[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

 

 

 

 

Na prvom kolosijeku baš i nema prometa:

 

 

Jedna od skretnica:

 

 

Nebo i HŽ Infra:

 

 

Iskliznica na industrijskom kolosijeku:

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Nekoliko impresija sa perona:

 

 

 

 

 

Budući azil za bicikle:

 

 

Kutija za otpatke...

 

 

... po europskom uzoru:

 

 

Malo ćemo prošetati po kolodvoru:

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Najprije ćemo na peron:

 

 

Ovo valjda neće dočekati Plenkija:

 

 

A i dizalo će, nadajmo se, proraditi:

 

 

Pogled na ulaz u pothodnik:

 

 

Opreza nikad dosta:

 

 

Ni ovo još ne radi:

 

 

Uređena zgrada kolodvora:

 

 

Medvednica u oblačno-maglovitom izdanju:

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Grobnica obitelji Jelačić, rad Hermanna Bolléa:

 

 

Izlazak iz prošlosti...

 

 

... u sadašnjost:

 

 

 

 

 

Novouređeni nogostup/velodrom:

 

 

I eto me na cilju:

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

 

Perivoj nastao sredinom XIX. stoljeća, započeo Erdödy i dovršio Jelačić:

 

 

Gospoštija Novi Dvori prvi put se spominje u XVII. stoljeću, a prvi vlasnici su bili iz obitelji Zrinski (1611.-1671.). Slijedila je barunska obitelj Čikulin (1675.-1755.), a zatim plemićke obitelji Sermage (1755.-1820.), Festetić (1820.-1841.), Erdödy (1841.-1852.) i Jelačić (1852.-1934.). Dvorac je izgrađen u XVIII. stoljeću u stilu historicizma, dograđen u XIX. stoljeću:

 

 

 

Stari dub:

 

 

Neogotička kapela Svetog Josipa iz 1855. godine:

 

 

 

Nekadašnja vrtlareva kuća danas je restoran:

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Novi Dvori 3. prosinca 2021.

 

Jučer sam protegnuo krake od stajališta Zaprešić Savska do kolodvora Novi Dvori i prenosim nešto dojmova.

 

Najprije dva motiva iz stajališta Sutla, a prvi je teretnjak s kalcitom iz Gospića:

 

 

Drugi je lokomotiva koja je vozila strojno u Dobovu i to lijevim (južnim) kolosijekom:

 

 

 

Prvi motiv iz Zaprešića je vršilnica na imanju obitelji Jelačić iz XVIII. stoljeća, restaurirana 2018. godine:

 

 

 

 

Nekadašnja žitnica, danas muzej slikara Matije Skurjenija:

 

 

Dvije zgrade nepoznate namjene i ne baš u najboljem stanju:

 

[Zagreb danas]

11 sati, 1borna said:

Sreo sam AnaMariju, dragu kolegicu sa radio Sljemena pa sam se zbunio

 

Sudeći po fotografiji smutila te načisto. 😉

[Zagreb danas]

34 minuta, garlic said:

Danas mi od Rafalea (dva kom) ispala šalica iz ruke. Ali eto...niskobrijući let...

 

A moja kćer na aerodromu šizi jer joj zbog te predstave kasni let za Bergamo...

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Stajalište Sutla, 23. studenog 2021.

 

Mjesec jest po imenu studeni, ali je danas sunčano i toplo za ovo doba godine pa nije loše malo protegnuti noge po okolici. Na stajalištu Sutla je nažalost bila pustinja (jedan teretnjak s vagonima za žitarice u smjeru Dobove zbrisao mi je ispred nosa), ali to ne smeta da se zabilježi poneka impresija.

 

U očekivanju vlaka i putnika:

 

 

Iz smjera Savskog Marofa nema ničega...

