do Majura i spajaju u jedan.

 

Da, to mi je i prometnik rekao.