 

 

... a ni iz smjera Dobove:

 

 

Jel' ovo naše? Nalazi se neposredno uz prugu:

 

 

Pšenica dobro napreduje:

 

 

Signalni znak ''Početak zaustavnog puta ispred željezničko-cestovnog prijelaza''. To se valjda odnosi na ŽCPR Drenje:

 

 

Biljka i X. koridor:

 

 

Nije Tromostovje nego trokolosječje:

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

 

 

 

 

 

 

I naš Mic uživa u suncu:

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

 

 

 

 

 

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Danas se na nebu pojavila neka čudna žuta kugla i osvijetlila boje kasne jeseni:

 

 

 

 

 

 

 

[Posjet Končar Električnim Vozilima (22.10.2021)]

Vjerojatno će biti još priloga drugih forumaša i mislim da je najprikladnije mjesto za temu u Putopisima. Što kaže STIB?

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

17 sati, dorianb said:

Zapravo, ne znam kako se u Jugoslaviji, tj. po srpsko-hrvatskom nazivalo sluzbeno stajaliste, ako je kolodvor bio "stanica" kao sto je jos uvijek u Srbiji. 

 

Kolodvor je bio ''stanica'', a stajalište je bilo kao i danas - ''stajalište'' (primjer: Podsused Stajalište od pamtivijeka nosi to ime).

U Sloveniji se kolodvor zove ''postaja'', a stajalište ''postajališče''.

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

27 minuta, 1borna said:

Jesu li bila na onoj nadstrešnici stakla pa su nestala ili ih još nisu stavili?

 

Izgleda da nadstrešnica nije dovršena. A mogli su napraviti i manju, kada se unutra po kiši natisne tridesetak ljudi ostati će previše prostora. 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Da privedemo današnji zapis završetku. Najprije dvije moćne ljepotice u društvu:

 

 

 

Današnji dan je bio pun iznenađenja. Nakon Tonija i mene iz upravljačnice je izašao i strojovođa prvog teretnjaka. Toni nas je upoznao, a majstor Jole me pitao ''niste li vi možda Tamarin otac?''. Pokazalo se da su moja kćer i Jole stari znanci, a mene je prepoznao preko Facebooka.

 

Jole i Toni ispred svojih vlakova:

 

 

Stigao je i prigradski vlak iz Dugog Sela, koji se odmah vraća:

 

 

 

I za kraj skupna slika elitnog društva u kolodvoru Savski Marof:

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

 

Dolazi još jedan:

 

 

 

 

Upravo sam okinuo zadnju snimku lokomotive kada začujem glas iz upravljačnice: - Dobar dan gospon Stanko. - Majstora sam odmah prepoznao, to je Toni poznat na forumu kao Toni-SK:

 

 

Toni me pozvao u upravljačnicu svog Taurusa. Radi za Transagent Špediciju, a iza sebe vuče 1.500 tona. Teret su željezni limovi iz Radinca za Italiju::

 

 

 

Majstor Toni pokraj svoje ljepotice i zvijeri:

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Početak perona:

 

 

Sve što je ostalo od blok kućice:

 

 

Još poneki detalj obnovljenog kolodvora:

 

 

 

 

Jedino što je ostalo iz zlatnih vremena parne vuče:

 

 

U kolodvoru je teretni vlak koji čeka da mu se Dobova smiluje i primi ga:

 

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

 

Ode somina u kolodvor, a prije njega u skretanje:

 

 

 

ŽCPR Savski Marof:

 

 

Stari pragovi:

 

 

Skretnice uvijek ostavljaju poseban dojam, a ove su sve nove:

 

 

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Još jedan bicikl sa žardinjerama (praznim):

 

 

Vrijeme je da se približimo pruzi, a ovo su ulazni signali kolodvora Savski Marof iz smjera Dobova/Harmica:

 

 

ŽCPR:

 

 

 

Pogled prema kolodvoru Savski Marof:

 

 

Dolazi som iz Harmice:

 

 

ŽCPR funkcionira:

 

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Najštosniji putokaz koji sam do sada vidio:

 

 

Je li se to netko na povratku iz svatova malo pogubio? Staklovinja k'o u priči, ovdje je nešto žešće tresnulo:

 

 

 

Još jedan duhoviti natpis:

 

 

Ovo nije duhovito:

 

 

Dva usputna motiva iz Laduča:

 

 

 

Zanimljivo. Putokaz za stajalište Laduč izgleda nov, a terminologija je iz davnih godina. Nekada smo stanicom zvali sve kolodvore i stajališta po logici jer na njima staje vlak (putnički):

 

 

[Bilješke sa granice oziroma državne meje]

Šetnja do kolodvora Savski Marof, 18. listopada 2021.

 

Uželio sam se pruge, a kako stajalište Sutla ne nudi baš previše željezničkih osobitosti iskoristio sam lijep dan za šetnju do Savskog Marofa. Ništa naporno, laganih 7 km računajući oba smjera i nešto usput zabilježenih motiva.

 

Nekoliko jesenjih sličica:

 

 

 

 

 

Palača Vraniczany u Laduču:

 

 

 

 

Bicikl bez cvijeća:

 

[Zagreb danas]

 

 

Nekadašnji navoz za pretovar tereta:

 

 

Kad sam već na Zapadnjaku evo i tri slike današnjeg (tj. jučerašnjeg) stanja:

 

 

 

 

I za kraj zgrada iz koje smo preuzimali izviđačku taborsku opremu (šatore, kuhinju, jarbol i druge veće komade) po povratku sa mora ili sa neke planine. Danas je to na lijepom hrvatskom jeziku event-centar:

 

[Zagreb danas]

Jučer sam kraće vrijeme boravio u Zagrebu. Nakon ''bavljenja'' na tržnici Dolac (tako ide kada živiš u provinciji i u selu s dva dućana) uputio sam se na glavno odredište, Susrete željezničkih modelara na Zapadnom kolodvoru. Dovezao sam se tramvajem do trga kojem je trgovačka nagodba bandita iz Pogane Vlake promijenila ime, a zatim produžio pješice preko Rooseveltovog trga, ulice Kršnjavoga i Magazinske ceste do Zapadnjaka.

 

Exegi Monumentum Mimara... Zgrada moje Prve zagrebačke gimnazije na Rooseveltovom trgu, koju sam pohađao od 1964. do 1968. godine, pretvorena je 1987. u muzej zbirke čovjeka o kome je stanoviti Konstantin Akinsha objavio knjigu pod naslovom ''Ante Topic Mimara, The Master Swindler of Yugoslavia''. Time je nepovratno narušen bivši Srednjoškolski kompleks, jedno od najljepših arhitektonskih nasljeđa Zagreba:

 

 

 

 

U glavnom dijelu zgrade na Rooseveltovom trgu bile su smještene Prva i Četvrta gimnazija, a u pobočnim dijelovima građevinskog kompleksa bile su još dvije škole - Peta gimnazija u Klaićevoj i Osmogodišnja škola Izidora Kršnjavoga u istoimenoj ulici. Ovo je osmoljetka:

 

 

Nekadašnje Srednjoškolsko igralište, koje je zajedno sa zgradom škola i Gombaonom upotpunjavalo Srednjoškolski kompleks, danas je devastirano. A tu su se u onoj predpotopnoj Jugoslaviji, vjerovali ili ne, igrale čak i utakmice Prve nogometne lige (mislim da je ponekad igrala Concordija). A na ovom pak asfaltu igrali smo za vrijeme sata tjelesnog nogometne utakmice s pacijentima iz susjednog razreda:

 

 

Ovaj motiv sam zabilježio zbog atletske staze. Istrčali smo je mnogo puta, a pamtim upozorenje koje mi je jednom uputio nastavnik tjelesnog Davor Sabolović: - Nemoj mi se šuljati nego trči! 😁:

 

 

U Magazinskoj sam potražio tragove nekadašnjeg kolosijeka Samoborčeka koji je išao do Zapadnog kolodvora. Ponešto sam i našao:

 

 

[Zagreb danas]

Jučer sam bio u Ivanić Gradu na sahrani jednog rođaka, a dok sam čekao buraza i nećakinju da me pokupe autom kod Lisinskog imao sam priliku prvi put razgledati ovu Bandićevu zaostavštinu:

 

 

 

Jedino što me se dojmilo na ovom mjestu je izrazito bučno klokotanje vode iz odvoda u ovim kanalima: